PALUBA
March 29, 2024, 11:48:14 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2]   Go Down
  Print  
Author Topic: Presude oficirima Mariborskog garnizona 1932  (Read 23169 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #15 on: January 26, 2016, 08:46:04 pm »

Samo vi nastavite, vrlo zanimljivo čitanje.
Logged
milena braco
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 703


« Reply #16 on: January 26, 2016, 09:19:42 pm »

Da, arboretum je poslije kuca Bulajica prema Nudom.
Logged
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #17 on: January 26, 2016, 10:51:02 pm »


  Htedoh napisati imena  vođe pobune iz 1919 . I u čemu se sastojala. Koliko je poginulih i ranjenih. Onda videh da je tu " milena braco" . Nema potrebe.
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #18 on: January 26, 2016, 11:19:15 pm »

Kile, imaš koje podatke oko te pobune Slovenaca protiv ukidanja Slovenskih pukova i protiv kralja? Ili ako se da, samo da postaviš izvore podataka u Srbiji, ako postoje.

Nešto slično mi je Dzumba dao oko operacija na severnoj granici, naslov knjige iz 46.

Hvala.
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #19 on: November 23, 2020, 10:47:23 pm »

Prokomunističke pobune u vojsci  iz 1919 pominje Bogumil Hrabak u studiji iz 1971.
Još na Кongresu ujedinjenja usvojena je rezolucija kojom je osuđena kontrarevolucionarna uloga jugoslovenske buržoazije u Rusiji i Mađarskoj, sa pozivom vladi da odmah povuče trupe; kongres je posebno apelovao na jugoslovenske i Antantine vojnike da spreče pokušaj ugušivaša dveju socijalističkih republika. Još aprila meseca jugoslovenska komunistička grupa preko kurira poručila je jugoslovenskom proletarijatu da ne dozvoli intervenciju u Mađaskoj; u poruci je saopšteno da će sa jugoslovenskom radničkom klasom biti Crvena armija Mađarske i Rusije, kao i jugoslovenski revolucionari u Rusiji. Julski štrajk došao je dobrim delom kao odgovor na apel Narodnog komesarijata inostranih dela Sovjetske Rusije radnim masama Evrope i sveta da pruži otpor protiv intervencije u Maađrskoj i Rusiji.
Po svim većim gradovima i radničkim naseljima uoči 21. jula održani su zborovi protiv intervencije.  Кao i u ranijim kampanjama pojačano je zasipanje antimilitarističkih letaka, posebno među vojnicima, po većim industrijskim preduzećima i među seljacima najviše u Hrvatskoj. Još 6. jula je avion, označen francuskim bojama, nad Nuštrom (Srem) bacao letke kojim su pozvani radnici na štrajk međunarodne solidarnosti 21. jula. U letku ,,Ne pucaj na proletera! Braćo vojnici!” vojnicima je rečeno da su proleteri u uniformi koji se moraju ropski pokoravati gospodi i prolivati krv za njihove interese, poručeno im je da ne pucaju u gradske proletere u civilu kad budu zahtevali svoja radnička prava, jer tako ubijaju i sebe sami; jedino ako vojnici i varoški radnici budu držali zajedno može doći do okončanja strašnog pokolja, po uzoru na rusku i mađarsku sirotinju.
Na štrajk su se nadovezale vojničke pobune u Mariboru i Varaždinu i pripreme za pobunu u Osijeku.
Pobuna u Mariboru izbila je 22. jula oko 22 časa, i to najpre u dopunskim jedinicama 45. mariborskog puka, a obuhvaćeni su bili i Dravski konjički puk i Dunavski haubički divizion; izvesnog učešća uzeli su i pojedini civili — Nemci, poglavito železničari. Кao uzrok za pobunu navođeni su nezadovoljavajuća sprema (odelo, obuća) i redukcija plata. Intervencijom delova Кarlovačkog puka red je povraćen, uz šest mrtvih i desetak ranjenih. Jedan deo pobunjenika je pohapšen a jedan se deo razbežao.  Crvena zastava je donela nešto „revolucionarniji” izveštaj: više od 100 mrtvih i 200 ranjenih; povod — ogorčenje Slovenaca zbog srpskog gospodstva; posledice: povećanje suprotnosti između Srba i Slovenaca. Isti list je saopštio i telegram o tome da su tri čete jugoslovenskih vojnika koje su imale da smene stražu na Dravi sa jednom strojnom puškom prešle na stranu jugoslovenske Crvene armije u Mađarskoj.
Pobuna u Varaždinu izbila je sutradan (23. jula), rano izjutra (u 4 časa), obuhvativši Savski konjički puk i neke artiljerce. Pod zapovedništvom podoficira vojnici su demolirali magacine, dohvatili su i tri mitraljeza, municije i ostalog oružja, te su (u grupama od 30—40 momaka) pošli (njih oko 200) ka zatvoru sudskog stola, oslobodivši zatvorenike (njih 99) te ka kasarni u kojoj je bila smeštena pešadija. Pešadinci (Srbijanci) nisu prišli pobunjenicima, nego su pošli na njih. Ni artiljerci se nisu odazvali pozivu pobunjenika, ali nisu hteli ni da pucaju na njih. Pobunje- nici su izbegli direktan okršaj sa pešadijom, te su zauzeli zgradu pošte i trg Slobode, na kome su postavili mitraljeze; oni su izjutra držali polovinu grada; već oko 11 časova grad je bio u rukama srpske pešadije, a u 12 72 veći deo pobunjenika je bio proteran iz grada; ulična borba bila je završena oko 14 časova. Deo ustanika povukao se u Patačićevu kasarnu na kraju varoši, koju su Srbi- janci takođe opkolili. Pobunjenicima su se priključili i mnogi građani (njih 60 je uhapšeno još popodne). Pobunjenici su zahtevali da budu pušteni kućama i klicali su republici. Ustanika je ukupno bilo 350—400. Mesni socijalisti su odmah izjutra izdali proglas, u kome su pozvali sve muško stanovništvo pod oružje. Još dan ranije, naročito u veče govorilo se po gradu da će doći do bune. Ova je trebalo da se vremenski poklopi sa najavljenim štrajkom, no pripreme protiv štrajka omele su akcije. Seljanke na pijaci su dva dana pre zakazanog štrajka govorile građankama neka samo kupe namirnice, jer će se dva dana kasnije razbijati glave gospodi. Već popodne izveštaji su govorili da su inspiratori pobune levi socijalisti koji su imali nekoliko svojih pouzdanih ljudi u konjičkoj kasarni, a veći broj vojnika opijali su celu noć, tako da su oni izjutra pošli za tim pouzdanicima. Jedna od parola bila je i: ,,Van sa Srbima; hoćemo slobodu i republiku.” Opasnost nije smanjena time što je većina pobunjenika izašla iz varoši, jer je bilo realno očekivati da će pobunjenici pokušati da podignu narod okolnih sela i kotareva. Da ne bi pobunjenici seljaci došli u grad, obustavljeno je kretanje vozova, a u sela su upućena dva bataljona sa mitraljezima. Ustanici su isto popodne navalili na malo srpsko odeljenje (20 vojnika i jedan oficir) u Varaždinskim Toplicama, ali su bili suzbijeni. Tu je trebalo da se održi skupština ustanika, posle koje je trebalo da noću napadnu Varaždin. Varaždin je istoga dana pojačan trupama (bataljon i po) iz Čakovca.
U Osijeku i okolini pripreman je za 21. jul ustanak vojnika, radnika i seljaka, koji bi bio prva iskra koja je trebalo da socijalističkom revoluciom zapali celu državu. Inicijativu za akciju dao je nekoliko nedelja ranije poznati pelagićevac Lazar Vukićević, a postojao je kurir koji je iz Pečuja donosio Crvenu zastavu i novac. Vezu s nekim kaplarima i jednim zastavnikom, u ime organizacije levih socijalista, uspostavio je gostioničar Edmund Ivanji, koji je svoje uniformisane prijatelje pozvao da slede mađarski primer, davao im propagandni materijal, nešto novca i neku sivu dugmad, kao znak za raspoznavanje. Prema Ivanjiju revolucija je trebalo da bukne generalnim štrajkom, kada bi on doveo revolucionarne pristalice iz Đurđenovca, Petrijevaca, Belišća, Donjeg Miholjca i Valpova, te zeleni kadar od Našica; kada bi ovi napali na grad, vojnici 41. puka u domobranskoj kasarni trebalo je da izruče revolucionarima oružje i kasarne, te da sami preuzmu vlast, dok ne stigne pomoć crvene garde iz Mađarske, koja bi revolucionarnu vlast proširila na celu Slavoniju i Hrvatsku. Ivanji je o potrebi da se pridobije vojska i da se ona pobuni govorio još dva i po meseca ranije sa vodećim levim socijalistima (urednik Malih novina J. Sukić, zidar Ilančić, sindikalni sekretar Janč).  
Stanje u varaždinskom kraju bilo je rovito još nekoliko dana. Poznati aktivista Drvarić, koji je oslobođen zatvora, okupljao je ljude i sakupljao oružje po kućama. On je spremao napad na odeljenje vojnika i žandarma u Varaždinskim Toplicama. U isto vreme, i Ivanjcu su varaždinski pobunjenici vojnici i odbegli kaž- njenici pozivali seljake na otpor protiv vojne sile. Sukoba između žandarma i „boljševika” u Varaždinskim Toplicama bilo je i 24. jula, i tom prilikom su dva „boljševika” teško ranjena.”
Posle gušenja buna u Mariboru i Varaždinu mnogo se o tome raspravljalo među radnicima u Zagrebu. Smatralo se da su se vojnici morali povezati sa radnicima. Računalo se da će uskoro doći do pobune u Zagrebu i drugim gradovima. Radnici su bili ogorčeni zbog teških prilika i naginjali su boljševičkim idejama.  Vlasti, sa svoje strane, tragale su za nekim agitatorima, među kojima je posebna pažnja obraćena hvatanju sajdžijskog radnika Ferenčaka, iz Varaždina, povratnika iz Rusije, koji se kretao pod imenom Šagovac
Logged
Pages:  1 [2]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 23 queries.