PALUBA
March 28, 2024, 01:07:22 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 [43] 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 ... 63   Go Down
  Print  
Author Topic: Kratke vijesti  (Read 235487 times)
 
0 Members and 2 Guests are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #630 on: December 16, 2020, 11:38:34 am »

16.12.2020.

Uniformisane snage će od januara čuvati spoljnu granicu EU
AUTOR: Beta

Od idućeg meseca Evropska unija će prvi put angažovati stalnu uniformisanu jedinicu za čuvanje spoljnih granica, uključujući i onih na Balkanu, pod nazivom Stalne snage za graničnu i obalsku stražu što je, između ostalog, odgovor na pograničnu krizu sa migrantima, koja se dogodila u martu u Grčkoj.

Kako navodi portal Balkanska bezbednosna mreža, prva grupa od 260 pripadnika stalnih snaga završila je pripreme u Poljskoj, a obuka druge grupe započela je u oktobru u Bariju i trajaće šest meseci. Tokom 2021. godine, ova jedinica će brojati oko 700 ljudi iz cele EU, a zadaci su im provera identiteta, davanje odobrenja ili zabrane ulaska u EU, patroliranje granicom, traganje i spasavanje, borba protiv prekograničnog kriminala i razmena podataka.

Na konkurs za ovu formaciju 2019. prijavilo se više od 7.000 policajaca širom Evrope, uključujući Hrvatsku, Mađarsku, Rumuniju i Bugarsku.

"Ove snage omogućiće EU da brzo reaguje i uputi jedinicu u krizno područje bez čekanja na policijske kontigente individualnih država članica. Potrebu za takvom jedinicom pokazala je i pogranična kriza u Grčkoj marta 2020. godine", navodi se u tekstu. Portal podseća da su Stalne snage sastavni deo Evropske agencije za granice i obalsku stražu (Fronteks) i deo su napora za jačanje zaštite granica EU, Šengenske zone i trećih zemalja koje zatraže pomoć. Formiranje stalnih snaga sastavni je deo jačanja Fronteksa, koji broji više od hiljadu službenika iz 32 zemlje članice EU i Šengenskog ugovora.

"Osnovni zadatak ove agencije EU je bezbednost spoljnih granica unije, suzbijanje krijumčarenja droge, oružja, ukradenih automobila, trgovine i krijumčarenja ljudi i obaveštajni rad - prikupljanje podataka o kriminalnim grupama. Pod istim okriljem se nalazi i Centar izuzetnosti za borbu protiv falsifikovanja ličnih isprava", dodaje se.

Fronteks trenutno sprovodi operacije u Albaniji, Crnoj Gori, Grčkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Italiji i Španiji. Kancelarija za vezu Fronteksa za Zapadni Balkan nalazi se i u Srbiji, a takva predstavništva postoje i u Turskoj, Nigeriji i Senegalu.

Izvor: www.n1info.com
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #631 on: December 16, 2020, 07:00:21 pm »

По мом суду кључно питање јесте каква су им овлашћења, тим пре што делују на територији земаља чланица. Друго, 700 полицјаца је кап у мору (узимајући у обзир проблем са мигранима), осим ако то није основа за неке бројније снаге.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #632 on: December 17, 2020, 10:05:57 am »

четвртак, 17.12.2020.
Јелена Каваја

Мексичка полиција „позајмљује” шпијунски софтвер нарко-картелима

Новинари су честа мета прислушкивања, а због спреге државе и криминалаца Мексико је најопаснија земља за њих не рачунајући ратне зоне

Најнапреднији шпијунски алати требало би да буду доступни само државним органима и по могућству тамо где се поштују људска права, али у Мексику често заврше у рукама нарко-картела. Америчка Агенција за сузбијање наркотика (ДЕА) тврди да криминалцима у томе помажу корумпирани званичници. Око 25 компанија продаје такву опрему мексичкој савезној и регионалној полицији, али нема начина да се контролише где она заврши. Ту спадају и напредни алати попут  софтвера „пегаз”,  који производи израелска компанија НСО, а којим је праћен и убијени саудијски новинар Џамал Хашоги.

Да полиција прослеђује опрему картелима или за њихов рачун врши шпијунажу уверени су и људи из „Пројекта картел“, иницијативе коју предводи глобална мрежа истраживачких новинара. Они преузимају приче од колега који су заустављени претњама, цензуром или убиством. Новинари и активисти у Мексику су иначе честа мета шпијунаже. Техничка анализа организације Амнести интернешенел открила је десетог по реду мексичког новинара који је био жртва „пегаза”. Реч је о уреднику најпрестижнијег магазина који се бави истраживачким новинарством.

Како пише „Гардијан”, Мексико је један од највећих увозника шпијунског софтвера. Спада у најбоље клијенте израелске компаније НСО, која је 2014. године са канцеларијом државног тужиоца потписала уговор вредан 32 милиона долара. Поред ње још двадесетак компанија продаје Мексиканцима шпијунске алате, тврде неименовани званичници ДЕА.

На америчком суђењу мексичком нарко-босу Хоакину Гузману Лоери, познатијем као Ел Чапо, један инжењер је сведочио да је купио пресретачку опрему за његов картел Синалоа. Картели који немају своју људе за то лако могу да подмите полицијске званичнике који ће за новац ставити некога „на мере”.

Недавно су америчке власти због притиска Мексика одустале од оптужнице против бившег мексичког генерала и министра одбране Салвадора Сијенфуега, пустиле га из затвора и вратиле у домовину, где је сада слободан човек. Он је ухапшен у Лос Анђелесу под сумњом да је као министар одбране штитио један картел, а прогонио конкуренцију.

Због спреге државе и криминалаца Мексико је постао најфаталнија земља за новинаре не рачунајући ратне зоне. Најмање 119 медијских радника је убијено од 2000. године и зато њих посебно плаши могућност да прислушкивање доведе до нових напада. Према подацима мексичке владе, за више од трећине напада на новинаре одговорни су државни службеници.

Политичка шпијунажа није нова за Мексико. У савезној држави Веракруз, где је од 2012. убијено 19 новинара, специјална јединица од деведесетих година води досијее о новинарима, активистима и политичким противницима са детаљима о њиховим међусобним односима, политичким склоностима и сексуалној оријентацији. Технологију су осавременили између 2016. и 2018. када су почели да користе производе „Хакинг тима”. Када је та италијанска фирма иронијом судбине постала мета хакерског напада, из откривених мејлова се видело да је Веракруз још 2012. имао на располагању пробне верзије њиховог система који малициозним документима „инфицира” компјутере.

У тој држави је 2012. убијена новинарка Регина Мартинез, која је истраживала корупцију и организовани криминал за време два гувернера: Фидела Херере и Хавијера Дуартеа. За мандата Дуартеа убијено је 16 новинара, који су често били мета надзора. Он тренутно одслужује деветогодишњу казну затвора након признања корупције и сарадње са криминалним елементима.

Продавци софтвера често се спријатеље с неким од званичника који одлучују чије ће производе купити. За „Хакинг тим” је то био Томас Серон, бивши директор агенције за кривичне истраге у канцеларији државног тужиоца. У „процурелим” мејловима открило се да се он залагао да се „инфицира” рачунар сваког локалног тужиоца у Мексику. Серон је тренутно у бекству од правде, вероватно у Израелу.

Оптужен је за проневеру средстава приликом склапања три уговора о набавци шпијунске опреме. Такође, тражен је због фалсификовања истраге о нестанку 43 студента у држави Гвереро 2014. године. Тај случај који је шокирао Мексиканце никада није решен, а канадска организација „Ситизен лаб доказала је да је софтвером „пегаз” праћена група међународних експерата која је истраживала њихов нестанак. Родитељи несталих не верују у резултат званичне истраге да их је грешком отела и спалила једна криминална банда, већ сумњају да иза свега стоји Серон.

Услед све жешћих критика због прислушкивања, нови председник Мануел Лопес Обрадор је рекао да ће влада престати да користи „пегаз”. Пре два месеца је тражио од Израела да изручи Томаса Серона.

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #633 on: December 20, 2020, 09:43:54 am »

Bregzit se zakuvava, razvod Brisela i Londona prelazi u pretnje
Goran Čvorović 20. 12. 2020.

DANAŠNjI dan, nedelja, ključni je za buduće odnose između Evropske unije i Velike Britanije. Evropski parlament je već stavio do znanja da od nedelje uveče više neće biti vremena za ratifikaciju dogovora.

Pregovori se poslednjih dana i dalje užurbano vode, ali su i Boris Džonson i Ursula fon der Lajen pesimisti. Zapinjalo je mnogo oko kontrolnih punktova s Irskom, ali su se kola, na kraju, slomila na - ribolovu. Sa svojih 15.000 kilometara obale, Velika Britanija je, kao ostrvo okruženo vodama, raj za ribolovce. Ovde, prema podacima s druge strane Lamanša, 60 odsto ribe love stranci. Ostatak EU pretenduje da se radi o oko 40 odsto. U svakom slučaju, u pitanju su ogromne količine.

Belgijski ribari imaju od 70 do 80 odsto svog ulova u britanskim vodama. Francuski, oko 30. Ali, ribari iz nekih gradova najvećeg britanskog suseda, poput Bulonja na Moru ili Lorijana, ostvaruju "tuđinski" ulov i do 90 odsto! Ribari iz ostatka EU love pet puta više u britanskim vodama nego obratno. Boris Džonson želi da Velikoj Britaniji vrati potpuni suverenitet. To mu je, ujedno, i adut da Škote odvrati od novog referenduma za otcepljenje od Londona. S druge strane, Britanci čak 70 odsto svojih ribljih proizvoda izvoze u Evropsku uniju. Mnogo zavise i od evropske prerađivačke industrije, i u Briselu tu vide svoju šansu. U slučaju izostanka ugovora, paprene carine bi izuzetno poskupele ovu, i svaku drugu robu.

Sve, istovremeno, rizikuje i da posvađa Evropljane među sobom. Članice su do sada nastupale jedinstveno, ali se polako izdvojio blok onih koji zavise od britanske ribe, kao što su Francuska, Španija, Belgija, Holandija, Danska i Irska. Drugi više vode računa o pronalaženju sporazuma koji bi štitio globalne interese.

VOJSKA ČUVA "KRUNU"

KAO vrhunac, stižu pretnje iz Londona da će, ukoliko ne bude dogovora, sopstvene granice od Nove godine braniti vojskom. Već su u tu svrhu spremna četiri broda duga 80 metara iz britanske vojne mornarice. U predostrožnosti su i helikopteri, kao i 14.000 vojnika!

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #634 on: December 31, 2020, 06:27:00 am »

Španija i Velika Britanija pregovaraju o Gibraltaru
SVET Autor: Beta 29. dec. 2020

Španija i Velika Britanija nastavile su danas pregovore kako bi postigle sporazum o Gibraltaru i izbeglo uvođenje fizičke granice između EU i te britanske enklave jer bi to ugrozilo slobodno kretanje ljudi kao i lokalnu ekonomiju.

Šefica španske diplomatije Aranča Gonzales Laja izjavila je da se pregovori nastavljaju dok je predsednik vlade Gibraltara Fabijan Pikardo u ponedeljak izrazio nadu da će biti postignut dogovor. Vlade Londona i Madrida žele da postignu poseban dogovor u okviru postignutog sporazuma o budućim odnosima Velike Britanije i EU posle 1. januara. U postignutom sporazumu Brisela i Londona ne navodi se da se dogovor odnosi i na Gibraltar.

Gibraltar je prekomorska teritorija Ujedinjenog Kraljevstva na Pirinejskom poluostrvu, koja spaja Atlantski okean i Sredozemno more. Nalazi se na jugu Španije koja je svoj deo teritorije ustupila Britaniji 1713. godine. Za sada jedina garancija u slučaju da nema dogovora, jeste sloboda kretanja nekoliko hiljada radnika koji svakodnevno prelaze kopnenu granicu izmedju Španije i Gibraltara. Vlasti Gibraltara su napravile registar upisanih radnika kako bi oni mogli da nastave prelazak granice samo uz ličnu kartu.

Izvor: www.n1info.com
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #635 on: December 31, 2020, 06:33:13 am »

Makron: Odnosi između EU i Kine ojačali proteklih godina
IZVOR: TANJUG SREDA, 30.12.2020.

Odnosi između Evropske unije i Kine ojačali su proteklih godina, izjavio je danas francuski predsednik Emanuel Makron.

Izava dolazi nakon što su dve strane u principu zaključile pregovore o sveobuhvatnom Sporazumu o investicijama.

"Dijalog između Evrope i Kine ojačao je i postao uravnoteženiji u proteklih nekoliko godina. On se nastavlja", naveo je Makron na Tviteru.

Kako navodi Rojters, pozivajući se na transkript onlajn sastanka između lidera EU i kineskog predsednika Si Ðinpinga, Makron je ponudio da poseti Kinu u narednim mesecima, zajedno sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel, kako bi razgovarali o drugim oblastima saradnje, poput zdravstva i okoline. EU i Kina danas su u principu zaključile pregovore o sveobuhvatnom Sporazumu o investicijama.

U Briselu navode da se Kina obavezala na "veći nego ikada" nivo pristupa svom tržištu za investitore iz EU, uključujući i nova važna otvaranja kineskog tržišta.

Izvor: www.b92.net
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #636 on: January 02, 2021, 03:02:56 pm »

Četiri britanska ratna broda u Lamanšu kao upozorenje Francuskoj
Srna 02.01.2021.

Britanska kraljevska mornarica uputila je četiri ratna broda u Lamanš kao opomenu francuskim brodovima da ne ulaze britanske vode zbog ribarenja sada kada je stupio na snagu trgovinski sporazum između Londona i Brisela.

Nekoliko sati pre nego je sporazum stupio na snagu 1. januara brodovi naoružani topovima i mitraljezima, napustili su luku Portsmut kako bi zaustavili svako nelegalno ribarenje na teritoriji Britanije. Brod "HMS Trent" predvodi misiju uz brodove "Tamar", "Tajn" i "Mersej". Njihov zadatak je čuvanje novih prava na ribolov koja su dogovorena u trgovinskom sporazumu, podseća "Dejli mejl". Prema tom sporazumu, brodovi iz Francuske i drugih članica EU moći će da love ribu u britanskim vodama, ali u narednih pet i po godina četvrtina njihove kvote biće data Britaniji.

Izvor: www.blic.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #637 on: January 02, 2021, 04:40:43 pm »

субота, 02.01.2021.
Миленко Пешић

Велике силе се отимају за „Овчија” острва

Због растућих тензија у северном Атлантику, фарски архипелаг постаје нова геостратешка капија за Арктик

Када је прошлог лета шеф Стејт департмента Мајк Помпео посетио Копенхаген имао је неуобичајени захтев за свог данског колегу Јепе Кофода. Тражио је да састанку присуствују и министри спољних послова аутономних територија Данског краљевства – Гренланда и Фарских острва. Кофод је вероватно прогутао кнедлу, јер је Доналд Трамп у својој председничкој мегаломанији тражио од Данаца да купи највеће ледено острво на свету на којем САД већ имају стратешку војну базу. Овакав разговор учетворо је за Копенхаген био знак понижења, али за мало одељење спољних послова Фарских острва је значио дипломатски врхунац. Забачен архипелаг, стешњен између немирних вода северног Атлантика и Норвешког мора, суперсили је очито имао да понуди још нешто осим рибе и овчетине.

„Неки народи имају велике природне ресурсе, али наша локација је наш главни ресурс”, објаснио је за „Форин полиси” министар спољних послова Јенис ав Рана све веће занимање САД, Кине и Русије за Фарска острва, која иако административно припадају Данској нису чланица Европске уније. Са растућим тензијама глобалних сила у арктичком региону богатом нафтом и природним гасом, 18 острва на којима живи 52.000 становника добијају све више на важности. Фарска, у преводу „овчија”, острва која су у средишту северноатлантске руте, између Гренланда, Исланда и Уједињеног Краљевства, повратила су стратешки значај која су имала током хладног рата.

У америчкој одбрамбеној стратегији објављеној у извештају Конгреса за 2019. године цела област је означена као „стратешки коридор” за поморске операције између Арктика и северног Атлантика. Због све снажнијег утицаја Кине и Русије на овом простору, уз забрињавајуће топљење леда на Арктику и са растућим бродским саобраћајем, овај поморски регион постаје све важнији за националне интересе САД. Неколико месеци после разговора са Помпеом у Копенхагену, на Фарска острва у посету Јенису ав Ранеу је дошао адмирал Роберт Бурке, командант америчких поморских снага у Европи. Бурке се интересовао за могућност да влада у Торсхавну убудуће пружа услуге бродовима америчке морнарице.

Није чудо што геополитички стратези све гласније поручују – заборавите Гренланд, Фарска острва су нова стратешка капија за Арктик. У недавном извештају Данског института за међународне односе констатује се да ова област која гравитира Северном полу све више постаје регион „високе напетости” имајући увиду растуће тензије великих сила на Арктику.

„Велика напетост на Арктику има два ефекта на Фарска острва”, објашњава Микел Рунге Олесен, један од аутора извештаја рађеног за данско министарство спољних послова: „Архипелаг се поново вратио на геополитичку мапу. Али, то има и негативне последице. Што више Вашингтон буде био заинтересован за Фарска острва, влади у Торсхавну ће бити теже да и даље одржава добре односе са свима а да не изабере страну.”

Када се Данска 1972. године придружила претходници данашње Европске уније, парламент Фарских острва је одлучио да остану ван заједничког европског тржишта како би сачувала постојећа риболовна права. Иако архипелаг упорно ради на што већем дистанцирању од Копенхагена, спољна и безбедносна политика су правно и даље под контролом данске владе. Политички лидери Фарских острва своју „спољнополитичку улогу” углавном су користили за склапање повољних трговинских и риболовних споразума широм света. Тако је влада аутономног данског архипелага била међу првима на Западу која је још седамдесетих година прошлог века склопила споразум о риболову са Совјетским Савезом. Мада каснији разговори о споразуму о слободној трговини никада нису финализовани, Русија је постала главно тржиште за пласман фарске рибе.

У јеку украјинске кризе и „рата санкцијама” у троуглу Брисел–Вашингтон– Москва, Фарска острва отварају  2015. године дипломатску мисију у Русији, да би три године касније потписали и меморандум о сарадњи са Евроазијском унијом. То што нису део ЕУ помогло је Фарским острвима да искористе ситуацију и постану највећи извозник рибе у Русију. Вашингтон не брине толико коме ће све ова данска аутономна територија да извози рибу, већ да тај архипелаг у склапању повољних уговора не потпадне под утицај Москве или Пекинга, где такође има своју „амбасаду”. Када је државна телекомуникациона компанија „Фероја теле” 2020. почела преговоре са кинеским „Хуавејом” о увођењу 5-Г мобилне мреже, америчка амбасадорка у Данској, Карла Сендс, преко локалног фарског дневника „Сосијалурин”  директно је поручила тамошњој влади да за ове послове одабере  америчку или европску компанију.

Амерички притисак да „Хуавеј” испадне из игре је уродио плодом и због несмотрености једног фарског министра који није искључио микрофон током разговора са кинеским партнерима. Тако се сазнало да споразум о слободној трговини са Кином, који Фарска острва толико прижељкују, води преко давања дозволе лиценце „Хуавеју” за 5-Г мрежу. Четири месеца после сусрета са Мајком Помпеом, на којем је амерички шеф дипломатије упитао колегу Јепе Кофода зашто Фарска острва немају дипломатско представништво и у Вашингтону, локална влада, која је спремала да парафира контроверзни уговор са „Хуавејом”, потписала је споразум о партнерству са САД.

Овим договором од 28. новембра, који је у данској јавности прошао готово незапажено, Вашингтон и Торсхавн, осим тога што су изразили жељу да ојачају сарадњу у науци и култури и економији, признали су заједничке стратешке и економске интересе у северном Атлантику. Фарска острва су сада на путу да постану поморска база која ће пружати услуге војним бродовима САД и НАТО. Да ли ће за аутономни „зелени архипелаг”, који има дупло више оваца него становника, то значити и крај добрих односа са Москвом и Пекингом?

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #638 on: January 04, 2021, 01:11:13 pm »

Španija i VB pregovaraju o vojnoj saradnji
IZVOR: TANJUG PONEDELJAK, 4.01.2021.

Španija i velika Britanija trenutno pregovaraju o postizanju sporazuma o vojnoj saradnji, a nakon što je Britanija napustila EU.

Taj sporazum trebalo bi da obuhvati borbu protiv džihadizma, odbranu od sajber napada, zajedničke misije, kao i "mere poverenja" u vezi Gibraltara, prenosi španski El pais. Kako se navodi, sporazum bi trebalo da bude i ključni element nove saradnje. Trenutna saradnja dve zemlje ograničena je na inicijative unutar NATO alijanse čije su članice i Britanija i Španija, dok na bilateralnom nivou postoje određeni sporazumi o ppoverljivim informacijama i saradnji, ali oni ne pokrivaju sve aspekte odbrane.

Izvor: www.b92.net
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #639 on: January 14, 2021, 10:53:22 am »

четвртак, 14.01.2021.

Велики нереди у Брисел, запаљени полицијска станица и возила

Демонстранти у Бриселу, главном граду Белгије, запалили су улаз полицијске станице и полицијско возило током протеста због смрти тинејџера афричког порекла који је преминуо након што га је привела полиција.

Стотине грађана окупило се пред полицијском станицом, у близини железничке станице у северном делу Брисела, на протестима због смрти младића (23) афричког порекла по имену Ибрахима Барије, јавила је агенција Анадолија. Током протеста могле су се чути пароле „Живот црнаца је важан”, „Правда за Ибрахиму”, „Полицајци убице”, а демонстранти су потом почели да бацају камење на полицијску станицу, на што су припадници снага сигурности одговорили кориштењем воденог топа.

Демонстранти су нешто касније запалили улаз полицијске станице и полицијски аутомобил, додаје се у тексту Анадолије. Током нереда разбијена су стакла на бројним полицијским аутомобилима, а демонстранти су оштетили банкомате и радње у оближњим улицама. Демонстранти су камењем погодили и возило белгијског краља Филипа, које је случајно пролазио регијом у којој су протести трајали, а засад није познато да ли је у том тренутку у возилу био краљ. Неколико демонстраната је повређено и пребачено у болницу, а више демонстраната је приведено.

Полиција је привела Ибрахиму Баријеа с образложењем да се није придржавао мера предузетих у оквиру борбе против корона вируса. Барије је мобилним телефоном снимио видео полиције, а затим побегао. Потом је ухапшен и одведен у полицијску станицу, сат времена касније изгубио је свест, а умро у болници у коју је пребачен, па је тужилаштво покренуло истрагу о смрти младића.

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #640 on: January 15, 2021, 04:08:42 pm »

Sukobi velikih sila tinjaju na svim stranama sveta, ali nekoliko njih je dovoljno opasno da zapali 2021.
M.I.M. 15.01.2021.

Ni godina u koju je obeležila pandemija nije mogla da spreči da se u njenoj senci odigravaju krvavi sukobi, koji su uništili previše života i gurnuli planetu u još veću nesigurnost.

Godina za nama ostaje obeležena brojnim sukobima u svetu. Mnogi se povlače godinama ili decenijama, poput rata u Siriji, Avganistanu i Jemenu, ali situacije u nekim žarištima ponovo su eskalirale u novije vreme i otvorile mogućnost novih konflikta na starim frontovima.

Nagorno-Karabah

Spor oko regiona, zbog kojeg se početkom devedesetih vodio rat, ponovo je eskalirao krajem septembra 2020, da bi se okončao nakon 44 dana borbe. Azerbejdžan je uspeo da povrati većinu teritorija koje je izgubio tokom Rata za Nagorno-Karabah od 1988-1994.

Azerbejdžan je krajem decembra najavio postepenu demobilizaciju snaga u regionu Nagorno-Karabah, zbog kojeg je u teritorijalnom sukobu sa Jermenijom, nakon što su ruski i azerbejdžanski predsednici Vladimir Putin i Ilham Alijev i jermenski premijer Nikola Pašinjan u novembru potpisali sporazum o potpunom prekidu vatre. Dok s stanovnici tih područja napuštali svoje kuće i palili ih kako ih ne ostavili azerbejdžanskim snagama, u Jermeniji su izbili protesti, opozicija traži ostavku premijera, dok 2.000 ruskih mirotvoraca čuva granicu regiona – koridor Lačin – čime je Rusija suštinski napravila vojnu bazu na azerbejdžanskom tlu.

Jermenski Karabah i dalje postoji, ali su se granice radikalno smanjile, a u sporazumu se ne pominje njegov politički status. Izvesno je da će Jerevanu biti teško da podrži tamošnju vlast sad kad je region odvojen. Tenzije su dobile dodatnu konotaciju ulogom Turske u sukobu. Ankara je otvoreno pomagala Azerbejdžanu, a nakon sporazuma ojačala je svoj uticaj na Kavkazu i regionu. Moguće je i da se lideri zemalja trilateralnog sporazuma predomisle oko Karabaha.

Istočna Ukrajina

Rat u Donbasu deo je šireg ukrajinsko-ruskog rata, koji je počeo u februaru 2014. nakon ruske aneksije Krima i spornog referenduma na kojem je 95 odsto stanovnika Krima glasalo za priključenje Rusiji. Te rezultate nije priznao niko osim Moskve. Usledile su demonstracije ruskih separatista u ukrajinskim oblastima Donjeck i Luganjsk, koje su eskalirale u oružane sukobe sa ukrajinskom vladom i dovele do jednostranog proglašenja republika Donjeck i Luganjsk, koje doduše ne kontrolišu čitave već delove tih oblasti.

Trenutno je okupirano sedam odsto ukrajinske teritorije, a od aprila 2014. do sada na istoku Ukrajine poginulo je više od 13.000 ljudi, ranjeno preko 24.000 i razmešteno 1,5 miliona. Bivši predsednik Ukrajine Petro Porošenko dogovorio je Sporazum u Minsku koji nikad nije implementovan, ali je njegov naslednik Volodimir Zelenski, izabran 2019, obnovio napore da se konflikt u Donbasu okonča. Krajem jula je dogovoreno novo primirje ali tenzije ostaju.

Od početka konflikta bilo je 29 obustava vatre, a garancija da neće biti novog kršenja primirja nema. Tenzije jača geografska blizina Rusije. Još je Porošenko optuživao Putina da “hoće da aneksira čitavu njegovu zemlju”. Ukrajina nema kontrolu nad skoro 410 kilometara granice sa Rusijom, u kojoj vode glavnu reč samoproglašene republike. Putin, koji je u jednom intervjuu 2019. rekao da su “Rusi i Ukrajinci jedna nacija”, iste godine je izdao ukaz zahvaljujući kojem je skoro 200.000 stanovnika Donbasa dobilo rusko državljanstvo.

SAD-Iran

Nakon što su američka CIA i britanski MI6 organizovali puč kojim je 1953. svrgnut iranski premijer Mohamed Mosadik, Iranci su negodovali zbog stranog mešanja, a anti-američka klima obeležila je decenije koje su usledile, sve do danas.

Dve zemlje nemaju zvanično uspostavljene odnose od 1980. kad je izbio krvavi, osmogodišnji rat između Irana i Iraka, a SAD podržale iračku invaziju. U njemu se borio i Kasem Sulejmani, kasnije general i komandant snaga Kuds iranske Revolucionarne garde, koji je poginuo početkom januara 2020. u američkom napadu u Iraku. Ovo je dovelo do eskalacije tenzija u regionu, koje su rasle otkako su SAD 2018. napustile Iranski nuklearni sporazum, a sledeće godine proglasile Revolucionarnu gardu za terorističku organizaciju. Iran je zapretio osvetom, napao dve američke baze u Iraku i greškom oborio ukrajinski putnički avion sa 176 ljudi (svi su poginuli), dok je jedan ruski poslanik upozorio na opasnost od nuklearnog rata. Rusija je nakon ubistva Sulejmanija stala na stranu Teherana, ali je malo verovatno da bi se direktno mešala slučaju sukoba između SAD i Irana.

Tenzije u regionu su obnovljene nakon što je ubijen iranski nuklearni naučnik Mohsen Fahrizadeh, a Teheran za to okrivio Izrael. Nagađalo se čak da će SAD i Izrael možda napasti Iran kako bi sprečili navodni razvoj nuklearnog oružja. Sumnja se da je napad na naučnika odobrio Vašington i da osveta Irana čeka na stav nove američke administracije prema regionu. Iako je u novembru potpredsednik Irana Ešag Džahaniri rekao da se nada promeni američke “destruktivne” politike, predsednik Hasan Rohani je sledećeg meseca poručio da neće biti nikakvih pregovora o teheranskom programu naoružanja i da je novoizabrani predsednik SAD Džozef Bajden "svestan toga".

SAD-Kina

Odnos dve globalne super sile smatra se najvažnijim bilateralnim odnosima u 21. veku. Tokom istorije doživljavali su svoje uspone i padove, ali danas ne mogu biti gori. Lista predmeta njihovih sukoba je dugačka – tu su trgovinski, tehnološki, čak i svemirski rat, spor u Južnokineskom moru, oko statusa Hong Konga i nezavisnosti Tajvana i Tibeta, muslimanske manjine Ujgura u Sinkjangu i sukob oko porekla pandemije korona virusa.

Američka administracija je 2018. počela da nameće tarife Kini zbog navodne krađe intelektualne svojine i američke tehnologije. Kina je uzvratila, rat se nastavio i tokom sledeće godine, da bi u januaru 2020. dve najveće ekonomske sile u svetu došle do sporazuma.

Tenzije se ipak nisu umanjile. Kako iz Vuhana od decembra 2019. širila pandemija korona virusa, poveo se spor oko pitanja njenog porekla. SAD su se 2019. povukle iz sporazuma INF, između ostalog zbog uspostavljanja balansa sa Kinom koja militarizuje Pacifik. U Južnokineskom moru, gde je Kina u teritorijalnom sporu sa više država u regionu – uključujući Tajvan – SAD se pozivaju na slobodu plovidbe. Kina smatra Tajvan svojom teritorijom i jača vojni pritisak na ostrvo, koje je počelo da jača odbranu i nada se podršci SAD u slučaju napada. Na najnovijem mestu sukoba, Kina je postavila svoju zastavu na Mesec pola veka nakon SAD, a nakon što je američki Senat odobrio formiranje Svemirskih snaga Kina je poručila da se nada da svemir neće postati novo bojno polje.

Tigraj

Vojska Etiopije pokrenula je invaziju na pobunjenike u regionu Tigraj početkom novembra 2020, nakon što su snage Narodnooslobodilačkog fronta Tigraja (TPLF) izvršile iznenadni napad na njene položaje. Internet i telefonske veze su prekinute, a etiopijska vojska je najavila da će tenkovima osvojiti prestonicu regiona Mekele, dajući pobunjenicima rok od 72 sata za predaju. Pobunjenici su minirali puteve na jugu pokrajine, ali to nije omelo napredak vojske koja je ušla u Mekele.

Konflikt u Tigraju izbio je nakon spornih regionalnih izbora u septembru 2020. TPLF, moćni politički entitet koji je dominirao politikom Etiopije tri decenije, odbio je da se priključi novoj Partiji prosperiteta premijera Abija Ahmeda, navodeći da je on nezakoniti lider zbog odlaganja opštih izbora, i uprkos vladi pokrenuo regionalne izbore u Tigraju. Nakon napada 4. novembra na baze i štabove etiopijske vojske u Tigraju, vlasti su pokrenule akciju i krajem novembra zauzele Mekele. Premijer Etiopije je proglasio pobedu a TPLF se zavetovao da će nastaviti borbu dok se “osvajači” ne izbace.

Ujedinjene nacije su u decembru procenile da je više od milion ljudi raseljeno usled konflikta, a više od 50.000 ih je pobeglo u Sudan. Veze i saobraćaj sa regionom Tigraj su i dalje u prekidu. Prema rečima očevidaca, tokom početnog haosa nastalog tokom prvih dana ofanzive vojske Etiopije na pobunjenike u Tigraju, etiopski vojnici i njihovi pomagači masakrirali su stotine civila u gradu Mai-Kadra.

Libija

Nakon što je Libija prošla kroz krvavi Prvi građanski rat, u kojem je 2011. svrgnut i ubijen lider zemlje Moamer el Gadafi, zemlja je zapala u haos. Od tada je podeljena na dve rivalske vlade, na istoku i zapadu, koje imaju podršku različitih oružanih grupa i stranih zemalja.

Drugi građanski rat, koji se poveo 2014. i traje do danas. Vladu nacionalnog akorda (GNA), koju predvodi Fajez al Saradž u Tripoliju, podržavaju zapadne sile, uključujući SAD, ali se uglavnom oslanja na Tursku, Katar i Italiju, dok Libijsku nacionalnu armiju LNA na čelu sa generalom Kalifom Haftarom u Tobruku podržavaju Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Rusija, Saudijska Arabija, Jordan i, nezvanično, Francuska.

Prisustvo Islamske države u zemlji dodatno je zakomplikovalo borbu za vlast u zemlji. Privremena vlada u istočnoj Libiji podnela je u septembru 2020. ostavku usred uličnih protesta, koji su izbili širom zemlje zbog loših uslova za život. Nakon pada rivalske vlade i protesta u Tripoliju Al Saradž je najavio da će podneti ostavku do kraja oktobra, međutim posle je je tu odluku povukao. U novembru je postignuto “trajno primirje” između vlada u Tripoliju i Tobruku i zakazani pregovori u Tunisu, na kojima je dogovoreno održavanje parlamentarnih i predsedničkih izbora u Libiji u decembru 2021.

Grčka-Turska

Dve zemlje su u lošim odnosima još od 1974. kad je Ankara izvršila invaziju na severni Kipar, nakon čega je ostrvo podeljeno između grčkih i turskih stanovnika. Vojne tenzije ponovo su porasle 2020. usled spora u Egejskom moru i Istočnom mediteranu.

Sukob je izbio je oko turske eksploatacije gasa u kiparskoj ekskluzivnoj ekonomskoj zoni, nakon što su 2019. u Istočnom Mediteranu otkrivena velika gasna i naftna nalazišta. Međunarodno priznata grčka vlada na Kipru i EU optužuju Tursku da bušenjem u vodama kod podeljenog ostrva narušava podmorsku ekonomsku zonu, dok Ankara tvrdi da operiše u vodama kod svog dela teritorije, nad koji pravo polažu kiparski Turci.

Usled tenzija sa Turskom oko resursa u Istočnom Mediteranu, Grčka je potpisala sporazum sa Egiptom o pomorskoj granici, a 15 godina duge pregovore “pogurao” je sporazum o mapiranju granica između Turske i Libije u novembru 2019. Sukob se vodi i u Egejskom moru, gde i Grčka i Turska – obe članice NATO pakta – imaju po šest milja teritorijalnih voda u kojima se nalazi veliki broj grčkih ostrva. Grčki premijer Kirijakos Micotakis je u avgustu najavio da će proširiti svoje teritorijalne vode sa šest na 12 milja, na šta je turski ministar spoljnih poslova Mevlut Čavušoglu upozorio da bi to bio “povod za rat”.

Tenzije su dodatno povećane i u julu 2020, nakon što je Turska promenila status istanbulskog muzeja Aja Sofija u džamiju, što je Grčka nazvala “otvorenom provokacijom”.

Indija-Kina

Kinesko-indijski spor vodi se oko dva veća i nekoliko manjih delova teritorije između dve zemlje. Prvi od tih većih je region Aksai Čin, kojeg Kina smatra delom Sinkjanga i Tibeta a Indija Ladaka. Druga tačka spora između Indije i Kine je Arunačal Pradeš, država na severoistoku Indije koju Peking zove “južnim Tibetom”.

U oba sporna područja dve zemlje su vodile rat 1962. To im je bio jedini rat, u kojem je Indija pretrpela poraz. Odnosi između Nju Delhija i Pekinga pogoršani su proteklih nekoliko meseci zbog sporne granice u regionu Himalaja. Iako sporadične čarke nisu neuobičajene, tenzije su se usijale u maju 2020, kad je došlo do vojnog sukoba na planinskom prevoju duž granice s Kinom u državi Sikim na severoistoku Indije. Ovo je pokazalo da je brza eskalacija odnosa veoma moguća. U junu je javljeno da je 20 indijskih vojnika poginulo u sukobu sa kineskim na Liniji stvarne kontrole u Ladaku, tokom kojeg nije korišćeno vatreno oružje već kamenje, šipke i šake, prema starom sporazumu.

Ovo je bio najžešći granični sukob za pola veka, pa dve najmnogoljudnije sile sveta razmatraju kako da smanje tenzije na himalajskoj granici. Prema planu, obe strane treba da se povuku iz spornog područja i uspostave tampon-zonu. Ukoliko nijedna strana ne odstupi, njihova pat pozicija mogla bi imati destabilizirajuće posledice po region, a treba ukazati da su obe nuklarne sile. Obe strane su stoga svesne da su pregovori jedino rešenje pa su u decembru 2020. nastavile dijalog oko situacije u Ladaku. Indija je u još jednom teritorijalnom sukobu u kojem Kina ima sporednu ulogu – oko Kašmira sa Pakistanom.

Izvor: www.blic.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #641 on: January 21, 2021, 09:23:47 pm »

четвртак, 21.01.2021.

Еф-Би-Ај пронашао украдени војни „хамви” у Лос Анђелесу

Оклопно војно возило „хамви” вредно 120.000 долара, украдено из објекта Националне гарде у Лос Анђелесу, пронађено је у југоисточном делу града, саопштио је Федерални истражни биро (FBI).

Није јасни да ли је возило оштећено, јавља Ен-Би-Си Лос Анђелес. Према изјави портпаролке Еф-Би-Ај Лори Ајмилер, крађа се догодила пре пет дана. Возило је нађено испод надвожњака, у близини Бандинијевог булевара у Вернону, у среду ујутро. Еф-Би-Ај је понудио награду од 10.000 долара за информације које би могле помоћи у проналаску. За крађу би могла бити изречена казна од 10 година федералног затвора. Многи су изразили изненађење чињеницом да је маскирно војно возило могло бити украдено из војног објекта и да не може бити пронађено током тако дугог периода, наводи Ен-Би-Си, преноси Танјуг.

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #642 on: January 22, 2021, 05:54:14 am »

четвртак, 21.01.2021.

Европски суд за људска права: Русија одговорна за бројна кршења људских права после рата у Грузији

ТБИЛИСИ - Европски суд за људска права је пресудио да је Русија одговорна за бројна кршења људских права у отцепљеним регионима Грузије после руско-грузијског рата 2008. године.

Петодневни рат у августу 2008. године избио је када је војска Грузије неуспешно покушала да поврати контролу над отцепљеном републиком Јужна Осетија, подржаном од Москве, након чега је Русија војно интервенисала. Русија је после рата успоставила војне базе у Јужној Осетији, али и у Абхазији, другој отцепљеној грузијској републици, и признала их за независне државе, док их највећи број држава и даље сматра делом Грузије.

Грузија је пред Европским судом за људска права тужила Русију за кршење Европске конвенције о људским правима и током и после рата. Суд са седиштем у Стразбуру усвојио је међутим само тужбу за период после војног сукоба, пресудивши да је Русија имала ефективну контролу над отцепљеним деловима Грузије после рата и да је одговорна за лош третман и мучење грузијских ратних заробљеника, за произвољна притварања и „нехуман и деградирајући” третман 160 ухапшених грузијских цивила у августу 2008. године.

Русију је Суд прогласио одговорном и за спречавање повратка присилно расељених етничких Грузина у отцепљене регионе после рата. Суд је наредио Москви да спроведе истрагу кршења људских права током сукоба и после њих, преноси Бета. Највиши званичници Грузије оценили су да данашња пресуда Суда представља велику победу те земље. Председница Грузије Саломе Зурабишвили описала је пресуду као историјску, наводећи да је њена земља „препозната као жртва рата” из 2008. године.

Министарство правде Русије изразило је неслагање с неким од закључака Суда којима се Русија окривљује за инциденте у Јужној Осетији и Абхазији, саопштивши да „директно учешће руске војске у њима никада није доказано”.

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #643 on: January 22, 2021, 06:01:20 am »

Država pokrenula kampanju posle koje više ništa neće biti isto
M.V.A. 21.01.2021.

U oktobru prošle godine Švajcarska je zvanično pokrenula izbornu kampanju za članstvo u Savetu bezbednosti UN, u okviru koje je švajcarska misija u Njujorku poslala je paketiće s nacionalnim proizvodima na poklon delagacijama drugih država koje će na kraju odlučivati o njenom članstvu u Savetu bezbednosti.

U jeku je švajcarska diplomatija “sira i čokolade” uoči glasanja u junu 2022, mada u toj trci zapravo nema konkurenata. Za period 2023-2024. na raspolaganju su dva mesta, a pored Švajcarske prijavila se još samo Malta.

- U ovom trenutku situacija je veoma zanimljiva: imamo čistu situaciju s Maltom, ali prava opozicija dolazi iznutra – kaže Angela Miler, potpredsednica udruženja za saradnju Švajcarske i Ujedinjenih Nacija (GSUN). Neki u Švajcarskoj, naime, smatraju da bi članstvo u najvišem bezbednosnom telu na svetu, koje ima ovlašćenje da preduzima vojne akcije za obnovu mira ukoliko oceni da je to neophodno, moglo da naudi međunarodnom ugledu zemlje kao neutralne sile i njenoj diplomatskoj ulozi. Jedan od njih je Paul Vidmer, penzionisani švajcarski diplomata.

- Naša neutralnost je postala naš međunarodni brend. Zahvaljujući doslednoj politici neutralnosti Švajcarska je stekla visok kredibilitet u spoljnoj politici – kaže on.

Švajcarsku redovno pozivaju da zastupa zemlje sa kojima nema diplomatske odnose, a vrhunac takve diplomatije bio je u Drugom svetskom ratu, kada je Švajcarska imala 200 mandata u oko 35 zemalja. Njena neutralnost je razlog zašto joj mnoge države poveravaju međunarodne mandate, bilo kao sile koja pruža zaštitu, bilo kao posrednika. Na međunarodnom planu, nezavisnost Švajcarske utvrđena je Bečkim kongresom 1815. godine i Zakonom o neutralnosti 1907. Na unutrašnjem, u švajcarskom ustavu. Međutim, poslednjih nekoliko decenija politika neutralnosti je evoluirala, naročito otkako je Švajcarska postala punopravna članica UN 2002. godine. Učestvuje u većini aktivnosti, uključujući i one Generalne skupštine, Saveta za ljudska prava i Ekonomskog i socijalnog saveta. Paskal Berisvil, švajcarska ambasadorka u UN, ocenjuje da je posle skoro 20 godina u UN došao trenutak za sledeći korak – članstvo u Savetu bezbednosti.

Sedmočlano švajcarsko Savezno veće zvanično je odlučilo da se kandiduje za mesto u Savetu bezbednosti 2011, a od tada se pojavila i strepnja za švajcarsku neutralnost. Godine 2015. vlada je čak objavila izveštaj u kome se opisuje kako bi članstvo moglo da ugrozi neutralnost zemlje, uz zaključak da mogu da ostanu pri svojim namerama, jer su i druge države, poput Austrije, delimično Švedske i Kostarike, uspevale da sačuvaju neutralnost uzdržavajući se od glasanja o mogućoj primeni sile. Ako se Švajcarska zaista nađe u Savetu bezbednosti stvari bi u političkom smislu mogle da se iskomplikuju, ocenjuje “Forin polisi”. Današnje podele u telu neke diplomate podsećaju na eru Hladnog rata, a manevrisanje između velikih sila, bez priklanjanja jednoj strani, moglo bi da bude teže nego ikad.

- Kakva bi bila uloga Švajcarska u slučaju da SAD zatraže od Saveta bezbednosti da pooštri sankcije prema Iranu? Da li bi trebalo da glasa za to (i naljuti Iran), protiv toga (i naljuti SAD) ili da ostane uzdržana (i oslabi moć odlučivanja Saveta bezbednosti)? - pita se Paul Vidmer.

Izvor: www.blic.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #644 on: January 22, 2021, 01:31:40 pm »

Pasoš za potomke Španskih boraca? Pred 85. godišnjicu kraja građanskog rata, Madrid bi trebalo da odlučuje o Zakonu o demokratskom pamćenju
V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ 22. 01. 2021.

PREDLOG Zakona o demokratskom pamćenju, čiji je nacrt Savet ministara Španije usvojio 15. septembra prošle godine, a koji, između ostalog, otvara prostor da potomci članova internacionalnih brigada koje su se borile u Španskom građanskom ratu dobiju državljanstvo ove zemlje, naći će se ove godine pred poslanicima. Tačno 85 godina od kraja rata.

Kada će Parlament odlučivati o ovom propisu, koji je na javnoj raspravi, i kako će on izgledati, još se ne zna. Nacrt predviđa i iskopavanje masovnih grobnica širom Španije, identifikaciju ljudi koje je streljao Frankov režim, zabranu svih organizacija čiji je cilj veličanje frankizma, poništavanje presuda donetih za vreme generala Franka...

Glavni zagovornik je Pablo Iglesijas, potpredsednik španske vlade i lider levičarske koalicije "Unidas podemos". On je na svom tviter-nalogu objavio:

- Potomci pripadnika internacionalnih brigada koji su se borili za slobodu i protiv fašizma moći će da dobiju špansko državljanstvo.

U Udruženju "Španski borci 1936-1939", koje deluje u Srbiji, objašnjavaju da se ne zna koliko je potomaka španskih boraca danas u našoj zemlji, a koliko u drugim bivšim jugoslovenskim republikama. Ipak, podsećaju na poruku koju su svojevremeno interbrigadistima uputili Huan Negrin, premijer Druge republike, i Dolores Ibaruri, legendarna La Pasionarija: "Kada nastupi mir, svi vi se možete vratiti u Španiju".

- Na šezdesetogodišnjicu rata, 1996, španske vlasti omogućile su dobijanje državljanstva borcima iz internacionalnih brigada, ali je uslov u početku bio da se odreknu matičnog državljanstva, zbog čega se, koliko znamo, niko iz Srbije nije prijavio. Kasnije su te odredbe menjane - kaže predsednik Udruženja Milo Petrović, koji je ujedno član čuvenog španskog Arhiva rata i izgnanstva (AGE).

Godine 2007. donet je Zakon o istorijskom pamćenju, koji nije stvorio u praksi uslove za rehabilitaciju žrtava, a Španija je, posle Kambodže, ostala zemlja sa najviše neekshumiranih masovnih grobnica na planeti. U njima su i dalje ostaci 115.000-130.000 žrtava frankizma, među kojima je i pesnik Federiko Garsija Lorka. Zbog toga je pokrenuta inicijativa da se donese Zakon o demokratskom pamćenju, za koji, kaže Petrović, postoji parlamentarna većina, ali o njemu prethodno treba da se izjasne institucije u kojima i dalje ima predstavnika prethodne desničarske vlade. Osim levičara, obašnjava, za zakon će sigurno glasati Katalonci i Baski.

- Zakon je već trebalo da se, do kraja 2020, nađe pred poslanicima, ali ga je sprečila pandemija. U članu 36, koji se odnosi na interbrigadiste, ne pominje se striktno državljanstvo za njihove potomke, ali je to pitanje razrađeno u javnoj raspravi i očekuje se u podzakonskim aktima - kaže Petrović.

Prema poslednjim podacima francuskog istraživača Erve Lemesla, u internacionalnim brigadama i drugim jedinicama republikanske vojske bilo je oko 1.900 dobrovoljaca iz Jugoslavije. Od toga, 48 odsto Hrvata, 23 odsto Slovenaca, 18 odsto Srba, 3,2 odsto Crnogoraca i 1,5 odsto Makedonaca. U redovima republikanaca bili su i Koča Popović, Peko Dapčević, Petar Drapšin, Kosta Nađ, Blagoje Parović, Lazar Udovički - otac Kori i Lenke, Branko Krsmanović, Veljko Vlahović...

- Na španskom ratištu poginulo je između 550 i 600 "jugoslovenskih Španaca", još oko 300 u Francuskom pokretu otpora i u nemačkim, mađarskim i drugim logorima, i oko 130 u NOB - kaže Petrović.

NEKI SE VEĆ PRIJAVLjUJU

U AMBASADI Kraljevine Španije, za "Novosti", su potvrdili da je nacrt Zakona o demokratskom pamćenju odobren i da o njemu još traje javna rasprava.

- On mora biti u skladu sa svim zakonskim propisima i procedurama, mora se vratiti u Savet ministara na novo čitanje, a potom ide u Parlament pred poslanike. Trenutni nacrt ne uključuje bilo koju klauzulu u vezi sa sticanjem državljanstva za potomke "brigadista". Ipak, strani članovi Internacionalnih brigada već se prijavljuju za špansko državljanstvo - navodi se u odgovoru Ambasade Španije "Novostima".

NAJMLAĐI IMAO 15 GODINA

NAJMLAĐI borac iz Srbije bio je petnaestogodišnji Stevan Varga, koji je otišao sa ocem Ištvanom. Ištvan je poginuo posle dva meseca, dok je sin najpre bio kurir Glavnog štaba republikanaca, pa borac. Prošao je francuski, nemački i mađarski logor i na kraju, pod optužbom da je ibeovac, završio na Golom otoku. Preminuo je 1988. u Mariboru. Najmlađi jugoslovenski borac bio je Pero Simičić iz Rijeke, takođe petnaestogodišnjak, pristigao iz SAD. Umro je u aprilu 2014. Poslednji Srbin španski borac, Milojko Teofilović, umro je u aprilu 2009, u Kaliforniji.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
Pages:  1 ... 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 [43] 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 ... 63   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.041 seconds with 23 queries.