Hrvatski Bradley: Opake će zvijeri iz Đure Đakovića izići još moćnijeKao što se ponekad treba razodjenuti za potrebe liječničkog pregleda, prema istom se modelu “razodijevaju” i Bradleyji, mobilna oklopna vozila za prijevoz pješaštva, koja će od ovog ljeta početi ulaziti i u operativni sastav Hrvatske vojske, kako bi bili pregledani do najsitnijih detalja.U dobrom stanjuBorbeno vozilo Bradley (BFV – Bradley Fighting Vehicle), proizvod američke vojne industrije, prema definiciji je oklopno vozilo na gusjenicama za prijevoz vojnika do kritičnih točaka bojišnice, kao i za pružanje paljbene potpore iskrcanim postrojbama. Učinkovito je u napadima na više vrsta ciljeva, uključujući neprijateljske vojnike i oklopna vozila.
Nabava Bradleyja, modela M2A2, njih ukupno 89, dogovor je hrvatske i američke vlade, a kontingent od prva22 vozila smješten je u slavonskobrodskoj tvornici Đuro Đaković Specijalna vozila, u kojoj se obavlja remont. U konačnici 62 vozila bit će spremna za taktičke operacije, pet će ih biti za testiranje, a preostala 22 bit će za rezervne dijelove i u pričuvi. Posjetili smo pogon u kojemu se ti oklopnjaci preuređuju, odnosno prilagođavaju potrebama MORH-a. U tijeku je rekonstrukcija prvih četiriju vozila. Marko Ćosić, predsjednik Uprave Đuro Đaković Grupe, kaže kako će na svakom vozilu biti obavljeno čak 500 različitih operacija. Pojednostavljeno – mijenjaju se svi kotači, gusjenice, amortizeri, postavit će se nova komunikacijska i informacijska oprema i, naravno, naoružanje. Neće biti izmjene osnovne konfiguracije.
O svemu tome detaljnije smo razgovarali s Lukom Cindrićem, inženjerom na održavanju vozila Bradley. On je svojevrsni voditelj domaćeg tima. Cindrić je Brođanin, ondje je završio Strojarski fakultet, a sada ima prigodu i profesionalno se razvijati u tvrtki u svome gradu. Naime, za ovaj posao formirana je posebna tehnološka jedinica od petnaestak osoba, četiri su domaće, ostale su Amerikanci, djelatnici tvrtke BAE Systems, koja je generalni nositelj realizacija obnove i opremanja ovih vozila.
Cindrić je uoči ovog posla boravio u SAD-u, kako on kaže, “na familijarizaciji” u tvornici u Detroitu. “Vozila su generalno u dobrom stanju, štoviše bez vidljivih borbenih ožiljaka ili sličnih oštećenja. Napravljena je ulazna defektaža i započeta je demontaža, rastavljena su prva četiri vozila. Demontirani su PowerPackovi i kupole, počelo je čišćenje, rastavljanje manjih komponenti i zamjena dijelova”, opisuje Cindrić.
Organizacija je u novouređenom dijelu Đurina pogona postavljena tako da će se istovremeno raditi na četiri vozila, sada, u prvoj fazi, u jednoj smjeni, a potom i u drugoj. “Paralelno rade američki i naš stručnjak, tako da će naši ljudi usvojiti sva znanja. Posao je prilično složen što se tiče organizacije i logističkih potreba. Primjerice, sve je po Mil-standardima (vojni standardi, nap. a.) i neke komponente nisu tako lako dobavljive i rješive unutar Europske unije, a pogotovo u Hrvatskoj”, priznaje Cindrić. Na naš upit je li ovdje, kada je u pitanju ljudstvo, okupljeno ono najbolje što Đuro Đaković nudi, odgovara negativno, jer, kaže, tada bi drugi timovi, na ostalim operacijama, primjerice proizvodnji tenkova i vozila Patria, bili zakinuti. Ovdje je stoga okupljena kombinacija dobrih i novih djelatnika.
Pod nadzorom 24 sataStojimo ispred četiri Bradley ljušture, ispred svake je skinuti PowePack i kupola. PowerPack, odnosno pokretač vozila, čini Cumminsov motor snage 600 KS, zajedno s mjenjačem i integriranim rashladnim sustavom, tako da on u osnovi ide cijeli van. Izvana mu je duljina šest, širina tri, a visina oko 3,5 metara. Konstrukcija je vozila d balističkog aluminija, ojačana pločama od armoks-čelika.
U unutrašnjosti su klupe za četveročlanu posadu, a zapovjednik, ciljač i vozač imaju svoje pozicije. Za vozača je potrebna posebna obuka, iako je dobrodošlo iskustvo vožnje tenka, zbog sličnih konfiguracija komandi. “U unutrašnjosti se neće ništa mijenjati, dijelom i zato što su naši i američki vojnici sličnih konstitucija, pa nema potrebe za posebnim preinakama u smislu osiguranja više prostora, manjih sjedalica i slično”, kaže Cindrić. Vozila koja se repariraju su (još uvijek) bez nadimka, kažu, vode ih tek pod brojevima – prvi, drugi, treći… Obavljajući poslove, vidljivo je kako se pridržavaju i američkih tvorničkih standarda – nište se ne radi bez zaštitnih naočala i rukavica. I mi kao posjetitelji morali smo se toga pridržavati, noseći i kacige.
Pogon u kojemu se radi ipak nije za svačije oči. U pravilu su vrata pogona zatvorena, nije poželjan nepotreban ulazak, a posebno je zabranjeno neovlašteno fotografiranje. I preostali Bradleyji su pod posebnom paskom. Iako su unutar tvorničkog kruga, parkirani u pravilnoj formaciji, prekriveni ceradom, na novoj pisti, dodatno su okruženi ogradom i žilet-žicom, te 24 sata pod nadzorom.
Što kada Bradleyji budu spremni za “izlazak”? Direktor Ćosić je rekao kako će ova vozila biti oboružana 25-milimetarskim topom i strojnicom kalibra 7,62 mm, a prvi među njima bit će spreman za testiranje tijekom lipnja, kako bi u srpnju bio predan Hrvatskoj vojsci. “Ovdje će se postaviti i naoružanje i potom će biti testirani, prvo na poligonu Đure Đakovića na Kindrovu, a onda na poligonima u Našicama i Gašincima. Potom se vraćaju u našu tvornicu na posljednje dotjerivanje. U konačnici Bradleyji će biti obojeni u NATO zelenu boju i nosit će hrvatska obilježja”, dodaje Cindrić.
Do kraja godine MORH-u treba biti predano ukupno osam Bradleyja, a do kraja 2026. svi moraju biti spremni za borbenu uporabu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor
