PALUBA
March 29, 2024, 06:47:27 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Čitajte na Palubi roman "Centar" u nastavcima, autora srpskog podoficira i našeg administratora Kuzme
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Odbrana Beograda 1915.godine  (Read 15215 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« on: November 02, 2014, 06:14:27 pm »

Tekst koji ću u nekoliko nastavaka postaviti je maturski rad mog starijeg sina u Desetoj beogradskoj gimnaziji, napisan još 2002. godine. Rad je napisao sam, s tim da sam ja bio "recenzent" i "korektor". Tek sam ga sada pronašao na jednom od diskova pa sam odlučio da ga u nešto skraćenoj verziji postavim ovde.

Napominjem da se ne radi o naučnom radu, već i stručnom radu jednog gimnazijalca tako da većim delom sadrži preuzete delove iz radova i knjiga koje su mu bile dostupne, a moguće su i neke greške. Uostalom, verujem da će ovo pročitati i oni koji bolje poznaju materiju i da će ispraviti tamo gde je potrebno.

1. PRIPREMA ZA AUSTRO-NEMAČKU OFANZIVU 1915.GODINE

1.1. Razlog ponovnih operacija centralnih sila prema Srbiji i pristup Bugarske Trojnom savezu

Posle ulaska Turske u rat nemački ministar rata Falkelnhajm se zainteresovao za vezu sa njom. Glavna prepreka  neposrednoj vezi Nemačke i Austro-Ugraske sa jedne strane i Turske  je bila Srbija. Geostrategijski položaj Srbije je bio takva da se nalazi na centralnom prostoru Balkana preko koga idu glavni kopneni putevi iz Srednje Evrope ka Turskoj i Bliskom istoku i Grčkoj. Još 1914.godine Austro-Ugarska je pokušala da se održi u Negotinskoj krajini kako bi uspostavila punu kontrolu nad Dunavskim rečnim plovidbenim putom. Sa vojnog i ekonomskog stanovišta za vezu sa Turskom, poseban značaj imala je pruga  Beograd-Niš-Sofija-Istanbul. Kontrola tog komunikacijskog pravca bila je od posebnog značaja za dalje vođenje rata.

Zabrinute za sudbinu Turske koja je 1915.godine ratovala sa silama Antante na Dardanelima, a još više istupanjem Italije iz trojnog sporazuma, Nemačka i Austro-Ugarska predlažu Bugarskoj da pristupi Trojnom sporazumu nudeći joj znatne teritorijalne ustupke na račun Srbije. I ako željna osvete za poraze koje je pretrpela u ratu sa Srbijom 1913.godine Bugarska u prvi mah odbija ponudu, pre svega zbog nepovoljnog položaja Centralnih sila u njenom neposrednom okruženju. Kada je Srbija odbila ponuđeni separatni mir, koji su joj ponudile centralne sile, pridobijanje Bugarske za rat na strani Centralnih sila ponovo postaje aktuelno. Pregovori između Falkenhajma i bugarskih opunomoćenika počinju 03.08.1915.godine. Posle mesec dana pregovora  06.09.1915.godine potpisuju ugovor o prostupanju Bugarske Centralnim silama i ulazak u rat. Za pristupanje savezu Centralnih sila Bugarska je tražila i dobila teritorijalne ustupke na račun Srbije, Grčke i Turske.  Istog dana sklopljen je sporazum između Bugarske i Turske o manjim teritorijalnim ustupcima Bugarskoj. Ovim sporazumima, Centralne sile obezbedile su važnog saveznika za nastavak rata protiv Srbije i uspostavljanje kopnene veze sa Turskom, značajnog saveznika u maloj Aziji i Bliskom istoku.

Prema ugovoru o pristupanju Bugarske Centralnim silama Nemačka i Austro-Ugarska obavezale su se da otpočnu operacije protiv Srbije sa najmanje 6 divizija, dok bi Bugarska angažovala najmanje četiri. Bugarska će otpočeti mobilizaciju 15 dana od dana potpisivanja soprazuma, a krenuti u rat protiv Srbije pet dana posle nemačkog i austro-ugarskog napada na Srbiju. Bugarska je prihvatila stav da će zauzeti nutralan stav prema Rumuniji i Grčkoj ako one ostanu neutralne, dok će Centrale sile smatrati neprijateljem svaku državu koja napadne Bugrasku. Nemačka i Turska su se obavezale da pomognu odbranu bugarske obale na Crnom i Egejskom moru. Jedan od uslova koji su postavili Bugari je bio da ofanzivom nemačkih i austro-ugarskih snaga na Srbiju komanduje nemački general, čemu se prirodno suprostavljala Austro-Ugarska jer se radilo o njenoj suverenoj teritoriji. To pitanje je rešeno nešto kasnije sporazumom  u Plesu i Tašenu po kome će nemačkom generalu, komandantu snaga na Balkanu smernice davati načelnik austro-ugarskog Generalštaba u dogovoru sa Falkenhajmom.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #1 on: November 02, 2014, 06:21:16 pm »

1.2.   Grupisanje austro-nemačkih i bugarskih snaga i plan napada na Srbiju

Operacija protiv Srbije poverena je već tada poznatom i priznatom nemačkom feldmaršalu Makenzenu. Načelnik štaba združenih austro-nemačkih snaga bio je general Zekt.

Procenjujući situaciju, a posebno iskustva Poćorekovih armija u napadu na Srbiju 1914.godine, Makenzen pravilno donosi odluku da težište udara bude sa severa, najpovoljnijim operacijskim pravcem preko Save i Dunava. Nosilac udara bi bila 11. nemačka armija. Osnovna ideja je bila da se koncentričnim napadom austro-nemačkih i bugarskih snaga srpska vojska razbije, glavninom snaga odbaci u dolinu Zapadne Morave i tu uništi, ako to ne bude moguće da se odbaci u planski predeo jugozapadne Srbije, što bi po nemačkim procenama bilo ravno uništenju.

Za realizaciju ove ideje planirano je grupisanje velikih snaga:

a) 3. austro-ugarska armija pod komandom generala Keveša ( ukupno 130 bataljona i 136 baterija od čega 38 teških i 8 najtežih oruđa, kao i dunavska rečna ratna flotila sa 9 oklopnih monitora) u sledećem rasporedu:
   62.pešadijska divizija  ( 11 bataljona i 6 baterija) grupisna u širem rejonu Višegrada;
   Trupe generala Štrajta i Sorsića ( 21 bataljon i 11 baterija) grupisane na donjoj Drini i kod Sremske Mitrovice;
   19. austro-ugarski armijski korpus (53.pešadijska divizija, 3 landšturm brigade sa 32 bataljona i 29 baterija) grupisane u Sremu u širem rejonu Kupinova;
   22. nemački armijski korpus ( 44. i 43. divizija, 26.pešadijska divizija sa 35 bataljona i 47 baterija) grupisan zapadno od Zemuna;
   8. austro-ugarski armijski korpus (57. i 59 pešadijska divizija i 2 landšturm brigade sa 31 bataljonom i 43 baterije), orjentisan prema Beogradu sa leve i desne strane Dunava.

b) 11. namačka armija pod komandom generala Galvica (ukupno 74 bataljona,  i 124 baterije od čega 31 teška i 7 najtežih) u sledećem rasporedu:

   3. nemački armijski korpus ( 25.i 6. divizija sa 21 bataljonim i 36 1/2 baterija) grupisana u širem rejonu Kovina orjentisana prema Smederevu;
   4. korpus (11. 105. i 107. divizija, sa 27 bataljona i 37 baterija grupisana u južnom banatu na levoj obali Dunava i na adama nizvodno od Smedereva koje pripadaju Austro-Ugarskoj;
   10. korpus (101. i 103. divizija sa 18 bataljona i 41 baterijom)grupisan u južnom Banatu naspram odseka Ram-Veliko Gradište:
   austro-ugarska zaštitna granična brigada generala Filipa (8 bataljona i 9 baterija), grupisna na austro-ugarskoj strani Đerdapske klisure do Oršave.

b) Bugarske snage:
        1. armija pod komandom generala Bojadžijeva sastava 6. 8. 9. i 1. divizija ( 95 bataljona, 21 eskadron i 94 baterije) prikupljena severozapdno od Sofije;
   2. armija pod komandom generala Todorova sastava 3 i 7. divizija, konjička divizija (40 bataljona, i 30 bateroja), u pripuljanju jugozapadno od Sofije;
   Ostale bugrske snage (2. 4. 5. 10 i 11. divizija) angažovane su za osiguranje granica i obala

Ukupno, za napad na Srbiju združene snage Centralni sila imale su: 397 bataljona, 59 1/2 eskadrona i 373 1/2 baterija, 8 odreda bacača i rečnu ratnu flotilu na Dunavu. Posebno je impozantno grupisanje artiljerije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Šema je preuzeta iz Vojne enicklopedije

Direktiva za napad na Srbiju izdata je 28. 09.1915.godine. Kao što je već rečeno bilo je poredviđeno da na težištu udara bude 11. nemačka armija koja će preći Dunav glavnim snagama kod Rama a pomoćnim kod Smedereva radi nadiranja dolinom Velike Morave. Austro-Ugarska armija pošto pređe Savu i Dunav, glavnim snagama kod Beograda a pomoćnim kod Kupinova, nadiraće pravcem ka Kragujevcu, srcu Šumadije. Bugarska 1. armija trebalo je da na pravcima dejstva razbije srpske snage i izbije u dolinu Velike i Južne Morave na liniji Paraćin-Aleksinac-Niš. Bugarska 2. armija trebalo je da preko graničnog fronta što pre prodre u dolinu Vardara i prekine kopnene veze Srbije sa Solunom i Grčkom. Smatralo se da će se glavni srpski otpor slomiti prodorom na prostor Đuprija-Kragujevac-Aleksinac-Niš. Zavisno od odvijanja operacije nije se isključivala mogućnost da pomoćne austro-ugarske snage prodru iz pravca Višegrada ka Užicu, a Bugarske ka Kragujevcu čime bi se obruč oko srpskih snaga zatvorio u dolini Zapadne Morave. Procenjeno je da će u najmanju ruku srpske snage biti odbačene u slabo nastanjene, besputne i ekonomski ekstremno siromašne predele jugozapadne Srbije , gde će od gladi, iscrpnjenosti i bolesti praktično prestati da postoje kao ozbiljan protivnik.


* Balkansko ratiste 3.jpg (542.44 KB, 2041x2921 - viewed 844 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #2 on: November 02, 2014, 06:25:17 pm »

1.3.   Raspored srpskih snaga uoči neprijateljske ofanzive 1915.godine

U oči napada austro-nemačkih i bugarskih snaga raspored srpskih snaga je bio sledeći:

a) Severni i zapadni front:

   - 1. armija pod komandom vojvode Živojina Mišića, (Drinska divizija II, Dunavska divizija II, Sokolska brigada, Užički odred, Moravska divizija II, ukupno 58 bataljona, 4 eskadrona 112 topova) raspoređena na frontu duž Drine i od ušća Drine do Ostružnice kod Beograda;
   - Odbrana Beograda pod komandom generala Mihajla Živkovića sa štabom na Torlaku ( nekoliko samostalnih pukova pretežno III poziva, ukupno 20 bataljona, 2 eskadrona i 75 topova);
   - 3. armija pod komandom generala Pavla Jurišića Šturma (Braničevski odred, Dunavska divizija I, Drinska divizija I, Krajinski odred, Timička divizija II, ukupno 65 bataljona, 9 eskadrona sa 175 topova) raspoređena na potezu Grocka- Golubac.

b) Istočni front:

   - Timočka vojska pod komandom generala Ilije Gojkovića (Timočki odred, Kombinovana divizija I, Šumadijska divizija II, ukupno 42 bataljona 4 eskadrona  i 88 topova), raspoređena u Negotinskoj grajini od  ušća Timoka do Midžora na Staroj planini.
   - 2. armija pod komandom vojvode Stepe Stepanovića  (Odred na Tumbi, Moravska divizija I, Timočka divizija I, Šumadijska divizija II, Konjička divizija, Vlasinski odred, ukupno 59 1/2 bataljona, 21 eskadron sa 150 topova.
   - Trupe novih oblasti pod komandom generala Damjana Popovića ( trupe Bregalničke divizijske oblasti, Krivopalanački odred, Albanske trupe, Prizrenski odred, Podrimski odred i Ohridski odred), raspoređene u Makedoniji i manjim delom u Albaniji.

Ukupno, Srbija je mogla da neprijatelju suprotstavi 188 1/2 bataljona, 40 eskadrona manjeg brojnog sastava od protivnika i 679 topova, znatno slabijeg kvaliteta.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #3 on: November 02, 2014, 06:33:36 pm »

2.   POČETAK OFANZIVE NA SRBIJU I ODBRANA BEOGRADA

2.1.   Značaj Beograda

Beograd je ne sumnjivo oduvek u istoriji imao, ima i imaće geografski, politički, vojni, ekonomski i moralni značaj kako za onog ko ga drži u svojim rukama, tako i za onog ko ga želi zauzeti. Tako je i u Prvom svetskom ratu Beograd za obe zaraćene strane imao veliki značaj što se nesumnjivo vidi iz toga da je Austro-Ugarska pošto-poto želela da ga zauzme, što ju je u drugoj ofanzivi i koštalo poraza u Kolubarskoj bici.

Gegrafski položaj Beograda,  grada na ušću Save u Dunav, na raskrsnici važnih kopnenih i značajnog plovnog dunavskog puta, apsolutno utiče na ostale elemente koji opredeljuju njegov značaj. Vladati njime znači imati ključ za vrata moravsko-vardarske i nišavske doline, glavnih komunikacijskih pravaca na Balkanu. Zbog toga je oduvek privlačio ljude da žive u njemu i da ga brane i osvajaju.

Beograd je bio glavni i najveći grad ondašnje Kraljevine Srbije, najznačajniji politički i  privredni, pre svega trgovački i industrijski centar. Preko njega su vodile glavne drumske i železničke veze od severa ka jugu i obratno. U njemu je bio do tada jedini most između Austro-Ugarske i Srbije, preko koga je prolazila važna železnička pruga. Ko kontroliše Beograd i Đerdap kontroliše dunavski plovni put i brodsku vezu sa Crnim morem. Zauzeti Beograd značilo je lišiti Srbiju bitnog simbila državnosti, glavnog grada, važnog privrednog i demografskog centra u kome su se nalazile sve najvažnije državne institucije. Pad Beograda sigurno utiče na moral vojnika i građana, a pokretanje velikog broja izbeglica zakrčenje i onako slabih puteva i širenje raznih vesti, pa i moguće panike. Kod napadača osvajanje Beograda podstiče moral i uverenje u blisku pobedu jer je u svesti ljudi blisko uverenje da sa padom prestonice pada i država.

U vojnom smislu Beograd sa brdskim prostorom neposredno oko njega (Avala, Kosmaj u pozadini i pobrđe od Obrenovca do Smedereva koje bitno nadvišava suprotnu obalu) "uvlači se " u Panonsku ravnicu i dominira najlakšim prirodnim mestima prelaska preko Dunava i Save.  Preći Dunav i Savu u bilo kom pravcu, a vojnički ne zauzeti Beograd znači trpeti vatru i stalne ispade protivnika i bok svojih snaga.

Srpska vlada i Vrhovna komanda su bile svesne značaja Beograda, posebno činjenice da se nalazi na samoj granici sa najopasnijim neprijateljem. Blagovremeno su (neposredno pre i odmah po početku rata, 1914.godine) iz njega evakusiane sve značajne vladine institucije a delimično i privredni kapaciteti. Međutim, u ono vreme nije bilo moguće brzo i kvalitetno premestiti veće privredne objekte od značaja za privredu, kao i brojno gradsko stanovništvo. Moralni značaj Beograda po narod i vojsku i pre svega njegov vojnički značaj uslovljavali su da se on odlučno vojnički brani.

Određivanje težišta udara na Srbiju na pravac Smederevo-dolina Velike Morave nije potcenjivanje značaja Beograda od strane Makenzena, već obrnuto. Bilo je jasno da je u čitavom sistemu odbrane severne srpske granice Beograd prirodno najbolje utvrđena tačka. Sam grad sa mnoštvom zgrada i ulica i oslonac na niske planine Avalu i Kosmaj povećavali su odbrambenu sposobnost  branilaca. I slabije srpske snage mogle su da zaustave znatno jačeg protivnika. Velike reke koje su tom prilikom trebalo da savladaju austro-nemačke snage još više su naglašavale potrebu da se ovako jak odbrambeni čvor zaobiđe, izoluje i okruži, a potom uništi. Zato je Makenzen glavni udar odredio na geografski povoljnijem mestu za napadača, računajući da će beogradski odbrambeni čvor obići sa sa jugoistoka i dejstvom snaga koje su napadale iz Srema ka Mačvi, okružiti ili primorati na odstupanje. Ali, da se nebi desilo da srpske snage iz Beogarad udare u bok njegovih snaga koje dejstvuju prema Smederevu, Makenzen je naredio i da snage nemačkog 22. i austro-ugarskog 8. korpusa jednovremenu otpočnu direktni napad na Beograd i tako vežu snage odbrane Beograda i omoguće glavnim snagama 11. nemačke armije da izvrše zadatak. Najveće forsiranje reke (napada uz savladavanje vodene prepreke) do tada viđeno u istoriji ratovanja moglo je da počne (1).

Fus-nota: (1)I ranije su razne vojske pod borbom prelazile velike reke. Međutim, prema mišljenju nekih vojnih istoričara, nikad do tada na jednom mestu nije koncetrisana tolika vojna sila koja je uz borbu savladavala dve velike reke. Čak ni u Drugom svetskom ratu nije bilo tako velike namenske operacije kao što je savladavanje Dunava i Save pod borbom 1915.godine.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #4 on: November 02, 2014, 06:37:20 pm »

2.2. Obostrani raspored snaga pred početak napada na Beograd
 
Kao što je već navedeno, snage koje su dobile zadatak da napadnu i zauzmu sam grad Beograd bile su u sastavu 3. austrougarske armije. Nosilac napada su bile ne austro-ugarske već nemačke jedinice iz sastava 22. korpusa. To nije urađeno slučajno već namerno. Za najvažnije zadatke u čitavoj ofanzivi, za napade na težištu dejstva, određivane su po pravilu nemačke jedinice kao pouzdanije i veće borbene vrednosti.

Srpske trupe odbrane Beograda, pod komandom generala Mihajla Živkovića bile su uglavnom sastavljene od jedinica trećeg poziva ( 7. 11. i 15. puk), jednog puka drugog poziva (7.puk) i svega jednog puka prvog poziva (10. kadrovski puk ). Treći poziv činili su vojni obveznici starosti od 40 do 50 godina, koji su od vojne opreme imali najčešće samo pušku, bajonet, municiju i kapu, dok je malo ko imao kompletnu propisanu vojnu uniformu i opremu. Zbog slabe opremljenosti i starosti ljudstva ove jedinice su bile slabije borbene vrednosti od jedinica drugog i posebno prvog  poziva. Navedeni pukovi su bili raspoređeni uglavnom u jednoj liniji duž obale Save i Dunava. Zbog malog brojnog stanja nije se mogla obezbediti dubina odbrane (dve do tri linije odbrane po dubini) kako to nalažu vojna pravila. Svako probijanje prve linije moglo je dovesti čitavu odbarnu u kritičnu situaciju.

Pored navedenih pukova, srpske snage su raspolagale i sa 6 baterija sporometnih (zastarelih) topova, 6 poljskih brzometnih baterija i ukupno 6 oruđa haubica. Pored ovih jedinica za podršku bila je i jedna protivavionska baterija, nekoliko obalskih topova sa ruskim i francuskim posadama, 4 posadne baterija sa engleskim posadama (8 oruđa 220mm i 2 oklona topa). Osim toga srpske snage raspolagale su i sa rečnom flotilom sastavljenom od nekoliko  srpskih rečnih brodova naoružanih i prilagođenim ratnoj upotrebi, 5 borbenih motornih čamaca dobijenih od saveznika, 3 torpedne baterije i jednom plovećom bolnicom.

Front od potoka Srednjaka (istočno od reke Bolečice) do Ostružnice bio je podeljen na četiri odseka: Gročanski (4 bataljona sa 16 artiljerijskih oruđa), Velikoselski (4 bataljona, odred banatskih dobrovoljaca sa 17 artiljerijskih oruđa); Beogradski, podeljen na Gradski i Topčiderski pod odsek (kombinovani odred  sa 6 bataljona, Sremski dobrovoljački odred, odred žandarma, sa ukupno 26 artiljersijskih oruđa; Ostružnički ( 4 bataljona i 14 artiljersijskih oruđa). Rezerva je bila na Torlaku, Belom potpoku i Kneževcu ( 2 bataljona, , 4 artiljersijka oruđa).

Pored navedenih vojnih jedinica srpske snage su mogle očekivati svu moguću pomoć lokalnog srpskog stanovništva koje dotle nije napustilo grad, pre svega u zbrinjavanju ranjenika, vođenju jedinica po gradskim ulicama i doturu hrane i municije kada ju je bilo.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Preuzeto iz Vojne enciklopedije


* Operacije oko Beograda.jpg (746.11 KB, 2109x1413 - viewed 828 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #5 on: November 02, 2014, 06:40:34 pm »

2.3. Početak napada, prelazak preko Save i srpski otpor

Pripremu napada austro-nemačke snage su otpočele još u septembru pojačanim bombardovanjem Beograda. Od sredine septembra znatno je pojačano artiljerijsko bombardovanje Beograda što je srpskim snagama i stanovništvu ukazivalo da se nešto veliko sprema. Samo bombradovanje je posebno bilo pogubno za civilno stanovništvo koje je najviše stradalo od granata koje su namerno ispaljivane po naseljenom delu grada,a ne po vojnim ciljevima.

Pošto je izvršeno grupisanje nemačkih jedinica 22. korpusa  određenih za napad jedinice su dobile konkretne zadatke. Artiljerijska priprema napada je započela  06.10.1915.godine u popodnevnim časovima žestokim dejstvom artiljerije koja  je sistematski tukla grad i vojne ciljeve po obali i dubini odbrane. Naredba nemačkim snagama određenih za desant glasila je da do 1 čas po ponoći 07. oktobra1915.godine zauzmu pripremne položaje za desant. Zbog lošeg vremena posedanje položaja se odužilo. Umesto u 1 čas 3. bataljon 207.puka nemačkog 22. korpusa stigao je u 2.30 časova na mesto desanta na levoj obali Save naspram ade Ciganlije. U tom momentu sva artiljerija 22. korpusa, 112 cevi oruđa raznog kalibra koncentrisla je svoje dejstvo po srpskim položajima na samoj obali kako bi omogućili pešadiji da lakše pređe  reku. Nije kasnio samo 3. bataljona 207. puka, već i ostale jedinice 44. nemačke divizije predviđene za desant. I ako su komandanti bataljona i pukova tražili pomeranje datih rokova viša komanda im to nije dozvolila.

Treći bataljon 207. nemačkog puka imao je zadatak da se iskrca na istočnu obalu Velike ade Ciganlije pri njenom uzvodnom vrhu. Pored njih, na središnji deo Ade trebao se iskrcati 204.puk, 2. bataljona 203.puka na Malu adu Ciganliju,a 208.puk kod karaule Jarac u Makišu. Obalu gde su se trebali iskrcati branio je 7. pešadijski puk II poziva i to tri bataljona kod karaule Jarac, jedan bataljon na Velikoj Adi Ciganliji i jedna i po četa na Maloj adi Ciganliji.

Tačno u 2.45 časova 7.oktobra, 3. bataljon 207. puka se otisnuo ka srpskom ostrvu Velika ada Ciganlija. Pola sata kasnije kreće i 208.puk ka karauli Jarac. Dvadeset minuta su veslali preko Save a da na njih niko nije ni metak opalio. Sedmopukovci su čekali. Pustili su Nemce da priđu skoro do obale a onda otpočeli brzu paljbu. Mnogi od pontona su potonuli ,a li neki su i dalje išli napred. Nemci se ipak iskrcavaju i sa Srbima se bore na bajonet. Zbog jakog otpora Nemci uspevaju da iskrcaju na srpske ade svega jedan i po bataljon umesto planirana tri. Prvi juriš 2. bataljona 203.puka na Mali adu Ciganliju je uz velike gubitke odbijen. Tek u ponovljenom napada 7.oktobra popodne ada je zauzeta.

Ipak, i pored odlučnog otpora malobrojnih srpskih snaga nemačke jedinice su se iskrcale na adama na Savi i desnoj obali Save kod Makiša, formirale male mostobrane koji su omogućivali dolazak novih snaga i prodor u dubinu srpske odbrane.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #6 on: November 02, 2014, 06:44:10 pm »

2.4. Prelazak Dunava kod Kalemegdana i nastojanja Srba da spreče formiranje mostobrana

Za iskrcavanje na obalu kod Kalemegdana Makenzen je odredio 8. austro-ugarski korpus. Ove snage su otpočele sa iskrcavanjem 7.oktobra u četiri časa ujutro i to sa obe strane Velikog ratnog ostrva, sa mesta ukrcavanja kod karaule Nova Borča. Deveta brdska brigada iz sastava 59. divizije iskrcavala se na dunavskoj obali kod kule Nebojša i kod Jalije. Na srpskoj strani odbranu je organizovao oslabljeni 10.kadrovski puk. U toku prelaska preko reke i pri samom iskrcavanju Austro-ugrske snage imale su znatne gubitke. Međutim, jedinice koje su se iskrcavale kod Jalije na dunavskom keju uspele su praktično da unište dve čete 10.kadrovskog puka formiraju mali mostobran i do zore omoguće iskrcavanje novih austro-ugarskih jedinica (13.lovački bataljon i delove 60.puka). Ove snage uspevaju da prodru do nasipa i železničke pruge i zarobe 70 srpskih vojnika iz 2. bataljona 10.kadrovskog puka. Komandant srpskih snaga na tom pododseku potpukovnik Momčilović uvodi u borbu preostale delove 10.kadrovskog puka i sremski dobrovoljački odred i uspeva da na juriš ponovo zauzme delove nasipa i železničku prugu, ali ne uspeva da odbaci neprijatelja u reku. I jedna i druga strana su iscrpljene, posebno zbog precizne vatre artiljerije. Austrijancima znatno pomaže artiljerija rečne ratne flotile, a Srbima malobrojna artiljerija sa Kalemegdana.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vojnici 2. bataljona 10. kadrovskog puka na položaju

Iskrcanim austro-ugarskim jedinicama ponestajalo je municije i situaciju na tom delu fronta opisivali su kao vrlo kritičnu: "Da je neprijatelj preduzeo sada i jednovremeno opšti napad svojom pešadijom, položaj naših trupa bio bi u pitanju, jer bi za odbijanje morale izbaciti poslednje zaostale metke." Ali, srpska pešadija nije imala dovoljno snage za to jer nije bilo dovoljno rezervi. Obe sukobljene snage na tom odseku privremeno su obustavile dalje napade i protivnapade.




* Drugi Bataljon.jpg (913.78 KB, 1201x1045 - viewed 1353 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #7 on: November 02, 2014, 06:47:10 pm »

Pošto su jedinice bile na međusobno vrlo bliskom odstojanju ariljerija nije mogla da neposredno podržava pešadiju već je tukla po dubini. Znajući da je pasivnost u ovakvim situacijama saveznik neprijatelju i procenjujući da će novi napad Austro-ugara ugroziti čitavu odbranu na tom odsku, da mogu prodredti do ulice Cara Dušana, zaći im iza leđa i otseći ih od varoši, komandant 2. bataljona u 10. kadrosvkog puka koji se branio na tom odseku, major Dragutin Gavrilović ne čeka pojačanje za koga zna da neće skoro doći. Oko 13 časova 7.oktobra prikuplja dve čete iz svog bataljona, delove Sremskog dobrovoljačkog odreda i odred žandarma i sa pristiglim vodovima iz 3. bataljona 10.puka, koje predvodi potporučnik Petar Pavlović, organizuje protiv napad. Pet vodova 10. kadrovskog puka ima da napadne prema železničkom nasipu i zauzme ga, a dobrovoljci i žandarmi da napadnu neprijatelja ispod crkve Ružice i kod Robijaške bašte. Da bi ohrabrio svoje vojnike major Gavrilović drži slavni govor neznajući da će kasnije ući u sve svetske antologije vojničkih beseda, a podvizi koje su učinili on i njegovi vojnici u istoriju:

"Vojnici! Tačno u 3 časa neprijatelj se ima razbiti vašim silnim jurišom, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao. Vojnici! Junaci! Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Beograda i otadžbine. Vi nemate više da se brinete za živote vaše koji više ne postoje. Zato napred u slavu! Za kralja i otadžbinu! Živeo Kralj! Živeo Beograd!"

Rastojanje između Srba i Austro-Ugara je malo, negde manje od 30 metara. Neprijatelj je tu odmah ispred. Potporučnik Pavlović se u naletu sa svoja dva voda ustremio na desni bok neprijatelja. Za njim kreće potporučnik Roš sa tri voda u nameri da se dokopa barikade na 20 metara od pruge i da odatle bombama omogući osvajanje austro-ugarskog rova na nasipu gde je desjtvovao mitraljez. Srbi hrabro jurišaju. Potporučnik Pavlović gine pogođen u glavu, potporučnik Roš biva teško ranjen.

Na drugoj strani žandarmi i dobrovoljci takođe hrabro jurišaju krećući iz Solunske ulice. Brisani prostor su prešli puzeći kako bi stigli na domet bombe. Bacaju bombe i kreću na juriš. Izgledalo je da će uspeti. Međutim, bočna vatra sa neprijateljskih monitora došla je u zao čas i zaustavila ih. Srbi su morali da se povuku u ulicu Rige od Fere i Solunsku.

Major Gavrilović oko 14.00 časova organizuje novi juriš koji lično predvodi. I taj juriš je slomljen dejstvom austro-ugarskih monitora koji preciznom vatrom podržavaju i tako spašavaju svoju pešadiju. Major Gavrilović je teško ranjen u vrat i njegovo vojnci ga u besvesnom stanju izvlače do previjališta. Preostali oficiri organizuju i treći juriš ali nisu uspeli da ovladaju nasipom i odbace neprijatelja u reku. Ipak, i ako neuspeli juriši su znatno zadržali neprijatelja i sprečili njegov brzi prodor sa dunavske obale u varoš.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na obali Dunava vladao je pravi pakao, ali Srbi još uvek ne popuštaju. Tek oko 5 sati posle podne komandant Gradskog pododseka srpske odbrane podneo je preko ordonansa izveštaj komandantu Beogradskog odseka. U izvešataju navodi da je vatra monitora neizdrživa, a da je njegova artiljerija na Kalimegadanu praktično uništena. Molio je da topovi sa Topčiderskog brda pojačaju vatru na monitore i unište ih.

Zbog loše situacije na Dunavu komandat odseka naređuje da se snage sa Save prebacuju prema Dunavu kako bi se održali položaji.  Da na savskoj obali ne bi ostalo samo 60 vojnika, komandant odseka tamo šalje konjički divizion. Pred mrak novi komandant 2.bataljona 10. kadrovskog puka (umesto ranjenog majora Gavrilovića), kapetan Vasković, upućen sa Savskog keja kao pojačanje prema Dunavu, u Banatskoj ulici susreće delove Sremskog dobrovoljačkog odreda, delove svog bataljona koji su još uvek bili u borbi i poslednjeg oficira koji je još uvek bio sposoban za borbu, potporučnika Živka Kezića. Stanje je i dalje vrlo kritično: Komandant pododseka potpukovnik Momčilović izveštava:" Stanje dosta kritično. Nemam rezervi da ovo pariram.Veliki broj oficira izbačen iz stroja, usled toga trupa pokolebana..."

O vrlo složenoj situaciji govori i izveštaj komandanta Beogradskog odseka pukovnika Tufegdžuća koji iznosi procenu da je na položaje Kombinovanog odreda palo oko 5000 artiljerijskih zrna ( otprilike 5-6 u svakoj sekundi). Savezničke baterije koje su sa Srbima branile Beograd uništene su i zatrpane od dejstva neprijateljske vatre. U sumrak neprijatelj je uspeo da zauzme celu tzv.klaničku prugu na Dunavu i na pojedinim mestima pređe nasip.


* Dragutin Gavrilovic.jpg (775.73 KB, 847x1249 - viewed 519 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #8 on: November 02, 2014, 06:50:36 pm »

2.5. Stižu pojačanja

Srpska Vrhovna komanda je odmah po otpočinjanju napada na Savi i Dunavu odlučila da pojača odbranu na tom pravcu upućujući  jedan puk iz Timičke divizije. Oko 19.00 časova 7.oktobra 1915.godine 14.puk Timočke divizije II je stigao na železničku stanicu Resnik. General Živković, komandant odbrane Beograda je dva bataljona ovog puka dodelio Beogradskom odseku i pukovniku Tufegdžiću naređuje: "Sa ovim pojačanjem najenergičnije napasti neprijatelja i pošto-poto ga proterati sa našeg zemljišta."

Dva bataljona 14.puka Timočke divizije dobijaju zadatak da pojačaju odbranu Gradskog pododseka i da gledaju da sa tamošnjim jedinicama otpočnu napada oko 1 čas po ponoći 08.oktobra.

2.6. Problemi na Topčiderskom pododseku srpske odbrane

Pošto su uspostavili mali mostobran na Velikoj adi Ciganliji i kod karaule Jarac na desnoj obali Save, pod zaštitom mraka, uveče 7.oktobra Nemci dovlače nove snage.  Prevežen je ostatka 204.puka.

Sa druge strane Srbi izvlače deo jedinica sa Velike ade Ciganlije bojeći se da ne budu ili uništene ili odsečene zbog očigledne premoći Nemaca na tom delu. Evakuisano je 6 četa 1. i 4. bataljona 7.puka drugog poziva i dve čete 4.bataljona 10.kadrovskog puka. Do 4 časa ujutro 8.oktobra svi srspski monitori su bili potpopljeni, a do 5 časova na Velikoj adi Ciganliji nije bilo ni jednog srpskog vojnika, svi su uspešno povučeni na čukaričku obalu.

O težini situacije govori izveštaj komandanta Topčiderskog pododseka pukovnika Lešjanina u kome izveštava da su mu bataljoni prepolovljeni, da je izgubio više od polovine oficirskog kadra, a podoficirskog još više. Zbog manjka starešina, velikih gubitaka i strašne artiljerijske vatre moral vojnika je strašno pao.

Jedan od problema koji je zadesio 10. kadrovski puk jeste da se veći broj vojnika 4. (muhamedanskog) bataljona, sastavljenog mahom od Šiptara, Muslimana i Turaka, predao Nemcima tokom brobi na Velikoj adi Ciganliji. Po oceni komandanta bataljona verovatni uzrok tome je nedostatak motiva da se bore za Beograd i Srbiju. To je primoralo pukovnika Lešjanina da između jedinica 4.(muhamedanskog) bataljona razmesti, kao privremenu preventivnu meru 3.i 4. četu 7.puka sa fronta kod karaule Jarac. Pošto je u međuvremenu dobio naređenje da 1.bataljon 11.puka III poziva vrati na Ostružničku odsek, pukovnik Lešjanin je primoran da sve pododsečne rezerve razmesti na prostoru između "Gospodarske mehane " i Fabrike Šećera. Molba Lešjanina da se 7.puk II izvuče u rezervu radi odmora i zameni svežim pukom nije usvojena jer je pristigli 14.puk Timočke divizije upućen na Gradski pod odsek.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #9 on: November 02, 2014, 06:53:09 pm »

2.7. Situacija tokom 7./8.oktobra na Gradskom podotseku 

Sa padom mraka Austro-ugari su otpočeli sa dovlačenjem novih pojačanja. Sa skelskog mesta kod karaule Nova Borča prevezli su ostatak 60.puka, pionirsko odeljenje i santitet. Oko 21.00 čas prevezen je i ostatk 4. bataljona 80.puka,a oko ponoći i 4.bataljon 12.puka. Oba bataljona su tokom prevoženja i iskrcavanja imala osetne gubitke od srpske artiljerije. Oko 3.00 časa general Eker je obustavio dalje prevoženje trupa jer su gubici bili veliki. Iskrcana vojska je odmah bila poslata na prvu liniju.

Sa druge strane Austro-ugraska i nemačka artiljerija su neprekidno tukle ne samo položaje sprske vojske nego i sam grad. Dorćol je goreo i požari su osvetljavali Dunav.  Austro-ugari su tvrdili da su kuće zapalili sami Srbi kako bi osvetlili "klaničnu prugu". Ustvari, kuće uz Kalemegdan zapali su namerno Austro-Ugari kako bi osvetlili prilaze odakle su im se prikradali srpski vojnici i zasipali ih bombama.

Major Nedeljković, komadujući oficir 14.puka Timočke divizije koja je stigla kao pojačanje na Dorćolu je stupio u kontakt sa srpskim snagama koje su se branile na tom potezu. Po mrklom mraku pokušao je da izvidi teren gde bi izveo odlučan juriš. Nastojao je da temeljito pripremi napad i upozna teren. Uočio je da je na pojedinim mestima neprijatelj na samo 20 koraka. Izdao je zadatke svojim i zatečenim jedinicama. On ne zna da su neprijatelju upravo pristizala nova pojačanja. Zbog velikih gubitaka i zamora 2.bataljon 7.puka izvučen je u rezervu. Nedeljković je odlučio da 1.i 2. četa njegovog bataljona krene u napada iz ulice Kralja Petra prema dunavskom keju. Četvrta četa je zauzela položaj kod Šandine fabrike, desno od ulice Kralja Petra, a 3.četa je ostala u rezervi kod osnovne škole u ulici Cara Dušana. Žandarmi i Dobrovoljci su bili grupisani u Donjem gradu. Tačno u 3. časa je trebao da počne napad na desno i levo krilo Austro-Ugara. U juriš se kretalo bez trubnog znaka , iznenada na nož.

Napad je otpočeo jurišem 2.čete 14.puka. Napadala su dva srpska bataljona na bedem od 6 austro-ugarskih. Srbi su se izmešali sa neprijateljem. Prvenstveno su upotrebljavani bomba i nož. Austro-ugarska artiljerija je otvorila pojačnu vatru po prvim zgradma na Dorćolu, a mitraljezi sa obe strane su kosili ljude. Četvrta četa 2.bataljona 14.puka je uspela da zauzme prugu ispred sebe, ali su se na drugim mestima Austro-Ugari držali. Na nekoliko mesta jednu stranu nasipa držali su Srbi, a drugu Austro-Ugari, rastojanje je bilo i manje od 10 metara. Bomba je bilo osnovno oružje. Samo 4. četa je bacila preko 200 bombi. Međutim, 2. četa 14.puka uhvaćena je u strašnu mitraljesku vatru i gotovo prepolovljena. Opet Srbi imaju velike gubitke, posebno u starešinskom kadru. Austro-Ugari ubacuju u borbu tek pristigle snage i uspevaju da zadrže i odbiju sve srpske napade.

U napad su krenule i druge srpske snage. Tako je neposredno posle timočana u napad krenuo u 3. bataljon 10.kardovskog puka ali je i njihov napada, i pored delimičnog uspeha odbijen.

Najveće gubitke Austro-Ugari su imali na delu nasipa u produžetku Kapetan-Mišine ulice. O žestini borbi i njihovim gubicima govori i njihov izveštaj: " Vatrena borba trajala je preko cele noći, napada je vršen za napadom. Ukupno je bilo deset napada, izvođenih uvek ručnim bombama. Ali su svi napadi delimično u ogorčenim bajonetskim borbama bili odbijeni."

Odbivši srpske protiv napade Austro-Ugari su postigli odlučnu prednost na dunavskom keju. Srbi su iscrpeli svoje rezerve, a Austro-ugari su se održali u kritičnom trenuku i obezbedili uslove za dalje dovlačenje novih snaga, municije i organizovanje daljeg prodora u dubinu varoši.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #10 on: November 02, 2014, 06:56:16 pm »

2.8. Borbe od 8. do 11. oktobra i pad Beograda


Na savskoj obali, pod pritiskom Nemaca delovi 7. puka II poziva, premoreni i iscrpljeni borbama i zbog velikih gubitaka bili su primorani da odstupe na Čukaricu. Na taj način stvorila se praznina između Beogradskog i Ostružničkog odseka što su Nemci iskoristili. Uz snažnu artiljerisjku podršku 208.puk 44. nemačke divizije i delovi 43. divizije do mraka pada mraka 08.oktobra zauzeli su Banovo brdo, Čukaricu i Topčidersko brdo.

Na Dunavu Srbi su se i dalje držali, čak su uspeli da unište i oštete tri austro-ugarska monitora. Međutim, oko podnove austro-ugarska teška artiljerija ( kalibra 305mm) uspela je da neutrališe sve preostale srpske topove. Oko 16.00 časova 8.oktobra proređene srpske čete povlače se iz Banatske ulice, a Austro-ugari oko 18.00 časova izbijaju u Dušanovu ulicu.

Na taj način Nemci i Austro-ugari uspostavili su čvrst, dovoljno dubok i širok mostobran koji im je omogućavao dalje napredovanje. Ceneći da je povoljnije da povuče svoje snage i skrati liniju odbarne, oko 2.30 časova 9. oktobra komandant Odbrane Beograda , general Živković naređuje da se srpske snage povuku na liniju: Veliki  Vračar-Dedinje-Petlovo brdo-Železnik-Ostružnica. Na tom položaju su se već nalazili Komabinovani odred i delovi Timočke divizije II poziva.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
General Mihajlo Živković, komandant Odbrane Beograda

Oko 6 časova austro-ugarska 59. divizija je zaizela Kalemegdan, oko 6.15 delovi nemačke 43. divizija zauzimaju kraljev dvor. Nemačke snage pokušavaju da odmah potom zauzmu i Dedinje ali bivaju odbijeni. Tek oko 17.00 časova, posle snažne podrške artiljerije uspevaju u tome. Međutim, srpske snage i ako u defanzivi ne odustaju lako. Protivnapadom odbacuju Nemce do Topčidera. Za to vreme austro-ugarske 57. i 59. divizija uspevaju da izbiju na potez Vojna bolnica- Kalenić pijaca-Novo groblje-Karaburma.

Uveče 9.oktobra položaji srpske odbrane (Komabinovani odred i Timočka divizija II poziva)  protezali su se linijom : Veliki Vračar - Konjarnik -Voždovac - Dedinje - Straževica - Petlovo brdo - Železnik - Ostružnica.  Gubici su bili ogromni. Za tri dana borbi 10.kadrovski puk izgubio je 2/3 ljudstva, a 7. i 14. puk po polovinu.

U isto vreme nemačke i austro-ugarske jedinice su bile u sledećem rasporedu: 44.divizija na Banovom brdu, 43.divizija na Topčiderskom brdu i kod Auto-komande, 59 divizija kod Kalenić pijace, Novog groblja i kod današnjeg Vukovog spomenika, 57 divizija na Velikom Vračaru, a landšturm brigada "Haustein" u severnom delu Beograda.

Noći 9/10.oktobra Nemci i Austro-ugari su podigli pontonske mostove prebacili divizijsku artiljeriju i počeli napada na Dedinje i Veliki Vračar. Dva noćna napada 43. divizije Srbi su odbili, ali 10.oktobra oko 11.00 časova, pod snažnom artiljerijskom vatrom morali su da popuste. U isto vreme 44. divizija zauzima Žarkovo, a 57.divizija napušteni Veliki Vračar.

Noću 10/11.oktobra Srbi se povlače na liniju:Čolin grob - Klupe - Erino brdo - Torlak - Straževica - Petlovo brdo - Ostružnica. Na taj način su praktično petodnevne borbe za sam grad Beograd završene. Grad Beograd je okupiran i ostaće tako do oslobođenja 1918.godine.

Gubitkom Beograda put za prodiranje neprijatelja u srce Srbije bio je otvoren. Zauzimanjem njene prestonice zapečaćena je sudbina Srbije.


* Mihailo Zivkovic.jpg (594.06 KB, 751x1081 - viewed 561 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #11 on: November 02, 2014, 07:03:04 pm »

2.9.   Hrabrost i viteštvo srpskih vojnika

Srbi su i borbama za odbranu Beograda izgubili oko 5000 boraca (poginuli, ranjeni, zarobljeni, nestali), dok je neprijatelj, po njegovim izvešatajima imao 1182 poginula, 8619 ranjenih vojnika. Jedinice srpske vojske sastavljene od  četiri generacije dale su sve od sebe, ali nisu mogle da se suprotstave nadmoćnijem neprijatelju. General Živković u svom izvešatju Vrhovnoj Komandi piše: "Smatram za svoju dužnost da istaknem kako su se naše trupe sa retkom hrabrošću i samopregorom borile, i da su od sebe dale najviše što se od njih očekivalo. Starešine su svojim ličnim angažovanjem sa vrlo velikom energijom i samopregorom podržavali moral trupa, iako su sami pretrpeli neverovatne gubitke. Naše su trupe sa uspehom odolevale napadima jačeg neprijatelja. Čak su vršile i energične kontranapade. Uopšte, može se reći da naša pešadija svojom hrabrošću prevazilazi nemačku i austro-ugarsku pešadiju."

Kao primer viteštva, ili čojstva srpske vojske može se navesti primer pogibije potpukovnika Fon Blotnica, komandanta 208.puka 44.divizije nemačke vosjke koji je poginuo prilikom napada na Veliku adu Ciganliju. Pošto su odbili nemački napad koji je lično predvodio Fon Blotnic leš ubijenog nemačkog komandanta ostao je među srpskim vojncima. Njegove lične stvari su popisane. Među njima je nađeno i pismo koje mu je neposredno pred polazak u napad na Beograd poslala njegova kćerka. U pismu, je između ostalog stajala adresa devojke koja ga je napisala. Komandat srpskih jedinica je odlučio da se preko Crvenog krsta kćerci poginulog neprijateljskog komandanta uputi obaveštenje o pogibiji oca. U pismu joj je izjavljeno saučešće, ali i opisana pogibija i izrečena pohvala junaštvu i hrabrosti njenog oca, na koga kći može biti ponosna jer je poginuo kao junak, predvodeći svoje vojnike. Takođe, navedeno je gde je sahranjen, kao i to da su lične stvari sačuvane i da će prvom prilikom biti poslate. Od kćerke poginulog Fon Blotnica kasnije je stigao odgovor u kome ona iako ožalošćena čestita  junačkoj srpskoj vojsci na ljudskoj pažnji i izražava želju da upozna ljude koji su sahranili njenog oca. Ta želja joj se ispunila posle rata kada je dobila i lične stvari svog oca.

O kvalitetu i hrabrosti srpskih vojnika najbolje svedoče reči generala Makenzena, komandanta svih snaga u napadu na Srbiju 1915.godine. On u svojim memoarima kaže: "Borili smo se sa junacima iz bajke". Nemački vojnici i oficiri su kao znak viteškog poštovanja prema hrabrim srpskim vojnicima, nad humkom poginulih srpskih vojnika u Košutnjaku, još za vreme rata, pored velikog, namenjenog svojim vojnicima, podigli skroman spomenik sa natpisom:"Ovde počivaju srpski junaci".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Spomenik u Košutnjaku koji su još u toku Prvog svetskog rata podigli Nemci poginulim srspkim vojncima

Fotografija je preuzeta sa Vikipedije


* WW1-Belgrade-Kosutnjak-Monument.jpg (66.83 KB, 640x480 - viewed 463 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #12 on: November 02, 2014, 07:06:05 pm »

3. NASTAVAK OFANZIVE NEMAČKIH I AUSTRO-UGARSKIH SNAGA 1915.GODINE


Kao što je već rečeno težište napada Nemaca i Austro-Ugara na Srbiju bilo je na pravcu koji od Smederava vodi dolinom Velike Morave. Nosilac napada je bila nemačka 11. armija. U periodu od 7. - 9.oktobra njeni 10. 4. i 3. korpus prešli su Dunav odbacili slabe srpske snage na tom sektoru i formirale veliki mostobran. Za nastavka napada trebalo je zauzeti Beograd. U prethodnom poglavlju je opisan kako su tekle borbe za Beograd. Kada je praktično Beograd pao, 11.oktobra stekli su se uslovi za nastavak prodora nemačke 11. armije u dubinu Srbije.

Treća austro-ugarska armija je relativno lako prešla Savu od Progora i Boljevaca ali je bila praktično zaustavljena odmah po prelasku. Slično je prošla i grupa pod komandom generala Sorsića koja je Savu prešla kod Šapca, i grupa generala Štrajta koja je prešla Drinu kod Međoša. Jedinice 62.divizije, koja je napada iz pravca Višegrada, su bile čak i odbačene. Do 17.oktobra združene nemačke i austro-ugarske snage su maksimalno napredovale 15 km od obale graničnih reka. Napad Bugara je kasnio u odnosu na postignuti dogovor. Počeo je 14. umesto 11. oktobra. Bugarska 2. armija relativno lako je potisnula slabe srpske snage i 17. oktobra zauzela Vranje presekavši prugu Niš-Skoplje. Bugarska 1.armija je zadržana na granici jer su srpske snage pružile jak otpor.

Pošto je bugarski prodor bitno usložio situaciju na srpskom severnom frontu Srapska Vrhovna Komanda odlučuje da skrati front i odbranu organizuje na liniji Bagrdan-reka Lepenica i tu sačeka saveznike koje je očekivala da krenu od Soluna. Međutim, Nemci i Austro-ugari posle pregrupisavanja na mostobranima i Bugari sa istoka kreću u novu ofanzivu. Makenzen naređuje svim snagama da Srbe sabiju u središnji deo zemlje i tu je dotuku. Srpska Vrhovna Komanda je osetila nameru neprijatelja i naređuje svojim jedinicam da se postepeno povlače ka Kosovu gde bi se sačekali saveznici. Povlačenje počinje 23.oktobra kada su 1.i 3. armija i Odbrana Beograda počele povlačenje ka planini Kotlenik. Druga armija 2. novembra napušta Niš i prelazi na drugu stranu Južne Morave, a u približno isto vreme i 1. i 3. armija prelaze na desnu obalu Zapadne Morave. Tako je pokušaj Makenzene o okruženju i uništenju srpske vojske propao.

Zauzimanjem Niša i odbacivanjem srpskih snaga ka jugozapadu osnovni cilj Nemačke ofanzive je bio ispunjen. Oslobođena je kopnena komunikacija od Beograda ka Sofiji i dalje ka Turskoj i Dunavski rečni plovidbeni put je bio oslobođen za kretanje brodova.

Pokušaj saveznika da se probiju od Soluna ka Severu je propao. Savezničke snage (57. 122. i 156. francuska divizija) su došle do mesta Gradsko u Makedoniji i tu stale, a potom se vratile.

Srpska Vrhovna komanda je sredinom novembra (17. do 21.) pokušala da sa prostora Kosova izvrši proboj ka Skoplju (Bregalnička, Timočka divizija i Trupe nove oblasti). I pored početnog uspeha srpski napad su Bugari slomili i definitivno primorali srpsku vojsku da izlaz traži u pokretu ka Albaniji i Crnoj Gori. Srpska Vrhovna Komanda 25.novembra izdaje direktivu o povlačenju preko Albanije sprečivši da makenzenove trupe opkole i unište Srbe na prostoru Kosmeta. Makenzen je samouvereno cenio da je njegov zadatka obavljen, a Srpska vojska, odbačena u nepristupačne i "gladne" planine Albanije i Crne Gore praktično uništena i borbeno neupotrebljiva. Kao što danas znamo prevario se jer je posle neviđene golgote Srpska vojska do marta došla do Krfa, gde je uz pomoć saveznika oporavljena, kasnije upućena na Solunski front, odakle se 1918.godine pobedonosno vratila i oslobodila porobljenu zemlju i njen glavni grad Beograd.

Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #13 on: November 02, 2014, 07:08:59 pm »

Z A K LJ U Č A K

Tokom istorije Beograd je bio na meti raznih vojski i zavojevača. I pre i posle 1915.godine borbe su vođene za Beograd i oko Beograda, ali su one vođene početkom oktobra 1915. godine upamćene po žestini i besprimernom herojstvu njegovih branilaca, ne samo vojnika, već i građana. Njegov geografski položaj, na kapiji Balkana, na raskrsnici strateških puteva koji od centralne Evrope vode ka jugu Balkana i Bliskom istoku, uticali su na to da stalno, pa i 1915. bude vojna meta. Nije moguće osvajati Balkan a da Beograd bude zaobiđen. Nije moguće kontrolisati plovidbu Dunavom, a da se Beograd ostavi.

Ta 1915.godina i odlučan otpor srpske vojske u Beogradu su značajni po mnogo čemu:

-   Na Beograd je napala najveća sila u dotadašnjoj njegovoj istoriji;
-   Po prvi put su vođene dugotrajne ulične borbe u velikom gradu savremenim vatrenim oružjem;
-   Bio je to najveći desant preko reke u dotadašnjoj istoriji vojevanja;
-   Odlučnost i moral srpskih vojnika i naroda koji je stao uz svoju vojsku, bili su odlučujući činilac da neprijatelj pretrpi velike gubitke i uspori svoju ofanzivu;
-   Tek masovnom koncentracijom i dejstvom teške artiljerije, kao i zbog napada Bugara sa Istoka otpor branilaca je bio slomljen.

Srpska vojska je u borbama za Beograd pokazala visok moral,  dostojan pravih vitezova, takvo junaštvo pred kojim je i neprijatelj ostao zadivljen. Za podvige njegovih branilaca, ne samo vojnika, nego i građana Predsednik Francuske je odlikovao Beograd 21.12.1920.godine ordenom Krsta viteza legije časti, a Čehoslovačka vlada je 28.09.1925.godine odlikovala Beograd ordenom Ratnog krsta.

Posle prvog svetskog rata na Avali, na mestu gde je sahranjen nepoznati srpski vojnik poginuo u odbrani Beogarada 1915.godine, podignut je velelepan mauzolej-spomenik "Neznanom junaku"(rada Ivana Meštrovića), kao uspomenu na sve znane i neznane poginule vojnike u prethodnim, a nažalost pokazaće se i budućim ratovima.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #14 on: November 02, 2014, 07:20:58 pm »

L I T E R A T U R A

1.   Vojna enciklopedija, knjiga 1, knjiga 9, VIZ, Beograd, 1969. i 1970.godine;
2.   Petar Tomac, Prvi svetski rat, VIZ, 1973.godine,
3.   Žika Živulović, Odbrana Beograda 1915.godine, feljton objaven u časopisu Vojska od broja 452 do 458. 2000.godine;
4.   Vojni leksikon, VIZ,1981.godine
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.036 seconds with 23 queries.