PALUBA
March 28, 2024, 04:42:13 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik foruma PALUBAinfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 [15] 16 17 18 19 20 21   Go Down
  Print  
Author Topic: Firme, fabrike i privredni razvoj SFRJ  (Read 113381 times)
 
0 Members and 2 Guests are viewing this topic.
vojoche
mornar
*
Offline Offline

Posts: 16


« Reply #210 on: October 26, 2020, 08:46:15 pm »

Prilozi za ekonomsku biografiju Jugoslavije

1. U ovom tredu a i na mnogim sam primetio da se provlače urbane legende o Jugoslovenskoj ekonomiji. Jedna od najčešćih je uzimanje Željezare u Smederevu za primer promašene investicije. Ovo se ponavlja bez da iko proveri i promisli da je željezara osnovana 1913 (zvala se SARTID) "
„Srpsko akcionarsko rudarsko topioničarsko industrijsko društvo”, skraćeno „SARTID”, sa ciljem da vrši istraživanja, eksploataciju i preradu gvozdene rude, je osnovano u Beogradu 20. februara 1913. godine. Akcionarsko društvo je izgradilo fabriku u Smederevu na proleće 1921.„Državna železara u Smederevu” je postala nakon nacionalizacije 5. decembra 1946. godine."

Lokacija ne da nije loša već naprotiv, nalazi se na raskršću međunarodnih puteva, pruga i najvažnije rečnog puta. Region ima metaluršku istoriju te je i obučena radna snaga bila dostupna. Kada je građena nova železara u doba SFRJ odabrano je mesto 10 km dalje iz istih razloga.

2.Analiza ekonomije naročito nacionalne je kompleksna stvar. Ako ko razreši i dokaže da li je bolja marginalistička (neo liberalna) ili teorija radne vrednosti (marksistička); koji je najbolji dugoročni razvojni put za neko društvo dobiće ne jednog nobela već će i ovi što su ga dobili predati tom geniju.

Zato što nema jasnog odgovora evo jedan prilog. U pitanju je doktorat sa London School of Economics (najprestižniji ekonomski fakultet u evropi). Autor je Leonard Kukić sadaprofesor na madridskom univerzitetu, Inače zastupa liberalne teorije i nije jugo nostalgičar.

Nažalost imam samo verziju na engleskom.


Economic Growth, Regional Development, and Nation Formation under Socialism Evidence from Yugoslavia
Author: Leonard Kukić
A thesis submitted to the Department of Economic History of the London School of Economics for the degree of Doctor of Philosophy, London, September 2017
http://etheses.lse.ac.uk/3674/1/Kukic__Economic-Growth.pdf

U tekstu će te naći mnogo zanimljivih a dobro potkrepljenih činjenica o jugo ekonomiji.
Recimo prosečan rast GDPa po glavi stanovnika.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na horizontalnoj osi je GDP
na vertikalnoj osi je % rasta GDP po glavi stanovnika
plavo su zemlje OECDa + USA,AUS,NZ,CAN,JAP
crveno je varšavski pakt
zeleno je juga
poređenja radi prosečan rast GNP po glavi stanovnika u Kini 1989-2018 je 4.9%


* 2020-10-26 20_29_21-Microsoft Edge.png (172.86 KB, 1844x871 - viewed 45 times.)
« Last Edit: October 26, 2020, 08:55:32 pm by vojoche » Logged
fazan
Moderator
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 128


« Reply #211 on: November 02, 2020, 10:59:15 pm »

Прочитаћу дисертацију када будем имао времена. Само ћу се осврнути на табеле са стопом економског раста. Потпуно је нормално да државе са нижим GDP могу да постижу бољи економски раст. То се посебно односни на период послератне обнове. Тако је Енвер Хоџина Албанија остваривала већи економски раст од Шведске, Америке и Канаде. Имао си једну краву, она се отелила, оставио си женско теле и након 3 године ћеш почети да га музеш. Честитам, за 3 године си остварио раст од 100%.

Уопште није спорно да је Југославија у периоду 1952-1979 остварила економски раст. Међутим, проблем је како се дошло до тог раста. Он је подстицан захваљујући економској помоћи (у првом периоду), а касније задуживањем. Новац је долазио из иностранства. Држава је била та која је на себе прерузимала ризик за инвестиције. Да су странци инвестирали директно, они би сносили ризик и покривали евентуалне губитке. Ту треба разликовати две ствари. једна је када држава из стратешких разлога задржава (потпуно или до нивоа контроле, 51%) власништво над одређеним секторима. Друга је ствар када држава инсистира да буде власник свега и свачега.

Оно што се десило након 1979. је резултат више фактора, на неке од њих СФРЈ није могла да утиче. Нпр. Американци су подизањем каматних стопа привукли новац, а онда подигли вредност долара. СФРЈ се нашла у ситуацији да купује скуп долар и репрограмира дугове по високум каматним стопама. Крајем 1980. америчка каматна стопа је у једном тренутку избила на 20%. У периоду 1979-1985 је била на просечном годишњем нивоу изнад 10%. Почетком тог периода, US$ је вредео 1,9 DM, а крајем тог периода је избио на 3,4. Нафта је током 1979. скочила са испод $60 по барелу на преко $125 на пролеће 1980, а онда се почетком 1986. стрмоглавила на испод $26. Све је то неминовно негативно утицало на југословенску економију.

Све ово што сам побројао не аболира СФРЈ од кривице за сопствену економску пропаст, али је сигурно да је лоше економско окружење утицало да проблеми буду пуно израженији. 



Logged
vojoche
mornar
*
Offline Offline

Posts: 16


« Reply #212 on: November 04, 2020, 10:31:30 am »

Mi smo svakako sami najvećim delom krivi za svoju sudbinu. Nije da su nam velike sile i komšije pomagali ali nisu nam ni krivi.

Samo uzroci našeg pada naročito ekonomskog nisu sasvim jasni i proučeni i često se zasnivaju na anegdotama i poluistinama. U radu koji sam okacio iznosi se par objašnjenja po meni vrlo utemeljenih. Evo još jedan primer iz teksta. Pokušaću da objasnim pojednostavljeno.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U ovim graficima je prikazano koliko je koji faktor uticao na rast BDPa.
Porede se Jugoslavija sa Grčkom, Španijom i Portugalom a USA je tu radi reference.

Vidi se recimo da je rast kapitala (Capital wedges) uticao na rast BDPa vrlo malo za sve zemlje sve do ´80. Tek tada priliv kapitala (investicija) iz EU utiče na GR,ŠP i PO ali ne na Jugoslaviju gde opada. Tako da pomoć i krediti nisu presudno uticali na ekonomski rast JU (platni bilans i krediti MMFa jesu ali to je druga tema i značajna tek od 1979.). Ovaj pokazatelj suštinski govori koliko je upešno plasiran kapital što znači da je bilo malo promašenih investicija. Marginalna produktivnost kapitala je na nivou USA.

Rast produktivnosti (TFP - total factor productivity ) je izuzetno jak. Ovo znači da je prelazak sa neproduktivnih grana (poljoprivreda) na produktivnije (industrija), uvođenje novih tehnologija i rast produktivnosti (dobra organizacija, uspešne investicije) najviše doprineo rastu BDPa.

Faktor radne snage ( Labor wedges) je vrlo loš. Ovo pokazuje da se vremenom radilo sve manje. Ovo je kvantifikacija rada tako da je povećanje nezaposlenosti, broja izdržavanih lica, broja penzionera, smanjenje radnih sati, povećanje godišnjih odmora itd vodilo smanjenju ukupnog rada. Pad je dramatičan i do ´80-ih je pad rada bio veći od rasta produktivnosti i vukao je BDP na dole. Pogotovo je dramatična razlika sa pokazateljem za USA gde je ukupan rad ´80-ih daleko veći nego ´60-ih što se ne može objasniti samo rastom stanovništva (babyboom, imigracija) nego znači da su povećali radno vreme i zaposlenost.

Faktor dohotka je najviše pogođen neto izvozom. Iako bitan faktor nije presudan za poređenje pa neću ulaziti u detalje pošto je sličan kod svih zemalja.


U drugom poglavlju možete pročitati šta je najviše vuklo GDP gore ili dole i to sve upoređeno po republikama i pokrajinama. Naročito je posvećena pažnja faktoru radne snage.

Iz svega se da zaključiti da su performanse JU ekonomije bile jednake ili bolje ako ih poredimo sa drugim zemljama osim faktora rada. Radna snaga je daleko manje iskorišćena nego u drugim zemljama koje su imale industrijalizaciju i brz rast BDPa.  Ovi što su radili su toliko dobro radili da su vukli i ove što ne rade sve do 1979.

 


* 2020-11-04 09_33_19-Kukic__Economic-Growth.pdf.png (183.7 KB, 1192x673 - viewed 18 times.)

* 2020-11-04 09_33_52-Kukic__Economic-Growth.pdf.png (174.9 KB, 1239x565 - viewed 17 times.)

* 2020-11-04 09_33_19-Kukic__Economic-Growth.pdf.png (183.7 KB, 1192x673 - viewed 16 times.)
Logged
vojoche
mornar
*
Offline Offline

Posts: 16


« Reply #213 on: November 04, 2020, 10:59:07 am »

Kako je faktor radne snage uticao na razvoj evo jednog pojednostavljenog primera:

Recimo firma u zapadnoj nemačkoj sa gazdom privatnikom. Glavni motiv je profit. Ako ulaganje u kapital (mašine) donosi povećanje profita, gazda će to i uraditi. Ako ulaganje u radnu snagu (zapošljavanje) dovodi do profita gazda će to i uraditi. Ako nema novca za oboje biraće šta je najprofitabilnije.

Firma u SFRJ. Glavni motiv je povećanje profita po radniku (svi zaposleni dele profit). Ako ulaganje u kapital (mašine) donosi povećanje profita, radnički savet i direktor će to i uraditi. Ako ulaganje u radnu snagu (zapošljavanje) dovodi do profita radnički savet to neće uraditi osim ako je profitna stopa izuzetno velika. Ovo je iz razloga što se profit deli i na novozaposlene tako da to što će se profit ukupni povećati ne znači da će se prihod po radniku povećati. Može da se desi vrlo često da se smanji (profit je porastao za recimo 5% a broj radnika za 10%)

 
Takođe ovo nije strašan problem za razvijene regione (SLOV, HRV, VOJV) i srednje razvijene (centralna SRB) jer je iskorišćenost radne snage već visoka a demografski se radna snaga smanjuje plus postoji znanje i infrastruktura za uspešno investiranje kapitala. Ali za nerazvijene (BiH, CG,MAK,KOS)ovo je veliki problem. Radna snaga je faktor koji imaju u izobilju ali se slabo koristi a nemaju dovoljno kapitala, znanja i infrastrukture.

Ovo dovodi do poremećaja tako da na kraju silna radna snaga odlazi  u SR Nemačku.
Ja sam ovo pojednostavio ali je to suština.
Logged
galeb
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 695



« Reply #214 on: November 17, 2020, 08:58:12 pm »

Da ne pišem, mnogo, želio bih samo na kratko, da kažem:  konačno nešto stručnije utemeljeno, bravo vojoche. Čitao sam i ja neke analize iz kojih ima zaključaka o uspješnoj ekonomiji SFRJ u nekom periodu ("nizbrdo" je išlo posle 80-ih, najprije naftna kriza, globalne promjene a u zemlji politička i nacionalna destabilizacija). Pre svega je treba naglasiti, da se je SFRJ dosta uspješno preobrazila iz pretežno siromašne, poljoprivredne ekonomije Kraljevine Jugoslavije u prilično razvijenu industrijsku zemlju, usporedno se izgradio i zdravstveni i školski sistem. Narod je bio više obrazovan i društveni standard je rastao. Nije dostignulo razvoja na zapadu ali ipak, u danim uslovima podosta uspješno.  Možda najveća zabluda je bilo samoupravljanje. Kao ideja i teorija možda ne pogrešno ali u praksi prekomplikovano i nije funkcioniralo kako bi trebalo. Ali čitao sam u novinama Delo, kako su u nekom gradu ili provinci u Španiju promatrali YU model socializma i samoupravljanja i van svih kapitalističkih pravila uveli te principe vrlo uspješno u praksi. Tako, da može se, nije kapitalizam jedini put.

 Što se samoupravljanja tiče, dvije stvari. Prvo, u knjigi istoričara Jožeta Pirjevca "Tito i drugovi" piše, kako je do samoupravljanja došlo. Bili u kolima jednog kišnog dana Bevc, Leka i Djilas. I promatraju ideju i odluče da idu predstavit Titu. JBT najprije nije razumio o čemu se radi. Pa mu oni ponovo objasnu, na što će on: "pa nije naš narod zreo za ovo ?!"  Nekako mi zvuči vizionarsko ? , tipično za Starog. A drugo me ovo podseča na jednu anegdotu, kad sam bio klinac. Proljeće, sedio sam na terasi pizzerie i gledam kako dodje onaj IMV kombi sa 2 radnika. Izmedju picerije i parkirališta nizak zid. Suvozač izlazi i govori šoferu "još, još, još malo...."  I tresne on u zid. Pogleda šofer vani a ovaj pozadi mu kaže: " ma šta te briga, nije naše".  Društvena imovina....nije moje, nije tvoje, naše je, ničije je. I neki su se tako i ponašali.
 
Logged
fazan
Moderator
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 128


« Reply #215 on: November 17, 2020, 11:50:00 pm »

Технолошки вишкови су постојали у свим социјалистичким земљама, само што то у СФРЈ није било толико изражено.

Самоуправни социјализам је створио помало шизофрену ситуацију. У капитализму имаш професионални менаџмент који одговара борду директора. Тај борд директора је постављен од стране власника и брине о њиховим интересима, али се не меша у свакодневно пословање. Раднички савети су требали да брину и но интересима радника и о интересима власника, а ти интереси нису увек били исти. При томе су се мешали у свакодневно пословање.

Када дође до одлучивања да ли да се набави зимница или рачунари -  раднички савет ће са ентузијазмом изабрати свињске полутке и купус. Када самоуправљач Пера Перић истресе сировине које се користе у производњи у смеће, да би ослободио пластичну канту која му је потребна да укисели купус, он је направио штету власницима. Требали би да га отпусте. Међутим, раднички савет ће по правилу бринути о заштити радника, јер човек има децу, не може на улицу.

Бесмислено је упоређивати привреду Краљевине Југославије и СФРЈ. Треба упоређивати привреду Југославије са Италијом и Грчком, 1939. и нпр 1979. Па видети када смо били ближи Италији и Грчкој, 1939. или 1979.
Logged
Prvačić
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 282


« Reply #216 on: November 18, 2020, 08:33:18 am »


Бесмислено је упоређивати привреду Краљевине Југославије и СФРЈ. Треба упоређивати привреду Југославије са Италијом и Грчком, 1939. и нпр 1979. Па видети када смо били ближи Италији и Грчкој, 1939. или 1979.




Treba imati u vidu i da je ekonomska situacija u čitavom svijetu između dva svjetska rata bila daleko gora nego poslije 2.SR.
Ekonomska kriza poslije 1.SR, pa velika depresija 1929. i početkom tridesetih.
Logged
vojoche
mornar
*
Offline Offline

Posts: 16


« Reply #217 on: November 18, 2020, 02:35:29 pm »

Технолошки вишкови су постојали у свим социјалистичким земљама, само што то у СФРЈ није било толико изражено.

Самоуправни социјализам је створио помало шизофрену ситуацију. У капитализму имаш професионални менаџмент који одговара борду директора. Тај борд директора је постављен од стране власника и брине о њиховим интересима, али се не меша у свакодневно пословање. Раднички савети су требали да брину и но интересима радника и о интересима власника, а ти интереси нису увек били исти. При томе су се мешали у свакодневно пословање.

Када дође до одлучивања да ли да се набави зимница или рачунари -  раднички савет ће са ентузијазмом изабрати свињске полутке и купус. Када самоуправљач Пера Перић истресе сировине које се користе у производњи у смеће, да би ослободио пластичну канту која му је потребна да укисели купус, он је направио штету власницима. Требали би да га отпусте. Међутим, раднички савет ће по правилу бринути о заштити радника, јер човек има децу, не може на улицу.

Бесмислено је упоређивати привреду Краљевине Југославије и СФРЈ. Треба упоређивати привреду Југославије са Италијом и Грчком, 1939. и нпр 1979. Па видети када смо били ближи Италији и Грчкој, 1939. или 1979.

Ovakve šizofrene situacije kakve opisuješ su se dešavale ali ne tako često kao što se misli. I u tekstu koji sam okačio ima pomena o tome i reference na radove koje se bave ekonomijom SFRJ na mikro nivou (nivou preduzeća). Loše odluke su tipične i za samoupravne radničke savete i za bordove direktora u kapitalizmu. I zaštita propalih preduzeća iz političkih razloga je svugde prisutna. Pogledajte samo šta se dešavalo tokom krize 2008 i državnih intervencija SAD i drugih zemalja.
Više je bio problem u ukupnom smanjenju rada. naprimer radno sposobno stanovništvo je od 15 do 65. Pedesetih godina većina ljudi od 15 do 26 je radila i bilo je poslova za njih (nekvalifikovani radnici) dok je sedamdesetih većina u tim godinama bila na školovanju a za nekvalifikovane su polako nestajala radna mesta.
Tih godina (šezdesete, sedamdesete) je sve više ljudi odlazilo u penziju, dobijalo invalidninu što nije bilo često ranije.  Produženi su god odmori, trudnička bolovanja itd. A najviše se promenila demografska slika. Pada natalitet, produžava se životni vek itd. Najviše je izraženo da je radna snaga neravnomerno raspoređena, nekvalifikovana brojna radna snaga u Bosni na Kosovu itd a manjak rsnage u Sloveniji, Vojvodini i to kvalifikovane r snage. Migracije među republikama su manje nego prema inostranstvu a ulaganja su svugde ista (zahtevaju visok kapital)
Ova sklonost ka investicijama sa visokim učešćem kapitala je tipična za samoupravljanje ali ne i za kapitalističke privrede. Samoupravnim firmama se isplati ulaganje u kapital jer povećavaju profit a ne povećavaju broj ljudi na koje se deli. Kapitalisti je svejedno da li će povećati proizvodnju povećanjem broja mašina ili radnika ili kombinacijom.
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #218 on: November 18, 2020, 03:07:56 pm »

@vojoche

Suština je veoma jednostavna, sve je stvar mentaliteta.

Logged
galeb
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 695



« Reply #219 on: November 18, 2020, 06:19:05 pm »

.... Раднички савети су требали да брину и но интересима радника и о интересима власника, а ти интереси нису увек били исти. При томе су се мешали у свакодневно пословање.

Када дође до одлучивања да ли да се набави зимница или рачунари -  раднички савет ће са ентузијазмом изабрати свињске полутке и купус. Када самоуправљач Пера Перић истресе сировине које се користе у производњи у смеће, да би ослободио пластичну канту која му је потребна да укисели купус, он је направио штету власницима. Требали би да га отпусте. Међутим, раднички савет ће по правилу бринути о заштити радника, јер човек има децу, не може на улицу.
.

   Ne znam iz prakse kako je bilo u ostalim republikama ali znam otprilike kako je u Sloveniji bilo. Tu smo imali uvijek dosta jako uspješnih preduzeća. Poznajem ljude koje su radili utim preduzečima, pa imam priče iz prve ruke, pored toga postoje članki, literatura. Recimo Hidromontaža i Metalna Maribor. Litostroj , Lek u Ljubljani,  Iskra u Kranju. A Dolenjska - Novo mesto je oduvijek snažno i uspješno industrijsko područje, i danas. Intereuropa, Iplas (kasnije Kemiplas) u Kopru. Luka Koper, Delamaris Izola (njihove konzerve su se prodavala po cijelom svijetu), Droga Portorož itd. itd. Ljudi su imali dobre plate, firme so funkcionirale uspješno kao na zapadu, u Sloveniji smo imali nekakav tržišni socializam.   
    U vreme vlade Staneta Kavčiča je ekonomija SLO cvjetala (a dobro je išlo i kasnije, sve do 1991), para je bilo ko lišća, Ljubljanska banka je bila jako cijenjena u Frankfurtu ("Meka EU bankarstva"). Sa parama bez kredita izgradili su Maximarket i Kongresni trg, te hotelski resort Bernardin pored Portoroža. Ponavljam, pare su bile, nije trebalo kredita. U svim tim firmama radniki su se odgovorno ponašali - pa bilo im je u interesu, kad su imali dobre plate a savjesni su bili da firma dobro stoji i da imaju budućnost u njoj. Unatoč društvenoj imovini, samoupravljanju i nekim mrskim tipovima, kojim se nije radilo, pa im nisu mogli dati otkaz - ali takvi su više iznimke  bili, ne pravilo. E sad, danas kao imamo kapitalizam, odnosno neoliberalizam, tržišnu ekonomiju, vlasnike preduzeča i kobajagi uredjeno kao na zapadu. Ali ima onih kojima se ne radi isto kao u socializmu i niko im ništa ne može ! Jer su u nekom sindikatu, i imaju "snagu". Znam čak primjere da su čovjeka otpustili, svi su znali da nije ništa od njega i da zaslužuje otkaz. A čovjek posle nekoliko mjeseca dobio tužbu na sudu (ili neka greška kod postupka otkaza ili ne znam šta) i vratio se na posao, uz izplaćanje plaća za mjesece kad je bio otpušten.
  Sindikati su jaki i na zapadu, pričao mi čovjek kako je u Belgiji. Ne mogu jednostavno dati otkaz nekome. Zato su iz 2 razloga ove godine (a centrala postoji već 50 godina, 2019 im je bila godišnjica) otvorili jednaku firmu u Polskoj. Prvo zbog jeftinije radne snage a drugo, rekao mi je da tamo možeš mnogo jednostavnije otpustiti radnika. Pa će kapitalisti praviti računicu, ako im bude dobro išlo imat će punu ekipu, kad padne prodaja, dodje kriza, koliko njih treba otkaz i ajde dalje sa manjom ekipom.  Znam i u Italiji da znaju biti sindikati jak "kišobran" za radnika. Jednostavno je u Austriji recimo. Ili u Švedskoj. Ali u tim državama izgubiš posao, pa se često brzo nadje novi. Dok kod nas....ako u roku 1 godine nadješ novi posao - a da nemaš VIP (veze i poznanstva) - imaš sreću.
  Da spomenim i jednu specifičnu firmu, a svi je znate: Tomos. Nisam ga stavio u vrlo uspješna preduzeća (čitaj gore) iz nekoliko razloga. A u nekom aspektu, mogao bih. Idemo redom. Tomos je bio svjetsko uspješna firma u 60-im i 70-im, u 80-im je malo zaškripilo ali su još napravili više novih modela (AT i BT-50, ATX, CTX, NTX, BT i Colibri A5). Bio je i EU šampion u utrkama 50 cc. Moped koji je sa 50cc išao preko 200 km/h. Keramičke kočnice već tad, klip bez klipnih obruća, da su se Japanci (Honda) na utrki u Njemačkoj divili tom čudu. Najveće tržište Tomosa SAD i Nederland )sve do kraja firme) , ja kad sam bio poslovno 1997 u Sachsu Njemačka, pitao me direktor njihove ljevaone ako mu sledeći put donesem prospekte "pente", jer je čuo, da je Tomos penta najbolja ( ! )....a mi snmo već prestali proizvoditi izvankrmne motore :-(   Onda se 1990 desio stečaj. Još je SFRJ bila, znači nije se umjetno držalo firmu pri životu, kao je možda bio koji slučaj u socializmu. Iz 2.800 radnika u najboljim vremenima mnogo ih je dobilo otkaz. Krajem 90-ih bilo je 700 zaposlenika, posle 400 i još dalje sve manje. Posle stečaja radilo se ali plate su bile loše, pravog razvoja nije bilo, krpilo i dotjerivalo se stare modele. Kasnije su razvili nove u kategoriji 25 km/h za djecu. Veliki problem Tomosa je bio, što je zastao pravi razvoj. A prije stečaja, dok su imali još jaki razvoj i vlastiti inštitut sa vrednim stručnjacima napravljena je bila još jedna greška : u svijetu je postao hit skuter a Tomos ga nije imao (pokušavalo se s nekim Korejskim, pa čak originalnim Suzuki, samo s Tomos naljepnicama ali niej išlo). Mada iako bi ga imali pitanje dali bi stvarno bili uspješni prema ostalima (Piaggio pre svega a i Kymco idr.).
   E sad,da drobim dalje zašto je bio Tomos neuspješna firma sa jedne, a istovremeno uspješna sa druge strane. Problem Tomosa je bio, jer je partija rekla "proizvodi moraju biti jeftini, da može svako u naroda da kupi". I sa tako diktiranim cjenama problem je bio ostvarivati veliki profit. Ja se sjećam, 1989 kupio sam novi Colibri A5 za relativno male pare u usporedbi sa cjenama mopeda / skutera danas. Znači, to bi se moglo na neki način reći, da je tvornica bila uspješna - za kupce. A znamo svi da nema grada u Jugi, polja, rijeke i mora bez Tomos proizvoda (imamo kod kuće staru pilu koja radi bolje od nove Husqvarne, samo što je bučna, teža i ima više vibracija od nove. Pumpa za vodu za polje takodjer neumorno radi svako ljeto već nekih 45 godina). Navodno je negde u 70-im ili 80-im Tomos imao finanskiskih teškoća. Pa su došli "crveni drugovi" u crnim Mercedesima iz Ljubljane i dali dekret, da mora banka dati novac, da proizvodnja opstane. Neko je rekao, tipičko komunističko..."dajte pare".... Ajmo pogledat ovako: spasili su tvornicu, 2.800 radnih mjesta i mi smo i dalje imali jeftine i DOBRE (odlične) proizvode. I dalje moglo bi se reći, da je Tomos ipak bio uspješan, jer je 2.800 radnika primala platu za dostojan život, sindikalno ljetovanje na moru, gradilo se stanove i drugu društvenu infrastrukturu na način kako se tad gradilo sa parama iz socialističkih preduzeća.   Kako je danas u demokratiji, neoliberalizmu ? Bolje ? Stvarno ?  Koliko preduzeća poznate koja su kao ova:  u tranziciji posle 1991 nekad društvena fabrika dobila je privatnog vlasnika. Taj je godinama vukao pare iz nje, dok je išlo....do propada. Ili, imamo u SLO Iskru danas: uguglajte pa istažite malo Dušan Šešok i Iskra.... on je danas vlasnik. Radnici na minimalcima - a on bi ima i manje dao (njegova lična izjava ), sinovi mu imajo "savjetovanje" koje košta firmu nekoliko milijona godišnje.... Ima takvih Dušana mnogo od Triglava do Gevgelije.  Ili smo prodali strancima (još po mogućnosti je "neko domaći" pri tom poslu dobro zaradio) , od kojih su neki takodjer izvukli što se dalo i gotova prića . Dobro, nije uvijek tako ali svi znamo da je na ovim prostorima bilo dosta toga. Ja sam se bojao kad su našu banku prodali strancima. A posle se pokazalo kako je baš ta banka dobra, dok je domaća (NLB) kesa sa rupom, koju smo mi dokapitalizirali zbog tajkunskih kredita, eto kako nam je danas. Bio je dokumentarni film na TV SLO "nekada su bile fabrike", u kojem je nekadašnji direktor rekao: i mi u komunizmu smo krali ali samo onoliko, da krava nije crkla. A danas...ne samo kravu, cijelu farmu uktrade.  Neka se pomisli na takve stvari, kad se empirično kaže popreko kako Juga nije valjala, kako socializam nije funkcionirao, kako ništa tad bnije valjalo.
Logged
galeb
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 695



« Reply #220 on: November 18, 2020, 06:22:20 pm »

vojoche, opet se slažm s tobom 
Logged
galeb
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 695



« Reply #221 on: November 18, 2020, 06:39:00 pm »

Još jedan primjer Jugo uspješne priče :

“Kvarner Express” – turistički div iz vremena jedne bolje Opatije
“Kvarner Express” bio je turistički div koji je u jednom svojem periodu hranio oko 1.500 ljudi (zamislite samo danas u Opatiji gospodarski subjekt koji zapošljava toliko ljudi), imao svoje poslovnice širom Europe i prihodovao basnoslovne iznose. Znate što je tada bilo s tim iznosima? Ono što se nije upucalo u razvitak, dijelilo se radnicima! “Kvarner Express” osnovan je 1952. godine raspadom državnih poduzeća i uvođenjem radničkog samoupravljanja tadašnjeg “Putnika” iz Rijeke, Raba, Crikvenice i Opatije, te je fuzijom toga nastala nova turističku agenciju sa sjedištem u Opatiji. Prvi je direktor bio Aldo Štovaser, a tada, na svojem početku je u firmi radilo “samo” 36 osoba, broj koji će uskoro strelovito poletjeti. “Kvarner Express” je brzo nametao vrhunske standarde u kvaliteti usluge i organiziranih izleta. Koliko se tada dobro radilo, i za naše današnje pojmove gotovo neshvatljivo, pokazuje jedan podatak da je 60′ godina prošlog stoljeća “običan” šef anglo-romanske referade u “Kvarner “Expressu” imao mjesečnu plaću od 250.000 tadašnjih dinara, a u to se vrijeme kuća na moru u kakvoj Baškoj ili Crikvenici mogla kupiti za 400.000 dinara!

Vir: kvarnerski.com /  kompletan članak:  SVJEDOK VREMENA “KADA JE OPATIJA BILA TURISTIČKI GIGANT” ZAVRŠIO NA SMETLIŠTU


Logged
fazan
Moderator
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 128


« Reply #222 on: November 18, 2020, 06:53:46 pm »


Бесмислено је упоређивати привреду Краљевине Југославије и СФРЈ. Треба упоређивати привреду Југославије са Италијом и Грчком, 1939. и нпр 1979. Па видети када смо били ближи Италији и Грчкој, 1939. или 1979.


Treba imati u vidu i da je ekonomska situacija u čitavom svijetu između dva svjetska rata bila daleko gora nego poslije 2.SR.
Ekonomska kriza poslije 1.SR, pa velika depresija 1929. i početkom tridesetih.

Тачно, али хајде да упоредимо каква је била економија Краљевине Југославије у односу на Грчку и Италију, а каква је била економија СФРЈ у односу на ове две земље. По томе ћемо видети какав напредак је остварен у социјалистичкој Југославији, у односу на друге земље.
Logged
galeb
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 695



« Reply #223 on: November 18, 2020, 09:42:36 pm »


Бесмислено је упоређивати привреду Краљевине Југославије и СФРЈ. Треба упоређивати привреду Југославије са Италијом и Грчком, 1939. и нпр 1979. Па видети када смо били ближи Италији и Грчкој, 1939. или 1979.


Treba imati u vidu i da je ekonomska situacija u čitavom svijetu između dva svjetska rata bila daleko gora nego poslije 2.SR.
Ekonomska kriza poslije 1.SR, pa velika depresija 1929. i početkom tridesetih.

Тачно, али хајде да упоредимо каква је била економија Краљевине Југославије у односу на Грчку и Италију, а каква је била економија СФРЈ у односу на ове две земље. По томе ћемо видети какав напредак је остварен у социјалистичкој Југославији, у односу на друге земље.


  Čitao sam u prošlosti neke članke (ne obična štampa, forumi isl. nego naučne akademske analize), ne mogu da nadjem sad na brzinu. Ako hoćeš, kopaj po netu, naći češ odgovore na pitanja koja postavljaš. Možda ću nešto dodat na ovu temu neki drugi put ali znam, da su razvoj i ekonomija SFRJ bili napredniji od Kraljevine Jug.  Što se zapadnih zemlja tiče, mislim, da treba uzeti u obzir i da su - barem neke, ne kažem sve -  imale bolje početne uslove iz prošlosti nego je imala SFRJ kad je nastala.  Pa recimo oni koji su imali kolonije u Afriki, lako je na tudjim ledjima se bogatiti. Ma teško je to na kratko sve obraditi i utemeljiti.....
Logged
fazan
Moderator
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 128


« Reply #224 on: November 18, 2020, 10:55:22 pm »

...Loše odluke su tipične i za samoupravne radničke savete i za bordove direktora u kapitalizmu...

У капитализму је то више везано за менаџмент (C*O, President), него за борд директора, али апсолутно не браним капитализам. Упорна трка за профитом, размишљање на тактичком нивоу уместо сагледавања стратешке ситуације... Није без разлога Делевер омиљена јуриздикција за јавне компаније (оне које послују на берзи), а Невада за приватне. Није се једном десило да се компаније селе са једног на други крај Америке зато што се менаџменту тамо више свиђа, јефтиније су некретнине или је ближе за скијање. Прво се донесе одлука, па се онда образлаже зашто то треба да се уради.

Али у капитализму генерално имаш интересе власника и личне интересе менаџмента. У самоуправном социјализму су постојали и интереси запослених, и као радника и као појединаца.

Отпуштање може да буде компликовано и на Западу, а синдикати су отишли у другу крајност. У Америци је данас далеко мањи број радника синдикално организован него пре 50 година. Џенерал Моторс (GM) је банкротирао да би се ослободио синдикалних пензија. Није се једном десило да власници малих компанија затворе компанију да би се решили синдиката, па онда отворе нову.

У СФРЈ је све то отишло у крајност. Када једном запослиш радника, ниси могао да га отпустиш, не само у случају да не ради како треба, него и у случају да за њега више нема посла. Да не говоримо о томе да је сам процес био закомпликован бодовањима и уплитањем бироа за запошљавање. Зато су се сви бојали да запосле нове раднике. Онда се решење нашло у запошљавању преко омладинских и студентских задруга, људи су радили годинама и предузећа нису могла да раде без тих радних места која су на тај начин попуњена. Нпр. у опште правним пословима си имао 8 људи, само троје у радном односу, рачунајући шефа.  У рачуноводству и књиговодству, од 14 људи је 7 било у радном односу.

Међутим, незапосленост није била само везана за ове проблеме, него је била глобални тренд, везан за селидбу људи у градове и интензивирање пољопривредне производње. Нису само Југословени ишли и Немачку, него и Италијани, Грци, Португалци...

Logged
Pages:  1 ... 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 [15] 16 17 18 19 20 21   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.041 seconds with 23 queries.