Radarska mreža "More"

[Jester]

U ovom topicu pojasniti ćemo neke detalje vezane uz Hrvatsku radarsku mrežu motrenja Jadranskog mora i obale naziva "More" koja ni dan danas izgleda nije zaživjela do kraja ali i tome bi brzo mogao doći kraj. Tekst i podaci su djelo renomiranog stručnjaka dipl. ing. Vilija Kezića objavljeni u časopisu "Hrvatski Vojnik" ;

Radarska Mreža "More"

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Još prije deset godina obavljena su testiranja radarskog sustava Enhanced Peregrine iz projekta "More" , kako je predviđeno, sustav bi trebao štititi teritorijalni integritet i suverenitet te pravni poredak Republike Hrvatske u obalnom moru, nadzirati pomorski promet, sigurnosti plovidbe te pomoći u potragama i spašavanju na moru, kao i u prevenciji ekoloških incidenata te otklanjanju njihovih eventualnih posljedica.

Za čisto more i sigurno nebo

Radarskim sustavom Enhanced Peregrine motri se morska površina te zračni prostor na malim i srednjim visinama, a odabrani radari dio su složene strukture motriteljskog sustava HRM-a namijenjenog nadzoru cijele zone interesa Republike Hrvatske na Jadranskom moru. Napominjući kako će se radari koristiti u vojno-civilne namjene, ministar Rončević posebno je istaknuo njihovu ulogu u civilstvu, gdje su, kako je rekao, trenutačno potrebniji nego u vojsci. Upozorio je također na važnost uvođenja suvremenih radarskih sustava kako bi se spriječile neželjene posljedice protuzakonitih djelovanja na teritoriju naše zemlje, napose s obzirom na nedovoljan nadzor zračnog i morskog prostora koji pruža velike mogućnosti za razna kriminalna djela, kao što su, primjerice, krijumčarenje ljudi, oružja i droge, te raznih roba i slično. Naime, nerijetko se hrvatskim dijelom Jadrana prevozi štetni teret, a ni zračni prostor iznad Hrvatske nije u potpunosti zaštićen, i sve to na štetu našeg ekološki čistog mora i sigurnog neba nad glavom, a koje takvima želimo i zadržati. Uzrok tome je nedovoljan nadzor na moru i u zraku. Posljedice bi mogle biti katastrofalne, a jedini način da ih spriječimo, smatraju stručnjaci za motrenje i nadzor, jeste uvođenje novih radarskih sustava. Predstavnici MORH-a i GSOS-a tada su istaknuli su da će kao investitori i dalje poštivati sve zakonski propisane uvjete tijekom gradnje i puštanja uređaja u rad, te je istaknuto kako kod tih radara nema ionizira- jućeg zračenja, odnosno kako nisu opasni za zdravlje ljudi.

Uz spomenute radare na Lastovu i Visu, koji su onda trebali ubrzo biti u uporabi, u sklopu projekta "More" bile su predviđene još dvije radarske postaje na Dugom otoku i Mljetu. Četiri radara s pripadajućom opremom i dokumentacijom te pričuvnim dijelovima, kao i obuka za održavanje uređaja, koštali su onda 15.899.600 USD-a, a sveukupni troškovi tog projekta iznosili su 44.557.722,70 USD-a.

Što donosi radarska mreža "more" Republici Hrvatskoj?

Konvencija Ujedinjenih naroda i gospodarski pojas

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora ustanovljena je 1982. godine, a prilaganjem šezdesete ratifikacije i zatim protekom jedne godine, stupila je na snagu 1994. godine. Konvencija se primjenjuje na oko 70 posto površine Zemlje i ima najveće značenje za obalne države. Njezini brojni propisi obrađuju mnoštvo pitanja kao što su: pravo plovidbe trgovačkih, javnih i ratnih brodova, zaštita obale i morskog okoliša, odgovornost za žive morske organizme te podmorska istraživanja. Konvencija također sadrži i međunarodni dogovor o pomorskim pojasima: teritorijalno more 12 Nm od polaznih mjernih crta i, prvi put se uvodi u pravo mora, gospodarski pojas (Exclusive Economic Zone) širine 200 Nm mjereno od vanjske granice teritorijalnoga mora u smjeru pučine.

Obalne države moraju izrijekom proglasiti gospodarski pojas, što im tada daje suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja prirodnim bogatstvima mora i podmorja, zatim jurisdikciju u pogledu podizanja i uporabe umjetnih otoka, uređaja i naprava, znanstvenog istraživanja mora i očuvanja morskog okoliša.

Zaštita i regulacija ribarenja u gospodarskom pojasu vjerojatno je najstarija i najtradicionalnija zadaća obalnih država. Rasprave primorskih država o ribarenju su mnogo češće nego o drugim pravima u gospodarskom pojasu. Zbog toga većina zemalja pri proglašenju gospodarskog pojasa postavlja visoko na listi prioriteta legalizaciju i zaštitu ribarenja. To ne znači samo sprečavanje ribarenja brodovima bez prethodnih dopuštenja, već i nadzor nad ulovom, količinama ulova, vrstama mreža i drugim detaljima.

Upravljanje i nadzor plovidbe po odvojenim plovnim putovima ili drugim propisanim shemama u gospodarskom pojasu, po međunarodnim zakonima, ne spadaju izričito u obveze obalnih država, odnosno one tu nemaju ovlasti kao u njihovom teritorijalnom moru. No kako često te sheme odvojene plovidbe prolaze djelomično gospodarskim pojasom, zatim kroz teritorijalno more, pa opet ulaze u gospodarski pojas, interes je obalne države da brodove informira i upozorava na eventualne opasnosti kako bi se izbjegle moguće katastrofe.

Nadzor onečišćenja mora razmatra se općenito. Konvencija Ujedinjenih naroda definira akcije koje obalne države mogu poduzimati u slučajevima kršenja međunarodno prihvaćenih pravila u gospodarskom pojasu. U slučaju znatnih onečišćenja može se identificirati brod i obaviti fizička inspekcija, a kada su onečišćenjem izazvane znatne štete za morski okoliš, obalna država može zadržati prekršitelja.
Još dvije odgovornosti obalne države u proglašenom gospodarskom pojasu, a koje nisu izričito navedene u Konvenciji, proizlaze iz tradicionalnih pomorskih običaja. Jedna je pomoć i spašavanje ljudi na moru, što je donekle i obveza obalne države kada se brodolom dogodi u vodama čije resurse ona iskorištava, a druga je suprotstavljanje piratstvu, krijumčarenju i terorističkim djelovanjima. Takve nedopuštene aktivnosti na otvorenom moru mogu ugroziti bilo koga, pa unatoč činjenici da gospodarski pojas nije legalno područje nacionalne sigurnosti, obalna država će te uljeze opasnih namjera nastojati otkriti i spriječiti njihove djelovanja na što većoj udaljenosti od obale, prvenstveno zbog vlastitih interesa.

Pomorski zakonik definira suverena prava koja Republika Hrvatska ostvaruje u gospodarskom pojasu radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima, proizvodnje energije uporabom mora, morskih struja i vjetrova. U svrhu zaštite tih suverenih prava, određuju se i ograničenja u gospodarskom pojasu RH:

- plovni objekti prilikom plovidbe gospodarskim pojasom dužni su poštovati općeprihvaćene međunarodne propise i standarde, i hrvatske propise o suzbijanju onečišćenja mora s brodova i onečišćenja potapanjem otpadaka,
- plovnim objektima je zabranjeno ploviti sigurnosnom zonom oko umjetnog otoka širine oko 500 metara oko otoka,
- strane fizičke i pravne osobe mogu obavljati istraživanja i iskorištavanja u gospodarskom pojasu uz odobrenje vlasti Republike Hrvatske.

Ovlaštena tijela Republike Hrvatske imaju pravo i dužnost poduzimati sve potrebne mjere radi ostvarivanja tih suverenih prava, uključujući pregled, inspekciju i uzapćenje stranog broda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Petlja nadzora i upravljanja pomorskom situacijom u mirnodopskim okolnostima

Nadziranje gospodarskog pojasa

Proglašenjem gospodarskog pojasa obalna država čini tek mali početni korak u široko područje novih problema koje treba riješiti kako bi se učinkovito nadzirala i iskorištavala golema površina mora, te štitila na njoj suverena prava države. Obalne zemlje na otvorenim morima dobivaju gospodarski pojas koji se prostire do 370 km (200 Nm) od obale, dakle golema prostranstva koja je teško kontinuirano i djelotvorno nadzirati. U zatvorenim morima koja su uža od 200 Nm, crta granice gospodarskih pojasa dviju susjednih obalnih država dijeli more na jednake dijelove. Granica gospodarskog pojasa RH bila bi udaljena prosječno oko 70 km od naše obale, odnosno poklapala bi se s graničnom crtom epikontinetalnog pojasa na dnu Jadranskog mora između Hrvatske i Italje, koja je utvrđena 1968. godine sporazumom između Italije i bivše SFRJ.
Nadziranje povećanih morskih površina gospodarskog pojasa Republike Hrvatske traži novu i moćniju tehničku infrastrukturu za motrenje i ophodnju, te novi ustroj nekih paramornaričkih snaga ili preustroj dijelova snaga HRM-a, policije i lučkih institucija. Taj novi ustroj trebao bi uključivati podsustave osposobljene za obavljanje svih zadaća u tzv. petlji nadzora i upravljanja pomorskom situacijom na čitavoj morskoj površini, od unutrašnjih morskih voda (luke, zaljevi, međuotočno more), preko terotorijalnog mora do granice gospodarskog pojasa.

Otkrivanje i identifikacija plovnog objekta, te praćenje njegovih aktivnosti početak su djelotvornog ostvarivanja suverenih prava i zaštite suvereniteta Republike Hrvatske. Dok relevantne državne institucije RH ne budu potpuno informirane o svim plovnim objektima u gospodarskom pojasu i teritorijalnom moru, o dobronamjernima i zlonamjernima, o dobrodošlima i nepoželjnima, o miroljubivima i agresivnima, proglašenje našeg gospodarskog pojasa neće imati nikakva praktičnog značenja. I dalje će strani ribarski brodovi bezobzirno tamaniti naše morske resurse, a krijumčari će nastaviti obavljati nečiste poslove nedaleko naše državne granice.

Ustrojavanje obalne radarske mreže "more"

Može li Hrvatska sada, s postojećim sustavom motrenja, djelotvorno nadzirati morsku pučinu do granice gospodarskog pojasa i otkrivati s visokom vjerojatnošću sve plovne objekte?

Velike morske površine između obale i granice gospodarskog pojasa mogu se uspješno motrititi s velikih visina, s kojih se otvara daleki obzor bilo vizualnom, bilo radarskom motrenju. Veliki broj obalnih zemalja s niskim obalnim rubom daleko motrenje moraju obavljati iz ophodnih aviona, koji dugotrajno pretražuju zadanu površinu. Jeftiniji način povećanja radarskog obzora postiže se stacionarnim balonima koji podižu radar na visinu s koje se može motriti interesantna površina. Primjerice, Carinska služba SAD-a rabi balone dužine 71 m, koji se podižu na visinu oko 3000 m iznad obale, ostvarujući tako obzor na oko 240 km. Tako "usidreni" balon može ostati u zraku 30 dana neprekidno, a radar i drugi uređaji u njemu mogu normalno funkcionirati uz brzinu vjetra i do 60 čvorova. Podaci iz radara automatski se prenose u zemaljsku postaju na obali, u kojoj se prati situacija na motrenom području. Jedan sat rada ovakvog letećeg motrilačkog sustava koštao je 1990. godine 500 do 700 američkih dolara.

Hrvatska, s visokim planinskim lancima uzduž obalnog ruba, može motriti razmjerno uski gospodarski pojas znatno jeftinije, pouzdanije i uz manje ljudske napore. Uz razumni i stručno utemeljeni izbor radarskih položaja na planinama obale i otoka, Hrvatska bi mogla nadzirati svaki kutak morske pučine njezinog gospodarskog pojasa.

Izbor položaja ovisi o namjeni sustava motrenja, odnosno o njegovu dometu otkrivanja određenih vrsta i veličina objekata na morskoj površini i iznad nje, te o rasporedu elemenata drugih sustava motrenja uzduž obale (primjerice mreža radara za zračno motrenje ili mreža radara i elektrooptičkih sustava za motrenje teritorijalnog mora), koji se, najčešće, svi uvezuju u jedan komplementarni sustav motrenja.
Zbog neodgovarajućeg izbora položaja uzduž hrvatske obale, odnosno postavljanja radara određene namjene na neodgovarajuće položaje, dosadašnja radarska mreža malih brodskih navigacijskih radara (proizvođač: GEM Electronica), instalirana na obali 1995/96 godine, nije bila učinkovita ni za daleko ni za blisko motrenje hrvatskog mora. To su radari malih dometa, koji bi se eventualno mogli rabiti za nadzor unutrašnjih morskih voda s polažaja na razmjerno malim visinama.

Radari Falcon-Peregrine, nabavljeni od američkog proizvođača Metric Systems Corporation s Floride, namijenjeni su posebno za motrenje površinskih i niskoletećih malih objekata (radarske površine jednake ili veće od 2 m2) u prostoru do visine oko 3000 m iznad morske površine i udaljenosti do 100 km. Takvi radari moći će otkriti gotovo sve plovne objekte unutar gospodarskog pojasa, uz pretpostavku izbora radarskih položaja s kojih će se moći potpuno iskoristiti njihove potencijalne mogućnosti. Falcon je sposoban detektirati sve očekivane plovne objekte u tom području, i to od onih najmanjih (ribarske brodice, jedrilice, jahte, gliseri, brodske olupine i sl.) do velikih putničkih, teretnih i ratnih brodova, danju i noću te u nepogodnim meteorološkim uvjetima velikog mora, kiše i magle.

Mreža "more" je djelotvorna u nepogodnim meteorološkim uvjetima

Mreža dalekog motrenja "more" s radarima Falcon osobito je važna zbog ranog otkrivanja nenajavljenih plovila i sprečavanja njihovih eventualnih zlih namjera prema interesima Republike Hrvatske. Uz plovila, tom se mrežom otkriva i male niskoleteće letjelice-uljeze, koje će se možda neprimjećeno pokušati približiti obali kroz "slijepi džep" uz morsku površinu. Također se njome može navoditi i vlastite letjelice pri identifikaciji otkrivenih objekata, a i letjelice koje sudjeluju u spašavanju havariranih objekata i brodolomaca.

Mreža motrenja morske površine s takvim radarima, koja će neprekidno nadzirati morsku pučinu i do dalekog teritorijalnog mora oko otoka Palagruže i Jabuke, povećat će osjećaj sigurnosti svih dobronamjernih pomoraca, posebice onih na manjim brodovima, brodicama i sportskim plovilima. Naime, samo nekoliko pomorskih udesa u našem teritorijalnom moru tijekom nekoliko posljednjih godina, kao što su primjerice nasukavanje putničkog broda Ivan Zajc na hrid u blizini otoka Drvenika po mirnom moru, ili višednevno traganje za prevrnutim brodom Nautika 64 koji je plutao prevrnut negdje na otvorenom moru ispred Dugog Otoka, ili presjecanje ribarskog broda nedaleko Pule od velikog nepoznatog broda, upozorava na nužnost stalnog bdijenja nad pomorskom situacijom i praćenja plovnih objekata bilo gdje i u bilo kakvim vremenskim uvjetima. Očigledno, sigurnost plovnog objekta ne može zavisiti samo o jednom čovjeku koji trenutačno drži kormilo u rukama. Ljudi su često nepouzdane karike u lancu upravljanja, bilo zbog umora bilo zbog trenutačnih zdravstvenih slabosti, što se ne smije zanemariti i što treba nadoknaditi višim stupnjem nadzora. Mreža "more" upravo će ostvarivati ulogu više razine nadzora na hrvatskom moru, pa se možemo nadati i vjerovati da će se njome uspješnije sprečavati havarije slične onima u prošlosti.

Iako radar Peregrine nije svrstan u kategoriju najsuvremenijih obalnih radara, jer nema ugrađene neke suvremene funkcionalne mogućnosti, posebice one za zaštitu od namjernih elektroničkih ometanja (Electronic Counter Counter Measures, ECCM), ipak će taj radar omogućiti vrlo djelotvorno motrenje gospodarskog pojasa u mirnodopskim okolnostima.

Radar Falcon se dobro suprotstavlja svim prirodnim nedaćama u motrenom volumenu prostora, međutim, uz njegovu skromnu zaštitu od namjernih elektroničkih napada, u eventualnom ratnom sukobu protiv iole sofisticiranjeg neprijatelja radar neće moći djelotvorno otkrivati i pratiti plovne i zračne objekte. Naime, kako je radar Falcon razvijan (1981.-1983.) za inozemne kupce, ali ne i za američku vojsku, u njega su ugrađene tek neke primitivnije tehnike zaštite od namjernih ometanja, koje su bile namijenjene za borbu protiv prvog naraštaja ometača radara razvijanih tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Takva ocjena je dana na temelju deklariranih obilježja radara Peregrine na papiru, no to još treba provjeriti i dokazati u stvarnim uvjetima, motreći plovne i leteće objekte s hrvatske obale iznad otoka i otočića, po mirnom i valovitom moru, po suncu i kiši, te uz namjerna i nenamjerna ometanja i interferencije.

Pokrivenost hrvatskog mora mrežom "more"

Djelotvornost mreže "more" ovisit će, uz potencijalne mogućnosti radara Peregrine, i o rasporedu njihovih pložaja uzduž obale te o nadmorskoj visini. Prema objavljenim podacima iz MORH-a, iz 2002 godine od četiri nabavljena Peregrina, jedan će biti postavljen na Lastovu (417 m), drugi na Visu (587 m), a treći na Dugom Otoku (166 ili 338 m), dok će četvrti biti instaliran na vozilima u službi neke vrste pričuve. Uz te radarske položaje, treba spomenuti i potencijalni položaj Sv. Ilija (961 m) na poluotoku Pelješcu, koji je predviđen za radar zračnog motrenja FPS-117 dometa oko 370 km. Jedino s položaja na otoku Visu pruža se radarski obzor na površini mora do 100 km, dok se s Lastova ne može iskoristiti maksimalna mogućnost Peregrina jer je radarski obzor udaljen svega 83 km, a sa Dugog Otoka je na još manjoj udaljenosti od 53 km (75 km). Sa Sv. Ilije radar FPS-117 može motriri objekte na površini mora do udaljenosti 127 km.

Pri projektiranju mreže "more" i odabiru položaja za radare Peregrine, ne smije se zanemariti motrilačka mreža za otkrivanje i praćenje plovnih objekata (vrlo malih objekata kao što su: gumeni čamci, plivači, ronioci i sl.) u teritorijalnom moru i unutrašnjim morskim vodama (u ovom članku nazivat će se "obala"). Mreže "more" i "obala" trebaju biti integrirane i komplementarne, iz čega proizlazi nužnost brižljivog međusobnog raspoređivanja njihovih elemenata (radara ili elektrooptičkih senzora).

U volumenu zračnog motrenja s radarima FPS-117, visine oko 30 km i polumjera oko 370 km, najslabije je motren dio uz površinu mora zbog jakog cluttera (refleksija) od morskih valova. Radar Peregrine je prvenstveno projektiran za pokrivanje tog niskog volumena iznad morske površine, odnosno za rano otkrivanje malih niskoletećih objekata, te prosljeđivanje informacija o otkrivenim letjelicama mreži "nebo", što upućuje i na nužnost integriranja mreža "more" i "nebo", posebice na ovako uskom obalnom teritoriju Republike Hrvatske.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Okomiti presjek volumena koje motre mreže: "obala" dometa 20-30 km za otkrivanje plovila, "more" dometa 80-100 km za motrenje plovnih i zračnih objekata do visine 3000 m i "nebo" dometa 300-350 km za motrenje i praćenje zračnih objekata do visine 25 - 30 km

Operativna i logistička potpora mreži "more"

Optimalno raspoređeni radari Peregrine čine samo senzorski dio mreže, koji je i najvažniji dio jer predstavlja ishodište u petlji nadzora i upravljanja. No bez učinkovite identifikacije i interpretacije otkrivene pomorske situacije mreža "more" bila bi nedjelotvorna. Identifikaciju otkrivenih objekata treba obavljati u stvarnom vremenu, dakle vrlo brzo nakon detekcije. Operatori na radarskim postajama mogli bi identifikaciju plovnih i zračnih objekata obavljati samo djelomično, odnosno s niskom pouzdanošću. Stoga radari Peregrine imaju ugrađena dva izlaza za protok informacija u realnom vremenu o otkrivenim objektima prema dvama operativnim središtima. Za pretpostaviti je da će operativna središta raspolagati s bazama podataka o plovnim objektima i s informacijama o pomorskoj situaciji iz drugih izvora. Povezujući i uspoređujući sve raspoložive informacije, operativna središta trebala bi identificirati otkrivene objekte s visokom pouzdanošću.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Područja motrenja radarima Peregrine s položaja: Lastovo, Vis i Dugi otok

Dobronamjerne objekte jednostavno je identificirati putem odgovarajućih institucija na obali ili izravnom radiokomunikacijom s otkrivenim objektom. No identifikacija potpuno nepoznatih objekata moguća je uz potporu moćne infrastrukture na moru i u zraku. U mirnodopskim okolnostima identifikaciju obavljaju brzi ophodni brodovi, avioni ili helikopteri, koji trebaju biti opremljeni odgovarajućom opremom koja će omogućiti identifikaciju plovnog objekta noću, u magli i kiši (infracvene kamere, TV kamere visoke osjetljivosti, jaki izvori svjetla s usmjerenim snopovima i sl.).
Kako se u ljetnom razdoblju može očekivati, primjerice, oko otoka Visa, u krugu promjera 200 km, i više od stotine plovnih objekata raznih veličina i brzina, operatori će imati stalno popunjen zaslon radara s velikim brojem simbola praćenih objekata, vektora i tekstualnih informacija. Raščlamba te složene situacije, uz odgovarajuću primjenu raspoloživih alata koji olakšavaju interpretaciju radarske slike, traži od operatora dobro poznavanje funkcionalnih mogućnosti radara, visoku koncentraciju i psihofizičku izdržljivost.

Istraživanja su pokazala da radarski operator može uspješno interpretirati tako složenu situciju s visokim stupnjem koncetracije ne mnogo duže od 30 minuta. Smanjenje koncentracije i pogoršanje praćenja situacije na zaslonu radara događa se neizbježno i nenajavljeno, čak i onda kada je operator visoko motiviran za obavljanje tog posla. Na temelju takvih saznanja, motrilačke službe nekih mornarica dopuštaju rad operatora na zaslonu 45-60 minuta, a zatim odmor od najmanje 10-20 minuta izvan radnog prostora, i to u odgovarajuće uređenim prostorijama za odmor i osvježenje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Dijagram promjene učinkovitosti motrenja tijekom neprekidnog rada radara, i to: smanjenje (poglavito dometa) zbog neusuglašenosti i starenja komponentni u radaru, te povećanje na maksimalnu učinkovitost redovitim akcijama tekućeg održavanja (podešavanja i zamjene komponenti). U slučaju iznenadnog kvara, potpuno se prekida funkcioniranje radara, a korektivnom radnjom vraća se na prethodnu učinkovitost

Na temelju iskustva, utvrđeni su čimbenici koji dovode do kroničnog umora operatora:

a) razina buke i vibracija u radarskoj kabini
b) kvaliteta klimatizacije zraka u kabini
c) udobnost radnih sjedišta za operatora
d) ukupna izvedba i pouzdanost radara
e) kvaliteta prostora za odmor i prehranu.

Očigledno je da će skupi sustavi u mreži "more" biti nedjelotvorni ukoliko njima ne bude pridružen podsustav za identifikaciju i ukoliko pred radarskim zaslonima budu sjedili premoreni operatori. Za jedno i drugo treba novac i vrijeme, i što je najvažnije, sposobni i motivirani ljudi.Uvođenjem mreže "more" u operativnu uporabu HRM-a napravit će se veliki tehnološki skok od jednostavnih radara prema visokosofisticiranim i složenim radarskim sustavima, na kojima mogu raditi ljudi sa solidnim temeljnim znanjima iz područja elektronike i računalske tehnike. Vjerojatno neće biti jednostavno naći i osposobiti prilično veliki broj operatora koji će jamčiti neprekidno djelovanje mreže "more", odnosno pouzdan nadzor teritorijalnog mora i gospodarskog pojasa Republike Hrvatske.

S problematikom kadra suočavaju se i mnogo bogatije zemlje od Hrvatske. U nekim skandinavskim zemeljama s relativno malim brojem stanovnika, razvoj njihovih ratnih mornarica i obalne obrane, odnosno opremanje novim sofisticiranim sustavima visoke tehnologije ograničen je upravo ljudskim čimbenikom, odnosno nedostatkom sposobnih kadrova na skučenom tržištu radne snage.Tehničko održavanje svih podsustava u mreži "more", a sutra i u mreži "nebo" i "obala", u ovom trenutku predstavlja vrlo ozbiljan problem. Budući da službe tehničkog održavanja moraju svakodnevno skrbiti o "zdravlju" svih uređaja u mreži, te preventivno djelovati u slučaju pogoršanja nekih parametara sustava, ustroj takve logističke potpore treba se temeljiti na vojnim a ne tržišnim načelima.

Tim poslom bi se trebala baviti moćna stručna logistička institucija Oružanih snaga RH, opremljena potrebnim instrumentarijem i tehničkim pomagalima, te popunjena visokobrazovanim kadrom koji će biti sposoban održavati tek nabavljene sustave, a također i prihvaćati novu visokosofisticiranu tehnologiju kojom će se opremati oružane snage ubuduće. Takve poslove ne mogu obavljati male skupine ljudi pri zapovjedništvima HRM-a ili HRZ-a, nepripremljene i neopremljene potrebnom tehničkom opremom za odražavanje vrlo složenih elektroničkih sustava. Dakle, nabavkom radarskih sustava Peregrine i uređenjem radarskih položaja nisu zaključena financijska ulaganja u mrežu "more". Ustroj i kontinuirano djelovanje operativne i logističke potpore tražit će daljnja ulaganja.

Jesu li radari Peregrine opasni za ljude ?

Od II. svjetskog rata razina elektromagnetskog onečišćenja okoliša u razvijenim zemljama Zapada povećala se nekoliko tisuća puta. Razvoj mreža radio i TV odašiljača, uvođenje niza novih električnih aparata u kućanstva, širenje elektroenergetskih dalekovoda do najudaljenijih područja, postavljanje navigacijskih radara i radioodašiljača na male brodice i jahte, te eksponencijalan rast broja mobilnih telefona u posljednjem desetljeću rezultirali su neizbježnim porastom gustoće elektromagnetskog "smoga", u kojemu pučanstvo svakodnevno živi.

Takav porast broja, vrsta, razina i frekvencija zračenih elektromagnetskih polja pokrenuo je medicinske stručnjake i biologe na istraživanje njihova utjecaja na žive organizme, posebice na zdravlje čovjeka. Obavljena su mnogobrojna eksperimentalna ispitivanja diljem svijeta, napisane su mnoge studije koje su nedvojbeno upozorile na štetna djelovanja elektromagnetskih polja na čovjeka. Iz tih studija su proizašle sigurnosne granične razine elektromagnetskih polja, odnosno upute, standardi i pravilnici koji definiraju do koje razine jakosti elektromagnetskog polja ljudi mogu biti izloženi stalno i bez opasnosti po njihovo zdravlje, zatim područje inteziteta u kojemu ljudi mogu boraviti ograničeno vrijeme, te je određena najveća granična razina iznad koje je vrlo opasno ulaziti u područje visokog intenziteta elektromagnetskog polja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Dijagram razine gustoće snage elektromagnetskog polja koje zrači antena radara Peregrine. Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja definirane su granične razine gustoće snage koje dijele ozračeni prostor oko antene na tri područja: opasno područje od 0 do 15m, područje profesionalne izloženosti od 15 do 150 m i područje posebne osjetljivosti dalje od 150 m

Republika Hrvatska je proglasila Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja u listopadu 1999. godine, te je predložena konačna verzija Pravilnika o zaštiti od elektromagnetskih polja koja je izrađena u studenome 2001. godine. Razmatranje i usvajanje tog Pravilnika (koji je aneks Zakonu o zaštiti od neionizirajućih zračenja), koji je usklađen s preporukom Vijeća Europe 1999/519/EC, očekuje se ubrzo.

Pravilnikom su definirane granične razine gustoće snage ekvivalentnog ravnog elektromagnetskog vala i to za:

a) područja profesionalne izloženosti
b) područja posebne osjetljivosti.

Područja profesionalne izloženosti su područja povremenog boravka ljudi, a u kojima se pojedine osobe zadržavaju više sati dnevno, ali ne veći dio dana. Odnosi se posebno na osobe koje su profesionalno izložene zračenju na radnom mjestu, ali su obrazovane za poduzimanje zaštitnih mjera i imaju za to predviđena sredstva i naputke.

Područja posebne osjetljivosti su područja stambenih zona u kojima se osobe mogu zadržavati veći dio dana, škole, vrtići, rodilišta, bolnice, turistički objekti, te javna ili privatna igrališta za djecu (prema urbanističkom planu).

Granična razina gustoće snage elektromagnetskog zračenja za područja profesionalne izloženosti, u opsegu frekvencija od 2 GHz do 10 GHz, iznosi:

Sekv = 10 W/m2 uprosječeno u vremenu 6 minuta.

A granična razina gustoće snage elektromagnetskog zračenja za područja posebne osjetljivosti, u opsegu frekvencija od 2 GHz do 10 GHz, iznosi:

Sekv = 0,1 W/m2 uprosječeno u vremenu 6 minuta.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Snop zračene elektromagnetske energije iz antene radara Peregrine širi se u prostoru, te se tok gustoće snage smanjuje s kvadratom povećanja udaljenosti. Na udaljenosti 15 m od antene gustoća snage je 1000 ?W/cm2, a na deset puta većoj udaljenosti smanjuje se za sto puta, na svega 10 ?W/cm2

Na temelju podataka o srednjoj snazi odašiljača i dobitku antene radara Peregrine može se jednostavno izračunati gustoća zračenog elektromagnetskog polja na određenoj udaljenosti od antene. S obzirom da se antena radara okreće sa 6 ili 12 okretaja u minuti, određena točka bit će samo kratkotrajno ozračivana uskim snopom širine 1,25 stupnjeva. Uprosječivanjem zračenja za vrijeme od 6 minuta dobije se konačan rezultat razine gustoće snage na određenom mjestu i udaljenosti od antene. Iz takvih razmatranja mogu se definirati područja određenih razina ozračenosti oko antene radara Peregrine, i to:

- opasno područje u krugu polumjera 15 m oko antene, u kojemu ne smiju boraviti ljudi dok radar zrači elektromagnetsku energiju,
- područje profesionalne izloženosti u kružnom vjencu širine od 15 m do 150 m od antene, u kojemu se osobe mogu zadržavati kratkotrajno uz primjenu mjera zaštite od elektromagnetskog zračenja,
- područje posebne osjetljivosti koje se proteže izvan kruga polumjera 150 metara u čijem je središtu antena radara, a u kojemu ljudi mogu boraviti neograničeno vrijeme bez posebnih mjera zaštite.

I Hrvatski registar brodova objavio je 1999. godine Pravila za tehnički nadzor pomorskih brodova - Dio 20. - Zaštita pri radu i smještaju posade, u kojima se u članku 3.18 definira zaštita od elektromagnetskih zračenja brodskih uređaja (radiouređaji i radari), te se preporučuje da intenzitet zračenja elektromagnetskih valova iz tih izvora na radnim mjestima na brodu ne prelazi sljedeće najveće dopuštene vrijednosti:

a) pri zračenju tijekom čitavog dana: 0,01 mW/cm2 ,
b) pri zračenju najviše 2 sata u tijeku radnog dana: 0,1 mW/cm2 ,
c) pri zračenju najviše 10-20 minuta u tijeku radnog dana: 1 mW/cm2.

Te granične vrijednosti odgovaraju prije spomenutima iz Pravilnika o zaštiti od elektromagnetskih polja, jasno kada se preračunaju na iste mjerne jedinice.
Može se zaključiti da je zračenje radara Peregrine opasno u krugu 15 m, dok se izvan tog kruga posada radarske postaje može kretati uz poduzete mjere zaštite. Izvan kruga polumjera 150 metara ljudi mogu boraviti neograničeno i bezopasno, bar što se tiče elektromagnetskog zračenja iz radara Peregrine.

Na svakom položaju, nakon instalacije radara Peregrine, treba izmjeriti gustoću zračenog elektromagnetskog polja i provjeriti izračunate vrijednosti, te prema međunarodnim standardima vidljivo označiti granice opasnog područja i područja profesionalne izloženosti. Takva mjerenja obavljao je autor ovog članka na novim tipovima izgrađenih brodova u našim brodogradilištima, a i na radarskim položajima uzduž hrvatske obale. Tako stečena iskustva upućuju na ključni utjecaj oblika dijagrama zračenja antene radara u vertikalnoj ravnini, koji prvenstveno ovisi od namjene radara. Naime, snopovi zračenja su tako projektirani da se energija odašiljača radara vrlo racionalno usmjerava prema motrenom volumenu prostora i da se pri tome što manje rasipa po bliskom okolišu koji nije zanimljiv za radare dalekog motrenja. Refleksije od bliskog kopna i objekata stvaraju ozbiljne probleme radarskom prijamniku, koji vrlo brzo može biti zasićen tim jakim odrazima i tako onesposobljen za motrenje dalekih objekata. Jedna od funkcionalnih mogućnosti radara Peregrine je zračenje energije samo u odabranim kutnim sektorima, što omogućuje isključivanje sektora u kojemu se nalaze neki bliski objekti velike refleksne površine. Uz pretpostavku da će mreže "more" i "obala" biti integrirane i komplementarne, radari Peregrine bi trebali motriti samo sektor od oko 180 stupnjeva prema pučini, dok bi zračenje prema kopnu bilo isključeno. Na takav način bi se znatno smanjilo opterećenje radarskog procesora suvišnim i jakim odrazima od kopna.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Tlocrtni prikaz ozračenog područja oko antene radara Peregrine kada se okreće i zrači neprekidno 360 stupnjeva

Simbioza pomoraca, ribara, turista, ekologa i mreže "more"

Motrilačka mreža "more" donosi Hrvatskoj mnoge dobrobiti u mirnodopskim okolnostima, a upitnu korist u eventualnom ratnom sukobu. Naime, radare nije moguće sakriti bilo gdje, pa tako ni na obali. Ukoliko oni trebaju obavljati funkciju motrenja, izloženi su brzom otkrivanju i zatim napadu projektilima koji se vrlo precizno navode na zračenje radara. Jedino posebnom zaštitom i ukopavanjem radarskih sustava te mudrom taktikom aktiviranja pojedinih radara u mreži, mogla bi se smanjiti vjerojatnost njihova uništenja.

Kako se ovdjene govori o obalnoj obrani, već doprinosu mreže "more" rješavanju problema u sadašnjem mirnodopskom razdoblju, kojemu globalni terorizam i masovno krijumčarenje donekle daju i ratne naznake, važno je ustvrditi kome će donijeti najviše pomoći u ovom trenutku stalni nadzor morske pučine teritorijalnog mora i gospodarskog pojasa Republike Hrvatske. Sigurno će biti zadovoljni svi dobronamjerni pomorci, od onih na velikim brodovima do ribara, turista i sportaša na brodicama, jahtama i jedrilicama, znajući da ih danonoćno netko "čuva" i bdije nad njihovom sigurnošću. Bit će znatno smanjena vjerojatnost ekoloških incidenata, počev od sprečavanja havarija velikih tankera za prijevoz nafte, koji se mogu dgoditi nasukavanjem ili sudaranjem brodova, do pravodobnog otkrivanja namjernih zagađivača morskog okoliša.

Ranim otkrivanjem i točnim određivanjem položaja nekog brodoloma te efikasnim navođenjem službi spašavanja uz pomoć mreže "more", smanjit će se ljudske žrtve i materijalni gubici. Profesionalni ribari ribarit će u svome moru bez straha da će im strane ribarice neovlašteno i nemilice oduzimati dio ribljeg fonda, jer će ih nadzirati i zaustavljati mreža "more" i pripadajuće službe. Za brzo ustrojavanje mreže "more" prvenstveno bi trebalo biti zainteresirano svekoliko pučanstvo na hrvatskoj obali, posebice oni koji se bave pomorstvom, ribarenjem, turizmom i ekologijom. Radari Peregirne su nabavljeni i mreža "more" se izgrađuje upravo za dobrobit i zaštitu hrvatskog pučanstva u priobalju, odnosno njihovih interesa na obali i na morskoj pučini, a uskoro i ispod morske površine (kada se ustroji mreža "obala").

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Jester]

Komplementarno motrenje Jadrana mrežama "more" i "obala"

Proces globalizacije čini države i društva međusobno ovisnima u mnogim svakodnevnim i dugoročnim djelovanjima pojedinaca, skupina i državnih institucija. Nestaju nacionalna poduzeća, a umjesto njih poslovnim svijetom dominiraju multinacionalne korporacije, što rezultira smanjenjem nacionalnih "ograda" u svrhu omogućavanja slobodnije trgovine i međunarodne suradnje.

Stvaranje neke nove "ravnoteže" ogleda se i u slabljenju zaštitinih mehanizama protiv novih prijetnji različitih vrsta i namjera. Globalizacija mijenja sigurnosni koncept u širem smislu. S jedne strane globalizacijom se smanjuje djelotvornost nadzornih sustava pojedinih država, a s druge tehnološki razvitak nudi na slobodnom tržištu rastuće kapacitete na svim poljima stvaralaštva i proizvodnje. Konvergencija tih dvaju trendova znatno povećava potencijalne konfiguracije prijetnji u takvom globaliziranom svijetu, koje nisu samo vojne ili civilne, i koje je teško jednoznačno definirati. Suvremeno društvo je sve ranjivije i sve izloženije opasnim djelovanjima međunarodnog organiziranog kriminaliteta i nepredvidljivim asimetričnim napadima.

U takvim okolnostima globalnih otvaranja, koncept "pomorske zaštite" na moru ne može imati u budućnosti samo vojno obilježje, već će se odnositi na šire područje čimbenika zaštite, uključujući ustrojavanje adekvatnih sustava sigurnosti, jamčenje poštivanja međunarodnih konvencija i dogovora, slobodnu uporabu morskih putova, provođenje zakona i zaštitu okoliša. Sustav "pomorske zaštite" uključuje zaštitu i sigurnost vladinih i komercijalnih djelovanja na moru, a prostire se na morska područja s nacionalnim suverenitetom, ali i na pučinu na kojoj obalna država nema jurisdikciju. Naime, organizirani kriminalitet sve više se internacionalizira, postaje opasniji i nasilniji ostvarujući negativne učinke i izvan zemlje ishodišta, te ga treba sprečavati u začetku čim se otkrije bilo gdje, pa i na otvorenom moru. Činjenica da se 99% tereta i 80% gospodarske vrijednosti svjetske trgovine transportira morem, jasno upozorava na posljedice eventualnog nasilnog remećenja ili prekida linija pomorskih komunikacija.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 : Antena radara Falcon 2

Rizična plovidba unutrašnjim morskim vodama

U uskim morima, priobalju, tjesnacima i plitkim vodama najugroženija je sigurnost pomorskog prometa, biologija mora i zakonito ponašanje sudionika na moru, pod morem i uz obalu. Jadransko more, koje predstavlja jedan zaljev razmjerno malog Sredozemnog mora, očito se ubraja u skupinu vrlo uskih mora sa svim obilježima litoralnog mora (ugrozama i ljepotama), što se posebice odnosi na hrvatsku polovicu.

Pomorski promet Jadranskim morem u stalnom je porastu. Trgovački i putnički brodovi, tankeri, ribarski brodovi iz dalekih zemalja, turistički brodovi te vojni brodovi raznih država ulaskom u Jadransko more donose potencijalnu opasnost morskom svijetu Đ fauni i flori, populaciji koja živi uz more i od mora, gospodarstvu, turizmu i svim drugim sudionicima u pomorskom prometu. Ako među stotinama brodova koji istodobno plove Jadranom samo nekolicina ne udovoljava tehničkim standardima brodske strukture i opremljenosti te nemaju odgovarajuće osposobljenu posadu i koji se ne ponašaju u skladu s propisanim pravilima plovidbe po određenim plovnim putovima, mogu nastati velike katastrofe (potapanja, sudari, nasukavanja i sl.) s dugotrajnim i teško popravljivim posljedicama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 11 : Pomorske nesreće mogu rezultirati teškim posljedicama

Ostali ispravni brodovi koji su opremljeni suvremenim navigacijskim uređajima i sustavom automatske identifikacije (vidi Hrvatski vojnik, svibanj 2004.) ulazeći u unutrašnje morske vode Republike Hrvatske, ulaze u rizično područje koje je pokriveno nizom otočića i hridi, mnoštvom brodova u redovnoj dužobalnoj plovidbi i stotinama brodica koje kaotično plove međuotočnim područjima. S obzirom na to da su mjestimice redovne plovne rute "provučene" kroz uske morske prolaze i s obzirom na to da brojni mali brodovi i brodice (ribarski, turistički, športski i dr.) nisu obvezni opremati se uređajem za automatsku idenetifikaciju (Automatic Identification System, AIS), vođenje navigacije većih brodova u tim područjima zahtijeva veliko umijeće navigatora i savršenu tehnologiju upravljanja brodom. U takvim sredinama čimbenik ljudske pogreške trebao bi, i teoretski, biti sasvim eliminiran.
No, u nedavnoj prošlosti tijekom proteklih desetak godina dogodilo se nekoliko pomorskih nesreća upravo u hrvatskim unutrašnjim morskim vodama, koje upozoravaju na nužnost stalnog bdjenja nad pomorskom situacijom i praćenja svih plovnih objekata bilo gdje i u bilo kojim vremenskim uvjetima. Iz nekoliko primjera tih pomorskih nesreća očito je da se vjerojatnost ljudskih pogreški i tehničkih kvarova na brodovima ne može potpuno zanemariti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brodolom I.

Ro-ro brod "Sv. Josip" i teretnjak "Orašac" sudarili su se 11. svibnja 1994. u 4:35 sati u Zmajanskome kanalu u šibenskom akvatoriju, između otoka Tijata i Zmajana, po mirnom moru i vrlo dobroj vidljivosti, na redovitoj plovnoj ruti. Na sreću nije bilo ozlijeđenih, a nastala je manja materijalna šteta. No, u takvom bliskom susretu postojala je velika vjerojatnost katastrofe s ljudskim žrtvama, uništavanjem brodova te brzog i neizbježnog onečišćenja mora i obale. Bez obzira na uzrok sudara, bila to tehnička ili ljudska pogreška, on se ne bi dogodio da je obalna nadzorna služba motrila pomorsku situciju na tom kritičnom prolazu i na vrijeme upozorila službujuće (možda i pospane) časnike na mogućnost sudara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brodolom II.

Feribot "Ivan Zajc", na redovitoj plovidbi na dužobalnoj liniji Rijeka-Split, nasukao se 25. studenog 1995. oko 4:30 sati po mirnome moru i dobroj vidljivosti na otočić Malta između otoka Drvenika Malog i Drvenika Velikog i dijelom pramca oko 15 metara izašao na suho. Na brodu je bilo 78 putnika i 57 članova posade, 22 osobna automobila i tri kamiona. Nije bilo ozljeđenih, tek manja oštećenja vozila.
Otočić Malta je širok oko sto i visok pet metara, a nalazi se desno od uobičajene rute kroz Drvenički kanal. Pri tom nasukavanju bila je zanimljiva činjenica da se "Ivan Zajc" nasukao lijevim bokom na južnu stranu otočića Malte, a ne, što je bilo za očekivati u plovidbi prema Splitu, desnim bokom na sjevernu stranu otočića. Vjerojatno su istražna povjerenstva te nesreće tada razjasnila tu enigmu.
I u tom slučaju ljude, materijalna dobra i prekrasan okoliš od užasa koji je bio tako blizu spasila je velika sreća. Samo činjenica da je u dva brodska tanka bilo oko sto tona goriva, koji su bili oštećeni prilikom odsukavanja (prethodno je iscrpljeno gorivo), govori o sretnom čudu koje je spriječilo eksploziju pri udaru u Maltu. I taj brodolom ne bi bio "slučaj", da je promet u Drveničkom kanalu motrila i nadzirala obalna postaja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brodolom III.

Ribarski brod "Orada" potopljen je 3. prosinca 2001. nedaleko od Brijunskog otočja u noćnim satima u sudaru s velikim nepoznatim brodom koji je nastavio plovidbu nakon sudara. Na žalost, u toj nesreći jedan član posade je poginuo. Kasnijim istraživanjima utvrđeno je da je taj veliki "fantomski" brod bio teretnjak "Kiliya" dužine 83 metra. U tom slučaju, navodno se nisu poštivala pravila navigacije i propisi o izbjegavanju sudara na moru, te se nije temeljito obavljalo promatranje pučine u neposrednom okruženju broda. Kako se i ta nesreća dogodila razmjerno blizu obale, i opet uz navodnu ljudsku pogrešku, može se pretpostaviti da je "glavni krivac" bio nepostojeći sustav nadzora i motrenja s hrvatske obale, koji nije uspostavljen ni do danas.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brodolom IV.

Teretni brod "Frojd I" duljine 62 metra sudario se s kočaricom "Zornica" 15. prosinca 2002. u 18:40 oko 8 NM jugozapadno od Rogoznice. Od siline udara kočarica je oštećena i ubrzo potonula. Četiri člana posade "Zornice" spašena su i neozlijeđena. Kako se ta nesreća zbila noću po valovitom moru uz jak istočni vjetar, dalje od obale a ne u nekom tjesnacu, moglo bi se zaključiti kako brodski sustavi motrenja nisu bili dostatni u takvoj situaciji ili su, pak, bili neispravni. I u tom slučaju nepovoljnih uvjeta plovidbe i slabe vidljivosti, nadzor pomorskog prometa obalnom motrilačkom mrežom vjerojatno bi spriječio taj brodolom.

Nadzor unutrašnjih morskih voda

Očito je iz opisanih brodoloma, da sigurnost većih brodova ne može ovisiti samo o jednom čovjeku koji drži kormilo u rukama. Ljudi su često nepouzdane karike u lancu upravljanja, bilo zbog umora bilo zbog trenutačnih zdravstvenih slabosti, što se ne smije zanemariti i što treba nadoknaditi višim stupnjem nadzora pomorskog prometa, posebice u rizičnim područjima.
Radarska mreža "more" (vidi Hrvatski vojnik, svibanj 2002.) s četiri američka radara Peregrine (položaji na Mljetu, Lastovu, Visu i Dugom Otoku), djelotvorno će motriti veći dio akvatorija i nadzirati pomorski promet, od najvećih tankera do malih (radarske površine oko 5 m2) plovnih objekata.

S obzirom na namjenu tih radara, izabrani položaji na obali pružaju optimalnu iskoristivost njihovih funkcionalnih mogućnosti otkrivanja malih objekata do razmjerno velikih udaljenosti, ali ne i plovila u unutrašnjim morskim vodama, koja plove većinom u sjenama otoka u odnosu na te radarske položaje. Primjerice, sudionike "brodoloma I." u Zmajanskom kanalu ne bi mogao otkriti i pratiti radar s Visa (udaljenost oko 90 km) jer su oni bili u sjeni otoka Zmajan (visok oko 100 m), a isto tako ne bi bio uočen brod "Ivan Zajc" koji je bio u sjeni otoka Drvenik Mali. No, viški Peregrine bi mogao otkriti, pratiti i vjerojatno spriječiti "brodolom IV.", jugozapadno od Rogoznice.
Peregrine na Dugom Otoku neće "vidjeti" plovila u razmjerno bliskom međuotočnom području s istočne strane otoka, jer je ono u radarskoj sjeni.
Postavljanjem radara Peregrine na više položaje na obali povećava se udaljenost radarskog obzora, no s time raste i intenzitet refleksije od morskih valova (clutter), koja je najveća od najbliže morske površine te se smanjuje prema većim udaljenostima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kako bi po jakom jugu ili buri clutter "zagušio" procesor radara i tako onemogućio otkrivanje objekata na većim udaljenostima, to posebni sklopovi u radaru ograničavaju prolaz tih smetajućih signala u radarski prijamnik. Promjenom razine graničnog praga propuštanja reflektiranih signala u prijamnik eliminiraju se signali cluttera, međutim, to se "plaća" i eliminacijom odraza od vrlo malih plovila koji ostaju neotkriveni ispod razine praga. Podizanjem antene radara Peregrine na veću visinu, automatski se podiže i razina praga propuštanja signala na krug sve većeg polumjera. Budući da su odrazi najintenzivniji od kopna oko radarske antene i od vrlo bliske morske površine, koji bi stalno opterećivali procesor, radar Peregrine ne motri krug polumjera 2 km, odnosno radar je djelomično "slijep" i ne prima odraze iz tog kruga.

Kako je Peregrine ponajprije namijenjen otkrivanju dalekih i malih letjelica do visina 3000 m i udaljenosti 100 km, to su sve osobine radara projektirane i antene postavljane na visoke položaje u svrhu postizanja toga cilja. Očito te osobine i ti položaji nisu optimalni i za otkrivanje malih plovnih objekata na manjim daljinama. Za tu namjenu proizvode se radari posebnih svojstava, čije antene zrače elektromagnetsku energiju uz morsku površinu koncentriranu u uski snop u vertikalnoj ravnini, i koje se instaliraju na niskim lokacijama obale. To je obitelj radara razmjerno manje zračene snage i nižih cijena.
Opisane namjenske razlike radarskih obitelji za daleko i blisko motrenje pokazuju na moguću potrebu dopune radarske mreže "more" s takozvanom mrežom "obala", kojom bi se nadzirala većina unutrašnjih morskih voda i sjeverni dio teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Te dvije mreže bi bile međusobno komplementarne, ono što ne vidi "more" vidjet će "obala".
Senzori u mreži "obala" ne bi bili samo radari, već i optoelektronički i infracrveni sustavi uz pomoć kojih se otkrivaju vrlo mali objekti na površini uzburkanog mora, koje je inače teško otkriti obalnim ili brodskim radarima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Skrb nad malim plovilima

Danonoćno motrenje unutrašnjih morskih voda mrežom "obala" u svim meteorološkim uvjetima i neprekidno praćenje pomorskih mikrosituacija, omogućavalo bi hitnu reakaciju pronalaženja i spašavanja ugroženih ljudi u malim plovilima ili u moru. Naime, u takvim potragama bitne su minute, a ne desetci minuta ili sati. To pokazuje i službeno zabilježen broj intervencija i nesreća u hrvatskom obalnom moru tijekom 2002. godine. Provedeno je 218 akcija spašavanja, u kojima je spašeno 957 osoba dok je 18 osoba poginulo i četiri se smatraju nestalim. Spašena je 141 brodica, a 15 ih je potonulo. U toj informaciji zanimljiv je podatak proteklog prosječnog vremena 37,2 minute od dojave nestanka brodice ili ljudi do izlaska spasilačke jedinice u akciju!

Je li to brza ili kasna intervencija? Budući da je riječ o spašavanju ljudskih života, i to većinom u ljetnom razdoblju kada se trebaju očekivati česte nezgode malih brodica, jedino obalnom mrežom kontinuiranog motrenja mogli bi se ranije otkrivati unesrećeni te poduzimati hitne i točno navođene akcije spašavanja. Zbog nepostojanja motrilačke mreže "obala" za otkrivanje i praćenje razmjerno bliskih malih objekata, posljednjih godina zbio se niz uzaludnih i neuspješnih potraga koje je pratio angažman velikog broja ljudi, sredstava i novca. Neke od tih akcija u prošloj godini završile su tragikomično, dok je na žalost ona u blizini Brela rezultirala gubitkom tri mlada života.
Nautički turizam u hrvatskom moru je u porastu, sve je veći broj razmjerno malih, ali vrlo brzih glisera koji u kratkom vremenu dosegnu velike udaljenosti od obale, raste i broj vrlo malih plovila za zabavu sa snažnim pogonom, te niz drugih priručnih plovila za "morsko šetanje".

Uspostavom mreže "obala" u okvir postojećih sigurnosnih sustava na našoj obali (lučke kapetanije i pomorska policija), ta mala plovila bi bila stalno nadzirana, a u slučaju bilo kakve dojave za pomoć bila bi i brzo locirana. Broj nesreća, materijalne štete i troškovi uzaludnih traganja jamačno bi se smanjili. Vjerojatno bi i porastao ugled hrvatskog priobalja na sigurnosnim ljestvicama svjetskih turističkih burzi.
Otkrivanje opasnih i nepoželjnih pomorskih uljeza.

U treću skupinu malih plovila mogu se svrstati nenajavljeni, nedobronamjerni i opasni uljezi zlih namjera, koje treba rano otkriti i brzo onemogućiti njihova kriminalna djelovanja i/ili asimetrične napade na plovne i obalne objekte. Organizirano krijumčarenje droge, ljudi, oružja i drugih roba uzduž i poprijeko Jadranskog mora u zamahu je, što je inače intenzivirano i na morima diljem svijeta zbog pogodnosti koje pružaju nenadzirana ili slabo nadzirana morska prostranstva te suvremena brza plovila niske zamjetljivosti, opremljena sofisticiranim navigacijskim i drugim uređajima.

Suprotstavljajući se takvim potencijalnim ciljevima na moru, osnovni problem je bio, a i sada je, uspostava odgovarajućeg načina trenutačnog otkrivanja tih prijetnji, odnosno diskriminacija i identifikacija uljeza između drugih dobronamjernih plovila u određenim mikropodručjima teritorijalnog mora i unutrašnjih morskih voda. Bitne osobine asimetričnih napada su nepredvidivost u vremenu i prostoru, te nezamjetljiva i podmukla provedba, bez obzira na to izvode li napad komandosi ili samoubojice (kamikaze) uz uporabu malih i brzih brodica neznatne radarske površine ili poluzaronjenih nezamjetljivih plovila, plivača ili ronilaca koje je moguće otkriti jedino optoelektroničkim i infracrvenim (IC) senzorima.

Krijumčari su rabili već u prošlom stoljeću posebno izgrađene brze brodice u stealth izvedbi s moćnim pogonskim motorima koji su bili obloženi apsorpcijskim materijalima, uspijevajući tako radarsku površinu brodice, duljine oko 10 m, smanjiti na manje od 1 m2. Uz tako nisku zamjetljivost i uporabom detektora za otkrivanje radarskih signala, krijumčari su otkrivali radare na obalnim nadzornim postajama ili na brodovima obalne straže, te su ranom detekcijom njihovih signala izbjegavali približavanje tim radarima, odnosno bližu poziciju na kojoj bi bili otkriveni.

Komplementarnost "mora" i "obale"
Radari očito nisu jedino ni odgovarajuće sredstvo za pouzdano otkrivanje i identifikaciju plovila vrlo niske radarske zamjetljivosti, posebice ne na valovitom moru. Takve objekte moguće je uspješnije otkrivati pasivnim optoelektroničkim i IC sustavima, i/ili pasivnim "prisluškivanjem" njihovih radiokomunikacijskih signala (Communications Intelligence, COMINT i Electronic Signals Intelligence, SIGINT), pri čemu prisustvo i položaj vlastite platforme ostaju neotkriveni. Pasivni sustavi "prisluškivanja" mogli bi djelovati kao segment mreže "obala", no neki od njih bili bi učinkovitiji u sklopu mreže "more".

Mreže "more" i "obala" činile bi slojevitu pomorsku zaštitu hrvatskog mora od vanjske granice ekološko-ribolovnog pojasa do unutrašnjih morskih voda s lukama, zaljevima i strateškim objekatima posebne namjene.
U ovome članku nije razmatrano motrenje i nadzor podmorja teritorijalnog mora i unutrašnjih morskih voda. S obzirom na posebnost i širinu problematike otkrivanja zaronjenih objekata u morskom mediju koji je osobito složen i problematičan u priobalnom moru. Razvojna studija motrilačke mreže "obala" trebala bi biti dio opsežnog projekta "pomorske zaštite", pod okriljem Međunarodne pomorske organizacije (International Maritime Organization, IMO) na konferenciji u Londonu u prosincu 2002. Tada je usvojen Međunarodni kodeks za zaštitu brodova i luka (International Ship and Port Facility Security Code, ISPS), koji nalaže stvaranje zaštitnih i sigurnosnih mjera za sprečavanje i suprotstavljanje asimetričnim napadima. Predviđa se kako će tim projektom biti obuhvaćeno oko 50 000 brodova i oko 20 000 luka diljem svijeta.

Najbitniji čimbenik u spektru zaštitnih mjera je rano otkrivanje prijetnje, što dalje od štićene luke ili broda. Motrenje svih prilaza luci mrežom "obala" i otkrivanje eventualne ugroze dalje od luke, omogućit će brzu i djelotvornu reakciju zaštitnih i sigurnosnih mehanizama luke uz najmanje žrtve i štete. Planovi zaštite hrvatskih luka za međunarodni promet trebali bi obraditi i problematiku nadzora mikropodručja unutrašnjih morskih voda ili teritorijalnog mora na prilazima svakoj luci. S obzirom na razvedenost i složenost hrvatskih unutrašnjih morskih voda i brojnost luka za međunarodni promet uzduž obale, očito će se ta mikropodručja pred pojedinim lukama stopiti u neprekidnu motrilačku mrežu "obala" na cijelom litoralnom području Republike Hrvatske.

Radarima pomažu optoelektronički/infracrveni senzori

Radar je i dalje dominantni senzor za daleko motrenje s broda ili s obale, unatoč "urođenim" nedostacima koji ograničavaju njegovu djelotvornost, posebice u litoralnom okruženju. Naime, radar je aktivni izvor koji odašilje impulse visokofrekventne elektromagnetske energije koje je moguće lako detektirati, te na temelju izmjerenih parametara učinkovito ometati radarski prijamnik. Drugo, radar ne može pružiti pouzdanu identifikaciju otkrivenog objekta, i treće, performanse radara se smanjuju u lošim vremenskim uvjetima i u uskim unutrašnjim morskim vodama zbog negativnog djelovanja morskog i kopnenog cluttera.

Nasuprot radarima, optoelektronički/infracrveni sustavi (OE/IC) nude pasivno otkrivanje i pouzadnu identifikaciju malih objekata do daljina 15-20 km, uz neznatnu osjetljivost na ometanje i druge protumjere. Prednost OE/IC senzora su i njihove visoke radne frekvencije koje ne opterećuju, već prenatrpane, radio i radarske opsege frekvencijskog spektra. Motrenje morske površine OE/IC senzorima nije podložno negativnim utjecajima zrcalnih učinaka i stvaranju slijepih, površinskih "džepova". OE/IC sustavi djelotvorno otkrivaju i prate sporo pokretne objekte, objekte male radarske zamjetljivosti (stealth) i objekte okružene clutterom, u čemu radari nisu uvijek uspješni.
Optoelektronika je kombinacija optike i elektronike, kojom se pretvaraju signali vidljiva svjetla i nevidljivih infracrvenih signala u uporabljive elektroničke signale.

Najrašireniji optoelektronički sustavi su televizijske (TV) kamere osjetljive na vidljivu svjetlost i noćnu svjetlost niskog intenziteta (zvjezde i mjesečina), te infracrvene kamere koje detektiraju nevidljiva toplinska zračenja objekata u infracrvenom opsegu frekvencijskog spektra. TV i IC senzori proizvode slike objekata koje su nalik onima koje vidi ljudsko oko. Djelotvornost bilo kojeg IC sustava ne ovisi samo o njegovim performansama, već i o prirodi motrenog objekta. Razina zračenja koja se detektira IC senzorom ovisi o površinskoj temperaturi motrenog tijela. Uz to, detektabilnost ovisi o materijalu i obliku objekta, no najviše o uvjetima okruženja u kojemu je ili na kojemu je motreni objekt. Naime, svi objekti topliji od njihove okoline zrače toplinu određene vrste, pri čemu valna duljina maksimalnog zračenja varira s temeperaturom, i to topliji objekti zrače kraće valne duljine.
IC sustavi mogu djelovati u nekoliko "atmosferskih prozora", kroz koje se IC zračenje učinkovitije prostire zbog manjeg gušenja u atmosferi, od kojih se dva "prozora" najčešće rabe u vojnim i mornaričkim IC sustavima: 3-5 mikrona i 8-14 mikrona. U usporedbi s ljudskim vidom ili drugim vizualnim senzorima, infracrveno zračenje bolje penetrira kroz maglu, prašinu i dim, te zbog toga IC senzori mogu "vidjeti" dalje i u takvim uvjetima koji su nepovoljni za vidljivu svjetlost.

Vizualna prezentacija slike otkrivenog objekta znatno smanjuje rizik dvojbene interpretacije, odnosno nesigurne identifikacije. Nedvojbenom identifikacijom objekta izbjegava se eventualni sukob s prijateljskim ili neutralnim plovilima, a pouzdano se otkrivaju opasni uljezi među mnoštvom neopasnih brodica, te lakše pronalaze i spašavaju mala plovila kojima treba pomoć. Diskretno motrenje je krucijalni dio svih protukriminalnih i protuterorističkih aktivnosti, koje omogućuje eventualnu primjenu sile tek nakon sigurne identifikacije opasnosti. Takav posao bolje obavljaju pasivni optoelektronički/IC sustavi motrenja nego li snažni i indiskretni radari. Tipični suvremeni sustav za OE/IC motrenje (Infrared Search and Track, IRST), namjenjen malim ophodnim brodovima, može otkriti i prepoznati trgovački brod 25x25 m na udaljenosti oko 20 km, ribarski brod 6x6 m otkrit će na 13,8 km i prepoznati na 8,3 km, a osobu 1x1 m otkriva na daljini 1300 m i prepoznaje na 900 m. Budući da OE/IC sustavi, zahvaljujući visokoj kutnoj rezoluciji, pasivnim motrenjem vrlo precizno mjere kut azimuta i elevacije otkrivenog objekta, ali ne i udaljenost do njega, to se njima najčešće pridružuju laserski daljinari male snage (neopasni za oči) koji odašiljanjem kratkih svjetlosnih impulsa mjere udaljenost do objekta. Laser je obično smješten u pokretnoj "glavi" zajedno s OE/IC senzorima.

Uvezanost senzora i nadzornih postaja u mreži "obala"

Opisani senzori, samostalni ili integrirani predstavljaju samo "oči" nadzorno-upravljačkog sustava u čijim se nadzornim postajama i regionalnim središtima slaže mozaik pomorske situacije, koji je sazdan od mnoštva informacija iz tih senzora, ali i od informacija koje prima taj sustav također iz drugih izvora. Tako stvorene slike pomorske situacije u realnom vremenu na određenim mikro ili makro područjima, preduvjet su uspješnog upravljanja pomorskim prometom, uspješnog traganja i spašavanja na moru, uspješnog sprečavanja protuzakonitih aktivnosti te uspješne zaštite suvereniteta i suverenih prava na teritorijalnom moru i zaštićenim zonama.
S obzirom na prostornu raspodjelu zadaća nadzora i upravljanja, odnosno raspodjelu tipičnih situacija koje se prostiru od dalekog otvorenog mora, preko teritorijalnog mora, do unutrašnjih morskih voda i luka, te s obzirom na brojnost sudionika i brzinu događanja u svakom od tih područja, nadzor i upravljanje pomorskim situacijama trebat će provoditi iz više nadzornih postaja uzduž obale, od kojih će svaka biti odgovorna za samo određeno pomorsko područje.

Te nadzorne postaje vjerojatno će trebati povezati na nekoliko regionalnih upravljačkih središta, a preko njih s glavnim državnim središtem nadzora i upravljanja pomorskom situacijom na hrvatskom moru.
Ovisno o prirodi područja (luka, tjesnac, otvoreno more), svaka nadzorna postaja bit će povezana s određenim brojem senzora odgovarajuće namjene, te uvezana u organizacijski segment mreže "obala" koji je osposobljen i opremljen za upravljanje posebnom problematikom toga područja.

Dijelovi teritorijalnog mora i pojedina područja unutrašnjih morskih voda bit će "pokrivena" senzorima samo jedne namjene ili integriranim senzorima širih mogućnosti, ovisno o vrsti plovila i o očekivanim problemima u tom području (nadzor i upravljanje pomorskim prometom, skrb o malim plovilima, zaštita područja od kriminalnih i terorističkih ativnosti i dr.).
Uz radare i optoelektroničke senzore, na određeni broj nadzornih postaja mreža "more" i "obala" trebat će instalirati i niz takozvanih baznih stanica sustava automatske identifikacije brodova, koje će dodatno jamčiti identifikaciju većih brodova.

Projektiranje i izgradnja mreže "obala" opsežan je, dugotrajan i skup zahvat. Ako se ikada pristupi projektiranju mreže "obala", to bi trebalo biti čvrsto spregnuto s projektom obalne straže, što podrazumijeva formiranje moćnog stručnog tima sa širokim spektrom posebnih znanja. Iz cjelovitog projekta, koji će vjerojatno obrađivati pojedina područja kao samostalne cjeline, bit će moguće izgrađivati mrežu "obala" etapno po dijelovima koji bi mogli činiti djelotvorne i funkcionalne cijeline. Na taj način brže bi se sanirala neka kritična područja koja sada "vape" za boljim nadzorom i učinkovitijom sigurnosnom nadgradnjom.

Izvor materijala : http://www.hrvatski-vojnik.hr/

[leut]

Odlicno kolega, ti izbaci ovo kao zasebnu temu, a ja cu napravit temu o OSMiO, odnosno ubuduce OMiN HRM di bi se dotaka i komunikacijsko-informacijskih sustava, odnosno sustava veza. Novi laptop je konacno stiga, samo da izvucen podatke sa starog HD.

[ORIĆAREB]

U ovom topicu pojasniti ćemo neke detalje vezane uz Hrvatsku radarsku mrežu motrenja Jadranskog mora i obale naziva "More" koja ni dan danas izgleda nije zaživjela do kraja ali i tome bi brzo mogao doći kraj. Tekst i podaci su djelo renomiranog stručnjaka dipl. ing. Vilija Kezića objavljeni u časopisu "Hrvatski Vojnik" ;
..................................

Odlično....
Inače Vilija Kezića i lično poznajem iz perioda kad je bio djelatnik u MEZ-u u doba JRM.
Po nekim sitnicama smo i sarađivali, dosta korektan saradnik.

Čekam i "leut"-in prilog...

[jadran2]

Enciklopedijski opsirno.

Ako moze kratki podatak - je li taj sustav od toliko i toliko milijuna USD bio novi ili je bio 2nd hand? Mozda je i navedeno, ako je - nisam bio pazljiv.....

[ORIĆAREB]

Enciklopedijski opsirno.

Ako moze kratki podatak - je li taj sustav od toliko i toliko milijuna USD bio novi ili je bio 2nd hand? Mozda je i navedeno, ako je - nisam bio pazljiv.....

Koliko sam ja shvatio, kupljeni su novi. Međutim, neznam kako je ispalo sa drugim zemljama kojim su prodati, ali u Hrvatskoj i
na Jadranskom moru u nekim segmentima pokazali su se neučinkoviti. Sijaset znalaca iz svjetskih krugova obigravali su oko
toga da te radare dovedu u potpunu funkciju, ali bez uspjeha. Sad je navodno data najnovija ponuda, ali lično mislim, nažalost,
da će to biti još jedno bacanje para.

Uostalom, već je deset godina pršlo, sistem tehnološki zastareva i prije će tražiti kompletnu zamjenu, nego potpunu funkcionalnu
upotrebu. Šteta.....