Vir:
"Slobodna Dalmacija" Split
01.03.2015.
OTKRIVAMO
Dalmatinsko nebo čuvaju talijanski lovci MIG-ovi ograničenog dometa
Imamo li Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ili Zagrebačko ratno zrakoplovstvo? Pitanje je na mjestu s obzirom na to da MiGovi-21 lete uglavnom iznad i oko Zagreba, pa malo do sredine Slavonije, a južno od Splita pa do Dubrovnika uopće ne patroliraju. Svi MiGovi HRZ-a danas su stacionirani samo na jednome mjestu – aerodromu u Zagrebu. Drugim riječima, izvan Zagreba HRZ nema niti jedan par dislociranih naoružanih zrakoplova koji bi mogao u slučaju potrebe, primjerice, presresti nepoznati i nekomunikativni avion iznad Dubrovnika, Mljeta ili Visa.
Od 2003. godine do danas, MiGovi su samo jednom letjeli južno od Splita i to u studenome 2012. godine, a prije toga u listopadu 2003. godina. Dakle, u 12 godina samo jednom, s tim da ih ni danas Splićani, Makarani ili Dubrovčani, o otočanima da ne govorimo, ne mogu vidjeti lovce u redovnim letovima na južnom hrvatskom nebu. Nema tjednih ili mjesečnih letova, nema vježbi presretanja, a time ni nadzora, odnosno „air policinga“ zračnog prostora RH južno od Splita.
MORH ne isključuje angažiranja TalijanaJedina borbena postrojba na nebu iznad hrvatskog mora, borbena eskadrila MiGova 21, iz matične je baze u Puli prije koju godinu u tišini preseljena na zagrebački Pleso. Nakon gotovo 100 godina postojanja ugašena je čuvena vojna zrakoplovna baza osnovana davne 1917. za potrebe Austro-Ugarske. S obzirom na dolet, MiGovi sa zagrebačkog aerodroma mogu doletjeti najdalje do zone Zadra. Konkretnije, Mig-21 bisD na Plesu, s 4 rakete zrak-zrak R-60 i podtrupnim spremnikom goriva od 800 litara, na visini od 7 tisuća metara ima radijus djelovanja oko 750 km. To bi značilo let u jednom smjeru 375 km, a što nije ni blizu dovoljno za let do Dubrovnika i natrag na Pleso.
Dakle, postavlja se pitanje tko će uzletjeti prema zračnom prostoru iznad Jadrana ususret otetom putničkom zrakoplovu ili uljezu koji ne odgovora na pozive kontrole leta, a ima neprijateljske namjere?
Odgovor nam možda pruža službena internetska stranica Talijanskog ratnog zrakoplovstva („Aeronautica Militare“). Tamo otkrivamo kartu s radijusom dosega dežurnog dvojca iz zrakoplovne baze na jugu Italije, spomenuta baza „Gioia del Colle“ kod Barija. Unutar radijusa nalazi se cjelokupna Dalmacija s južnim dijelom hrvatskoga teritorijalnog mora koje Talijansko ratno zrakoplovstvo za slučaj potrebe može pokriti i to ponosno ističu. S obzirom na to da su talijanski eurofighteri bliži središnjem i južnom dijelu hrvatskog dijela Jadrana negoli MiGovi iz Zagreba, posve je jasno da će NATO zrakoplovno operativno središte u Španjolskoj, u slučaju ugroze put hrvatskog neba dignuti Talijane, a ne hrvatske MiGove. Tim tragom postavili smo pitanje Ministarstvu obrane RH je li nadležnost za presretanjem za npr. otetim civilnim zrakoplovom ili zrakoplovom koji se nije indentificirao Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, a ako se isti nalazi u hrvatskom zračnom prostoru južno od Splita put Dubrovnika, preuzima Italija? U MORH-a takvu mogućnost ne isključuju.
- Ulaskom u NATO Hrvatska se uključila u NATO Integrirani sustav protuzračne obrane (NATINADS). U tom sustavu cjelokupni zračni prostor svih članica NATO-a je jedinstven i nacionalne granice u proceduri štićenja tog prostora imaju malu ulogu. Za upravljanje protuzračnom obranom u zračnom prostoru NATO država južno od Alpa zaduženo je NATO multinacionalno zrakoplovno operativno središte (CAOC) u Torrejonu u Španjolskoj. Ono donosi odluku čiji borbeni avioni presreću neidentificirani civilni ili neki drugi zrakoplov tako da vrijeme do trenutka presretanja upitnoga zrakoplova bude optimalno, a ne da ga isključivo presreću zrakoplovi države u čiji prostor je ušao - kažu u MORH-u, dodavši (citiramo): „moguće da hrvatski borbeni avioni, uz određene sporazume, vrše presretanje neidentificiranih zrakoplova iznad dijelova teritorija susjednih zemalja“.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vrijeme je za nabavu dozvučnih avionaŠto o tuzi na hrvatskom jugu kaže zrakoplovna struka?
- Analizirajući politiku HRZ-a u posljednjih 10-ak godina, eskadrila borbenih aviona nema nikakav prioritet te se njezine potrebe glatko guraju pod tepih, opravdavajući se već pomalo otrcanom frazom kako se nema financijskih sredstava - kaže Danijel Vuković, diplomirani inženjer zrakoplovstva i znanstvenik koji se osim obukom pilota, bavi i izučavanjem performansi zrakoplova i njihovim poboljšanjima.
- Opravdana je teza kako bi za područje RH trebala egzistirati dva para borbenih aviona, čime se ispunjavaju uvjeti za pouzdano izvođenje presretanja na cjelokupnom državnom teritoriju. Ovakvom postavkom rasteretio bi se i rad jedne dežurne posade. Sumnjivi zrakoplov u stanju je više puta ući i izići iz našeg teritorijalnog područja u zonama otoka ili kopnenog dijela Dalmacije, a da ih borbeni avioni iz Zagreba pravovremeno ne presretnu zbog vizualne identifikacije. Dok zbog personalnih i logističkih zahtjeva može biti vidljivo i povećanje operativnih troškova u situaciji s dva dežurna borbena dvojca, prava ušteda leži u korištenju aviona povoljnijeg sa stajališta operativnih troškova. Naime, postojanjem dvaju dežurnih parova i imajući u vidu da su sumnjivi zrakoplovi u većini slučajeva civilne letjelice, presretanje bi se moglo u velikoj mjeri pouzdano izvršavati i dozvučnim avionima koji manjak svojih performansi nadoknađuju suvremenom avionikom, ponajprije radarom, te suvremenim naoružanjem.
Dozvučni tip aviona je, inače, nužno potreban i dobrodošao HRZ-u. Kako zbog uspostavljanja normalnog procesa razvoja i obuke pilota borbenog aviona sukladno zapadnim standardima obuke, a tako i zbog jeftinijeg održavanja mlaznog naleta na suvremenoj platformi s koje je prijelaz na bilo koji avion IV. generacije moguć kroz kratkotrajni konverzijski period. Uspoređujući naše MiG-21 s, primjerice, češkim dozvučnim L-159 ALCA, nemjerljive su prednosti i uštede potonjeg u troškovima održavanja, avionici, naoružanju, jednostavnosti letenja, te sustavima samozaštite. Nadalje, jasno je kako je našim MiGovima kraj operativnog vijeka vrlo blizu, te sam mišljenja kako temelje mlaznog vojnog zrakoplovstva treba graditi od dozvučnih mlaznih aviona koji u zrakoplovstvima većine zemalja predstavljaju platforme na kojima vojni piloti ostvaruju većinu svoga naleta, održavajući letačke i taktičke sposobnosti i standarde - smatra inženjer Vuković, bivši zrakoplovni časnik.
Zadnji nadzor Jadrana obavljen je daleke 2003.Zadnji "punokrvni" letovi nadzora i trenaže obavljani su u listopadu 2003. godine sa zračne luke „Split“. Tada su MiGovi 21 UMD vršili trenažni let sa splitskog aerodroma prema Stonu, Lastovu, Visu, natrag rutom prema Drveniku, te slijetanje na splitski aerodrom, pa zatim ulazak u podzemni potkop kod Pantane. Te su davne jeseni, prije 12 godina, piloti uvježbavali procedure i letenje sa zračne luke „Split“, korištenje podzemnog objekta ex-kodnog imena „Cetina“ na Pantani, te rad nad južnim Jadranom. Valja naglasiti da državni prostor južno od Splita, sve do Dubrovnika, Mljeta, Lastova, Visa i Drvenika, čini jednu četvrtinu hrvatskoga zračnog prostora.
Hrvatski su MiGovi sve do 2003. godine najmanje jednom godišnje letjeli državnim prostranstvom južno od Splita. Prijašnjih godina i više. Iz podzemnog potkopa kod Pantane vršila se trenaža letenja dva do tri puta godišnje.
Osim toga, put južnog Jadrana letjelo se i iz zračne baze u Puli koja je ugašena. Identičnu trenažu radili su i piloti u JRV-u i PVO-u do 1990. godine. Za vrijeme Jugoslavije postojao je pravilnik o letenju „vojnih vazduhoplova“, koji je kasnije koristio i HRZ. [обрисано због т.11 правилника]
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ne može biti „ratno“ ako ne vježba vatreno djelovanje po zemaljskim i nebeskim ciljevima. Zadnje vježbovno borbeno djelovanje po ciljevima na zemlji provedeno je 2013. godine, a po ciljevima u zraku naši piloti nisu pucali punih 8 godina. Ni zapovjednici brodova HRM-a teško se mogu sjetiti kada su zadnji put vidjeli krila MiGova iznad svojim raketnih topovnjača.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uljeza nad Slavonijom mogu hvatati MađariUsprkos svom jadu i nevolji koji su zatekli HRZ, u MORH-u smatraju kako se ne može konstatirati gubitak sposobnosti zaštite i presretanja dežurnoga borbenoga dvojca nad izrazito velikim zračnim prostorom RH iznad srednje i južne Dalmacije, pa odgovaraju:
-„HRZ ima sposobnost presretanja neidentificiranih zrakoplova nad cjelokupnim teritorijem RH“
Da rezimiramo: godinama nema redovnih patrola iznad golemog hrvatskog juga gdje se odvija izrazito gust avionski promet, po zračnim ciljevima raketama, ni topovima naši piloti ne pucaju već osmu godinu, pune dvije godine nisu gađali zemaljske mete, u Puli, Splitu i Dubrovniku nemamo ni jednu dežurnu paru, pa su talijanskim lovcima naše more, otoci i obala dostupni na samo pola sata leta. Ako zatreba, a po odluci onih iz NATO centra, uletjeti prema uljezu iznad Slavonije, mogu Mađari sa svojim JAS-39 gripenom.
Budimo otvoreni do kraja: čemu onda Hrvatima ratno zrakoplovstvo? I je li ovakav odnos političara prema HRZ-u primjeren [обрисано због т.11 Правилника]?
DENIS KRNIĆ
Pokusni kunići
Letjeli su MiGovi doduše 2006. i 2007., ali ne poradi nadzora neba, nego kao pokusni kunići u svrhu ispitivanja učinkovitosti radarskog sustava FPS 117 (radarske postaje Učka i Rota).
Bez osiguranja u Dubrovniku
Zasjedanje Parlamentarne skupštine NATO-a koje se 2013. održalo u Dubrovniku bio je najveći politički skup ikad održan u Hrvatskoj. Mjere osiguranja tada nisu predvidjele dežurni HRZ-ov dvojac borbenih zrakoplova na Čilipima ili u Splitu. Da je kojim slučajem nepoznati zrakoplov za vrijeme održavanja skupa ušao u hrvatski zračni prostor iz pravca mora, negdje iznad južnog Jadrana, i uputio prema Dubrovniku, reagirali bi lovci iz talijanske vojne baze „Gioia del Colle“.
