Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
Offline
Posts: 2 179
|
|
« Reply #163 on: October 05, 2019, 01:01:43 pm » |
|
Đita 2019 Pripreme za sezonu kreću sa završetkom stare. Zajedničko je mišljenje da smo 2018. dosta ubrzavali, forsirali, duže plovili. Ipak je sezona 2018. bila i prekretnica za moju najmlađu kćerku I, koju je napokon napustio strah od jedrenja. Sve je krenulo te 2014 godine, kada se prvi put ukrcala na brod, puhala je bura u Velim Vratima, Kvarner, plovilo se od uvale Sveta Marina, druga uvala južnije od Rapca, do zaljeva Raša, Tunarica, nekih 12 NM. Brzina vjetra 25-30 kn, bura uz obalu ne stvata velike valove, idealno, jedrilica se nagnula i ona se prestrašila. Slijedećih godina, 2015, 2016, 2017, ukoliko se krenulo sa izvlačenjem jedra, ona je reagirala panično. Jedriti ili ne, bilo je pitanje? Jedrenje nema draž ukoliko se ne dijeli s najbližima. Strpljenjem smo došli do toga da je ponovo prihvatila jedro kao nešto (skoro) normalno. Svaka priprema za novu sezonu počinje snovima, snovima koji se dijele sa posadom, fantazijama zaljubljenika, nekako se ekipa ustalila, G od Niš, bloger „ex policajac“, F iz Kostrene pomorac na dužem time off-u, poznavalc morskih vještina i života uz more „par excellance“ , Vasko ex kapo makine sa PČ 140, ne treba trošiti riječi o njegovim pomoračkim kvalitetama. Biti će tu i moja najmlađa kćerka I, maskota koja dodaje vrijednost dobrom duhu plovidbe, naučila je dosta „kako hodati po brodu“. Sanjali, dosanjivali, uglavnom dogovorili smo se da je „plan da nema plana“, da „ne napinjemo“ kao prošle godine. Svako je ljeto(vanje) kratko za mene. Ostale članovi posade zovem „plavi šljemovi“, mirovinci, tj. uživaoci mirovina iliti penzija. Vremena imaju više nego na pretek, odmorni, naspavani, u naponu sa idejama, puni energije, dinamični. Moja malenkost je željna odmora, lješkarenja, jer sve ono što mirovinci imaju u planu za jedrenje, meni je dinamike preko glave, takav mi posao. Naravno, moj prioritet broj jedan je kćerka I s kojom mi je svaki trenutak dragocjen, 10 joj je godina, ona zaslužuje da tata prati njen ritam. U sklopu priprema, Vasko je došao početkom 6. mjeseca u Istru, ali nismo uspjeli ništa više nego provjetriti prostorije, prekrenuti uređaje (koji se inače redovno prekreću jednom mjesečno), oprati dio navlaka. Istrian gourmet je bio jak izazov za nas, kiša nam je služila kao opravdanje za nesprovođenje planiranog. Gumi je ubačen u more, Yamaha 4 taktna radi, malo zapinje, trebati će štelovanje, servisu Jego Kršan nema premca. Moj je godišnji odmor reper za ostale, stižem 06.08.19 na Pulu, Vasko dolazi 08.08, G od Niš koji dan kasnije, boraviti će kod F. Kako se na jedrilici ima uvijek nešto raditi, od „kontinetalaca“ koji nisu živjeli na moru ili uz more, teško je očekivati da će imati taj osjećaj da treba priskočiti, dati ruku, jednostavno ne vide potrebu i ne treba to osuđivati. Svaku naredbu, oni doživljavaju kao atak na integritet ličnosti u stilu „nisam išao na fakultet, zašto bi brisao prašinu“. Ili u stilu „znaš što sam ja bio prije nego što sam pošeo nositi plavi šljem“. Brod je brod, a „red je red“ , parafraziram Balaševića iz pjesme „Ne lomite mi bagrenje“. Da bi brodski kolektiv funkcionirao, što je manje očekivanja od dragih gostiju, kvalitetetniji je odmor. Zasuči rukave, odradi, što se tiče brodarstva, komuniciraj s onima koji taj jezik razumiju i idemo dalje, do novih milja. Često je trajanje objašnjavanja i pokazivanja duže nego da se poslić samo odradi. Odmor na jedrilici je drugačija vrsta odmora, odličan za administrativce, tjera ih na fizičku aktivnost i nije zasnovan na prinicipu „ krevet-plaža-event-krevet“. Krstarenje ostvara neke nove vidike netaknute ili manje taknute prirode, predivnih jutara, divnih večeri u osami ili uz bučnije okruženje, uz obaveznu čašu vina, predivne morske krajolike, neotkrivene vale i vezove. Ima tu i adrenalina, uzbuđenja i puno puno mornarskih snova. Mislim da snovi mornara spadaju u najduže nedosanjane snove. Jednom mornar, uvijek mornar.
|