PALUBA
June 16, 2019, 02:27:57 am *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Važno
Pravilnik za postovanje vesti
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Incidenti sa atomskim oružjem - Zapadna verzija priče  (Read 4516 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Kuzma®
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 700



« on: May 15, 2015, 08:22:04 am »

MISTERIJA Četiri izgubljene atomske bombe koje nikada nisu pronađene

N. V.   | 13. 05. 2015. - 18:46h | Komentara: 46

Nuklearni program SAD pravljen je tako da nema nijedan propust, ali se američkoj vojsci desilo da im atomska bomba nestane i to sedam puta. Od toga se za četiri i dalje ne zna gde su.

1956: B-47 nestaje sa dve nuklearne kapsule
Sajt o vojnim temama wearethemighty.com je kao prvi slučaj na listi stavio jedan od najmisterioznijih, pošto nikada nije pronađeno ni oružje, ni olupina aviona, a ni posada. Avion "B-47 Stratodžet" poleteo je 10. marta 1956. iz vazduhoplovne baze "Mekdil" prema Maroku. Trebalo je dva puta da mu se sipa gorivo u vazduhu, ali se nije pojavio na drugom punjenju.

 
1958: Oštećeni bombarder se rešio nuklearnog tovara u blizini ostrva Tajbi u Džordžiji
Bombarderi "B-47" poleteli su 5. februara 1958. sa Floride sa nuklearnim naoružanjem u trenažnu misiju simuliranog bombardovanja sovjetskog grada i izbegavanja presretača nakon toga. Iznad obale Džordžije bombarder i presretač su se sudarili, pilot presretača se katapultirao, a posada bombardera je pokušala da sleti sa bombom, ali nije uspela. Umesto toga su je se beznedno rešili spuštanjem u okean gde ona nije eksplodirala.
 
1961: Dve nuklearne bombe su umalo od Severne Karoline napravile zaliv
Avion "B-52" poleteo je 24. januara 1961. sa dve bombe "Mark 39", od kojih je svaka imala snagu 253 puta veću nego ona bačena na Hirošimu. Letelica se raspala u oluji i pustila obe bombe. Jedan od preživelih, pilot, upseo je da obavesti ratnu avijaciju o incidentu.
Prva bomba je pronađena okačena padobranom za drvo, sa nosem okrenutim tlu. Prošla je kroz šest od sedam faza potrebnih za detonaciju. Kod druge bombe uključila se i poslednja faza, ali iz nepoznatog razloga nije eksplodirala, čime je spaseno hiljade života.
 
1965: Nestali avion, pilot i nuklearna bomba "B43"
Mornarički avion "A-4 Skajhok" prebacivan je nosačem aviona "USS Tikonderoga" tokom vojne vežbe 5. decembra 1965. kada se otkotrljao sa nosača i potonuo zajedno sa pilotom i nuklearnom bombom "B43" na dubinu od oko 5.000 metara. Šta je dalje bilo nije poznato, ali je pritisak vode na dubini mogao da detonira bombu, a da to niko ne primeti zbog velike dubine.
 
1966: "B-52" se srušio, četiri termonuklearne bombe ispuštene iznad Španije
Avion "B-52" se 17. januara 1966. približavao avionu za punjenje gorivom "KC-135" kada je bombarder udario u leteći tanker u kojem je stradala posada, a poginula su i trojica iz "B-52". Avion  je sa četiri termonuklearne bombe "B28" pao u blizini Palomaresa, malog ribarskog sela u Španiji. U prva 24 sata pronađene su tri bombe, jedna je bezbedno sletela, dok su druge dve detonirale zagadivši plutonijumom područje od dva kvadratna kilometra. Za četvrtu bombu lokalni ribar je tvrdio da ju je video kako tone u more, a pronađena je nakon više od tri meseca.
 
1968: "B-52" se srušio, a oružje je nestalo u arktičkom ledu
Kao i slučaju Palomaresa, rušenje "B-52" 21. januara za rezultat je imalo puštanje četiri bombe "B28". Ovog puta sve se odigralo iznad Grenlanda i najmanje tri bombe su se raspale. Istražitelji su pronašli većinu delova pre nego što su shvatili da od četvrte nema ni traga. Za nju se smatra da je tokom prve ili druge faze detonacije otopila led pod sobom i potonula u Arktički okean.
 
1968: Potonuće "USS Skorpiona"
"USS Skorpion", borbena podmornica nanuklearni pogon, proglašena je nestalom 5. juna 1968. Problem je utom bio veći po američku ratnu mornaricu zbog toga što je podmornica pratila sovjetsku izvidničku grupu pre nego što je nestala. "Skorpion" je nosio dva "Mark 45" torpeda protiv podmornica, a olupina je pronađena u okrtobru 1968. i to na dnu Atlatskog okeana, a izgleda da su torpeda ostala netaknuta.


Izvor: Blic.rs
Logged
Kuzma®
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 700



« Reply #1 on: May 15, 2015, 08:25:12 am »

Koliko je  ovako nesto moguce a koliko je u pitanju malo maste?

Nekako mi ova prica o sudaru 1958.godine nema neke logike. Ko jos nosi nuklarnu bombu tokom vezbe? Ili je mozda  u to vreme tako nesto bilo normalno?
Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 32 316



« Reply #2 on: May 15, 2015, 08:43:50 am »

Koliko je  ovako nesto moguce a koliko je u pitanju malo maste?

Nekako mi ova prica o sudaru 1958.godine nema neke logike. Ko jos nosi nuklarnu bombu tokom vezbe? Ili je mozda  u to vreme tako nesto bilo normalno?

I danas su mišljenja podeljena, neki tvrde da je u pitanju bila vežbovna bomba, a neki da je bila prava.

http://en.wikipedia.org/wiki/1958_Tybee_Island_mid-air_collision
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 910



« Reply #3 on: January 18, 2016, 04:54:59 pm »

Interesantan dogadjaj  Tongue mislim da do sad nisam cuo zanjega.

====================

DAN KAD SU AMERIKANCI BACILI 4 HIDROGENSKE BOMBE NA ŠPANJOLSKU
Katastrofa koje se sjećaju samo još njezini svjedoci.

Da su četiri termonuklearke detonirale u Španjolskoj 1966. godine, danas bi pričali posve drugačiju povijest.

Let vojnim zrakoplovom koji za teret ima četiri hidrogenske bombe, svakak od kojih je stotinu puta jača od atomske bombe koja je bačena na Hirošimu, sve je samo ne rutinski let. No za posadu američkog bombardera B-52 Stratofortress, koji je 16. siječnja 1966. poletio iz zračne luke Seymour Johnson u Sjevernoj Karolini, to je ipak bila samo još jedna rutinska misija.
Njihov let je bio dijelom tad već šest godina aktivne misije "Chrome Dome", kojoj je cilj bio SAD-u dati mogućnost brzog odogovora na eventualni nuklarni napad usmjeren iz tadašnjeg Sovjetskog saveza. Američki bombarderi su provodili 24-satne letove preko Atlantskog oceana, sve do istočne obale Italije, nakon čega bi se vraćali nazad u SAD.
Da je tad i došla naredba od američkog predsjednika za napad na Sovjetski savez, bombarderi B-52 bi na taj način vrlo brzo stigli do neprijateljskog teritorija i bacili svoj apokaliptični teret na zadanu metu.

Loš predosjećaj

Kapetan leta u misiji B-52 koja je krenula 16. siječnja, bio je tad 29-godišnji Charles J. Wendorf, koji je unatoč svojoj relativnoj mladosti, već imao pet godina iskustva u letovima s američkim bombarderima. Njegova supruga Bette ga je jutro prije same misije upozorila kako ima loš predosjećaj u vezi s njegovim nadolazećim zadatkom i preklinjala ga je da odustane.
"Zapovjed je zapovjed", odgovorio joj je i dodao kako u tome on nema izbora, prenosi Daily Mail.
Zbog duljine misije, B-52 bombarderi morali bi se puniti u zraku gorivom čak četiri puta. Sve je išlo glatko do trenutka kad se Wendorfov B-52 trebao susresti s KC-135 Stratotanker zrakoplovom, koji je zapravo bio ogromna leteća cisterna. Dopuna goriva trebala se odvijati na nešto iznad 10 kilometara visine, iznad juga Španjolske.
Nešto prije 10:30 sati 17. siječnja 1966. godine, dva su se zrakoplova susrela u zraku i započela postupak dotakanja goriva, no Wendorfov B-52 se prebrzo približavao, a on je u tim trenucima uzimao predah, a zrakoplovom su upravljala njegova dvojica kopilota.
"Pazite na razmak", rekao je operater smirenim glasom posadi B-52, dajući im na taj način upozorenje. "Nismo vidjeli ništa opasno u toj situaciji, ali odjednom je sve krenulo po zlu", priča Wendorf.

Pakao u zraku, strepnja na tlu

B-52 je promašio crijevo za gorivo i ono se velikom silinom zabilo u lijevo krilo bombardera i otkinulo ga. Pritom je došlo do požara, koji se crijevom brzo proširio do zračnog tanker KC-135 i zapalio njegovo gorivo i nakon čega je on počeo ponirati prema tlu.
Bombarder se brzo počeo raspadati u zraku, a posada je učinila sve što može da što prije padobranima iskoči iz zrakoplova.
Što se apokaliptičnog tereta tiče, tu nitko više nije mogao ništa učiniti. U manje od dvije minute, četiri hidrogenske bombe tipa B 28 zabit će se u tlo i nastala je strepnja da ne unište veći dio španjolskih pokrajina Andaluzije i Murcije.
U pitanju je bilo na stotine tisuća života te radioaktivno zračenje koje bi imalo potencijal ubiti milijune u čitavoj Europi. No to se nije dogodilo, jer da jest, današnja povijest, izgledala bi kudikamo drugačije.

Minimalna šteta

Od četiri hidrogenske bombe dvije su detonirale, ali to nije bila puna detonacija, već djelomična pa je oko dva milijuna metara kvadratnih oko sela Palomares bilo ozračeno visoko radioaktivnim plutonijem-239.
Stanovnici Palomares su s nevjericom promatrali vatrenu kišu s neba i komade plamtećeg metala kako padaju na područje njihovog sela.
Zbog čega onda bombe nisu apokaliptično detonirale, unatoč padu s deset kilometara visine, bez padobrana, koji su zakazali tijekom nesreće? Glavni razlog je jer nisu bile naoružane od strane posade, odnosno nisu bile aktivirane.
Strujni krigovi koji bi aktivirali punu eksploziju nisu bili aktivirani pa je stoga eksplodirao samo konvencionalni dio bombe, a efekt koji je nastao bio je onaj takozvane "prljave bombe". U tom slučaju, klasična detonacija samo raširi radioaktivni materijal oko mjesta eksplozije.
Prva bomba detonirala je sav svoj konvencionalni ekploziv, a druga samo pola, treća i četvrta uopće nisu detonirale, s tim da je jedna od njih završila u moru. Bombe koje su pale na tlo, od siline udara su se zabile duboko u tlo, tako da je i efekt prljave bombe bio minialan, kod onih čiji je niormalni dio eksploziva detonirao.
Uz to, Palomaresom je puhao povjetarac, koji je radioaktivne čestice nosio prema pučini pa je lokalni svećenik zaključio da je u svemu glavnu riječ imala "božja ruka".

No iste sreće nisu bile posade oba zrakoplova, jer onu u tankeru, vjerojatno je zadesila grozna smrt u plamtećem zrakoplovu koji je ponirao prema tlu. Samo četvero članova posade B-52, uključujući i kapetana Wendorfa, uspjelo se spasiti padobranima, jedan od kojih je pretrpio lom u ramenu.

Slomljena strijela

Kad se dogodi takva situacija, američko ratno zrakoplovstvo zovePentagon i Bijelu kuću i obavještava ih o gubitku nuklearne bojeve glave ili bombe s šifrom "slomljena strijela". U to vrijeme, u Bijeloj kući je bio Lyndon Johnson, a operacija potrage za bombama počela je istog dana.
U roku od 24 sata američka vojska pronašla je tri od četiri bombe, dok su s četvrtom imali čitav niz komplikacija uzrokovanih vlastitim pogreškama. Puna tri mjeseca bilo je potrebno da pronađu bombu na dnu mora, a kad su je napokon počeli izvlačiti na površinu, ona im je ispala i završila na još većoj dubini.

Unatoč nastojanjima Amerikanaca da počiste nered koji su napravili na teritoriju Španjolske, posljedice se osjećaju i nakon 50 godina.
U listopadu 2015. godine američki državni tajnik John Kerry, pristao je na dovršetak dogovora sa španjolskim šefom diplomacije o tome da će sanirati dio od 50.000 kubičnih metara zemlje, koja je i dan danas onečišćena radioaktivnim elementima.
Plutnij-239 je toliko radioaktivan, da mu period radioaktivnog propadanja, odnosno poluraspada, traje 24.100 godina.

http://dnevnik.hr/
Logged
Љуба
Stručni saradnik - RV i PVO
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 239



WWW
« Reply #4 on: December 16, 2016, 01:53:31 pm »

Incidenti sa atomskim oružjem - Zapadna verzija priče


Incidenti u kojima su glavni akteri bile nuklearne bombe datiraju još iz pedesetih godina prošlog veka. U istoriografiji je zabeležen veliki broj incidenata, ali je samo mali broj imao pozamašnu medijsku pažnju, dok je većina incidenata ostala sakrivena.
Nuklearne snage obeju supersila kontinuirano su rasle, po brojnosti i kvalitetu (ubojitosti). Strateške snage, pre svega bombarderi, koji su nosili, i trebali baciti „atomske“ bombe, nalazili su se neprestano u povišenom stepenu pripravnosti, na zemlji ili u vazduhu, sve do 1991.
Bez obzira na vrlo precizno propisane procedure, rađali su se propusti u rukovanju nuklearnim naoružanjem i bojevim glavama. Biće da su bili česti i vrlo upečatljivi, posebno na Zapadu, jer su brzo osvanuli na naslovnim stranama novina i nedeljnika, dok je podataka o takvim incidentima u Istočnom bloku bilo veoma veoma malo. Čak i oni obelodanjeni, bili su nepouzdaniji ili plod teorija zavere, dok je realnost i dalje veoma dobro sakrivena.

 

* 01.jpg (13.02 KB. 400x270 - viewed 510 times.)


Zbog toga će u tekstu posebna pažnja biti posvećena incidentima američkog ratnog vazduhoplovstva.
Incidente u vezi sa nuklearnim oružjem u armiji SAD se klasifikuju u tri grupe:

Bent Spear (iskrivljeno koplje), koja označava svaki događaj od velikog značaja, koji se odnosi na nuklearno oružje, a koji ne predstavlja momentalnu pretnju nuklearnog rata.

Broken Arrow (slomljena strela), označava događaj pri kojem je moglo da dođe do nuklearne detonacije izazvane zbog pada ili pak teško oštećenje nuklearnog oružja, dok

Empty Quiver ( prazni tobolac) predstavlja gubitak ili nestanak atomskog ili hidrogenskog oružja.

 

* 02.jpg (30.57 KB. 690x388 - viewed 90 times.)


Istorijat incidentata
Prvi incident sa nuklearnim oružjem datira s početka 1950 tih. Naime 13. februara 1950. godine u blizini obale Britanske Kolumbije (British Columbia - Canada) kada je bombarder B-36 (Convair B-36 „Peacemaker“), morao je da izbaci nukelarnu bombu u Pacifički okean. Srećna okolnost je bila, da je bomba imala na sebi vežbovnu, a ne nuklearnu bojevu glavu.
Iste godine 11.aprila avion B-29 (Boeing B-29 „Superfortress“) udario je u planinu blizu baze Manzana (Manzano Nuclear Weapons Storage Area) u Novom Meksiku (New Mexcico). Nastala je eksplozija koju je inicirao HE deo bombe, a koji je zapalio gorivo u avionu. Eksplozija se videla sa više od 20 kilometara, ali se nuklearna bomba nije aktivirala: Naime četiri detonatora, koji su smešteni u posebne kontejnere, nisu aktivirali jezgro. Bila je to sretna okolnost. Od sksplozije je stradalo svih 13 članova posade. Sav nuklearni materijal je ostao netaknut i poslat na ispitivanje Atomic Energy Commission.
Američka detaljna statistika zabeležila je do 1968 godine 13 ozbiljnih nesreća sa avionima koji su prenosili nuklearno naoružanje. Ipak, samo četiri se izdvajaju po svojoj upečatljivosti i oni su bili medijski propraćeni.

 

* 03.jpg (21.64 KB. 460x315 - viewed 102 times.)


„Ozbiljni incidenti“

U britanskoj bazi Lejkenhit (RAF station Lakenheath)27. jula 1956. godine, bombarder B-47 (Boeing B-47 „Stratojet“) je pri rulanju udario u zgradu skladišta u kome su bile smeštene tri nuklearne bombe Mk 6 i tom prilikom letelica je eksplodirala, a upaljeno gorivo se izlilo po avio bombama. Prema izjavama stručnjaka za eksplozivna sredstva, samo je čudo sprečilo da se aktiviraju detonatori na bombi koji bi oslobodili radioaktivni materijal.
Iznad Severne Karoline 24. juna 1961, strateški bombarder B-52 (Boeing B-52 „Stratofortress“) eksplodirao je u letu, a dve hidrogenske bombe Mk. 39, prizemljile su se padobranima. Od četiri upaljača na prvoj bombi, tri su se aktivirala i nuklearnu eksploziju sprečilo je samo to što četvrti upaljač na instrumentalnoj tabli uništenog aviona nije bio uključen. Druga bomba se raspala pri udaru o zemlju i njen repni deo je otkriven na dubini od sedam metara. Dalje iskopavanje je obustavljeno zbog podzemnih voda. Vazduhoplovstvo je otkupilo ugroženo zemljište i ogradilo ga, a potom godinama kontrolisalo nivo radioaktivnosti koji se nije izmenio.

 

* 04.jpg (23.64 KB. 532x294 - viewed 114 times.)


Kao treći incident ostaće u istoriji zabeležen onaj, kada je jurišnik američke moranrice A-4E (Douglas A-4 „Skayhawk“) BuNo 151022 iz sastava Attack Squadron 56 (VA-56) dana 5.decembra 1965. opremljen nuklearnim bombama B-43 pao sa sa lifta na nosaču aviona USS Ticonderoga (CV-14) u Pacifik i potonuo. Bombe, pilot Lieutenant (junior grade) Douglas M. Webster i avion nisu nikada pronađeni, a smatra se da oni leže na dubini od 4,9 kilometara. Inciden se odigrao na 80 milja (130 km) od baze Okinawa. Nakon obelodanjivanja, 1989 incident je dobio obeležje diplomatskog skandala. Tako je Pentagon ostao kraći za jednu megatonu nuklearnog materija a Japan je toliko stekao u svojoj blizini.

 

* 05.jpg (23.62 KB. 415x340 - viewed 106 times.)

Plane Captain George Floyd poses beside what is believed to be A-4E BuNo 151022, the aircraft in which Doug Webster was lost on December 5, 1965. Taken the year before the accident, this photograph shows the Skyhawk when it was numbered “406” and was the regular mount of VA-56 officer Lieutenant Job O. Belcher


Svakako jedna od najpoznatijih nesreća sa nuklearnim naoružanjem je sudar aviona cisterne KC-135 (Boeing KC-135 „Stratotanker“) i strateškog bombardera B-52 iznad Mediterana 17. januara 1966 godine.

 

* 05b.jpg (143.26 KB. 500x375 - viewed 102 times.)


* 06a.jpg (27.11 KB. 560x315 - viewed 97 times.)


Tog dana američki bombarder B-52 iz sastava Strateške komande (Strategic Air Command - SAC), koji je bio na rutinskom letu iz baze u Severnoj Karolini, tokom punjenja goriva na visini od 9.000 metara sudario se sa avio tankerom KC-135. Obe letelice zahvatila je vatra, a u nesreći su tragično stradala sedmorica članova posade (od njih 11). Težina incidenta se sastojala u tome što je B 52 nosio četiri hidrogenske bombe B-28 svaka jačine 70 kilotona. Ove bombe nisu bile opremljene upaljačima, što je nesreći dalo intonaciju teškog nuklearnog incidenta. Od četiri bombe jedna se padobranom neoštećena spustila na zemlju. Na dve se padobrani nisu otvorili, pa je jedna pala na istočni, a druga na zapadni deo ivice malenog ribarskog sela Palomares u južnoj Španiji. Prilikom slobodnog pada bombi sa velike visine aktivirao se TNT, koji je radioaktivni plutonijum razasuo po okolnim baštama. Četvrta hidrogenska bomba pala je u more. Posle vesti o incidentu u selu je izbila panika pa je španski premijer u društvu američkog ambasadora posetio Palomares kako bi smirio lokalno stanovništvo. Američka i španska armija krenule su u ekspresnu sanaciju terena i potragu za četvrtom nestalom hidrogenskom bombom. U ovoj operaciji angažovano je 12.000 ljudi i 30 raznih brodova. Padom dve bombe kontaminirana su dva kvadratna kilometra obradive površine. Metoda sanacije se sastojala u tome što je skidan gornji sloj kontaminiranog tla. Tom prilikom izvađeno je 1750 tona zemlje i 266 hektara zasada paradajza. Sve to je spakovano u buriće i poslato u SAD u skladište nuklearnog otpada Aiken u Južnoj Karolini. Naknadna istraga sprovedena 1975. utvrdila je i da je određenu količinu nuklearnog materijala odneo vetar. Sanacija terena malog sela Palomares u Andaluziji koštalo je američke poreske obveznike 50 miliona dolara, a može se izračunati i ukupna šteta.

 

* 07.jpg (38.15 KB. 624x446 - viewed 111 times.)


U traganju za bombom koja je pala u more angažovana je čak i podmornica, a presudno za otkrivanje hidrogenske bombe bila je izjava ribara Franciska Ortisa, koji je sticajem okolnosti video mesto pada bombe i kog su meštani zbog toga nazvali Paco de la bomba. Izgubljena bomba je pronađena tek 80 dana posle incidenta na dubini od 762 metra i 20 kilometara od sela Palomares. Bomba je bila neoštećena, a nije bilo zabeleženo ni curenje nuklearnog materijala. Skoro 800 ljudi iz Palomaresa prošlo je medicinska ispitivanja, ali nije bio zabeležen porast kancerogenih oboljenja. Kasnije je 522 stanovnika dobilo i novčanu naknadu. Ribar koji je video pad bombe u more, čak je pred njujorškim sudom tužio USAF tražeći naknadu za spasavanje bombe koja mu pripada po međunarodnom pomorskom pravu. Pošto je vrednost izgubljene bombe bila procenjena na 20 miliona dolara on je tražio nadoknadu od 2 miliona dolara. Rešenje je postignuto vansudskim poravnanjem.

 

* 08a.jpg (17.7 KB. 440x291 - viewed 505 times.)


Sledeći incidnet dogodio se dve godine kasnije tačnije 21.januara 1968 kada je izbio požar na strateškom bombarderu B-52, zbog čega je posada morala da iskoči iz letelice. Avion je potom pao na zaleđenu površinu okeana u blizini vazduhoplovne baze Tula (Thule Air Base or Thule Air Base/Pituffik Airport) na Grelandu. Usled udara, otvorilo se najmanje jedno kućište četiri hidrogenske bombe, koja je kontaminirala veliku površinu, a voda istopila led, tako da je olupina zajedno sa bombama potonula na dno okeana. U akciji saniranja prikupljeno je više od 9.000 kubnih metara radioaktivnog leda koji je prenet u SAD, a kod danskih radnika koji su učestvovali u sanaciji terena pojavio se visok stepen karceogenih oboljenja. U Danskoj, koja ima suverenitet nad Grelandom došlo je do sanžnih antiameričkih demonstracija, jer ta zemlja, iako je članica NATO zabranjuje ne samo nuklearno oružje na svojoj teritoriji nego čak i prenos preko svog vazdušnog prostora.

 

* 09a.jpg (21.1 KB. 400x226 - viewed 501 times.)


Učestali padovi bombardera koji su nosili nuklearno naoružanje, navele su Ministarstvo odbrane (Department of Defense - DoD) SAD da 1968 zabrani letove avionima koji su naoružani tom vrstom ubojnih sredstava, ali su ih dalje držali u stanju pripravnosti, ali samo na aerodromima u SAD. Na osnovu naređenja predsednika Buša starijeg (George H. W. Bush) 1991. godine svo nuklearno oružje je uoči raspada SSSR-a povučeno iz aviona i smešteno u namenska skladišta.

 

* 10.jpg (49.57 KB. 600x309 - viewed 105 times.)


Posle incidenta u Palomaresu i na Grelandu i sve više su neuspeli pokušaji vlade SAD da zataška ove incidente, koji su osvanuli ubrzo na naslovnim stranama svih svetskih novina. Digla se i međunarodna javnost i ojačao je antiratni pokret koji je podizao anti nuklearnu svest u svetu i među ljudima, da se utiče na supersile, kako bi se odrekle nuklearnog naoružanja bilo kao ofanzivnog ili sredstva odvraćanja.
Incidenti su se nastavili i dalje, ali su procedure postale znatno strožije pa se njihov broj svakako umanjivao u godinama koje su dolazile. Poslednji takav incident je zabeležen 2007. godine.

Napomena:

Obrađene karakteristične nuklearne nesreće, samo su one koje se odnose na vazduhoplovstvo u okviru Strategijske komande. Ostale iz miljea podmorničkih i površinskih mornaričkih snaga, ostaju za neki drugi prikaz. U ostalom imate i filmove o tome.
Civilne nuklearne katastrofe (incidenti) nisu sada predmet razmatranja naše grupe.

AUTORI: Andrej Mlakar i Generalštabni pukovnik u penziji Ljubomir Savić


Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 32 316



« Reply #5 on: January 01, 2017, 05:31:55 pm »

U traganju za bombom koja je pala u more angažovana je čak i podmornica, a presudno za otkrivanje hidrogenske bombe bila je izjava ribara Franciska Ortisa, koji je sticajem okolnosti video mesto pada bombe i kog su meštani zbog toga nazvali Paco de la bomba. Izgubljena bomba je pronađena tek 80 dana posle incidenta na dubini od 762 metra i 20 kilometara od sela Palomares. Bomba je bila neoštećena, a nije bilo zabeleženo ni curenje nuklearnog materijala.

Uvađenju bombe je učestvovao Karl Brašir, prvi crnac dubinski ronilac USN.


* Carl_Brashear_-_navy_photo_-_01.jpg (103.77 KB. 567x740 - viewed 114 times.)


Tada je izgubio nogu, kada je pukao konop kojim je bila vađena bomba.

Quote
During the bomb recovery operations on March 23, 1966, a line used for towing broke loose, causing a pipe to strike Brashear's left leg below the knee, nearly shearing it off. He was evacuated to Torrejon Air Base in Spain, then to the USAF Hospital at Wiesbaden Air Base, Germany; and finally to the Naval Hospital in Portsmouth, Virginia. Beset with persistent infection and necrosis, his lower left leg was eventually amputated.


Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 32 316



« Reply #6 on: February 07, 2017, 12:59:17 pm »

Logged
Љуба
Stručni saradnik - RV i PVO
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 239



WWW
« Reply #7 on: January 20, 2018, 12:28:41 pm »

Svakako jedna od najpoznatijih nesreća sa nuklearnim naoružanjem je sudar aviona cisterne KC-135 (Boeing KC-135 „Stratotanker“) i strateškog bombardera B-52 iznad Mediterana 17. januara 1966 godine.


Tog dana američki bombarder B-52 iz sastava Strateške komande (Strategic Air Command - SAC), koji je bio na rutinskom letu iz baze u Severnoj Karolini, tokom punjenja goriva na visini od 9.000 metara sudario se sa avio tankerom KC-135. Obe letelice zahvatila je vatra, a u nesreći su tragično stradala sedmorica članova posade (od njih 11). Težina incidenta se sastojala u tome što je B 52 nosio četiri hidrogenske bombe B-28 svaka jačine 70 kilotona. Ove bombe nisu bile opremljene upaljačima, što je nesreći dalo intonaciju teškog nuklearnog incidenta. Od četiri bombe jedna se padobranom neoštećena spustila na zemlju. Na dve se padobrani nisu otvorili, pa je jedna pala na istočni, a druga na zapadni deo ivice malenog ribarskog sela Palomares u južnoj Španiji. Prilikom slobodnog pada bombi sa velike visine aktivirao se TNT, koji je radioaktivni plutonijum razasuo po okolnim baštama. Četvrta hidrogenska bomba pala je u more. Posle vesti o incidentu u selu je izbila panika pa je španski premijer u društvu američkog ambasadora posetio Palomares kako bi smirio lokalno stanovništvo. Američka i španska armija krenule su u ekspresnu sanaciju terena i potragu za četvrtom nestalom hidrogenskom bombom. U ovoj operaciji angažovano je 12.000 ljudi i 30 raznih brodova. Padom dve bombe kontaminirana su dva kvadratna kilometra obradive površine. Metoda sanacije se sastojala u tome što je skidan gornji sloj kontaminiranog tla. Tom prilikom izvađeno je 1750 tona zemlje i 266 hektara zasada paradajza. Sve to je spakovano u buriće i poslato u SAD u skladište nuklearnog otpada Aiken u Južnoj Karolini. Naknadna istraga sprovedena 1975. utvrdila je i da je određenu količinu nuklearnog materijala odneo vetar. Sanacija terena malog sela Palomares u Andaluziji koštalo je američke poreske obveznike 50 miliona dolara, a može se izračunati i ukupna šteta.



* palomares-vanguardia-camanas-jurgens-S.jpg (342.45 KB. 1116x1562 - viewed 60 times.)


Љуба

Logged
Dreadnought
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 24 580



« Reply #8 on: April 16, 2019, 01:01:36 pm »


Quote
Twice at the US airbase at Lakenheath in Suffolk, UK, nuclear accidents occurred that could have caused serious consequences for Eastern England and its population.


Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.028 seconds with 25 queries.