Istorija jedriličarstva u Jugoslaviji i neke jedrilice do 2 Svetskog Rata.

(1/14) > >>

kosta1961:
Prvi koji je pravio jedrilice na ovim prostorima je bio lekar dr. Vladimir Aleksić iz Pančeva. Prvo je pravio modele jedrilica ,1907g, koje su veoma uspele.Da bi saznao više ,pošao je u Pariz 1908g,gde je posmatrao letenje braće Rajt.Veruje se da je tada i upoznao braću ,i da se kasnije sa njima dopisivao.Dok je boravio u Parizu sakupio je informacije koje su bile potrebne za izradu jedrilica,ali i aviona.Mislio je da na svoju jedrilicu ugradi motor.To je potkrepeljno činjenicom da je u tom gradu kupio potreban materijal za gradnju, i prikupio informacije o motorima.
Po povratku u Pančevo počela je gradnja jedrilice po njegovom nacrtu.To je bila dvokrilna jedrilica,u duhu tadašnjeg shvatanja aerodinamike.Pomagao mu je stolar Jordan,ali i prijatelji i kolege,da bi je završili 1909g.Nazvana je Aleksić ,i bila je teška 70kg.Konstrukcija je bila od lakog drveta i španske trske pokrivena platnom,površina gornjeg krila 24m²,a donjeg 12m².Gornje krilo je bilo većeg raspona od doljeg ,dok je trup bio dužine šest metara.Kontrole su bile od čeličnih žica koje su bile povezane sa palicom,i sa krajevima gornjeg krila.Savijanjem tih krajeva se dobijao željeni pravac.Stajni trap su bile skije.Smatrali su da je jedrilica velikih dimenzija,ali to je napravljeno zato da bi kasnije mogla da dobije motor.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Oktobra iste godine jedrilica je završena,pa je za probne letove odabrao proplanak istočno od Pančeva,kod manastira Vojlovica.Prvi pokušaj leta je bio 13 oktobra 1909g ,uz prisustvo sugradjana.Dr. Aleksić je seo u svoju leteću spravu,u centar donjeg krila,dok su asistenti zatezali gumene trake. Na njegov znak pustili su jedrilicu koja je poletela petnaestak metara u visinu ,ali zbog nesavršenosti ili neiskustva pilota(možda i zbog vetra),vrlo brzo krenula ka zemlji.Pri tom se i oštetila,dok je letač ostao nepovredjen.

Postoji i vezija da je on još 1 oktobra uspešno leteo sa jedrilicom,ali da je izvršio prepavke zbog motora.To je izmenilo stabilnost letlice i zato je udarila u zemlju.

Vest o letu dr.Aleksića je madjarska štampa prenela u Evropu,pa čak i u Ameriku.A njega ovaj neuspeh nije zaustavio,rešen da na njega stavi motor,nameravao  je 1911g da krene u Ameriku da ga kupi.Razmišljao je da po  povratku  izmeni svoju spravu,tako  da umesto skija stavi točkove.Medjutim bolest ga je omela i u jesen 1911g je umro.  Ipak, Dr.Vladimir Aleksić je naš prvi jedriličar, prvi Srbin, konstruktor i  pilot, koji je poleteo na jedrilici sopstvene konstukcije.

Grupa beogradskih mladića ,oduševljenih vazduhoplovstvom,su u to vreme pravili modele jedrilica manje- više uspešne.Glavni u toj grupi su bili Braća Deroko-Aleksandar i Jovica,Djordje Roš,Srbobran Stanojević,Stahinja -Bane Nušić.Oni su aktivno pratili svetske i evropske časopise o avijaciji ,na neke su bili i pretplaćeni.Svoje modele su isprobavali na padinama Kalemegdana.Kada su u Beograd dolazili avijatičari ,Simon,Čermak,Rusijan-Merčep oni su redovno bili na banjičkom letelištu ,pomagali im i sa nekima postali prijatelji.Kasnije su napravili i jedrilicu -planera,sa kojom su skakali sa padina Košutnjaka-kod Hajdučke česme i kod Prokopa.Dvojca od njih Aleksandar Deroko i Djordje Roš su u Prvom svetskom ratu bili piloti u Srpskoj Avijatici.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Jedriličarstvo,ili bezmotorno letenje,kako se tada zvalo,je tek posle Prvog Svetskog rata postalo popuarno u svetu.Tada se grade kvalitetne i visokosposobne jedrilice.Najviše se ovaj sport razvija u tadašnjoj Nemačkoj,jer joj je zabranjeno da ima vojno vazduhoplovstvo,pa su intenzivno razvijali jedriličarstvo.A poznato je da dobar jedriličar lako postaje vrstan pilot.
U Jugoslaviji prvi gradi jedrilicu inž. Mikl 1923g u fabrici Ikarus,a sa njom uspešno leteo poručnik Miroslav Navratil kod sela Beška u Sremu.U isto vreme inž. Vladimir Tišma i pilot Hosu grade planer.Isprobali su ga kod Siska sa dobrim uspehom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Planer inž Tišme 1923g

Pri fabrici Ikarus osnovana je 1928g.  Sportsko društvo, Ikarus koje je  prvo u zemlji počelo da se bavi vazdušnim jedrenjem. Ovo društvo je imalo i jedrilicu (tipa Cegling -nem. Zögling) koju je počeo da pravi student tehnike 1929g Dimitrije Landsberg.On je u nemačkoj završio školu jedrenja,pa je doneo planove za ovaj klizač,i počeo je gradnju.Kasnije je rukovodstvo fabrike Ikarus odlučilo da pomogne pa je tako završen klizač nazvan Z 1.Uskoro su napravili još jednu Z 2.Ovu jedrilicu je kupilo udruženje rezevnih avijatičara iz Zagreba,pa je dobijenim novcem kupljen material i napravljena 1931g dvoseda jedrilica tipa Poppenhausen.Nakon uspešnih letova u okolini Zagreba ,ovaj aeroklub naručuje još jedan klizač,nazvan Z III(ZöglingIII).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

kosta1961:
U to vreme je u Zagrebu organizovana vazduhoplovna izložba,na kojoj su uspešno izveden autosatart sa jedrilicom Poppenhausen,kao i skokovi sa Zögling,uz pomoć gumenog užeta i ljudske vuče.Ovo se smatra prvim javnim letovima jedrilica na prostorima bivše Jugoslavije.U isto vreme su i u Sloveniji entuzijasti nabavljali ili pravili jedrilice,pa je u Ljubljani bilo dve a u Mariboru jedna.Tokom 1931g pri univerzitetima u većim gradovima osnivaju se sekcije Aeroklubova(akademski aeroklubovi),koji  su organizovali vazdušno jedrenje.U proleće te godine na Beogradskom univerzitetu ,student tehnike Ivko Jozanov ,ostiva Akademsku sekciju Aerokluba.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kokpit dvosede jedrilice za obuku , Poppenhausen,

Središnja uprava aerokluba je 1932g poslala trojicu momaka u inostranstvo da se usavrše u jedrenju,kako bi kasnije otvorila škole jedrenja pri aeroklubovima.Tako je student tehnike Živko Jozanov iz Novog Sada poslat u Rossitten,a Aleksandar Stanojević-rezervi oficir ,pilot  iz Beograda u Rhon ,gde su se u Nemačkoj nalazila dva odelenja  poznate škole jerdenja Rhon- Rossitten.Sa njima je išao i Borivoje Ivković ,takodje u Rhon,ali bez obaveza prema Aeroklubu,o svom trošku.Sama obuka trajala je 40 dana.

Aleksandar -Aca Stanojević je kao pilot lovac nevoljno otišao da izučava pilotažu jedrilica,ali se tokom boravka u Nemačkoj zaljubio u jedriličarstvo.Obuku je završio sa velikom uspehom,završio je i obuku u tada još neispitanim načinom podizanja jedrilice sa zemlje-aerozapregom.Bio je prvi koji je izveo luping sa jedrilicom.Kasnije će postati veliko ime našeg jedriličarstva,a leteo je do god je mogao pa i u 80-tom godinama života.

Po povratku je osnovana prva jugoslovenska škola za vazdušno jedrenje,a teren za školu je odredio Stanojević, kod sela Pinosava-na zapadnim obroncima planine Avala.Škola je svečano otvorena 14 avgusta 1932g uz velike ličnosti avijacije-Tadija Sondermajer i potp.Miodragom Tomićem.Zvanično ime škole je bilo -Niža škola za vazdušno jedrenje u Beogradu.Za upravnika je postavljen Stanojević ,a Jozanov za pomoćnika,dok je Ivković bio jedan od nastavnika.Jedan klizač je gospodjica Srškićeva krstila imenom Orlić a drugi inž.Sondermajer imenom Poletarac.
U školu se upisalo 38 polaznika od  kojih su bile četiri devojke.Počeci su bili teški.jer ni letelište nije bilo uredjeno,pa su prvo sekli vrbe,ravnali jarkove,krčili mesta za start.Nisu imali ni hangar pa je u prvo vreme jedrilice bile na otvorenom.Ivicom aerodroma je išla pruga,telefonske žice i bandere,a po njemu pasle ovce.Ipak kurs za pilota"A" je završilo 30 polaznika i oni su odnah prešli na kurs za pilota "B".U drugu klasu polaznika upisalo se 15 polaznika.Tada si  za pilota "A" morao da imaš najmanje 15 samostalnih letova,od kojih barem jedan da traje 30 sekundi, a za pilota "B" najmanje 25 samostalnih letova,pet letova od najmanje 60 sekundi svaki,i najmanje pet letova sa S manevrima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Medjutim ,pokazalo se da je mesto za školu loše izabrano(previše je udaljeno od grada).To je u ondašnjim uslovima prevoza bilo smetnja bržem razvoju škole, pa je škola preseljena na brdo Zvezdara 1933g.To mesto  je izabrano jer je to bila najviša kota u gradu,bez kuća,postoji zaravan na vrhu i odečeni deo prema istoku.Na tom mestu uvek duvaju umereni vetrovi a i gradila se opservatorija u blizini.U proleće 1933g napravljen je hangar u blizini kule za osmatranje zvezda ,na platou iznad strmine.Treća klasa polaznika je počela sa letenjem 18 juna 1933g.Škola je dobro radila ,imala je preko 3700 startova ,ali 24 septembra 1933g dogodila se katastrofa.Nastavnik letenja Živko Jozanov je imao udes sa jedrilicom,i ubrzo od povreda umro.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Uprava Aerokluba je donela odluku da se hangar na Zvezdari nazove po nastradalom nastavniku letenja,što je i učinjeno.Tom prilikom je upriličena manja svečanost,kada je gospodja Milica Sondermajer krstila jedrilicu Poppenhausen imenom Jastreb,a nastavnici su izveli nekoliko letova.Aca Stanojević 9 novembra osniva jedriličarsku grupu pod imenom Deveti,koja će u narednim godinama postići zavidne rezulate i podići ugled jugoslovenskog jedriličarstva.Ovo ime su izabrali jer je za start jedrilice potrebno devet osoba-jedan je pilot,jedan pridržava krilo ,šest zatežu gumenu užad,jedan je kod repa i kada treba oslobadja jedrilicu.U ovoj godini  Aeroklub je nastavio izradu  jedrilica,pa je do kraja godine  imao 13 gotovih i 6 u izradi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Hangar za jedrilice izgradjen na novom letelištu Zvezdara ,pod imenom nastavnika letenja Živka Jozanova

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Jedrilica  Poppenhausen krštena imenom Jastreb 

kosta1961:
Dimitrije Landsberg je konstrisao i učestvovao u gradnji školskog klizača bezrepaša,koji je isproban 1933g.Jedrilica je bila ispred svog vremena,ali usled prevelike težine i puno nerešenih problema nije ni uspela da poleti.To je bio visokokrilac sa unatrag zabačenim krilima,trup rešetka sa piramidom,krila prihvaćena zategama od čelične žice,na pola dužine.Upravljanje je rešeno tako da je umesto krilaca imao komandne površine koje su mogle da rade i kao komanda dubine ili kočnice.Na taj način je zamenjeno kormilo pravca i nagiba.Pilot je imao klasične komande ,palicu i pedale,vertikalni stabilizator nije imao.Raspon krila je bio 11m,a startovao se uobičajeno za to vreme ,pomoću gume.

Grupa Deveti je sama pravila jedrilicu Hols der Taufel(leteći djavo-nemačkog konstruktora Lippisch) koji je u proleće 1934g krstio Vojin Djurić(direktor hipotekarne banke ,kasnije i ministar finansija Kraljevine Hugoslavije) imenom Deveti.Te godine se na letelištu Zvezdara organizuje i nekoliko takmičenja jedriličara.Na teritoriji Oblasnog odbora Beograda bilo je šest jedriličarskih škola sa 13 jedrilica,i pored diploma jedriličara "A" i "B" ,te godine izdata je i jedna "C" diploma.I pored uspeha škole ispostavilo se da je ovakav vid školovanja skup ,pa je 1935g odlučeno da se rasformiraju ,a da se dalji rad odvija u  jedriličarskim grupama(aeroklubovi) u svim mestima gde ima interesovanja i uslova.To je uslovilo i brzo narastanje jedriličarskih grupa po Jugoslaviji.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Hols der Taufel(leteći djavo-nemačkog konstruktora Lippisch)

U Akademskom aeroklubu u Beogradu je postojala ideja da se na Zlatiboru osnuje škola jedriličarstva.Na osnovu te ideje počinju ispitivanja terena i klime-vetrova.Instruktor jedriličarskog letenja Aleksandar Stanojević je ,kao najiskusniji,obišao terene 1934g i utvrdio da su Čigota,Crni Vrh i okolni tereni veoma podesni za jedrenje.Već u avgustu je došlo tridesetak jedriličara i oformili su kamp iznad Kraljevih voda-Kasnije Partizanskih voda sada Zlatibor.Iako su uslovi u kojem su živeli bili niski ,nije im smetalo da ispitaju okolne visove.Nedugo potom dolaze i iz Akademskog aerokluba u cilju ispitivanja terena ,sa Borisom Cijanom i Dimitrijem Landsbergom.Ustanovili su da je predeo Kriva Breza najpogodnij za planiranje,a sledeće godine 24 juna 1935g škola zvanično počinje sa radom.Tako je počeo sa radom najorganizovaniji jedriličarski centar u tadašnjoj Jugoslaviji ,a verovatno i na Balakanu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Početak rada jedriličarskog centra na Zalatiboru

Tog juna  je počelo letenje sa dvadeset učenika(medju kojima je bilo i devojaka) i nastavnikom letenja Johan Volf -pilot iz Salcburga.Spavali su u vojničkim šatorima,a hranili se na vojničkom kazanu,i imali su jednu jedrilicu.Skromni uslovi su uticali na ukupan rezultat škole,od polaznika niko nije položio za pilota jedrilice.Ukupno je izvršeno 10 startova ,sa 15 minuta leta .Sledeće sezone rezultati su bili impresivni,ukupno je 61 pitomac dobio pilotsku dozvolu,izvršeno je oko 1100 startova sa preko dvanaest sati leta.Upravnik škole je bio Voislav Radosavljević.Te 1936g se dogodio i jedini udes gde je smrtno stradao bugarski pitomac.Sledeće 1937g, škola uspešno radi ,ali je i doneta odluka da se naparavi jedriličarski dom i hangar za smeštaj jedrilica.Lokalne vlasti su obezbedile zemljište ,a komanda JKRV je dala potrebna sredstva ,pa su 1938g zavrešni objekti.Dobila je i novo ime -Jedriličarska škola Akademskog aero-kluba Zlatibor.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Jedriličarski dom na Zlatiboru,ali hangar još nije izgradjen

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U novoizgradjeni hangar je moglo da se smesti do 15 jedrilica ,a pored njega su bile stolarska i  bravarska radionica,a u dom je mogao da primi  80 učenika.

U toku 1934g osnovan je još jedan centar letenja u Kraljevini Jugoslaviji , na Blokama u Sloveniji ,koji je spešno radio sve do 2 S.R.

Nastavilo se i sa konstrukcijom i izgradnjom jedrilica,pa je 1934g inž. Giša Stanisavljević konstruisao" GS-1".To je bio poduprt visokokrilac,krilo sa dve ramenjače i iz tri dela(krajevi se odvajaju od centroplana),trup šestougaonog preseka obložen lepenkom.Razmah krila 16m,dužina 7m.Ova jedrilca je tegljena aviozapregom,a pošto je najbolji u tome bio Aca Stanojević on je vršio ispitivanje.Nažalost pri drugom letu još dok je bila u zaprezi(vukao je avion) otpao je  vertikalni stabilizator sa kormilom pravca.Pilot se tada jedva spasio skokom iz jedrilice sa jedva 50m.

U Sloveniji je inž.Anton Kuhelj 1935g konstruisao jednostavnu ali sposobnu jedrilicu,za osnovnu obuku.Konstruktor se vodio idejom da će ovu jedrilicu praviti po jedriličarskim grupama(aeroklubovima),entuzijasti,nestručni,sa oskudnim alatom,pa je konstrukcia bila veoma uprošćena.Ova jedrilica ,nazvana" Inka" ,je bio poduprt visokokrilac,krilo sa dve ramenjače,trup šestougaonog preseka prednji dao presvučen lepenkom,zadnji platnom.Izgleda da je napravljena samo jedna 1937g,i uspešno letela u jedriličarskoj školi u Blokama,sve do 2S.R.Jedrilicu je polomio nemački pilot 1941g.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

kosta1961:
Godine 1938 je napravljena jedrilica za osnovnu obuku  nazvana "Šroka ŠH1" .Ideja kojom su se konstruktori, inž.Ivan Šoštarić i R.Humek ,vodili je da bude što prostija i jednostavnija za gradnju i smeštaj jedrilice u što manji prostor.Zbog toga je jedrilica imala mogućnost da se rep podigne na gore,a krila se lako odvajaju od centrioplana.Trup je imao jednu kutijastu ramenjaču preko koje su postavljeni okviri,a sve je presvučeno lepenkom.Jednu jedrilicu je izradila jedriličarska grupa iz Maribora.Mogla je da startuje i sa aviozapregom,a uspešno je letela sve do 2S.R.

U to vreme su jedrilice za početnike bili jedino klizači.  Konstruktori su njih naviše  radili,ali da im izgradnja bude što jednostavnija , da mogu lako da ih prave u aeroklubovima.Jednu takvu je konstruisao i inž.Boris Cijan ,pod imenom "Skakavac" .Njena originalnost je bila u trupu jer je  bio čamac kutijastog preseka koji na kraju prelazi u rep.Krila i rep su poduprti.Pokazalo se da je ovakav trup previše komplikovan za amatersku gradnju,ispao je teži od predvidjenog ,pa je to imalo uticaja na letne karakteristike.Gradila je grupa "Kondor" iz Zemuna 1938/39g.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Po uzoru na klizača" Zögling",inž.Ivo Šoštarić je konstruisao jedrilicu sličnog izgleda pod imenom "Vrabac"  ,ali bez centralne piramide i zatega,već je krilo pouprto upornicama.Konstruktor je imao neprijatelja zbog ove novine,jer se smatralo da će drvene upornice u eksploataciji biti krute i lomiti se.Ali,u praksi se pokazalo da je ovo rešenje mnogo bolje.Tokom ispitivanja jedrilice 1939g u Vršcu,po letnim karakteristikama prevazišla je svog uzora.Iste godine je u fabrici Utva puštena serija od 15 komada,u verziji "A" i "B" Bila je vrlo jednostavne konstrukcije,što je pogodovalo aeroklubovima,a startovala je autovitlom.Jedrica je postala standarna za početnu obuku pred 2S.R. a nakon rata je napravljeno preko 150 primeraka.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Konstruktor avioma "MMS-3" ,inž. Milenko Mitrović je 1939g konstruisao visokosposobnu jedrilu "Utva" koja je napravljena u istoimenoj fabrici.Ona je bila ispred svog vremena,i bila je i daleko ispred tadašnjih tehnika letanja.Bila je toliko ispred svog vremena ,da su je posle rata uporedjivali sa nekim vrhunskim jedrilicama u svetu.To je bio slobodnonoseći srednjokrilac(krilo je imalo W oblik),krilo sa jednom ramenjačom presvučen lepenkom,trup ovalan presvučen lepenkom ,rep delimično platnom.Imala je zakrilca,vazdušne kočnice,stajni trap na uvlačenje sa kočnicom,rezervoar za vodu(za povećanje opterećena krila),koju je pilot mogao da ispusti u toku leta.Kabina je bila iz jednog komada plexi-stakla,a pilot je mogao komande da podešava za vreme leta.Pre rata je ispitivana u Vršcu i ocenjena je kao veoma prijatna za letenje.Preživela je rat ,pa su posle rata nastavljena ispitivanja,ali su ubrzo i prekinuta zbog dotrajalosti materijala.Kasnije nije gradjena.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Još jedna zanimljiva jedrilica koju je konstruisao 1939g  Stanko Obad ,a koju su pravili po jedrilišarskim grupama.Nazi joj je" Musa Kesedžija" ili "Musa".To je bila malo ozbiljnija jedrilca koja je omogućavala i duže letove.Konstruktor je koristio moderna konstruktorska rešenja,ali je bila i dosta jednostavna za gradnju.To je bilo visokokrilac sa douprtim krilom,imalo je jednu ramenjaču,prednji deo krila presvučen lepenkom ostalo platnom.Trup je bio iz dva dela ,gondola za pilota i greda -nosač repa.Oba dela su presvučena lepenkom,a repne površine platnom.Ova jedrilca je gradjena i posle rata.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Inžinjer fabrike Utva IvoŠoštarić je konstrisao jedrilcu"Čavka".Konstukcija je i dalje bila jednostavna za gradnju,ali je primenio neka rešenja koja su se nametnula u korišćenju jedrilica.Namenjena je jedrenju,osnovnim akrobacijama i obuci u aviozaprezi(mogla je da startuje i autovitlom),vrlo je okretna,laka za jedrenje i održavanje.Do 2S.R.je napravljeno deset primeraka u fabrici Utva,za potrebe aeroklubova,a posle rata je napravljeno nekoliko stotina.Prodato je pet primeraka 1955g Grčkoj,ali je i kod njih napravljen jedan broj.  To je pouprti visokokrilac ,imala je jednu ramenjaču,prednji deo krila presvučen lepenkom ostalo pllatnom.Krilo je imalo neobičnu,ali zbog jednostavnosti gradnje ,ramenjaču-dijagonalu.Krila su pouprta čeličnim upornicama sa kardanima na kraju,na taj način je dozvoljeno uvijanje krila i nedolazi do loma upornce.Trup je bio iz dva dela ,gondola za pilota i greda -nosač repa,koja ima oblik kutije.Oba dela su presvučena lepenkom,a repne površine platnom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nakon Drugog Svetekog rata su obnovljene fabrike koje su proizvodile jedrilice,što je pomoglo da se vazduhoplovno jedriličarstvo znatno razvije.

dzumba:
Како су подизане у ваздух те прве једрилице? За ове касније пише "аерозапрегом" и објашњење "вукао је авион", ако сам добро схватио?

Где се налазила та школа једриличара на Златибору? Имали остатак тог дома и хангара?

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page