PALUBA
March 29, 2024, 11:23:41 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Nemačka carska flota 1914 - pripreme  (Read 1589 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
olujnik
mornar
*
Offline Offline

Posts: 42


« on: November 09, 2015, 11:01:35 pm »

Ovde su izloženi planovi nemačke flote iz 1914 godine kako da vode pomorski boj sa britancima kako je literatura bila na engleskom moguće su greške u formulacijama tako da su svi komentari dobrodošli

Taktičke pripreme nemačke flote
Kako su nemački planeri očekivali da će do boja doći u Severnom moru, u skladu s tim su pripremane i borbene taktike. Nemci su se nadali da će britanska flota doploviti do ušća reke Jade kako bi uspostavila blisku blokadu. Na području Vilhelmshafena nemačka flota podržana obalskom artiljerijom bi mogla da se upusti u boj sa britanskom mornaricom skoro pod ravnopravnim uslovima. No, kako su Britanci početkom XX veka odustali od bliske blokade bitka u blizini Vilhelmshafena je postala nerealna.
Tehnički razvoj vojnih brodova je za posledicu imao promene kako u strateškim tako i u taktičkim dejstvima flote. Japanska pobeda nad Rusijom je uticala na pomorska razmišljanja a upotreba mina i torpeda je dobila na značaju. Posebna pažnja je posvećena dejstvima u bitci kod Cušime, kada je japanski sastav koncentrisano tukao artiljerijskom vatrom čelo ruske eskadre.
Pripreme za vođenje pomorskog boja s početka XX veka su postale sve kompleksnije kako su brodovi postajali brži i kako je rastao kalibar topova. Geografski položaj Nemačke je imao presudan uticaj u planiranju operacija mornarice. Kako je Severno more relativno usko (maksimalna širina 360 milja, a dužina 600 milja) zona dejstva je bila mala.
Kako su topovi imali domet preko 10.000 metara, boj se mogao voditi na granici vidljivosti. Ovo je komandantima ostavljalo veoma malo vremena da se flotni sastavi prestroje iz marševskog u borbeni poredak. Ovaj problem je rešen podelom flote u dve taktičke celine, tako da su postojale prethodnica (izviđačke snage) i glavnina.
Izviđačke snage su sastavljene od razarača, krstarica kojima su podršku pružali bojni krstaši. Ovaj sastav je imao zadatak da otkrije protivničku flotu i da spreči protivničko izviđanje. Što se tiče glavnine, ona je prema planu u bitku ulazila kao jedinstvena manevarska celina. Pri planiranju pomorskog boja nije dovoljno pažnje posvećeno komunikaciji u toku bitke, jer se verovalo da će se svi pridržavati zadataka postavljenih pred početak bitke.
Nemački taktičari su u svojim razmatranjima morali da nađu rešenje kako za brojčanu prednost britanske flote, tako i za veći domet njihovih topova. Za prvi problem se verovalo da bi krstarički rat, uz dejstva lakih snaga i mina mogao uticati na balans snaga. Što se tiče drugog problema bilo je planirano da se rastojanje između flotnih sastava smanji na manje od 10.000 metara i da se tek tada otvara vatra.
Nagli rast flote nije ostavio vremena komandi da novosagrađene brodove pripremi za zajedničko dejstvovanje. Pojedinačna obuka posada je bila dobra ali dejstvo brodova u formaciji do početka Velikog rata nije bilo dovoljno uvežbano.
Artiljerijsko gađanje je metodično uvežbavano, tako da su nemački brodovi imali veću brzinu paljbe u odnosu na britansku. Zanimljivo je pomenuti da nije posvećena posebna pažnja koncentraciji vatre. Ova odluka je bila posledica brojčane inferiornosti flote.  
Posebna pažnja je posvećna pripremama manjih borbenih sastava, koji su trebali da pred odsutnu bitku umanje prednost neprijatelja.
Na početku XX veka je doneta odluka da se napusti divizijska organizacija koja je podrazumevala dejstvovanje u dva odeljenja sa po četiri broda. Umesto nje je uvedena eskadra od osam brodova kao manevarska celina. U to vreme je planiran marševski poredak u dve kolone (svaka sa po četiri broda), ili dve linije sa međusobnim razmakom od oko 1000 metara. Na čelu flote bi bile izvđačke grupe, a kao podrška bi sledila torpedna flotila. Potom bi plovile dve eskadre bojnih brodova. Na krilu bi bile raspoređena toropedna flotila, a na začelju bi sledile još dve izviđačke grupe i torpiljarke.
Zanimljivo je pomenuti da je u julu 1914.godine doneta odluka za zastavni brod komandanta flote plovi na čelu poslednje eskadre dok je u drugim mornaricama zastavni brod plovio u sredini. Kada zastavni brod plovi u sredini sastava komandant je mogao vizuelno da osmotri celu kolonu. Istovremeno, ovaj metod je komplikovao komandovanje jer je bilo teško primeniti pravilo „prati vođu“.
Nemačka komanda je bila svesna da lake krstarice imaju ograničenu vrednost kao izviđačke jedinice. One su stoga ojačane eskadrom teških krstarica (oklopni i bojni krstaši) koja je plovila u sredini izviđačke grupe. Teške krstarice su trebale da pruže vatrenu podršku lakim krstaricama ukoliko budu napadnute jačim snagama.
Glavnina flote je prema planovima trebala da plovi 25 milja iza izviđačke grupe, kako bi se izbeglo rano otkrivanje. Istovremeno, razmak je trebalo da floti obezbedi vreme za prestrojavanje u borbeni poredak. Što se tiče sastava glavnine flote, ona je trebala da ima šest eskadri bojnih brodova (pet eskadri drednota i jedna eskadra pre-drednota). Planirano je da tri eskadre plove u liniji, a da četvrta eskadra plovi 3,5 milja iza.
Komandat flote von Pohl je verovao da bi bitka trebala da počne lansiranjem torpeda sa bojnih brodova. Takođe u sastav flote su uključeni i najmoderniji pred-drednoti (2. eskadra), koji su dobili nadimak „petominutni brodovi“ (očekivalo se da će biti uništeni u prvih pet minuta bitke). Nemci su verovali da će na ovaj način britanska vatra biti podeljena na veći broj meta.
Što se tiče artiljerijske vatre, von Pohl je verovao da je za flotu najbolje da boj vodi na daljinama od od 4 do 5 milja kako bi mogla da se koristi i sekundarna artiljerija kao i torpeda. Izričito je naređeno da se vatra ne otvara na udaljenostima većim od 12.000 metara i da se vodi računa o zalihama municije. Kako bi se izbegla protivnička vatra i smanjila razdaljina, nemački brodovi su trebali da plove u cik-cak kursu. Zanimljivo je pomenuti da su Nemci uvežbavali i jednovremeni okret od 180 stepeni kako bi se u slučaju boja sa nadmoćnijim snagama povukli. Ratna pravila su podrazumevala da se gonjenje neprijatelja bude oprezno, kako bi se izbegle zamke. U slučaju da su uloge obrnute, trebalo je izvršiti torpedni napad na protivnika. Pravila su predviđala da u slučaju protivničkog torpednog napada komandant prethodnice o tome mora da obavesti komandanta koji bi naredio izbegavanje. Izvidnica je trebala kada bitka počne da dejstvuje samostalno. Prvo bi izvela torpedni napad na prethodnicu, a zatim bi za sebe vezala neprijateljske lake snage.
Za razliku od Britanaca koji su krstarice rasporedili u flotni sastav kako bi se borili protiv torpiljarki i razarača, Nemci su krstarice prvenstveno koristili za podršku razaračima pri torpednim napadima. Što se razarača tiče, oni su imali zadatak da izvedu torpedni napad na prethodnicu i glavninu. Napad je trebalo izvesti nakon što bitka počne, kako bi se protivnik onemogućio da manevriše. Treba pomenuti da je odluku o torpednom napadu donosio komandant flotile razarača. Čak i u ratniom pravilima se mogao videti Tirpicov uticaj na štednju. Naime razarači su torpeda mogli da lansiraju samo ukoliko postoji velika verovatnoća pogotka. Takođe je precizirano da torpeda svakog razarača moraju izbaciti bar po jedan ratni brod.
Za nemačku komandu pomorska bitka je imala za cilj potpuno uništenje. No, Vilhelm II je ograničio slobodu dejstvovanja naređenjem da se flota mora sačuvati. Imajući ovo u vidu osnovni plan je podrazumevao da se britanska flota iznuri čestim prepadima i da se uništi deo po deo, pre odsutne bitke. Ove zadatke su trebale da izvrše izviđačke snage. Nemci su bili svesni da ove operacije mogu biti uspešne samo uz dobro izviđanje kako bi se pravovremeno otkrio položaj glavnine britanske flote.  
Glavni rizik s kojim su Nemci računali bio bi iznenadni susret sa britanskom flotom. Za ovaj scenario von Pohl je predviđao da rastojanje između izvidnice i glavne bude manje, kako bi se sprečio proboj neprijatelja. No, ovi planovi nisu mogli da uračunaju sve okolnosti prave bitke.
S druge strane, Britanci su imajući znatno veće iskustvo i snage na raspolaganju mogli da svoj raspored bolje organizuju. Britanske izviđačke snage su bile dosta isturenije u odnosu na glavninu flote (kod Jilanda rastojanje je bilo oko 70 milja). Pored isturene izvidnice Britanci su imali i izvidnicu glavnine koja je mogla da obezbedi znatno bolji pregled situacije u odnosu na Nemce. U ovom segmentu, nemačka komanda je polagala nadu da će Cepelini obezbediti floti strateško izviđanje, ali se to nije materijalizovalo.    
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.021 seconds with 22 queries.