Ruska Federacija je koristila retku protivbrodsku raketu P-35 od 4 tone iz 60-ih za udar na UkrajinuP-35 je usvojen još 1962. godine, a mogao je da se lansira ili iz obalskog raketnog kompleksa „Redut“ ili iz podzemnog „Objekta-100“. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ruska Federacija je za udare na Ukrajinu koristila raketu
P-35 (3M44 „Progres”), čije su olupine pronađene, a fotografije su se već pojavile na internetu. Ovo je prvi poznati slučaj njegove upotrebe.
Slike, sa dodatnom zamagljenom pozadinom
Defense ekspresa, prikazuju olupinu
P-35, koja ima značajne dimenzije. Zato što je reč o raketi dužine 10 metara i lansirne težine 4 tone, koja je razvijena 50-ih godina, a usvojena u službu 1962. godine.
P-35, ostaci u Ukrajini: [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Očigledno je oboren, a s obzirom da se radi o protivbrodskoj raketi, neprijatelj ju je najverovatnije usmerio na objekte u južnim rejonima.
I iako je prilično teško razlikovati
P-35 u ovoj gomili metala, ova raketa ima prilično karakteristična krila. A
Defense ekspres ima potvrdu iz sopstvenih izvora da je upravo ova raketa u pitanju.
P-35 - karakterističan izgled: [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uprkos starosti,
P-35 je i dalje u službi Ruske Federacije. Konkretno, to je sredstvo za uništavanje iz sastava obalskog raketnog kompleksa „
Redut“. Od 2021. njihov broj je procenjen na 8 lansirnih oruđa.
Pored toga, raketa
P-35 se koristi u stacionarnom kompleksu
Utes, koji je takođe poznat kao
Objekat-100. Ovo je podzemni objekat koji se nalazi u blizini Balaklave. Same rakete u lanserima su skrivene pod zemljom i podižu se samo pre lansiranja.
Generalno, Ruska Federacija je imala samo dva takva kompleksa – na Krimu i na ostrvu Kildin u Barencovom moru (prema dostupnim informacijama – napuštena).
Krimski
„Objekat-100“ je obnovila Ruska Federacija 2016. godine nakon aneksije poluostrva i povremeno lansirala rakete. Kremlj je planirao i modernizaciju kompleksa sa ciljem postavljanja lansera za rakete
Onyx i
Cirkon. Takođe, raketama
P-35 su bile naoružane raketne krstarice
Projekta 58, ali su sve one već povučene iz upotrebe.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ali nije poznato koji je lanser korišćen za napad. Istovremeno, upotreba čak i takvih sredstava dalekosežne štete više liči na samo želju da se bar nečim pogodi.
Činjenica je da se raketa
P-35, čak i u najnovijoj verziji modernizacije (
3M44), koja je usvojena 1982. godine, već tada smatrala arhaičnom. Domet njegove upotrebe je do 300 km (prema nekim izvorima do 460 km u verziji
3M44), brzina je do 1800 km/h (prema drugim izvorima 2200 km/h), vel. bojeva glava je do 930 kg (FKBČ 4G48).
Sistem navođenja ove protivbrodske rakete je klasičan za to vreme – inercijalni na marševskom delu i uključivanjem aktivne radarske glave za samonavođenje na kraju. Profil leta, koji takođe zavisi od dometa: 400 metara, 4 km ili 7 km, ali pre napada na objekat, projektil se spušta na visinu od 100 metara.
Ustanovljena je i mogućnost gađanja kopnenih, tačnije obalnih ciljeva. Ali zbog sistema navođenja, morali su da budu radio-kontrastni. Dakle, lansiranje raketa
P-35 od strane neprijatelja je donekle povezano sa upotrebom
Kh-22, koji se koristi za napade na gradove.
Izvor