PALUBA
March 29, 2024, 12:56:50 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Južnoamerička trka drednota  (Read 3669 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: January 29, 2016, 03:38:10 pm »

Nerešeno pitanje vlasništva nad Patagonijom je, od 1840. godine, teralo Čile i Argentinu na “tihi” rat oko ove oblasti. Stanje se pogoršalo 1872. godine, kada je čileanski ratni brod uzaptio trgovački brod kojem je argentinska Vlada dala dozvolu da se bavi trgovinom u ovom području. Tada su krenule sitne smicalice jednih i drugih, a sve je kulminiralo uzapćenjem čileanskog trgovačkog broda od strane argentinske mornarice 1877, što je umalo dovelo do rata. Obe države su poslale u sporno područje svoje flote, a sam rat je izbegnut u poslednjem trenutku potpisivanjem ugovora o razumevanju ( što bi se reklo modernim rečnikom). Sledećih nekoliko godina obe strane su bile “zabavljenje” drugim dešavanjima. Argentina je krenula da uguši ustanak domorodaca koji je trajao od 1870. godine, što je i uspela 1884, dok je Čile bio zauzet Pacifičkim ratom ( 1879-1884), protiv Perua i Bolivije. Ipak su obe strane krajičkom oka posmatrale šta rade komšije i krenule su da polako obnavljaju i modernizuju svoje pomorske snage. Prvo je čile naručio krstaricu Esmeralda 1880. godine, da bi iste godine i argentina naručila oklopnjaču Almirante Brown, a 1885 i krstaricu sa oklopnom palubom Patagonia. Sledeći korak je učinio čile kada je, 1887. godine povećao svoj mornarički budžet za 3.129.500 funti. Ovo povećanje je dozvolilo da se naruči jedna oklopnjača, dve krstarice sa oklopnom palubom i dva torpedna čamca. Ovo je veoma zabrinulo argentinu tako da je ona već sledeće godine naručila dve oklopnjače i tako započela trku u naoružavanju koja je trajala do 1902. godine.

Tabele pomorske trke u naoružavanju između Čilea i Argentine:

Čile

Godina18871892189518961901
Capitán PratBlanco EncaladaEsmeraldaO'HigginsConstitución
Presidente ErrázurizMinistro ZentenoLibertad
Presidente PintoChacabuco

Argentina

Godina188818901891189418951896189718981901
LibertadVeinticinco de MayoNueve de JulioBuenos AiresGaribaldiSan MartinPueyrredónGeneral BelgranoRivadavia
IndenpendeciaMariano Moreno

Napomena: narandžastom bojom su označene oklopnjače, žutom krstarice sa oklopnom palubom, a zelenom oklopni krstaši.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ova trka se usporava 1899, posredstvom V.Britanije a obe zemlje, kao znak dobre volje, se odriču brodova u gradnji, tako da je Čile svoje oklopnjače Constitución i Libertad prodao V.Britaniji, dok je Argentina svoje oklopne krstaše Rivadavia i Mariano Moreno prodala Japanu.

Brazil

Za to vreme Brazilska mornarica je životarila i učestvovala u revoluciji 1889. godine kojom je zbačen sa trona car Pedro II. Posle toga mornarica doživljava dve pobune, 1891 i 1893-94, a zatim učestvuje u slamanju revoluciju Federalista 1893-95 i učestvuje u ratu Kanudosa 1896-97. Sva ova događanja još više iscrpljuju državnu blagajnu, tako da je ostalo malo novca za bilo šta. Sve u svemu, posle ovih nemirnih godina, mornarica je bila popunjena sa samo 45% potrebnog ljudstva. Istovremeno je jedina nabavka novih brodova bila izgradnja dve obalske oklopnjače klase Marechal Deodoro. Međutim finansije počinju da se popravljaju krajem XIX i početkom XX veka, kada dolazi do buma u proizvodnji kafe i kaučuka. Ceni se da je tada 75 do 80% svetske proizvodnje kafe dolazilo iz brazila. Ovo je značilo da su prihodi počeli enormno da rastu, a sa njima i apetiti da Brazil postane priznat kao Južno Američka sila. Sve ovo nije bilo moguće bez jake mornarice, tako da je 14.12.1904. godine izglasano odobrenje da se flota poveća novim i modernim brodovima. Kao i obično i ovde dolazi do rasprave kakva je flota potrebna, tako da se javljaju dve struje. Jedna je bila za opciju gradnje malog broja većih brodova, dok se duga opcija zalagala za izgradnju većeg broja manjih brodova. U početku je druga opcija pobedila i 30.12.1905. godine je izglasan zakon Br.1452, koji je dodelio iznos od 4.214.550 funti za izgradnju tri mala bojna broda, tri oklopna krstaša, šest razarača, dvanaest torpiljarki, tri podmornice, ugljenonosca i jednog školskog broda. Uskoro su brazilci, zbog finansija, odustali od oklopnih krstaša, ali su zato sa firmom Armstrong Whitworth potpisali ugovor za gradnju tri mala bojna broda 23.06.1906. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U međuvremenu je brazilski parlament odlučio da umesto tri mala bojna broda krene sa gradnjom tri velika bojna broda, a sve zbog rasprave o Cušimskoj bitci i potrebi za za brodovima sa većim brojem topova velikog kalibra. Uskoro na čelo Ministarstva Mornarice dolazi kontra admiral Aleksandrino Faria de Alenkar koji je, uz pomoć nekolicine uticajnih političara u parlamentu, uspeo da se izbori za postavljanje novog flotnog programa. Naime on je uspeo da novac, dobijen po zakonu Br.1452 za flotni program iz 1905. godine, preusmeri na novi flotni program kojim je bila planiranja izgradnja tri bojna broda drednota, tri izviđačke krstarice ( kasnije smanjeno na dve), petnaest razarača ( kasnije smanjeno na deset), tri podmornice i dva tendera za podmornice ( kasnije smanjeno na jedan). Povećanje troškova je izbergnuto kasnijim odustajanjem od jedne krstarice, pet razarača i jednog tendera. Sve u svemu novi flotni program je označio kraj gradnje tri mala bojna broda, koji su isečeni na navozima do 07. februara 1907. godine, dok su planovi za nove bojne brodove odobreni 20. februara iste godine. Gradnja novih brodova je svečano počela 17. aprila 1907. godine u Armstrongovom brodogradilištu. Istovremeno sa počinjanjem izgradnje bojnih brodova i krstarica, svetska štampa uveliko počinje da piše o njima, naročito Nju Jork Herald, Dejli Kronikl i Tajms, nazivajući brodove u gradnji najmoćnijim brodovima koje je svet video do tada. Sama gradnja brodova je izazvala pravu pometnju među velesilama, jer su, u tom trenutku, drednote u naoružanju ili gradnji imali samo V.Britanija i SAD, dok su druge velike sile tek razmatrale čitavu koncepciju brodova naoružanih topovima jednog kalibra. Uskoro su novinari toliko naduvali celu ovu priču,  se uskoro krenulo razvijanjem raznoraznih teorija zavere, naročito u britanskim novinama, koje si išle u smeru da brazilci ove brodove nabavljaju za neku treću stranu, nemačku, rusiju, francusku, japan... Koliki su uticaj ova novinarska lupetanja imala, pokazuje i veliko interesovanje u donjem domu Britanskog paralamenta gde su poslanici postavljali pitanja kome su zaista ovi brodovi namenjeni. Naročito je jaka bila kampanja između jula 1908 i marta 1909 godine, da je sama brazilska vlada nekoliko puta slala poruke da su brodovi namenjeni brazilu i da nikakva njihova preprodaja trećoj strani nije moguća. Na kraju je ovu zavrzlamu rešio Prvi Lord admiraliteta Redžinald MekKena, kada je u donjem domu Parlamenta izjavio da čak ni prodaja tih brodova trećoj strani ni u kom slučaju ne može da ugrozi Britansku premoć na svetskim morima.


* CapitánPrat.png (50.87 KB, 616x270 - viewed 74 times.)

* ARANuevedeJulio.jpg (36.42 KB, 649x354 - viewed 87 times.)

* MarechalDeodoro.JPG (88.82 KB, 1008x616 - viewed 85 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1 on: January 29, 2016, 03:40:22 pm »

Argentina

Brazilski flotni program iz 1905. godine je izazvao određeno podzrenje u argentinskim političkim i pomorskim krugovima, ali nije pretstavljao veliko zvono za uzbunu. Tada je smatrano da je brazilska mornarica isuviše slaba, sa lošm brodovima i posadama, i da u dogledno vreme neće biti u mogućnosti da ugrozi argentinsku mornaricu. Jedino se nepovoljno posmatrala narudžbina krstarica i velikog broja razarača, ali ni to nije smatrano velikom opasnošću. S druge strane brazisko naoružavanje je dobro došlo određenim političkim i mornaričkim krugovima kao dobar izgovor da se započne sa kampanjim za nabavku novih brodova za mornaricu. Kampanja se polako zakuvava, da bi, u novembru 1906. godine, argentinski ministar spoljnih poslova Manuel Augusto Montes de Oća izjavio da bilo koji novi brazilski brod može da uništi kompletne flote argentine i čilea. Iako je njegova izjava bila preterana, u tom trenutku, dobro je poslužila u kampaanji za nabavku novih broova. Ministar nije bio svestan koliko  su njegove reči bile proročke. Pravi šok za argentinu i čile je usledio u februaru 1907. godine, kada se saznalo da će novi brazilski brodovi biti drednoti i zaista jači od obe flote uzete zajedno. Stanje opšte zabrinutosti je trajalo do juna 1908. godine, kada je novi ministar spoljnih poslova Estanislao Zebalos, predstavio parlamentu njegov plan za rešavanje ove krize. Naime on je nameravao da pošalje brazilu zahtev da se jedan od dva nedovršena drednota proda argentini, kako bi obe zemlje imale jednake flote. Ukoliko bi brazilci odbili ovaj zahtev, on je planirao da im pošalje ultimatum, a ukoliko odgovora ne bi bilo u roku od osam, dana, on je planirao da mobiliše argentinsku armiju i krene u pohod čiji bi cilje bilo zauzimanje, kako je on tvrdio tada nebranjenog, Rio de Žaneira. Na svu sreću te su ovi njegovi planovi procureli u javnost, tako da se narod pobunio protiv besmislenog rata, a ministar je bio prinuđen da podnese ostavku. Najveći argentinski strah se ogledao u mogućnosti brazila da blokira ušće Rio Plate i time nanese ogromnu ekonomsku štetu argentini. Zbog toga je argentinska vlada i dalje gledala kako da reši ovaj problem, i na kraju je odlučeno da se krene u nabavku sopstvenih drednota. U avgustu 1907. godine, u donjem domu parlamenta je prošao zakon o nabavci tri nova drednota, ali ga je u oktobru argentinski Senat oborio jer je insistirao na arbitraži sa brazilom. Stoga je vlada još jenom pokušala da kupi od brazila jedan od bojnih brodova, ali se i taj pokušaj završio neuspehom. Na kraju se “rat” između parlamenta i senata vodi sve do 18. decembra 1908. godine, kada je, najzad, prošao zakon koji je omogućavao prikupljanje sredstava i ponuda za izgradnju tri bojna broda drednotskog tipa. Uskoro su prikupljena sredstva u iznosu od 14.000.000 funti, dok su za izgradnju brodova stigle ponude od 15 brodogradilišta iz pet zemalja ( SAD, V.Britanije, Francuske, Nemačke i Italije). Argentinska vlada je, u međuvremenu, po dva puta odbila sve ponuđače pravdajući se traženjem najboljih brodova, kao i pojavom superdrednota u obliku bojnog broda Orion. To je izazvalo razumljivi bes kod ponuđača, koji su sumnjali da argentina neke specifične tehničke detalje njihovih brodova prodaje drugim zemljama. Kako bilo, argentina je, na kraju, izabrala da njene bojne brodove gradi brodogradilište Fore River Shipbuilding Company, sa kojim je potpisan ugovor 21, januara 1910. godine. Ovaj potez je izazvao lavinu negodovanja u Evropskim brodogradilištima, koja su se nadala da će baš ona dobiti posao. Naročito su bili ozlojeđeni Britanci. Kako bi, donekle, ublažila ovaj bes, argentinska vlada je u britanskim, francuskim i nemačkim brodogradilištima naručila gradnju petnaest novih razarača.

Čile

Za to vreme je Čile gledao ovu trku između argentine i brazila i planirao svoje nabavke novih brodova. Ono što ga je ometalo u tome je bio razorni zemljotres koji je sravnio sa zemljom Valparaiso 1906. godine, kao i pad cene šalitre na berzama 1907. godine. Osim brazila, čile je morao da računa i na mnogo verovatnijeg protivnika na moru, a to je bio Peru. Naime peruanci su polako počeli sa obnavljanjem svoje flote, koja je maltene skroz bila uništena u Pacifičkom ratu protiv Čilea 1879/83. Peruancima je trebalo dvadeset godina da naruče nove ratne brodove i to su bile dve avizo krstarice, Almirante Grau i Coronel Bolognes, dve podmornice i jedan razarač. Osim toga u peruanskom Parlamentu je prošao zakon kojim je planiran devetogodišnji razvoj mornarice i za koji je odvojeno 7 miliona dolara. Tim zakonom je bila planirana nabavka tri oklopnjače slične britanskim oklopnjačama klase Swiftsure, tri oklopna krstaša, šest razarača i petnaestak manjih brodova. Iako od ovoga plana nije bilo ništa, pa su čak propali i pregovori o kupovini francuskog oklopnog krstaša Dupuy de Lôme, ovo je bio podsticaj čileanskoj Vladi da krene u kampanju za nabavku novih brodova. Novac je obezbeđen zakonom izglasanin 6. jula 1910. godine, kada je objavljen i tender za gradnju dva bojna broda, šest razarača i dve podmornice. Iako su se javila brodogradilišta iz raznih zemalja, svi su bili sigurni da će posao dobiti neki od britanskih ponuđača, što nije ni bilo čudno s obzirom na veze koje su postojale između čileanske i britanske mornarice. Ipak amerikanci i nemci nisu tako lako odustajali i poslali su svoje brodove u zvaničnu posetu čileu. Amerikaci su poslali svoj bojni brod Delaware, a nemci svoj bojni krstaš Von der Tann, ali se i ta mera pokazala kao uzaludna. Možda je situaciju najbolje opisao američki mornarički ataše, kada je rekao da bi trebalo da izbije revolucija kako britanci ne bi dobili ovaj ugovor. Sam ugovor za gradnju dva bojna broda u brodogradilištu firme Armstrong-Whithworth je potpisan 25. jula 1911. godine.

Ostali

Ostalim južnoameričkim mornaricama, prvenstveno zbog stanja ekonomije, nisu ni padale na pamet ovakve nabavke, tako da su se oni ograničili na kupovinu manjih brodova i krstarica. Venecuela je 1912. godine, od SAD-a kupila zarobljenu špansku krstaricu Isla de Cuba i dala joj ime Mariscal Sucre. Urugvaj je, 1910. godine, nabavio jednu topovnjaču deplasmana 1.400 tona, a ekvador je kupio jedan čileanski torpedni čamac, 1907. godine.

Brodovi

Kobilica za bojni brod Minas Geraes je položena 17. aprila 1907., brod je porinut 10. septembra 1908, a opremljen i predat brazilskoj mornarici 10. januara 1910. godine. Kobilica za Sao Paolo je položena 30. aprila 1907., brod je porinut 19. aprila 1909. a opremljen i predat brazilskoj mornarici 12. jula 1910. godine. Obema brodovima krštena kuma je bila supruga brazislkog ambasadora u V.Britaniji, Franciska Regisa de Oliveira. Na probnim vožnjama Minas Geraes je ostvario maksimalnu brzinu od 21,4 čvora, dok je njegov blizanac bio malo brži sa 21,6 čvorova. Na gađanjima se potvrdilo da su ovi brodovi, u tom trenutku, imali najteži plotun ikada ispaljen sa nekog bojnog broda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Depasman: 21.500 tona
Dužina: 165,5 m
Širina: 25,3 m
Gaz: 7,6 m
Pogon: 18 parnih kotlova Babcock & Wilcox i dve vertikalne stapne parne mašine trostruke ekspanzije firme Vicker sa 23.500 KS
Brzina: 21 čv
Doplov: 10.000 NM sa 12 čv
Posada: 1.173 člana
Oklop: pojas 102-230 mm, kazamat 230 mm, paluba 25-51 mm, kule 230-305 mm, komandni toranj 305 mm
Naoružanje: 12x305 mm ( 6x2), 22x120 mm, 8x47 mm

Za prvi argentinski bojni brod Rivadavia kobilica je položena 25. maja 1910., brod je porinut 23. septembra 1911., a opremljen i predat argentini tek 27. seprembra 1914. godine. Ugovor za izgradnju bojnog broda Moreno je dat New York Shipbuilding Corporation iz Nju Džerzija, a njegova kobilica je položena 10. jula 1910., brod je porinut 23. septembra 1911., a opremljen i predat tek 26. februara 1915. godine. Krsna kuma oba broda je bila Izabela Batbeder, supruga vođe argentinske mornaričke komisije koja je nadgledala radove oko brodova u SAD, Romula Sebastiana Naona. Razlog za ovako velika kašnjenja pri opremanju brodova treba tražiti u čestim štrajkovima i u nesrećama koje su pratile oba broda prilikom njihovih proba. Rivadavia je na probi maksimalne brzine, 16. septembra 1913. godine razvila maksimalnih 22,5 čvorova, dok je sutradan, prilikom probe vožnje od 30 sati došlo do loma lopatica jeden od turbina, te je brod morao da ide ponovo na popravke. Turbine su bile veliki problem sve do avgusta 1914. godine, kada se, prilikom ponovne zamene, jedna turbina otkačila od krana, pala na brod i nanela mu nova oštećenja. I Moreno je iskusio deo svojih problema sa turbinama, tako da je pri prvom pokušaju postizanja maksimalne brzine, na samom početku, došlo do loma lopatica jedne od turbina. I ovaj brod je posle toga vraćene na neophodne popravke. Na sledećem testu postiže istu brzinu kao i njegov stariji blizanac. Moreno je imao i par nesreća po predaji argentinskoj mornarici, kada je na prvom putovanju prema svojoj državi, 26. marta 1915., potopio baržu Enterprise, na ušću reke Delaver i odmah potom se nasukao. Posle toga je imao još jedno nasukivanje 15. aprila iste godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Depasman: 30.100 tona
Dužina: 181,3m
Širina: 30 m
Gaz: 8,44 m
Pogon: 18 parnih kotlova Babcock & Wilcox i tri turbine sa zupčastim prenosom firme Brown-Curtis sa 40.000 KS
Brzina: 22,5 čv
Doplov: 7.000 NM sa 15 čv, 11.000 NM sa 11 čv
Posada: 1.220 članova
Oklop: pojas 102-305 mm, kazamat 159-238 mm, paluba 76 mm, kule 230-305 mm, komandni toranj 305 mm
Naoružanje: 12x305 mm ( 6x2), 12x152 mm, 16x102 mm, 2x533 mm TC

Kobilica čileanskog drednota Almirante Latorre je položena 27. novembra 1911, brod je porinut 27. novembra 1913. godine. Krštena kuma broda je bila supruga čileanskog  ambasadora u V.britaniji Olga Budge de Edvards. Početkom PSR-a radovi na gradnji broda bivaju obustavljeni da bi brod bio preuzet od strane britanaca 9. septembra 1914. godine. Samo preuzimanje je prošlo bez upotrebe sile, zbog prijateljskih veza između britanije i čilea. Brod je dobio novo ime, Kanada, a opremanje je završeno, i brod predat mornarici 15. oktobra 1915. godine. Kobilica za drugi čileanski drednot ( Almirante Cochrane) je položena 20. februara 1913. godine, ali su na njemu radovi takođe prekinuti izbijanjem PSR-a. Kako je brod bio u početnoj fazi gradnje, ostavljen je da stoji tako na navozu do 28. februara 1918. godine, kada je i on otkupljen od Čilea, i dovršen kao nosač aviona Eagle. Veliku mana je bila to što je čileanski bojni brod kao gorivo koristio naftu i ugaj, što se odrazio i na njeov dopov od samo 4.400 mija.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Depasman: 32.000 tona
Dužina: 191 m
Širina: 28,2 m
Gaz: 10 m
Pogon: 21 parni kotao Yarrows i četiri parne turbine Brown-Curtis sa 37.000 KS
Brzina: 23 čv
Doplov: 4.400 NM sa 10 čv
Posada: 1.167 članova
Oklop: pojas 102-230 mm, kazamat 152 mm, paluba 38 mm, kule 250 mm, komandni toranj 280 mm
Naoružanje: 10x356 mm ( 5x2), 16x152 mm, 2x76 mm, 4x47 mm, 4x533 mm TC


* MinasGeraes c.jpg (115.39 KB, 1169x884 - viewed 73 times.)

* ARARivadavia c.jpg (225.86 KB, 1396x882 - viewed 82 times.)

* AlmiranteLatorre c.jpg (315.17 KB, 3126x2016 - viewed 89 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #2 on: January 29, 2016, 03:42:23 pm »

Brazil naručuje nove brodove

Po porinuću prvog brazilskog bojnog broda, Vlada te zemlje je krenula sa pokušajima da otkaže ugovor sa Armstrongom o gradnji trećeg broda. Za ovo je postojalo nekoliko razloga, a najvažniji je bilo otopljavanje političkih odnosa sa “ljutim rivalom” argentinom i finansijska kriza nastala padom izvoza kaučuka i kafe. Armstrongovi pregovarači ipak uspevaju da nagovore brazilce da se krene sa izgradnjom novog broda, čija je kobilica položena u martu 1910. godine. Već sredinom maja brazilska vlada zahteva da se radovi na izgradnji novog broda obustave i da im se dostave planovi za novi brod koji bi po svojim karakteristikama odgovarao tada novim superdrednotima. Brazilci su zahtevali da brod bude dužine 200 metara, sa deplasmanom od 33.000 tona, naoružan sa dvanaest topova kalibra 356 mm i cenom do 3.000.000 funti. Dalje tehničke začkoljice i novine, koje su brazilci želeli na svom novom brodu, su odložile potpisivanje ugovora o gradnji za 10. oktobar 1910. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Po potpisivanju ugovora dolazi do velikog štrajka brodograđevinskih radnika, tako da je početak gradnje broda opet odložen. Za vreme ovih događanja na čelu Ministarstva Mornarice dolazi do smene, u kojoj admiral Markes Leao zamenjuje dotadašnjeg ministra admirala Faria de Alenkara, i tada dolazi do daljih odlaganja, jer se opet krenulo sa tehničkim začkoljicama. Naime admiral Leao i čelni ljudi mornarice su hteli da se konstrukcija pojednostavi vraćanjem na stare topove kalibra 305 mm, dok su odlazeći ministar ( Alenkar) i pedsednik brazilske mornaričke komisije u britaniji, kontre admiral Duarte Heje de Bačelar Pinto Guedeš, zahtevali da brod bude naoružan sa najjačim topovima, raspoloživim u tom trenutku, kalibra 406 mm. Pinto Guedeš je čak i napravio skicu novoga bojnog broda, koji je trebalo da bude naoružan sa osam topova kalibra 406 mm, šest topova kalibra 240 mm i šesnaest topova kalibra 152 mm. Kako je bilo sigurno da su se brazilci malo pogubili u svojim željama, Armstrong šalje jednog od svojih najboljih inžinjera, Justasa Tenisona d`Ejnkorta, u brazil, kako bi tamošnjim vlastima objasnio šta se može, a šta ne. Na sve to u brazilskoj mornarici dolazi do pobune, poznate pod imenom pobuna biča ( Revolta da Chibata), 22. novembra 1910. godine, na koju su se odlučili crni mornari posle godina ponižavanja i mučenja koje su svakodnevno dobijali na brodovima. Naime oficiri u brazilskoj mornarici su koristili kaznu bičevanja čaki za najsitnije prestupe i propuste. Inžinjer d`Ejnkort se vratio u britaniju 11. marta 1911. godine, da bi vlasnicima Armstronga objasnio šta se dogovorio sa brazilskom Vladom i mornaricom. On je, uvidevši u kakvom se stanju nalazi zemlja i procenivši ekonomsku situaciju, izbegao da priča sa brazilcima o velikom brodu naoružanom topovima od 406 mm, i dao im je nekoliko predloga vezanih za brod naoružan topovima od 305 do 356 mm. Na ovo se odlučio jer je brazilski deficit počeo da raste i skočio sa 22 miliona dolara u 1905. godini na 43 miliona u 1911. Osim toga počeo je lagani pad bruto dohotka po glavi stanovnika i počeo je rast spoljašnjeg i unutrašnjeg duga, koji nikako nije mogao biti rešen izvozom kafe i kaučuka. Naime otkrivanjem kaučuka na britanskom dalekom istoku, cena kaučuka u brazilu je opala za 25%, a izvoz za celih 36,6%. Osim toga i cena kafe je opala za 20%, a izvoz za 12,5%. Na kraju je dogovorena izgradnja bojnog broda naoružanog sa četrnaest topova kalibra 305 mm po ceni od 2.675.000 funti. Ugovor o izgradnji novog broda je potpisan 3. juna 1911., a kobilica je svečano položena 14. septembra iste godine. Tada je odlučeno da će novi brod dobiti ime Rio de Janeiro. Međutim brazilci su opet krenuli da se nećkaju oko izgradnje novog broda, pre svega iz ekonomskih razloga, tako da su potajno krenuli sa pregovorima o prodaji broda. Među zainteresovanim stranama su bile Rusija, Italija, Grčka i Otomanska imperija. U sred ove “gungule” u Armstrongu su razmatrali i ideju da brod bude prenaoružan, i da umesto četrnaest topova od 305 mm, dobije naoružanje od sedam topova kalibra 381 mm. Uskoro iz “trke” za kupovinu ispada Rusija, dok su se kao najozbiljniji kupci pojavile Italija i Grčka. Na stranu Grčke u ovom “poslu” je stala Francuska, koja je radije bi radije taj brod videla kod svog saveznika nego kod svog najvećeg protivnika na Mediteranu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Svo to vreme Osmanlije su radile iz senke i polako se približavale svom cilju. Dok su grci nudili da kupe brod za 2.675.000 + 50.000 funti, osmanlije su prvo pokušale da izvrše zamenu, tako što bi njihov bojni brod Reşadiye, koji je takođe građen u britaniji, zamenili za Rio de Janeiro. Međutim brazilci su ovaj predlog glatko odbili i stavili im do znanja da u obzir dolazi samo prodaja broda za novac. Osmanlije su onda odlučile da plate dotadašnju cenu gradnje broda, u iznosu od 2.340.000 funti, kao i da plate brazilu dodatnih 1.200.000 funti za njega. Brazilci pristaju na ovaj posao i brod je zvanično prodat Otomanskoj imperiji 29. decembra 1913. godine. Osmanlije brodu daju novo ime, Sultân Osmân-ı Evvel, ali brod, po izbijanju PSR-a, zaplenjuju britanci i uvrštavaju ga u svoju flotu pod imenom Agincourt. U međuvremenu, u oktobru 1912. godine, argentina se spremala da naruči i treći bojni brod, ukoliko bi Rio de Janeiro bio dovršen i predatr brazilskoj mornarici. Kada je finalizovana prodaja broda Otomanskoj imperiji, u argentini je došlo do olakšanja i odustajanja od ovih planova.

Depasman: 31.360 tona
Dužina: 204,7 m
Širina: 27,1 m
Gaz: 9,1 m
Pogon: 24 parna kotla Babcock & Wilcox i četiri parne turbine Parsons sa 34.000 KS
Brzina: 22 čv
Doplov: 7.000 NM sa 10 čv
Posada: 1.268 članova
Oklop: pojas 102-230 mm, kazamat 152 mm, paluba 25-64 mm, kule 203-305 mm, komandni toranj 305 mm
Naoružanje: 14x305 mm ( 7x2), 20x152 mm, 10x76 mm, 3x533 mm TC

Po uspešnoj prodaji Rio de Janeira osmanlijama, u brazilu Vlada ponovo počinje da leti na krilima mašte, podpomognuta mornaričkom ligom ( Liga Maritima Brasileira) koja je čak krenula sa sakupljanjem dobrotvornih priloga za izgradnju novog broda, i zahteva od Vikers i Armstronga da joj pripreme predloge za novi bojni brod. Iz Vikersa je stiglo šest predloga za novi brod, deplasmana 26.000 do 30.500 tina, brzine 22 do 25 čvorova i koki je trebao da bude naoružan sa osam do deset topova kalibra 381 mm ili sa osam topova kalibra 406 mm. Arsmstrong je, sa druge strane, poslao samo dva predloga za naoružanje novog broda, od osam ili deset topova kalibra 381 mm. Iako se u nekim poblikacijama navodi da brazilska Vlada nikada nije naručila novi bojni broda, a među njima se navodi i Conway's All the World's Fighting Ships, gde stoji da brazilci nisu mogli da se odluče između 4 različite verzije, u dokumentima firme Armstrong jasno stoji da je odlučena gradnja broda po projektu 781. Ovaj projekat je predviđao gradnju broda naoružanog sa osam topova kalibra 381 mm i koji je imao neke karakteristike brodova klase Queen Elisabeth i Revenge. Ugovor o izgradnji mnovog broda je potpisan 12. maja 1914. godine, a tada je i dato ime novom brodu Riachuelo. Prikupljanje materijala za gradnju novog broda je teklo odlični i svečano polaganje kobilice je bilo planirano za 10. septembar. Početak PSR-a odlaže početak gradnje broda, da bi to postalo zvanično 14. januara 1915. godine. Gradnja broda je definitivno otkazana 13. maja iste godine.

Argentinski pokušaji prodaje

Kada su argentinci saznali za prodaju Rio de Janeira, odmah su i oni krenuli sa pokušajima da udome svoja dva broda. Naime nova vlada je htela da se ratosilja tih brodova, a da dobijena sredstva uloži u obrazovanje i podsticanje ekonomije. U tom cilju su pred argentinski Parlament bila predstavljena, tokom 1914. godine, tri zakona koji bi omogućili prodaju, ali su sva tri odbijena. U međuvremenu su se u moguću prodaju brodova su se umešali i amerikanci, koji su bili zainteresovani da njihova tehnologija ne padne u ruke potencijalnog budućeg neprijatelja. Kao potencijalni kupci ovih brodova su se javile Rusija, Austro-Ugarska, Italija, Otomanska imperija, Japan i Grčka. Najozbiljniji kupci su bili grci, koji su, da bi parirali osmanlijama, nudili čitabih 18.000.000 dolara samo za Moreno, što je bilo 6.000.000 dolara više nego što je koštala izgradnja oba broda. Međutim nikome nije išla u prilog dalja eskalacija sukoba na Balkanu, tako da je argentinska Vlada prijateljski “ubeđena” da odustane od ovog posla.

Čile i Grčka

U nekim novinama su se, tokom 1913. godine, pojavili naslovi da su grci pokušali da kupe i čileanske bojne brodove, prvo jedan, a zatim i oba. Iako su među čileancima vladale simpatije prema grcima, a u određenim krugovima je postojala i želja da se ratosilaju bojnih brodova kao kamena oko vrata, do dogovora nije došlo, verovatno posle još jednog “prijateljskog” ubeđivanja.


* SãoPaulo01.jpg (164.15 KB, 1200x709 - viewed 82 times.)

* SultanOsman I.jpg (287.22 KB, 1600x1091 - viewed 77 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #3 on: January 29, 2016, 03:44:19 pm »

Međuratni period i kraj

Početak pvog svetskog rata je smirio sve učesnike trke, jer je lepo svota novca počela da se sliva u njihove kase. Brazil je ponovo počeo da prodaje velike količine kaučuka i kafe, argentina govedinu a čile šalitru. Koliko je bilo ludilo u ovoj trci, može se videti po proračunima troškova nabavke i održavanja ovih čeličnih zveri izveli neki ekonomisti i istoričari. Pomorski istoričar Robert Šena je izračunao da je cena brazilskih brodova dostigla cifru od 6.110.100 funti, s tim da je tu trebalo uračunati još 605.520 funti za municiju, 832.000 funti za modernizovanje i izgradnju novih dokova, kao i 60% od te ukupne sume za održavanje oba bojna broda u sledećih pet godina. Brazilski novinari su izračunali da je za tu sumu novca moglo da se izgradi 5.030 kilometara pruge ili da se napravi 30.300 porodičnih farmi. Dva argentinska broda su koštala argentinu jednu petinu ukupnog nacionalnog dohotka, tako da ne čudi što su argentinci želeli da se ratosiljaju ova dva broda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Što se samih brodova tiče, oni su već početkom dvadesetih bili beznadežno zastareli, a tome je doprinelo i relativno loše održavanje. Svi su bili izgrađeni pre uvođenja sistema sve ili ništa, nisu imali moderne sisteme kontrole vatre, mašine su im bile u lošem stanju. To se najbolej vidi na primeru bojnog broda Sao Paulo, kojem je procurilo četrnaest od osamnaest kotlova prilikom odlaska na modernizaciju u Njujork tokom avgusta 1918. godine. Argentinci su svoje brodove poslali na remont u SAD između 1924. i 1926. godine. Čileanci su konačno kupili svoj brod u aprilu 1920. godine za cifru od 1.000.000 funti, što je predstavljalo trećinu uloženih sredstava u njegovu gradnju. I ovaj brod je bio zreo za remont, ali je on izvršen tek između 1929. i 1931. godine u britaniji. Osim toga treba napomentui da su svi brodovi, u periodu između dva rata, više puta bili stavljani u rezervu i opet  vraćani u aktivnu službu, kako su kada i šta finansije dozvoljavale. Ubrzo posle DSR-a, brodovi su krenuli da izlaze iz aktivne službe jer se nije imalo sredstava ni za najosnovnije održavanje. Prvi je iz flotne liste brisan Sao Paulo, 02. avgusta 1947., i do avgusta 1951 je služio za obuku, kada je prodat Iron and Steel Corporation of Great Britain.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brod je poslednji put isplovio, sa osmočlanom posadom, u teglju dva remorkera, Dexterous i Bustler, 20. septembra 1951 godine. Kada su bili na 150 milja severno od Azora, uleteli su u oluju u kojoj su oba teglja pukla i Sao Paolo je nestao. Britanski i američki avioni su tragali za njim do 10. decembra iste godine, ali brod nije nikada nađen, kao ni nesretna osmočlana posada. Sledeći odlazi Minas Geraes, koji je iz sastava flote brisan 31. decembra 1952. godine, koji je tom prilikom prodat italijanskoj kompaniji SA Cantiere Navale de Santa Maria iz Đenove. Brod an svoje poslednje putovanje kreće 01. marta 1954., a na odredište stiže 22. aprila iste godine. Bojni brod Moreno je prebačen u rezervu 1949. godine, da bi iz flotne liste bio brisan tek 01. oktobra 1956. Argentina je svoj bojni brod prodala japanskoj  Yawata Iron and Steel Company za 2.468.660 dolara 11.januara 1957. godine, da bi brod na svoje poslednje putovanje krenuo 12. maja. Na svoje konačno odredište stiže 17. avgusta. Sledeći odlazi Rivadavia, koji je bio na mrtvom vezu od 1948. godine i koji je služio da se sa njega skida potrebna oprema. Sam brod je brisan iz flotne liste 01. februara 1957.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brod je, 30. maja iste godine, prodat SA Cantiere Navale de Santa Maria za 2.280.000 dolara. Na svoje poslednje putovanje kreće 03.aprila 1959. a stiže na odredište 23. maja iste godine. Čileanac je bio aktivan do 1951. godine, kada izbija vatra u mašinskom prostoru i nanosi mu oštećenja koja nisu bila rentabilna za popravku. Brod je brisan iz flotne liste 01. oktobra 1958. godine, a u februaru 1959. je prodat kompaniji Mitsubishi Heavy Industries za 811.110 dolara. Na svoj poslednji put kreće 29. maja 1959. a na odredište stiže krajem avgusta iste godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Neizbežnim odlaskom u rezalište se završila priča o trci južnoameričhih zemalja za moći, kojom su želele da dokažu da su neko i nešto, ako ne u svetu, a ono barem na svom kontinentu.


* ARARivadavia02.jpg (574.2 KB, 1540x1223 - viewed 87 times.)

* MinasGeraes03.jpg (695.37 KB, 2358x1575 - viewed 83 times.)

* ARAMoreno.jpg (824.44 KB, 1877x1338 - viewed 83 times.)

* AlmiranteLatorre03.jpg (658.62 KB, 1771x1097 - viewed 63 times.)
Logged
ViribusUnitis
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 389


« Reply #4 on: January 29, 2016, 05:14:20 pm »

Izvrstan uvid u dio svijeta koji nam je kao Evropljanima manje poznat, a i uvijek je bio po strani od velikih svjetskih događaja. Nemoguće je oteti se dojmu o ludilu tamošnjih vlada koje u općem siromaštvu troše pare na beskorisno gvožđe koje u eventualnom južnoameričkom ratu ne bi bilo presudni faktor. Spremati se za međusobni rat povrh sve one bijede i diktature... Strašno. Poučna priča.
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #5 on: January 29, 2016, 10:42:38 pm »

Odlično (i ako mogu reči konačno Wink ) Motorista!
Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
kapetan fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 7 442


« Reply #6 on: January 29, 2016, 11:01:48 pm »

Bilo je odavno - i nikada više!
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #7 on: June 03, 2019, 02:11:19 pm »



Na ovu temu.


Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #8 on: June 26, 2019, 11:31:37 am »



Quote
The Riachuelo, a never-built battleship of the Brazilian Navy



Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #9 on: June 26, 2019, 11:46:23 am »

Bilo je odavno - i nikada više!

Bože, koje su pare ulupali Čile, Argentina i Brazil u te brodine koje nikakve koristi dale nisu. Mnogo je mačku goveđa glava, što kažu.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.033 seconds with 22 queries.