Putovanje KM: Krf - Malta - Bizerta, maj 1929

<< < (2/8) > >>

vladimir bošković:
BIZERTA

Posle boravka u Malti, isplovila je naša eskadra u sredu 29 maja iz Malte, i to najpre »Hvar« sa podmornicama (već u 5 sati ujutro), a sve ostale jedinice tek u 5 sati popodne. U početku su sve jedinice imale priličan vetar, i nešto mora u pramac, tako da su pomalo gubile od svoje brzine; no 30 maja ujutro bila je potpuna tišina, tako da je gubitak opet nadoknađen tokom vožnje. Ujutro se je naše brodovlje sjedinilo pred Bizertom, a pre podne je uplovilo u francusku ratnu luku Bizertu, na obali Tunizije. Pred lukom dočekali su brodovlje civilni peljari, koji su ih odveli na unapred određena mesta. »Dalmacija« i »Hvar« vezali su se na plutači u unutarnjem delu luke, podmornice uz »Hvar«, a torpiljarke po grupama, odeljeno, na obali kanala, pred samim gradom. Ulazeći u luku, »Dalmacija« je odala teritorijalni salut, koji je bio uzvraćen s jedne baterije na kopnu.
U luci zatekla je naša eskadra 3 francuska razarača: »Gabolde«, »Mangini« i »Leblanc« (poslednji bivši austriski brod »Dukla« građen u Kraljevici, zatečen od antantinih sila u Boki Kotorskoj, i odande odveden).
Francuski komandujući admiral Hallier, prefekt Treće Obalske Komande, sa sedištem u Bizerti, poslao je svog ađutanta da pozdravi našeg admirala a admiral Prica je odmah po tom posetio francuskog admirala i ostale funkcionere u Bizerti. Popodne je francuski komandujući admiral u pratnji kontreadmirala Picot-a, komandanta odbrane obale Bizertskog sektora, posetio našeg admirala na »Dalmaciji«. Kontradmiral Picot je ranije kroz godine bio u Beogradu, dodeljen Vrhovnoj Komandi i našem Vladaru. On je 1915 sudelovao sa francuskim marinskim topovima pri odbrani Beograda i vrlo dobro pozna naše prilike. Veći broj naših mornaričkih oficira bio mu je poznat još otpre. Admiral Picot je izrazio svoje osobito veselje da može pozdraviti našu eskadru u Bizerti.
Naš je admiral u Bizerti još izmenio posete sa civilnim kontrolorom, francuskim organom upravne vlasti, kaidom, tuniškim sreskim poglavarom, i načelnikom opštine, a od vojnih vlasti još i sa generalom Magnabalom, komandantom trupa. Prilikom posete francuskih admirala, predstavljeni su ovima i naši komandanti brodova.

Pomeni na grobovima junaka.

Za petak, 31 maja, predviđen je pomen na grobovima pomrlih srpskih vojnika u Bizerti. I tu je kao i na Krfu objavljeno da je ovaj pomen priređen od Kraljevske Mornarice, i da se za to niko neće pozvati na ovu svečanost. Ipak su francuske vlasti odlučile da i službeno učestvuju. Sa naše eskadre iskrcan je polubataljon mornara sa muzikom, a svi su oficiri eskadre, sem onih na dežurnim i stražarskim službama, izišli na groblje. Pomenu su sa francuske strane prisustvovali komandujući viceadmiral Hallier, sa kontradmiralom Picotom i većim brojem francuskih mornaričkih oficira, general Magnabal sa oficirima garnizona, civilne vlasti i predstavnici opštine, konzularni kor, svi u svečanom odelu, predstavnici ratničkog udruženja, dame Crvenog Krsta, građani, a od francuskih trupa jedno počasno odelenje tuniških strelaca. Činodejstvovao je jedan stari ruski sveštenik, protojerej Poletajev, dušobrižnik ruske kolonije. Za vreme pomena ispalio je kr. brod »Dalmacija« žalobnu paljbu od 21 metka u intervalima od jedne minute. Posle verskog obreda i blagoslova grobova, održao je admiral Prica govor našim oficirima i mornarima: Setio je prisutne na to, da im je to drugi put na ovom putovanju da stupaju pred grobove onih, koji su živote dali za Oslobođenje i Ujedinjenje. Daleko od otadžbine nalaze se kosti naših junaka ...
»Kad kućama pođete, junaci, ispričajte svojima kako je krvavo stečena ova tekovina, kako je skupo kupljeno sve ovo sto danas imamo, ispričajte im i to, da su ovi sto ovde leže, tili u smrt ubeđeni da će svojom žrtvom doprineti svanuću sretnijih dana i Srbinu i Hrvatu i Slovencu.
Žrtve, označene tolikim krstovima, moraju nam biti opomena na dužnost, da budemo gotovi sve žrtvovati za odbranu naSe grude, za Kralja i Otadžbinu«.
Admiral se je zatim obratio na francuskom jeziku prisutnim francuskim predstavnicima i izjavio im zahvalnost za gostoprimstvo, koje je u najtežim danima ukazano našem narodu, kao i za lepo održavanje grobova. Pošto su svi prisutni kliknuli: »Slava palim junacima!« uzeo je reč viceadmiral Hallier, ističući nerazdvojne veze između srpske vojske i francuske mornarice za rata. Sećao je naše na to, kako je francuska mornarica prebacila 140.000 srpskih vojnika na Krf, a 13.000 u Afriku. On stoga prati sa uzbuđenjem ovu posetu jugoslovenske mornarice na ovo groblje. Posle admirala govori još i civilni kontrolor Motte, u ime Tuniške vlade. Admiral je Prica zahvalio francuskim predstavnicima na njihovim rečima, i položio je u kapeli, koja se nalazi u sredini lepo održavanog posebnog srpskog groblja, veliki venac sa natpisom: »Žrtvama za Oslobođenje i Ujedinjenje —  Blagodama Kraljevska Mornarica«. Posle završenog pomena, položeni su još i venci na grobove francuskih, engleskih i talijanskih ratnika na Bizertskom groblju.
Popodne istog dana upućen je odred naših mornara i veći broj naših oficira na groblje u Ferrjville, u blizini francuskog pomorskog arsenala Sidi-Abdallah i mornaričke bolnice — oko 17 kilometara od grada Bizerte. Put je izvršen delom željeznicom, delom peške. Na ovo groblje stigli su i predstavnici francuskih vlasti, francuski admirali, komandant arsenala, građanske vlasti i t. d. Počast je odao jedan odred mornara francuske pomorske baze. Pred spomenikom u sredini groblja, na kome se nalazi natpis »Francuzi i Srbi pali za Otadžbinu«, održan je pomen a i ovdje je nas admiral u kratko govorio našim oficirima i mornarima: naveo je, da ovde ima 1722 groba, a u okolini ih ima svega 2529, sve grobovi vojnika, koji su pošli u rat sa jednom mišlju Što je u srpskoj skupštini u Nišu izrečena rečima: »Da se borba vodi za Oslobođenje i Ujedinjenje svih Srba, Hrvata i Slovenaca«. Za tu su misao ljudi položili i svoj Život. »Pa kad vidite sve ovo i čujete tu zavetnu misao ovih mučenika, zar ne bi izrekli prokletstvo nad svakim onim, koji bi se drznuo da poruši tolikom krvlju sazidanu svetu tekovinu našu: ujedinjenu našu veliku Otadžbinu?« Po tom admiral obraća nekoliko reda na francuskom jeziku prisutnim Francuzima u ime zahvalnosti što su održavali naše grobove, »kako ih ni njihove majke i sestre ne bi bolje mogle očuvati«. Potom se naređuje »kape skini«, i jedan od mornara čita »Oče naš«. Usklikom: »Slava!«, i polaganjem venaca, te kratkim prigodnim govorima francuskog viceadmirala, potpretsednika opštine i pretsednika udruženja francuskih ratnika, završena je ova svečanost, koja je imala manje oficijelni karakter nego li pomen pre podne. Opština Ferryville pozvala je naše oficire sa admiralom na počasno vino.

Posete u Tunisu.

1   juna pošao je admiral Prica u pratnji načelnika Štaba kapetana fregate Kubina, ađutanta poručnika bojnog broda Mundorfera i sa komandantom »Dalmacije« kapetanom bojnog broda Klobučarom, komandantom Podmorničke Flotile kapetanom fregate Kršnjavijem i komandantom Divizije Torpiljarka kapetanom fregate Preradovićem, u Tunis, da obavi zvanične posete. On je najpre posetio francuskog rezidenta, opunomoćenog ministra Mancerona, komandujućeg generala svih tuniških trupa armiskog generala de Chambruna, a popodne bio je admiral sa pratnjom primljen u svečanoj audijenciji kod Nj. Vis. Sidi Ahmed Paše, Beya i gospodara kraljevine Tunizije, koji je tom prilikom odlikovao admirala lentom ordena Nišan-Iftikara, kapetana bojnog broda Klobučara, i kapetane fregate Kubina, Kršnjavog i Pieradovića sa komanderskom, a poručnika bojnog broda Mundorfera sa oficirskom zvezdom istog ordena.
Naš je admiral još pregledao i spomenik francuskih i naših vojnika na Tuniškom groblju, u pratnji kapetana invalida g. Gavrilovića, koji je od naše vlade postavljen u Tuniziji za čuvanje i uzdržavanje naših grobova (Što se vrši na trošak našeg Ministarstva Pravde).

Počasti, sastanci i odlazak.

2   juna, posle povratka našeg admirala u Bizertu, dao je grad Bizerta počasno vino u bizertskoj kafani »Rid«. Tom su prilikom izmenjeni prigodni i srdačni govori sa predstavnicima grada i civilne vlasti, a muzika tuniških tiraljera, koja je za vreme prijema koncertirala, odsvirala je najpre našu, a onda francusku himnu.
O   podne je bio ručak kod francuskog admirala Halliera. Francuski admiral je tu izrekao prijateljski i drugarski govor, na koji je naš admiral morao zahvaliti improviziranim francuskim govorom, pošto za ovaj ručak nisu bili predviđeni zvanični govori.
U večer dao je admiral Prica na »Hvaru« večeru za zvanične francuske predstavnike i njihove gospođe, a posle toga bio je reumon na »Hvaru«. Ples je vrlo lepo uspeo i mnogo je doprineo međusobnom upoznavanju između naših oficira i francuskih oficira i porodica.
3   juna položio je naš admiral, u prisustvu izaslanika bizertske ruske kolonije, venac na ruskom groblju. Popodne istog dana prisustvovao je admiral sa većim brojem oficira prijemu i vrtnoj zabavi priređenoj po ministru-rezidentu u Marsi kod Tunisa.
4   juna dao je kontreadmiral Picot ples u svome stanu, u počast naše eskadre. 5 juna dao je civilni kontrolor u Bizerti ručak, a popodne istog dana priredio je viceadmiral Hallier čaj i vrtnu zabavu u admiralitetskoj palači. Na ovoj je zabavi, pored francuske muzike, koncertirala i naša mornarička muzika, svirajući većinom naše narodne komade.
Od sportskih priredaba odigrane su samo dve nogometne utakmice. 2 juna igrala je naša momčad protiv francuskog Bizertskog kluba, sa uspehom 4:1 za nas, a 4 juna sa kombinovanom posadom Bizerta-Tunis sa rezultatom 2:2.
Naši oficiri i podoficiri, pa i izvestan broj mornara, imali su prilike da posete grad Tunis i druge gradove Tunizije. Oficiri su češće igrali tenis na mesnim igralištima u Bizerti, a bili su i gosti u oficirskom domu garnizona kao i u pojedinim porodicama. Boravak naše eskadre u Bizerti doveo je, osobito nakon prvog upoznanja, do srdačnih veza između naših i francuskih oficira, i građana. Mnogo je bilo osoba i porodica, koje su se rado sećale boravka Srba u Bizerti 1916 godine, i koji su se iskreno veselile dolasku naših broodova.

Izmena telegrama sa poslanikom Spalajkovićem.

Prilikom boravka našeg brodovlja u Bizerti, izmenio je naš admiral telegrame sa našim poslanikom u Parizu. Na pozdravni telegram, kojim je naš admiral poslaniku javio dolazak naših brodova u Bizertu, stigao je ovaj odgovor:
»Viceadmiral Prica — commandant escadre yougoslave Bizerte — Zahvaljujući Vam na telegramu srdačno pozdravljam u ime moje i osoblja kraljevskog poslanstva dolazak Vas i nase eskadre u francuske vode. Poseta nase mlade mornarice savezničkoj francuskoj marini obeležiće datum u jačanju prijateljskih tradicionalnih veza dvaju naroda i ostaće nov dokaz naše zahvalnosti za sve one ogromne usluge koje su Francuska i njena mornarica učinile za našu vojsku i narod. Molim Vas da sa gospodom oficirima i posadom primite moje najiskrenije zelje za uspeh misije — Kraljevski poslanik Spalajković.« Prilikom odlaska telegrafirao je naš admiral pariškom poslaniku: »Monsieur Spalajkovitch Ministre yougoslave Paris — Danas odlazi naša eskadra iz Bizerte. Oficiri i posade samnom zajedno zahvaljujuć Vam na srdačnim željama za uspeh misije sretni su što mogu javiti da su ovdje u Perryvilleu i Tunisu bili primani od vlasti i od građana sa najvećom Širokogrudnošću, od časa dolaska do polaska, dok smo mi nastojali da za ovoliku pažnju što toplije izrazimo našu duboku zahvalnost. Sretan Vam ostanak — Viceadmiral Prica«.
6   juna rano ujutro isplovile su podmornice sa »Hvarom«, a u podne krenula je i »Dalmacija« sa torpiljarkama. Pre odlaska pozdravio je naš admiral ponovno francuskog komandujućeg admirala, a ovaj je u pratnji kontradmirala Picota, tik pred odlaskom, još jednom došao na »Dalmaciju«. Viceadmiral Hallier izrazio je, prilikom odlaska naše eskadre, svoje priznanje nad lepim i vojničkim držanjem naših posada pri izlazu na kopno, i na samim brodovima, Što je učinilo sjajan utisak na francuske oficire.

...

vladimir bošković:
POVRATAK

Kao Što se je češće radilo i za vreme polaska, vožnja brodova u sastavu na povratku naše flote iskorišćena je za vežbanje. Na putu iz Bizerte u Maltu vršene su razne vežbe pojedinih sastava, a torpiljarke su vežbale i sa »Dalmacijom«. Daleko od naše obale, na obali Severne Afrike i pred Kap-Bonom, vršene su vežbe napada, artileriske vežbe i razni vidovi obuke u upotrebi oružja i brodova, kao da se brodovi nalaze negde na Jadranu, pred našom obalom.

PONOVO NA MALTI

7.   juna sjedinila se je naša eskadra pred Maltom, i još prepodne uplovila je ponovo u ovu luku, na kratak, i ovaj put nezvanićan poset, zbog odmora i krcanja pogonskog materijala. Jedinice su vezane opet na starom mestu. Za vreme boravka u Malti fungirale su ovaj put, pored podmorničke flotile, krstarice druge eskadre »Cardiff«, »Ceres« »Calliope« i »Calledon« kao kućedomaćini. Na čelu ove eskadre bio je kontradmiral Davies, koji je sa komandantima i oficirima krstarica na sam dan dolaska naših brodova priredio večere i ples za oficire.
8.   juna iskorišćen je za krcanje ugljena i nafte sa strane torpiljarka, a admiral Prica je toga dana posetio engleskog komandanta flote i komandanta Malteške baze, da ih pozdravi, i da im ponovno zahvali na lepom prijemu. O podne je bio na ručku kod guvernera, i kao gost ovoga prisustvovao je popodne konjskim trkama u La Marsi. Popodne održane su još i tenis-utakmice između naših i engleskih oficira. Sa naše strane istaknuli su se u igri kapetani korvete Labaš i Ulmanski, te poručnik bojnog broda Andrić, no utakmice su u glavnom ispale u korist Engleza. Za ove igre darovao je naš admiral naročite pokale.
Ovog dana priredio je naš admiral ručak admiralu i komandantima 2. engleske krstarične eskadre.
9.   juna predao je naš sportski oficir por. b. br. Janez Kern komandantu broda »Courageous« srebrni pokal u znak priznanja naše mornarice za igru futbalske momčadi 28 maja u Malti. Predaja je izvršena pred postrojenom posadom engleskog broda »Courageous« i uz srdačan govor komandanta broda, koji je istaknuo prijateljstvo obeju mornarica te svoje veselje da vidi naše brodove na Malti, i da se bar donekle mogu revanširati za srdačan prijem, na koji su Englezi uvek naišli na našoj obali.
Naš počasni konzul u Malti, ugledni građanin Mr. John Agius, koji se je prilikom boravka naših brodova mnogo brinuo za našu eskadru, bio je 8 juna pozvan na večeru, koju je naš admiral dao u počast njegovu i njegove porodice. 9 juna je sam aranžirao, u svojoj bašti u Sliemi kod Valette, čaj u čast naših oficira.
10.   juna napustili su naši brodovi Maltu, uzevši kurs na Argostolion (otok Kefalonija). Na putu se je vežbalo (pred Maltom, 11. juna, i ujutro na vidiku otoka Kefalonije).

POŽAR U ARGOSTOLIONU

11.   juna, u 12 sati i 45 minuta, uplovila je »Dalmacija« sa torpiljarkama u grčku luku Argostolion. Prva torpedna grupa ušla je u unutarnji deo luke, gde je bacila sidra, dok su torpiljarke druge grupe i »Dalmacija«, ostale u vanjskom delu prostrane luke.
Oko 16 sati istog dana izbio je na kopnu, u gradu, požar. Ovaj je bio primećen od torpiljarki prve grupe, koje su bile u blizini, i po naređenju komandanta Torpedne Divizije, upućeno je smesta ljudstvo na kopno, da sa spravama za gašenje pomogne pri suzbijanju požara. Malo posle toga, čim je izvešten komandant sastava, stigao je još i jedan jači odred mornara sa Kr. broda »Dalmacije«. Našem ljudstvu, najpre pod vodstvom prvih oficira torpiljarki, a kasnije pod komandom poručnika bojnog broda Naglića sa »Dalmacije«, uspelo je da požar lokalizuje i da ga pogasi. Bez pomoći naših odreda mogao je požar imati kobnih posledica za sve okolišne kuće, tim pre, što grad Argostolion nije raspolagao gotovo ni sa kakvim sredstvima za gašenje. Duvao je jak vetar, koji je mogao preneti požar na druge kuće, a u neposrednoj blizini kuće koja je gorela nalazila se je jedna fabrika spirituoza, koja je predstavljala veliku opasnost za okolicu. Naši su podoficiri i mornari, pod vodstvom oficira, radili sa velikom požrtvovnošću ne bojeći se opasnosti da spase ljudske živote i da spreče dalje prodiranje vatre. Srećom, ostalo je sve naše ljudstvo, ako ne računamo nekoliko lakih i jednu malo težu povredu, neozleđeno.
»Hvar« sa podmornicama uplovio je tek 12 juna ujutro. Naš je admiral posetio lokalne grčke vlasti i ove su, vrativši poset, izrazile svoju veliku zahvalnost na pruženoj im pomoći prilikom požara. Opštinski je odbor održao naročitu sednicu, na kojoj je zaključio, da se našem admiralu ima izraziti blagodarnost grada, što je učinjeno posebnim dokumentom.
Za vreme boravka u Argostolionu priredio je tamošnji prefekt nekoliko automobilskih izleta sa zakuskama za admirala, komandante i oficire.
15.   juna dao je admiral večeru za grčke zvanične predstavnike na »Dalmaciji«, a posle ove priređen je reunion na istom brodu. Za vreme boravka naših brodova u Argostolionu, bio je prisutan i naš konzul sa Krfa, g. Vukmirović, u čiji rejon spada i otok Kefalonija.
Pošto su torpiljarke nadopunile svoje zalihe sa »Hvara«, krenule su sve jedinice 17 juna na put prema našoj obali. »Hvar« je otputovao već u 1 sat u noći, torpiljarke su sledile u 7 sati, a »Dalmacija« je napustila Argostolion u 8 sati. Torpiljarke su prošle kroz kanal Itake, to jest na istočnoj strani otoka Kefalonije, i sastale su se tek na visini otoka Sv. Maure sa »Dalmacijom«. Na putu vežbali su svi sastavi. Popodne 17 juna prošla je »Dalmacija« sa torpiljarkama kroz krfski kanal, i ovde je ponovo, pri prolaženju uz mesto, gde su u ratu bačeni u more mrtvi vojnici sa Vida, na kratko zaustavljen hod brodova, a posadama naređena molitva.
Torpedna Divizija prošla je istočno od Kefalonije, nedaleko od ulaza u vode Patrasa, gde je 7 oktobra 1571 godine tučena bitka kod Lepanta. Komandant je tom prilikom izdao naredbu, potsetivši posade na činjenicu, kako je u tim vodama došlo do teškog sukoba između krsta i polumeseca, i kako su mornari iz naših primorskih gradova kod ovih borba časno učestvovali dajući svetli primer hrabrosti ostalim delovima kršćanske flote, tako da se možemo ponositi
ovakovim pređima.
Oko ponoći ušla je »Dalmacija« sa torpiljarkama u Jadran. Za vreme noćnog kretanja vršeni su još i noćni napadi torpiljarki u svrhu uvežbanja u noćnom radu.

Opet u otadžbini

18   juna pre podne naš je školski flotni sastav u celini uplovio u Boku Kotorsku. Na putu od Oštra do Tivta bio je pozdravljen od ratnih brodova, ustanova mornarice na kopnu, te sa tvrđava i baterija. Brodovi sastava odgovorili su na uzvike s kopna mornarskim »Ura!«, a muzika sa »Dalmacije« svirala je naše nacionalne komade. I pučanstvo Boke Kotorske izrazilo je svoje zadovoljstvo prilikom povratka naše eskadre, izvesivši zastave i klicajući prolazečim brodovima.
Još pre podne svi su se brodovi privezali u Tivtu.
19   juna priredili su oficiri eskadre drugarsko veče svojim drugovima iz Boke, oficirima vojske i mornarice, te Čehoslovačkim oficirima, koji su se radi avijatičkih pokusa nalazili u Boki.
20   juna, posle završene misije, iskrcao se je Komandant Mornarice sa »Dalmacije«, a »Školski Flotni Sastav« je tim prestao dejstvovati.

* * * * *
Krstarenje naših brodova u inostranim vodama uspelo je u svakom pogledu, odgovaralo je svim očekivanjima i postavljenom zadatku. Sve vožnje, dolasci i odlasci, izvršeni su tačno po utvrđenom programu. Na brodovima nije bilo ni kvarova ni bolesti. Naše su posade svuda pravile najbolji utisak, a svuda u inostranstvu čula su se najpovoljnija mišljenja o izgledu naših brodova. Naši oficiri i naše posade došli su u kontakt sa stranim svetom, upoznali su ga, ali su doprineli i tome, da strani svet upozna naš narod. Naša se je zastava prvi put na ratnim brodovima pokazala u inostranim lukama; ona je tim stupila u isti red sa zastavama ostalih pomorskih naroda, koji imaju svojih interesa na svetskim morima.

...

vladimir bošković:
 
NAŠ PRVI NASTUP

Krf, Malta, Bizerta, opet Malta, Argostolion. Prvo krstarenje naše ratne mornarice posle 34 dana završeno je. Prvi izlazak čitave jedne eskadre pod našom ratnom zastavom u inostrane vode je  značajan datum za našu mladu mornaricu i prva potvrda njenoga postojanja.
Doista, prvi put se sada moglo da oseti da mi imamo flotu, bez obzira na mali, neznatni broj brodova i na potpuno odsustvo većih modernih ubojnih jedinica. Ono Što čini osnovu za svaku ratnu mornaricu, bez čega ne vrede ni sami krstaši ni bojni brodovi, to je moral i obučenost ljudstva, to je sposobnost komandnog elementa i ljubav za svoj poziv, to je duh koji vlada u floti, a koji je obično posledica i nastavak tradicija.
Ima svega 7 godina od kako se na moru vije naša ratna zastava. Za ovih 7 godina mi možda nismo dali u pogledu građenja ratnih brodova, nabavke pomorske avijacije, i tehničkog spremanja ono što se trebalo i moralo dati, ali smo sa druge strane dali maksimum. Može se reći da je u pogledu morala i duha spreme i sposobnosti ljudstva naša mornarica ravna onima koje danas u svetu zauzimaju prva mesta. To se na ovome prvome krstarenju naše flote jasno pokazalo.
Nije sva korist ovog putovanja sadržana samo u onome što smo mi pokazali inostranstvu, nego i u onome Što smo mi videli.
Mladim oficirima data je na ovome putu retka prilika da vide i nauče sve ono što nikada zatvoreni u Boki Kotorskoj ili Šibeničkoj luci, ili ma gde kod nas, ne bi mogli videti i naučiti.

Pre svega, sve vežbe naših brodova na Jadranskom Moru u pogledu navigacije bile su vezane za obalu. Ma gde se plovilo, uvek su bila na vidiku ostrva i obale, i prema njima se vršila orijentacija, bez potrebe za sekstante, pa se čak moglo ploviti i bez kompasa i smerne ploče, kao kod onih starih trgovačkih kapetana koji navigiraju po oku i po iskustvu duž obala. Sada se prvi put izašlo na pučinu gde se po 24 sata nisu videle obale, gde se plovilo po suncu, po zvezdama, po busoli, po karti, po sekstantu, i linije koje su naši brodovi sekli po moru milimetarski su se poklapale sa onima koje su bile le-njirom povučene na pomorskoj karti da bi označile pravac kojim treba navigirati. Pokazalo se na ovome putu da mi imamo izvrsne navigatore i plovljenja preko okeana pod našom ratnom zastavom naziru već naši marinski oficiri u bliskoj perspektivi.
U pogledu izdržljivosti ljudstva rezultati su takođe bili sjajni. Ljudi su ostajali po čitav dan i noć na službi gotovo bez odmora, sa dva ili tri sata spavanja. Noću se ostajalo na straži, na dežurstvu, a danju na palubi dok su se brodovi valjali preko talasa, ili se kuvalo u strašnoj zapari od 40 stepeni kakva je uvek na podmornicama kada se plovi, a da se ne govori o ljudstvu u mašinama koje je sretno kada je temperatura u kojoj žive samo 45° pošto se obično penje i do 60 stepeni.
Najnapornije je bilo na torpiljerima koji su teško izdržavali uznemireno more, gde je valjanje dostizalo do 45 stepeni, a gde se ova služba vršila isto onako besprekorno kao da stoje usidreni u nekoj najmirnijoj luci.
Bez obzira na lepo vreme ili nepogode, čitavog puta torpiljeri su spajali plovljenje sa ratnim vežbama. Neprekidno su se menjale formacije, vršilo izviđanje, izvodili dnevni i noćni napadaji i maglenje, tako da je krstarenje naše eskadre bilo u isto vreme i jedan pomorski manevar.
Ni jednog jedinog incidenta nije bilo pored svih naprezanja, ni jedne grublje greške, ni jednog ozbiljnijeg bolesnika na lekarskom pregledu, čak je i materijal izdržao čitav put bez ikakvog kvara, i ako su sem podmornica svi naši ratni brodovi već skoro u dobu kada se povlače iz upotrebe.
Kako je moguće da su vaši brodovi tako čisti, svetli, novi kao da su sada izašli iz brodogradilišta? — pitao je jedan francuski pomorski oficir, pošto je posetio našu staru »Dalmaciju«, koja je blistala na tropskom suncu, i pošto je video naše torpiljere privezane uz molo u Bizerti.
Bilo je mogućno samo tako što su ljudi neprestano visili na konopcima uz bokove brodova, da poprave bojom ono Što se isprljalo vodom iz kaljuža i pepelom, Što se i onda dok su brodovi plovili na sve strane pralo, bojilo, Čistilo, trljalo. Oficiri — naročito prvi oficir — po nekoliko puta na dan vršili su pregled brodova, imalo se uvek da se radi i samo je taj rad i krajnje naprezanje i oficira i mornara držalo brodove u takvom stanju da su doista davali utisak da su novi.
Naša je mornarica dostojno i sjajno predstavila našu kraljevinu pred inostranstvom ali da se ovo postiglo bilo je potrebno da svi, od komandanta Mornarice admirala g. Priče pa do najmlađeg mornara druge klase, dadu krajnji napor koji se može dati. Pa ipak taj napor i zamor nije bio nikome težak. Ljudstvo je to smatralo kao sportsku utakmicu gde se ide do krajnjeg daha, do krajnjeg napora mišica, samo da se svoja zastava Što sjajnije reprezentuje.
Posle ovoga puta jedno ogromno pouzdanje ušlo je u naše ljude. Svi su osetili da smo mi pomorski narod, da je naša budućnost na moru isto onako kao Što je prošlost bila na kopnu.
Jedan naš mladi oficir, oduševljen utiskom koji je naša flota učinila i kod grčkih i engleskih i francuskih oficira, uzviknuo je:
—   Mogli bi nam sada dati i bojne brodove, i nebi se bojali da bi ma u čemu za njih bili nespremni.
Pored svih ovih rezultata koje je dalo prvo putovanje naše flote u inostranstvo, postoji još jedan, a to je ogromna propaganda koju pojava svake ratne mornarice čini u jednoj drugoj zemlji. Brodovi pod ratnom zastavom, već svojom pojavom donose saznanje tuđem svetu o zemlji čije oni boje nose, pokazuju moć na mom svoje države. Za nas, koji smo na ovome putu imali da posetimo vode Grčke, za koju nas vezuje tek potpisani Pakt Prijateljstva, vode engleske i francuske gde su te uspomene izražene uspomenama na savezništvo iz dana svetskoga rata i jednom iskrenom simpatijom, srdačnoŠću i prijateljstvom koje su zvanični predstavnici ovih Velikih Sila pokazali da gaje prema nama, — ovo putovanje je bilo jedna velika, topla prijateljska manifestacija.
Već po dočeku na Krfu samo stanovništvo je pokazalo takvo oduševljenje da ga ni u našim lukama većeg ne bi našli, a zvanični predstavnici dočekali su našu flotu kao Što se dočekuje samo neko koji je veći i viši. Englezi su nas dočekali kao ravne sebi sa tolikom ljubaznošću i srdačnosti kako Englezi još ni jednu stranu flotu nisu do sada primili. Bilo je u tome dočeku pored najveće pažnje i počasti koja se može jednoj stranoj eskadri ukazati, još i jednog ogromnog drugarstva i krajnje ljubaznosti koju su engleski oficiri u svome susretu sa našim oficirima pokazivali.
I ako je naša Kraljevina, tražeći agreman od Francuske da naša flota poseti Bizertu, izrazila da će to biti put radi vežbe i radi obilaska naših ratnih groblja, dakle nešto sasvim naše privatno, ipak je prijem koji su nam Francuzi ukazali bio vanredno srdačan, i nekoliko dana bavljenja naše flote u Bizerti učinili su da veze između francuske i naše ratne mornarice, koje su prvi put došle u dodir, postanu isto onako srdačne i prijateljske kakve su bile između francuske i naše kopnene vojske u danima drugarstva na bojnome polju.
Stanovništvo Bizerte, sećajući se našeg trogodišnjeg boravka, gledalo je takođe svakom prilikom da pokaže svoje prijateljstvo prema nama. Nije bio mali broj onih koji su izvukli već iz zaborava svoje znanje našeg jezika. Više stanovnika Bizerte obraćalo se našim mornarima srpski, a neki od njih, kao inžinjer g. George Solet, govorili su tako savršeno kao da su desetak godina živeli u našoj zemlji. U ostalom u kući g. Georga Soleta nalazi se slika našeg Kralja i cele Kraljevske Porodice, njegova deca nose šajkače a on sam kaže u šali da se oseća »više Srbinom nego Francuzom«.
Kontradmiral g. Picot, koji je za vreme rata sudelovao u odbrani Beograda sa svojom baterijom teških marinskih topova, i u čijem salonu na počasnom mestu stoji fotografija koju mu je Nj. V. Kralj sa svojom posvetom dao kao i fotografija sa Kraljevog venčanja, govorio je uzbuđeno za vreme prijema koji je on u svome stanu priredio:
—   Čini mi se sada, kada ste vi došli, da mi se vraća moja mladost.
Po tom je dodao:
— Ja nisam bio više mlad u danima kada sam bio na Topčiderskom brdu, al me najlepše uspomene vezuju za to doba.
Naši marinski oficiri ostavili su najlepŠi utisak kod sviju, i kontradmiral g. Picot dao je tu spontano jednu vrstu izjave:
— Moram da Vam kažem, rekao mi je prišavši mi i uzimajući me prijateljski pod ruku, da su vaši marinski oficiri ostavili izvanredan utisak kod nas sviju. Ne samo ja, nego svi mi ovde sa najvećim zadovoljstvom mogli smo da konstatujemo koliko je vaša mlada mornarica dostojna vaše sjajne vojske.
Ove reči admirala g. Picot-a zauzimaju znatno mesto u opštem bilansu prvog putovanja naše mornarice u inostranstvo.
Topli, značajni, smeli članak koji je na dan našeg dolaska na Krf objavio u atinskom listu »Elpis« jedan aktivni grčki divizijski general, pod punim potpisom, pokazao je sa druge strane koliko je političkog, spoljno-političkog odjeka imala pojava naše ratne mornarice u inostranim vodama.

STAN1SLAV KRAKOV

...

MOTORISTA:
Sjajno!

:klap :klap :klap

FF:
Sjajan materijal.  Bravo!

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page

[*] Previous page