PALUBA
March 28, 2024, 10:12:42 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Donirajte Palubu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Otet još jedan Srbin u Libiji  (Read 1666 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: April 26, 2016, 07:40:23 am »

Otet još jedan Srbin u Libiji
Večernje novosti   26.04.2016.

Državljanin Srbije Miroslav Tomić (36) otet je u subotu u Libiji. Ministarstvo spoljnih poslova Srbije u stalnom je kontaktu sa libijskim vlastima.

Iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije potvrdili su ovu informaciju za "Večerenje novosti", ističući da su u stalnom kontaktu sa libijskim vlastima, sa kojima čine sve da se ova situacija što pre razreši i naš državljanin što pre nađe na slobodi. Kako saznaje ovaj beogradski list, Tomić, koji radi na naftnim poljima udaljenim od glavnog grada Tripolija 1.200 kilometara, otet je kod naftne bušotine "Mesina oilfild", koja je u vlasništvu kompanije "Arabian gold oliv kompani". Inače, bušotina se ne nalazi u zoni sukoba, zbog čega se pretpostavlja da su otmicu izvršile lokalne kriminalne grupe, najverovatnije kako bi tražili otkup. Potraga je započela odmah po prijavi nestanka. Prema nezvaničnim informacijama, Tomić je najverovatnije otet dok je obilazio naftne bušotine. Inače, u Libiji živi poslednjih 20 godina i zaposlen je u nemačkoj kompaniji "Ferostal", koja se bavi održavanjem naftnih cevi i postrojenja, a u ekipi je jedini Srbin. Kako je moglo da se čuje, on, kao i ostali zaposleni, dobio je garancije da će biti bezbedan, tim pre što postoji obezbeđenje oko naftnih polja. Pre pet godina, firma je evakuisala svoje radnike iz zona sukoba, a otmica se odigrala u mirnom delu zemlje, zbog čega se i pretpostavlja da je izvršena kako bi se tražio otkup. Tomić, čija porodica živi u selu Brasina kod Malog Zvornika, do pre tri nedelje je bio u Srbiji, a planirao je da se vrati u julu kako bi sa suprugom i dvojicom maloletnih sinova otišao na zajednički odmor. Poslednji se sa njim, dan pre otmice, čuo prijatelj koji takođe živi i radi u Libiji. O nemilom događaju, Tomićevu porodicu obavestili su nadležni iz kompanije "Ferostal". Novembra prošle godine u blizini Sabrate kidnapovani su službenici srpske ambasade u Libiji Slađana Stanković i Jovica Stepić. Nažalost, ubijeni su 19. februara prilikom američkih vazdušnih napada na uporište Islamske države. Sredinom januara ove godine, posle deset meseci zarobljeništva iz zatvora u Tripoliju pušten je Srđan Babić. Bivši telohranitelj Zorana Đinđića, radio je za francusku kompaniju "Argus" koja se bavi poslovima fizičkog obezbeđivanja diplomatskih i privrednih misija.

Izvor: www.blic.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1 on: April 26, 2016, 03:30:06 pm »

Oslobođen Srbin koji je otet u Libiji
Tanjug , T. M. S. , I.M.J.   26.04.2016.

Srpski državljanin Miroslav Tomić (36) koji je otet pre tri dana u Libiji, kao radnik na naftnim poljima udaljenim 1.200 kilometara od Tripolija je oslobođen, potvrđeno je za "Blic" u kompaniji "Ferostal".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prema saznanjima koje je "Blic" dobio iz libijskog ogranka kompanije Ferostal, Tomić je oslobođen. Kako saznajemo u MSP i dalje nisu dobili zvaničnu potvrdu o oslobađanju Tomića, iako "za to postoje indicije". Tomić u Libiji radi na naftnim poljima udaljenim od glavnog grada Tripolija 1.200 kilometara, otet je kod naftne bušotine "Mesina oilfild", koja je u vlasništvu kompanije "Arabian gold oliv kompani". Inače, bušotina se ne nalazi u zoni sukoba, zbog čega se pretpostavljalo da su otmicu izvršile lokalne kriminalne grupe, najverovatnije kako bi tražili otkup. Potraga za njim bila je započeta odmah po prijavi nestanka. Premijer Srbije, Aleksandar Vučić, izjavio je nešto ranije danas da Srbija radi sve da vrati otetog Srbina.

Izvor: www.blic.rs


* 0ddd0308192975cc061761591309146b.jpeg (11.86 KB, 243x338 - viewed 47 times.)
Logged
švercer011
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 749



« Reply #2 on: May 09, 2016, 11:12:35 pm »

Srbin koji je bio otet u Libiji: Pio sam benzin i preživeo dva metka u glavu!



Vladimir MITRIĆ | 09. maj 2016. 22:00


Miroslav Tomić prvi put govori o strahotama: Morao sam otmičare da vozim 1.700 kilometara kroz pustinju pod pretnjom ubistvom. Tri dana bio sam bez hrane i već sam poželeo da poginem


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

BIO sam u predvorju smrti! Tri dana sam vozio kroz pustinju moje otmičare, bez hrane, pod stalnom pretnjom da će me ubiti, što su na kraju i pokušali. Čudom sam preživeo i evo me ponovo u mojoj Srbiji! Samo Bogu i mojim libijskim prijateljima iz plemena Tabu, koji vojno kontrolišu jug te zemlje, mogu da zahvalim što sam živ. Praktično su mi podarili novi život. A sada živim za dan kada će 12 oficira i vojnika koji su me spasli biti moji gosti u Srbiji.

Ovako za "Novosti" govori, još na zbrinjavanju posle drame koju je preživeo u pustinjama Libije, Miroslav Tomić (46), iz Vlasine kod Malog Zvornika. Kidnapovan je 24. aprila u 16.30, nedaleko od gradilišta nemačke firme "Feroštal", čiji je jedan od ključnih menadžera i zbog poznavanja struke, i zbog ugleda koji uživa posle više od dve decenije rada u Libiji.

- Blokirali su mi kola trojica ljudi u maskirnim uniformama. Udarali su me kundacima i naterali da džip vozim u pravcu koji mi odrede - priča sagovornik "Novosti". - Pratilac u džipu sve vreme mi je držao cev ispod pazuha naređujući kako i kojom brzinom da vozim. Kako sam ustanovio, bio sam im potreban kao vozač kroz nepreglednu pustinju od Mesle do Nigera, na granici sa Čadom, na relaciji dugoj oko 2.000 kilometara. Glumio sam da ne znam arapski kako bih saznao šta su zaista njihove namere. Tražili su od mene da im saopštavam parametre za dži-pi-er-es i vešto sam uspevao da odglumim loše poznavanje arapskog i da im uvek zadnju brojku parametra saopštim pogrešno.

Tomić kaže da je pravljenjem takvih grešaka praktično sebi davao mogućnost da preživi, jer da su kidnaperi uspeli da uspostave vezu sa nekima od svojih, koji bi onda došli kolima, njegova uloga vozača postala bi suvišna i bio bi - likvidiran. Uspeo je čak da reduktor na svom džipu podesi tako da troši četiri puta više goriva nego uobičajeno kako bi kidnaperi ostali sa što manjom rezervom goriva.

Sve vreme, tri dana i tri noći, vozio je bez hrane, a vodu je dobijao u nekoj kombinaciji sa benzinom jer su ekstremisti rezerve vode čuvali za sebe. Tako je, kažu preživeo. Pravili su pauze od dva do tri sata, a njega bi za to vreme držali vezanog za džip sa rukama pozadi. U nekoliko navrata, kada je i same ekstremiste hvatala bojazan da mogu da ostanu bez goriva u pustinji, razumeo je da razgovaraju o tome da ga zakolju, ali su na kraju konstatovali da im je ipak potreban još neko vreme.

- Vozio sam tražeći pogodno mesto gde bih mogao džipom na nešto da naletim, da se survam, samo da poginem, ili da učinim bilo šta kako bi me usmrtili metkom a ne nožem...

Kada su bili, posle tri dana i tri noći, na oko 1.700 kilometara od mesta gde je kidnapovan, Miroslav, za koga će kasnije neki od libijskih lekara reći da ima pancir telo, pokušao je po cenu života da im se suprotstavi. Na kraju su ga njih trojica savladali, dobio je dve prostrelne rane u glavu, snažan udarac kundakom u lobanju i ko zna koliko udaraca po telu. Pomislili su da je mrtav i bacili ga u jarugu sa svih strana obasjanu suncem i udaljili se.

Ostali su, međutim, na udaljenosti sa koje su mogli da ga vide. Svestan da će sunce, uz činjenicu da je teško ranjen, izmučen, iscrpljen, bez vode i hrane, dokrajčiti njegov život, skupio je snagu i uspeo da se pomeri na manje osunčano mesto. Kidnaperi su primetili da ga nema tamo gde su ga ostavili.

- Njih trojica su došli da me traže, jedan mi se približio na dvadesetak metara. Tada sam mislio da mi spasa nema, ali odjednom je zapucalo sa svih strana. Pojavili su se pripadnici vojske juga Libije, plemena Tabu, čiji me je komandant Jusuf, zbog korektnog odnosa prema njihovoj vojsci kao menadžera nemačke firme, označio za njihovog brata - priča Miroslav. - I sam sam znao da kidnaperi nisu domaći Libijci, već da je reč o islamistima koji pripadaju Boko haramu, koji su u Libiji ratovali na strani ID-a.

Odmah je krenulo zdravstveno zbrinjavanje Miroslava.

- Sva znanja o lečenju u prirodi moji prijatelji su primenili stavljajući mi razne meleme. Držali su me na rukama da me ne bi ugrozilo truckanje pustinjskog vozila po Sahari. Na prvoj lokaciji njih 12 skupilo se oko mene, pošto je bila noć, kako bi me koliko je god moguće zgrejali. Pronalazili su antilope u Sahari koje su klali da bi mi lagano davali da jedem hranu spremljenu na način kojim ću što pre da se oporavim od teških rana.

Usledilo je transportovanje Miroslava na najmanje pet lokacija kako bi potpuno bio bezbedan. Bilo je govora da ga evakuišu sa jednog od aerodroma udaljenog oko 400 kilometara, ali pošto nisu bili najsigurniji da tamo nema ekstremista odustali su od te namere. Odlučili su da se Miroslav dobro oporavi i da se onda, posle sedam-osam dana, vrate u Meslu, mesto gde je kidnapovan 24. aprila. Sve vreme nad njim je bdilo petnaestak ljudi, a osim u karaulama i manjim bolnicama vreme je provodio i u kućama plemenu Tabu bliskih komandanata i vojnika. I uvek pod stražom i budnim okom "čistih" Libijaca, boraca protiv ekstremnih islamista.

- Kad sam se oporavio rekao sam da svim srcem želim da svi koji su učestvovali u mojoj evakuaciji budu moji gosti u Srbiji - priča Miroslav. - I ne samo na letu do Aleksandrije, već i do Beograda, živo su se zanimali za moje stanje. To čine i danas. Oni su vitezovi ne samo svog naroda, dobrih i plemenitih Libijaca, već i ovog vremena. O tome svedoči i činjenica da su trojicu mojih kidnapera mogli na mestu da likvidiraju, ali nisu hteli da pravdu uzimaju u svoje ruke, žele da im se sudi.

DUŠA SLOVENSKA

MIROSLAV Tomić bio je pred evakuacijom iz Libije 2011. i 2014. godine, a tamo je otišao ponovo u januaru ove godine. Kidnapovan je u trenutku kada je došao da snimi deo postrojenja na gradilištu, što je trebalo da bude prilog za nedeljni izveštaj njegovoj kompaniji u Nemačkoj.

- Odlično znam arapski, znam dušu tih ljudi kojima sam uvek poklanjao najveću moguću pažnju, a valjda su i oni osetili moju široku dušu slovensku, pa sam tako i spasen iz ruku ekstremista.


NEKA IM SUDI ZAKON
VOJSKA juga Libije odluku da ne likvidira Miroslavljeve kidnapere obrazložila je ovako: - Neka im sudi zakon. Ako bismo ih likvidirali po čemu bismo se razlikovali od njih!?


#Invalid YouTube Link#
MIROSLAV ne krije ogorčenje da je delu javnosti u Srbiji plasirana informacija kako su ga navodno kidnapovali oni koji su ga zapravo oslobodili i uz natčovečanske napore mu sačuvali život. Ističe da je, kada je čuo kakve se informacije plasiraju, morao da bude oprezan u svakoj komunikaciji. Sa velikom pažnjom njegovu dramu pratila je preko interneta kompletna libijska javnost.


Izvor:Vecernje Novosti


* mi (1)_620x0.jpg (70.24 KB, 620x513 - viewed 48 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.023 seconds with 24 queries.