PALUBA
March 28, 2024, 08:12:08 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, to može potrajati 24 h, ali je neophodno da novoregistrovani korisnik aktivira svoj nalog koji će dobiti putem e-pošte u navedenom vremenu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: General Mihail Andrejević Miloradović  (Read 3140 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« on: October 17, 2016, 10:40:14 am »

Mihail Andrejević Miloradović


Nakon bitke kod Borodina, general Miloradović je zamenio svog večitog rivala Bagrationa, koji je podlegao povredama, a kasnije je postao i čovek broj dva u ruskoj vojsci, iza Kutuzova, ako ne i broj jedan.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ove godine se navršava 245 godina od rođenja slavnog generala.

Mihail Andrejević Miloradović (Sankt Peterburg, 12. oktobar 1771. — Sankt Peterburg, 26. decembar 1825), potomak srpske plemićke porodice Miloradović iz Hercegovine, bio je ruski general koji se istakao u Napoleonovim ratovima.

Mihailov čukundeda Ilija Miloradović, naslednik uglednih Miloradovića čija je zadužbina poznati srpski manastir Žitomislić u okolini Mostara, sa sinovima Mihailom, Gavrilom i Aleksandrom početkom 17. veka odlazi u Rusiju. Prema rečima arhimandrita Nićifora Dučića, Miloradovići su emigrirali jer „porodica vjerom nije htela da prevrne, pa je radije pristala da tužna srca napusti svoju otadžbinu“.

Zaista, skoro dva veka ova hercegovačka plemićka porodica slavno je služila pravoslavnoj veri stojeći na braniku ruskog pravoslavnog carstva. Još kao dete, Mihail je upisan u gardiste i brzo postaje podnarednik u čuvenom Izmailskom puku. Vojne veštine učio je i u inostranstvu, prvo u Nemačkoj, a potom u Francuskoj.

Bio je omiljeni učenik velikog Suvorova, pod čijom komandom je služio u ratu protiv Turske i Poljske. Istakao se u ratu u Italiji i Švajcarskoj 1799. godine, a 1805. postao je general-potpukovnik i učestvovao je u bici kod Austerlica pod Kutuzovljevom komandom. Mnogo puta se istakao u Rusko-turskom ratu (1806-1812).

Godine 1806. nagrađen je mačem ukrašenim dijamantima na kome je pisalo „Za hrabrost i spasavanje Bukurešta“. Ponovo je pobedio Turke kod Obileštija u Rumuniji 1807. godine. Posle pobede nad Turcima 1809. kod tvrđave Rasevat u Bugarskoj, unapređen je 1810. u general-pukovnika.

Aleksandar Bondarenko, istoričar i autor knjige „Miloradović“ za Sputnjik kaže da je Mihailo Miloradović bio čovek široke duše, pravi vojskovođa, koji se nikada nije odvajao od svojih vojnika, zajedno sa njima gladovao je tokom vojnih pohoda.

"Jednom su ga vojnici počastili kašom, a on im je zauzvrat dao jedino što je imao — parče sira. Miloradović je cenio podvig običnog vojnika, recimo, naredio je da se dodeli jednom husaru 17 červonaca (170 rubalja) — po broju rana koje je dobio na važnom zadatku“, priča Bondarenko. Prema njegovim rečima, Miloradović je zablistao punim sjajem tokom Napoleonove invazije na Rusiju, odnosno Otadžbinskog rata.

"Nakon bitke kod Borodina, Miloradović je zamenio svog večitog rivala Bagrationa, koji je podlegao povredama, a kasnije je postao i čovek broj dva u ruskoj vojsci, iza Kutuzova, ako ne i broj jedan. Miloradović je komandovao povlačenjem ruskih snaga. Kutuzov je tada smatrao da gubitak Moskve ne znači i gubitak Rusije, i da će Moskva ’poput sunđera rastvoriti francusku vojsku‘, ali je zaboravio da će pre toga kroz Moskvu proći ruska armija, čije su moral i disciplina drastično opali zbog pretrpljenih gubitaka. Međutim, Miloradović je dao sve od sebe kako bi vojska bez incidenata prošla kroz prazan grad u kojem su se, između ostalog, nalazile ogromne zalihe alkohola. Osim toga, Miloradović je nekoliko puta nadmudrio Francuze i genijalno realizovao Kutuzovljevu ideju: Francuzi su se povlačili istim putem kojim su ušli u Rusiju — išli su kroz ratom uništena područja — a Rusi nisu išli njihovim tragom, nego paralelnim putem, i napadali francuske jedinice“, kaže Bondarenko.

Posle potpunog trijumfa u Otadžbinskom ratu, legende koje su se ispredale o Miloradovićevom herojstvu učinile su ga popularnim ne samo među vojnicima, već je stekao veliko uvažavanje i kod neprijatelja. Francuzi su ispredali bajke o njegovoj hrabrosti i vojničkom umeću, a zbog munjevitih dejstava od Kutuzova je dobio nadimak Krilati.

Posle blistavog osvajanja Lajpciga, kao komandant garde odlikovan je ordenom svetog Andreja Prvozvanog, a zbog uspešnog komandovanja u zagraničnom pohodu, car Aleksandar Prvi lično mu je dodelio titulu grofa Ruske imperije i prvi je stekao pravo da na epoletama nosi carev monogram. Posle toga učestvovao je u nekoliko bojeva sve do pobedničkog ulaska u Pariz u sviti imperatora, za šta je dobio nekoliko stranih ordena, kao i počasno pravo koje je dobio od cara da nosi vojnički Georgijevski krst.

Od 1818. godine do smrti, Miloradović je bio vojni general-gubernator Sankt Peterburga i komandant gardijskog korpusa.

"Običan narod je verovao Miloradoviću. Na primer, jednom su kod njega došla dvojica radnika i rekla — gospodine, izgubili smo pare koje pripadaju našoj ’artelji‘ (radnoj zadruzi). Miloradović, koji je tada već bio general-gubernator prestonice, rekao je — evo, uzmite, ali nemojte nikome da kažete. A šta je ostavio iza sebe? Da li možda mislite — veliku ušteđevinu? Ne, veliku kutiju ljubavnih pisama i grivenik, odnosno 10 kopejki“, kaže Bondarenko.

Kako navodi, dok je Miloradović bio na čelu Sankt Peterburga, drastično je pala cena mesa u prestonici.

"Recite mi da li neko od savremenih gradskih menadžera može da se pohvali sličnim rezultatima? Miloradović je uvek brinuo o običnim ljudima, a što se tiče činovnika, smatrao je da oni mogu da otrpe, pa se dešavalo da im on ne vraća dugove na vreme. Ne zato što je bio zlonameran, nego jednostavno nije imao para. Njegov prijatelj se sećao kako se Miloradović jednom hvalio luksuznom lulom, a kada ga je sluga zamolio da mu da pare jer mora na pijacu, general je rekao da mu je džep potpuno prazan. Zamislite savremenog gradonačelnika, koji nema šta da jede, a pritom ne krade pare iz blagajne“, ističe Bondarenko.

Miloradović je sproveo veliku antialkoholnu kampanju u vojsci, znatno popravio stanje gradskih tamnica i položaj zatvorenika, zabranio kockanje u armiji, osvetlio centar ruske carske prestonice, izgradio Mihailovski dvorac i zgradu cirkusa, izgradio predgrađa Petrograda, pripremio ulazak prvih parobroda u akvatoriju Neve i Finskog zaliva, pomogao je izgradnju niza prosvetnih instituta i kulturnih institucija u Petrogradu.

Grof Miloradović postao je počasni član Ruske akademije nauka 1823. godine, a prilikom katastrofalnih poplava 1824. godine u Petrogradu ponovo je pokazao izuzetan lični heroizam, što je i veliki Puškin opevao u „Bronzanom konjaniku“ (Gle, voda sve pred sobom plavi/ Poleteli su generali/ Da bi sa vojskom spasavali/ Narod što se po kućama davi…).

Prilikom ustanka dekabrista 26. decembra 1825. godine, Miloradović je pokušao da smiri dekabrističke oficire na Senatskom trgu. Kako je bio jako popularan, zamalo mu je pošlo za rukom da smiri ustanak, ali ga je ubio jedan od radikalnih pobunjenika — Petar Kahovski.

(Sputnjik)
Izvor: Kurir


* mihail-miloradovic-foto-wikipedia.jpg (48.95 KB, 724x489 - viewed 101 times.)
« Last Edit: October 17, 2016, 11:05:26 am by Dreadnought » Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #1 on: October 17, 2016, 11:00:46 am »


Не желећи да умањујем ни на који начин допринос чувеног генерала, морам споменути да је он и рођен као МилорадовиЧ.  Још му је отац примио руско држављанство. Да се подсетим последњих реченица из "Сеоба", да  се по попису 1900. године у "Новоросији" није као Српски изјаснио НИКО. Примају нас, живимо, радимо у Русији, али, ако останемо тамо, децу изродимо, растапамо се у руском мору као шећер у води, без трага. Што више времена пролази, све сам више уверен да ме је баш страх од губитка свог идентитета у тој огромној земљи нагнао да се вратим кући. Да ли сам правилно поступио? Не знам ни дан дањи. Вољена Русија. Најдража ми је после Србије. Али Србија ми је прва. Каква је да је... опљачкана, осиротела, улењена, нерадна, смањена, распадом даљим уцењена ако не приступи ЕУ и прекоморским убицама деце своје, у канџама лопужа и пробисвета разних.
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #2 on: October 17, 2016, 01:58:30 pm »


Осим Милорадовића, чувена је у Русији била породица Војновића. Војновићи, родом из Баната, дали су многе генерале и друге високе официре у Русији. Један од Војновића (увек му заборавим име) , први је командант Руске Црноморске флоте. Има улицу у старом граду у Херцег Новом. То би уважени Рашо Песторић знао боље од мене тачно где је, негде иза Бела Висте, па низбрдо.
Logged
torpedo011
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 222


« Reply #3 on: October 17, 2016, 02:55:17 pm »


Не желећи да умањујем ни на који начин допринос чувеног генерала, морам споменути да је он и рођен као МилорадовиЧ.  Још му је отац примио руско држављанство. Да се подсетим последњих реченица из "Сеоба", да  се по попису 1900. године у "Новоросији" није као Српски изјаснио НИКО. Примају нас, живимо, радимо у Русији, али, ако останемо тамо, децу изродимо, растапамо се у руском мору као шећер у води, без трага. Што више времена пролази, све сам више уверен да ме је баш страх од губитка свог идентитета у тој огромној земљи нагнао да се вратим кући. Да ли сам правилно поступио? Не знам ни дан дањи. Вољена Русија. Најдража ми је после Србије. Али Србија ми је прва. Каква је да је... опљачкана, осиротела, улењена, нерадна, смањена, распадом даљим уцењена ако не приступи ЕУ и прекоморским убицама деце своје, у канџама лопужа и пробисвета разних.

Поставља се питање да ли останком у Србији чуваш свој индентитет или га додатно затиреш пред налетом нових друштвених правила наметнутим са стране. Да ли човек остаје Србин ако у свакодневном говору употребљава речи попут ''спам'', ''дисплеј'', ''стејџ'', ''консалтинг''. Да ли Србин остаје Србин ако живи у растуреној породици, друштву у коме се више никакве основне моралне вредности не поштују већ је све подређено заради и добити.

Ја свакодневно гледам људе како упражњавају гомилу несрпских обичаја. Млађи људи славе надолазећи западњачки псеудопразник Ноћ вештица, а такође се прославља и Дан заљубљених. За Нову годину се кити јелка, а то није по православним обичајима. Раније тај празник није био ни обележаван, а уместо њега славили су се Божић и Православна нова година, али у мањој мери. Секао се и палио бадњак. Јелка је чист католочки симбол.

Срби користе доста турски речи и поред тога што је могуће наћи њихову замену у словенским. Нпр. реч башта је често у употреби, а изостаје реч врт. Ћуприја такође. О англиканизмима и да не говорим.

Велико је питање шта је од Срба и српског остало. По мом мишљењу неко ко оде у Русију тај се враћа словенским коренима.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #4 on: October 17, 2016, 04:11:55 pm »

Torpedo..cini mi se da odavno nisi bio u Rusiji ili nisi nikad. Sve to sto si naveo kao uzrok gubljenja identiteta u Srba je gotovo isti slucaj i kod Rusa. Sigurno bi se iznenadio koliko ruski jezik ima tuđica, pogotovu germanizama. A anglicizmi su uhvatili jos i većeg maha u Rusiji nego kod nas i to ne samo u svakodnevnom govoru.Ako ćemo pravo ni jelke a ni badnjaci nemaju veze sa hrisćanstvom. U Rusiji se kite jelke oduvek....
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #5 on: October 17, 2016, 04:24:40 pm »


Један од Војновића (увек му заборавим име) , први је командант Руске Црноморске флоте. Има улицу у старом граду у Херцег Новом. То би уважени Рашо Песторић знао боље од мене тачно где је, негде иза Бела Висте, па низбрдо.
Марко Војновић. Био је родом из Херцег Новог. Његова породица је пореклом из Попова Поља у Херцеговини, а у Херцег Нови је дошла око 1690. године.
Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #6 on: October 17, 2016, 06:31:18 pm »

Не желећи да умањујем ни на који начин допринос чувеног генерала, морам споменути да је он и рођен као МилорадовиЧ.  Још му је отац примио руско држављанство.

Може се прочитати да је Милорадовиће у Русију повукао још један чувени Бокељ-Херцеговац, гроф Сава Владиславић, човјек који је толико учинио за Русију.
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #7 on: October 17, 2016, 08:57:40 pm »


Не желећи да умањујем ни на који начин допринос чувеног генерала, морам споменути да је он и рођен као МилорадовиЧ.  Још му је отац примио руско држављанство. Да се подсетим последњих реченица из "Сеоба", да  се по попису 1900. године у "Новоросији" није као Српски изјаснио НИКО. Примају нас, живимо, радимо у Русији, али, ако останемо тамо, децу изродимо, растапамо се у руском мору као шећер у води, без трага. Што више времена пролази, све сам више уверен да ме је баш страх од губитка свог идентитета у тој огромној земљи нагнао да се вратим кући. Да ли сам правилно поступио? Не знам ни дан дањи. Вољена Русија. Најдража ми је после Србије. Али Србија ми је прва. Каква је да је... опљачкана, осиротела, улењена, нерадна, смањена, распадом даљим уцењена ако не приступи ЕУ и прекоморским убицама деце своје, у канџама лопужа и пробисвета разних.

Поставља се питање да ли останком у Србији чуваш свој индентитет или га додатно затиреш пред налетом нових друштвених правила наметнутим са стране. Да ли човек остаје Србин ако у свакодневном говору употребљава речи попут ''спам'', ''дисплеј'', ''стејџ'', ''консалтинг''. Да ли Србин остаје Србин ако живи у растуреној породици, друштву у коме се више никакве основне моралне вредности не поштују већ је све подређено заради и добити.

Ја свакодневно гледам људе како упражњавају гомилу несрпских обичаја. Млађи људи славе надолазећи западњачки псеудопразник Ноћ вештица, а такође се прославља и Дан заљубљених. За Нову годину се кити јелка, а то није по православним обичајима. Раније тај празник није био ни обележаван, а уместо њега славили су се Божић и Православна нова година, али у мањој мери. Секао се и палио бадњак. Јелка је чист католочки симбол.

Срби користе доста турски речи и поред тога што је могуће наћи њихову замену у словенским. Нпр. реч башта је често у употреби, а изостаје реч врт. Ћуприја такође. О англиканизмима и да не говорим.

Велико је питање шта је од Срба и српског остало. По мом мишљењу неко ко оде у Русију тај се враћа словенским коренима.

Провео сам у Москви шест важних година, научио много, између осталог и Руски, тако да га говорим као Српски. На Руском се чак и свађам, псујем, итд.  У мојој кући јелку је први унео деда Слава, од 1930., кад му се родила прва кћи, моја предобра мама, Царство јој небеско. Иако је јелка католички, а заправо староримски обичај, он је мени леп и уноси радост у кућу, нарочито деци. 14. фебруара мени је Св. Трифун,а шта други славе у тај дан, не занима ме. Нека слави ко шта хоће. Боље да људи славе него да плачу.   Дан Haloweenа један је од дана вештичјих шабата. Главни годишњи вештичји шабат иначе пада у ноћ 30. априла на 1. мај.

Гроф Сава Владиславић један је од првих модерних шпијуна, прави специјалац, један од оснивача руске контраобавештајне службе, праобраз Џемса Бонда по мерилима 18. века. Војновићи(чи) су у Русији дали многе чувене личности, у савремености између осталих Владимира Војновича, писца, а у Србији такође чувену књижевницу и драматурга Владиславу Војновић. "Пројект Новосербије", аутономне српске територије на територији данашње Украјине,  укинут је убрзо после смрти Царице Јелизавете Петровне. Спорно је уопште колико се Срба иселило у Русију од 30их година 18. века, па негде до времена Јекатерине Велике. Број исељених се често преувеличава, мада он није био већи од хиљаду-две основних породица (очеви са децом, често и са женама.) Многи су се у Русији поново женили рускињама. Како било да било, у року од 120-150 година утопили су се у руско море, те није остао српски... нико. Има сеоба... смрти нема.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #8 on: October 17, 2021, 08:51:38 am »




Hercegovac koji je oterao Napoleona iz Moskve


Ovog meseca obeležava se veliki jubilej – 250 godina od rođenja ruskog generala srpskog porekla Mihaila Miloradovića.

Rođen je 12. oktobra 1771. godine u Sankt Peterburgu, a potomak je srpske plemićke porodice Miloradović iz Hercegovine. Njegovi preci su se u Rusiju doselili u vreme Petra Prvog i skoro dva veka ova porodica slavno je služila novoj otadžbini.

Njegov otac je bio učesnik rusko-turskih ratova u vreme Katarine Velike, da bi potom postao namesnik Malorusije.

General Miloradović se ponosio srpskim korenima, a komandovao je ruskim gardijskim korpusom u ratovima protiv Šveđana, zatim Turaka kao i protiv Napoleonove armije.

Posebno se istakao u ratu protiv Napoleona i u Borodinskoj bici, u kojoj je učestvovalo 10 srpskih generala.

Odmalena se spremao za vojni poziv, a školovao se i u Nemačkoj i Francuskoj. Na studijama u Kenigsbergu, današnjem Kalinjingradu, jedan od profesora bio mu je i čuveni filozof Imanuel Kant.

U vojničkoj karijeri je brzo napredovao, munjevito je sticao čin po čin, a bilo mu je samo 38 godina kada je dogurao do čina pešadijskog generala. Četiri godine kasnije car Aleksandar Prvi mu dodeljuje i titulu grofa i prvi stiče pravo da na epoletama nosi carev monogram.

Bio je rođeni ratnik. Učestvovao je u preko 50 pobedonosnih bitaka. Imao je reputaciju izuzetno hrabrog, neustrašivog i odvažnog vojskovođe, veoma voljenog među vojnicima.

Uvažavale su ga i ruske vojskovođe, ali i neprijatelji. Bio je omiljeni učenik velikog Aleksandra Suvorova, pod čijom komandom je ratovao protiv Turske i Poljske, a zbog vojničkih veština i brzine na bojnom polju od čuvenog Mihaila Kutuzova – ruskog vojskovođe srpskog porekla – dobio je nadimak „krilati general”.

Francuzi su mu se divili i nazivali ga „ruskim Bajarom“, po čuvenom francuskom vojskovođi Pjeru Terailu, koga su savremenici karakterisali kao „viteza bez straha i mane“.

Nosilac je mnogih ruskih i evropskih odlikovanja i važi za gotovo najodlikovanijeg aktivnog oficira ruske armije. Ostao je primer predanog služenja Rusiji, gde je poštovan i cenjen ne samo kao vojskovođa, nego i kao mudar, častan, pravedan i dostojanstven državnik koji je mnogo uradio i za Rusiju i za severnu rusku prestonicu –Sankt Peterburg, grad na čijem je čelu kao general-gubernator bio od 1818. godine, pa sve do svoje tragične smrti 14. decembra 1825. godine. Stradao je tokom čuvenog ustanka dekabrista na Senatskom trgu, pokušavajući da smiri pobunjene plemiće. Iskusni general, koji je prošao na desetine bojišta bez ranjavanja, ranjen je iz pištolja i izboden bajonetom. Pogođen je mučki – u leđa. Ubio ga je jedan od radikalnih pobunjenika – Petar Kahovski.

Kada su mu izvadili metak iz pluća, rekao je: „Hvala Bogu, ovo nije vojnički metak. Sada sam srećan!“. Kada je preminuo od zadobijenih rana bilo mu je samo 54 godine.

Kao gubernator sproveo je antialkoholnu kampanju, smanjivši broj kafana u gradu i zabranivši kockanje u njima, znatno je popravio stanje gradskih zatvora i položaj zatvorenika, osvetlio je centar ruske carske prestonice, izgradio predgrađa Petrograda, podstakao izgradnju niza prosvetnih instituta i kulturnih institucija, pripremio ulazak prvih parobroda u akvatoriju Neve i Finskog zaliva, aktivno se zalagao za ukidanje kmetstva…

Nikada se nije ženio i nije imao potomstvo, iako je važio za izuzetno lepog čoveka i pravog kavaljera u koga su bile zaljubljene mnoge poznate žene tog doba. Poslednja njegova ljubav bila je prvakinja baleta Boljšoj teatra Jekaterina Telešova, u koju je bio zaljubljen i ruski diplomata, pesnik, dramaturg i kompozitor Aleksandar Gribojedov. Zbog toga Miloradovića nazivaju i „suparnikom Gribojedova“, ali i „spasiteljom Puškina“, pošto je slavnog pesnika spasio od strahota izgnanstva u Sibir.

General Miloradović je toliko cenjen u Rusiji da mu je u Sankt Peterburgu podignut spomenik, u vojnoj galeriji najznamenitijeg muzeja „Ermitaž“ čuva se njegov portret, a Centralna banka Rusije je svojevremeno izdala monetu sa njegovim likom.

Osim toga, 38. toboljski pešadijski puk, koji je postojao više od dva veka – sve do 1918. godine – nosio je njegovo ime, a u njegovu čast komponovan je i „Marš generala Miloradoviča“. Čak je i jedno koralno ostrvo u Tihom okeanu, u arhipelagu Tuamotu, nazvano po njemu.

Kao nosilac Ordena svetog Aleksandra Nevskog, sahranjen je u muzeju Blagoveštenske crkve u okviru Lavre Aleksandra Nevskog u Sankt Peterburgu, pokraj legendarnog Suvorova. Natpis nad njegovim grobom glasi:

„Ovde počivaju ostaci pešadijskog generala, nosioca svih ruskih ordena i nosioca odlikovanja svih evropskih država, grofa Mihaila Andrejevića Miloradovića“.


izvor
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #9 on: October 17, 2021, 08:52:23 am »



Quote
Miloradović – srpski general koji je pobedio Napoleona

Ko je bio general Miloradović, koji je svoj dijamantski orden zaslužio mačem i zajedno sa carem Aleksandrom Prvim na belom konju pobednički ujahao u Pariz.



Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.031 seconds with 23 queries.