Srednjevekovni grad Železnik kod MiljkovcaSeveroistočni delovi Kalafata, Toponička reka useca sebi put praveći pri tom klisuru ravnu velikim kanjonima kroz masivne planinske lance i odiše mistikom prošlosti čije se tajne skrivaju u ovim predelima. Nedaleko od Niša, kod sela Miljkovac 14 km. severoistočno od grada, smešten je lokalitet sa razvalinama starog utvrđenja koje se naziva Železnik. Njega pod ovim nazivom pominje i čuveni austrijski istraživač, istoricar i etnolog Feliks Kanic koji ga naziva “Železna vrata”.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prema Kanicu, koji je tadašnju srpsko-tursku granicu prešao kod moravskog sela Katun, gde se nalazila granična propusna postaja, da bi zatim krenuo verovatno alternativnim pravcem tadašnjeg carigradskog druma I onda dolinom Toponičke reke stigao do ovog lokaliteta, tu se, kako on kaže, dogodila “jedna buna raje protiv Turaka”. Na žalost, izgleda da Kanic nije bio preterano zainteresovan da napravi opis ili skicu ovog utvrđenja pa nemamo daljih podataka o tadašnjem eventualnom njegovom stanju ili izgledu. Samo utvrđenje nalazi se na desnoj strani Toponičke reke i nadnosi se nad njom i putem, tako da u potpunosti dominira ovim predelom.
Smatra se, naime, da je ono nastalo drugoj polovini XIV veka a da ga je izgradio nepoznati vlastelin pod vlašću kneza Lazara kako bi ga svrstao u jedan od delova odbrambenog lanca od napada Turaka na ove prostore. Ono što, međutim, intrigira to je mogućnost da je utvrđenje bilo podignuto na temeljima neke druge građevine iz ranijih perioda kao što je to, recimo, rimski kastel ili jedno od ranovizantijskih utvrđenja kojih je bilo dosta na ovim prostorima. Nije isključena, ali ni dostupna dokazivanju teza da se tu nalazio jedan od kastela koji su prema tadašnjem savremeniku Prokopiju izgrađena pod Justinijanom I (527-565) odnosno u periodu ekspanzije tadašnjeg Vizantijskog carstva.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Naime, Preokopije iz Cezareje, koji je inače bio savetnik na dvoru vizantijskog cara Velizara pa čak učestvovao u vojnim pohodima, napisao je, između ostalog, delo pod imenom “De Afiicis” – “O Građevinama”, gde opisuje Justinijanovu obnovu carstva. Što se Niša i njegove okoline tiče, Prokopije daje listu od 32 kastela koji su izgrađeni ili obnovljeni za vreme Justinijana I. Mnogi od njih nisu identifikovani iz razloga što Prokopije ne daje bliža obaveštenja po kojima bi mogla da se izvrši identifikacija ali i zbog toga što mnoga nisu preživela do današnjih dana da bi mogla biti istražena. Međutim, ono što ukazuje na moguće veze sa tim periodom je svakako drugi lokalitet na ovom prostoru.
Na uzvišenoj zaravni preko puta utvrđenja Železnik na levoj obali Toponičke reke, a na lokalitetu poznatom kao Gradište, nalaze se ostaci ranovizantijskog utvrđenja. U unutrašnjosti bedema pronađeni su ostaci polukružne apside crkve u čiju je stenu uklesan stepenasti ispust za sedišta episkopa – “sintronos”. Ispred se nalazila mermerna oltarna pregrada o čemu svedoče zatečeni fragmenti parapetnih ploča, tragovi boje na malteru govore nam da je crkva bila freskopisana.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Da li je Železnik bio u vreme Vizantije kula koja je štitila put i eventulnu crkvu na Gradištu? Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u činjenici da je Niš u Vizantijskom carstvu zauzimao važnu poziciju kao religijsko središte pa je tako na njegovom području nicalo više verskih objekata. Kao primer možemo da uzmemo one koje su opstale, kao što je recimo Latinska crkva kod Gornjeg Matejevca ili ranovizantijska crkva kod Orljana, koliko je još takvih objekata bilo na teritoriji Niša možemo samo da pretpostavimo, ako znamo da je Niš prema zbirci o čudesima Dimitrija Solunskog srušen posle 615. a pre 618. godine od strane slovensko-avarskih plemena kada je verovatno stradao veći broj građevina na ovom prostoru. U širem okruženju nalazilo se još nekoliko utvrđenih gradova koji su, po svemu sudeći, bili međusobno povezani komunikacijama u srednjem veku.
To su Bovan kod Aleksinca, Sokolac ili Soko-grad kod Sokobanje I Svrljig kod današnjeg Svrljiga.
* * * * * *