PALUBA
March 29, 2024, 04:12:15 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Kula Mare Branković  (Read 3270 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« on: March 15, 2017, 02:10:31 am »

Marina kula


Marina kula je tvrđava u Srbiji koja se nalazi na uzvišenju iznad ušća Kosanice u Toplicu, 2 kilometra istočno od Kuršumlije kod sela Kastrata. Podigla ju je sredinom XV veka (1451-1457) sultanija Mara Branković, kada joj je sultan Mehmed II dodelio na upravu Toplicu i Dubočicu. Valja napomenuti da je za sultanicu Maru vezano i narodno predanje i to ne samo za njenu delatnost u Toplici, već i Dubočici. I po predanju ovaj srednjovekovni gradić ce naziva Marina kula.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U nastojanju da poboljša i učvrsti odnose i sa Ugarskom i sa Turskom, despot Đurađ je udao svoju mlađu kćer Katarinu, poznatu više pod imenom Katakuzina, za Sigismundovog rođaka Urliha Celjskog, a stariju Maru za turskog sultana Murata II. U literaturi i izvorima godina Marine udaje navodi se u intervalu od 1433—1436. Novija istraživanja ukazuju na 1433. god. i da je još tada Turcima bio dat njen miraz Toplica i Dubočica.

Skoro dve decenije Mara je provela u Turskoj kao žena sultana Murata II. Kada je 1451. god. Murat II umro, sultanica Mara je vraćena u Srbiju. Tada je ona dobila Toplicu i Dubočicu, kako kazuje Konstantin Mihailović iz Ostrvice, koji u svojim sećanjima, u glavi XXV „O vladavini cara Muhameda, sina Muratova" pored ostalog piše:... „i poslao je (Muhamed) despotu ženu oca svojega Murata, svoju maćehu, njegovu kćer po imenu Maru. Odpremivši je pošteno, dao joj je dve pokrajine: Toplicu i Dubočicu ..."

To isto tvrde i vizantijski izvori iz toga vremena, a od njih posebno Duka, koji govori da sultan Mehmed II ,, .. . Maru odpremi, obasuv je poklonima i odredi joj gde će živeti i naredi da joj ce iz dvora plaća gospodsko izdržavanje". Na osnovu ovoga može se zaključiti da je sultanica Mara ne samo bila gospodarica ovih oblasti, već da je, kao takva, mogla živeti i graditi na tom zemljištu. Zahvaljujući novootkrivenom defteru od strane O. Zirojevića, može ce ispraviti predpostavka, pa i tvrdnja kako je sultan Mehmed II dao Mari oblasti kaje su već bile despotove, pošto ih je dobio Segedinskim mirom 1444. god. Međutim, pomenuti popisni defter pokazuje popis ovih oblasti za vreme prve vlade sultana Mehmeda II (1444—1445), te prema tome ove oblasti nisu bile u sastavu despotovine, već sultanove sve do marta 1451. god.

Popisni materijal u ovom defteru kazuje da su ove oblasti bile u sastavu Srbije od početka 1451. ,god. pa do druge polovine 1453., jer se posle ovog vremenskog intervala ponovo vode kao turske. Ma da ovaj defter nije potpun, jer ne dostaje prvih devet strana, ipak u njemu od 75 popisanih timara, oduzetih od despota 1453. godine, 59 se odnose na ove krajeve. U ovom turskom dokumentu stoji da su svi timari koji ce nalaze na teritoriji Toplice i Dubočice vraćeni despotu Đurđu marta 1451. godine, što ce podudara sa datumom Marinog povratka u Srbiju. Pošto je poznato da je sultan Murat II umro 4. februara 1451. gad., onda je sasvim razumljivo da je sultanica Mara već sledećeg meseca iste godine morala biti u Srbiji. Znači, sultanica Mara je od marta 1451. do oktobra 1453. god. bila gospodarica Toplice i Dubočice, što se ovim defterom konačno i potvrđuje.

Zauzimanje Carigrada 29. maja 1453. god. još više je podstaklo Mehmeda II Osvajača da osvoji Srbiju. Stoga je on, kako ce to vidi u defteru, već u drugoj polovini 1453. god. pripojio južne oblasti despotovine, a dalja osvajanja nastavio sledećih godina, sve do 1459. god., kada je konačno čitava Srbija bila pod njegovom vlašću. Sultanica Mara je i posle 1453. godine bila u Srbiji, iako su oblasti, koje su ce vodile kao njene, bile osvojene. To nam potvrđuju naši letopisi, koji beleže da je Mara bila na sahrani svoga oca — despota Đurđa Brankovića — decembra 1456. god., kao i šest meseci kasnije kada je umrla njena majka despotica Jerina. Nepoznati letopisac, pored kratke beleške o smrti Jerine, napominje da „ ... odbeže od Rudnika k caru Mehmedbegu na Portu Grgur i carica Mara, sestra despota Lazara i Toma sih ujac". Prema tome, sultanica Mara je napustila Srbiju 3. maja 1457. god. i otišla sultanu Mehmedu II, koga je kao maćeha odnegovala i vaspitala u periodu dok je još njegov otac bio živ.

Na osnovu ovoga može ce sa sigurnošću konstatovati da je Marin gradić podignut u razdoblju od 1451—1453. Mara je gradnju ovog gradića odpočela 1451. god., pa ako nije završila do 1453., onda je svakako nastavila i u periodu kada je ove oblasti sultan Mehmed II Osvajač zauzeo, odnosno do 1457. godine kada je napustila Srbiju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sultanica Mara živela je u Turskoj sve do svoje smrti 1487. god., kako je to zabeležio jedan naš letopisac, koji je još dodao u svojoj kratkoj belešci, da je umrla u Ježevu. Na osnovu ovoga može se tvrditi da je Mara umrla u Ježevu, jer ovu vest kao sigurnu uzimaju još i K. Jiriček i St. Novaković. Međutim, o mestu sahrane sultanice Mare postoje izvesne konkretne vesti od naših kasnijih hroničara. Jedan rodoslov, svakako s početka XVI veka, govori da je Mara sahranjena u Kosanici. St. Novaković pozivajući se na naše rodoslove koji kažu da je Mara umrla u Ježevu, a u isto vreme negirajući istinitost tvrdnje Konstantina Mihailovića iz Ostrvice da je sultan Mehmed II ispratio Maru u Srbiju poklonivši joj Toplicu, ističe da je pisac rodoslova načinio grešku kod imena Kosanica i da treba da stoji Kosinica.

Vezujući ce i za vizantijske izvore toga vremena, St. Novaković ce odlučio za Bogorodičin manastir u Kosinici kod Drame kao mesto gde ce nalazi grob sultanice Mare. St. Novaković ističe da ,,... u koliko bi bilo istina, što je Mih. Konstantinović iz Ostrvice zabeležio, da je sultan Mehmed dao Mari zemlju u Toplici, onda bi grob Marin trebalo tražiti u Kosanici u Toplici". Sasvim je normalno što je St. Novaković nepoverljiv prema Konstantinu Janičaru, jer drugih izvora koji bi potvrdili njegove beleške nije našao.

Međutim, popisni tefter potvrđuje u potpunosti da je ove oblasti Mara dobila od Mehmeda II, te bi u ovom slučaju trebalo verovati ne samo Konstantinu Janičaru, već i piscu rodoslova. Prema ovome Marin grob mogao bi se nalaziti na terenu njenog gradića — Marine kule. Zahvaljujući vesti iz pomenutog rodoslova mogla bi da ce izvuče još jedna pretpostavka, koja ce čini donekle tačnijom. Pisac rodoslova je svakako bio obavešten o Marinom gradiću kod Kuršumlije, te je otuda, neznajući tačno mesto gde je Mara umrla i sahranjena, tim pre što je ovaj izvor nastao mnogo kasnije, vezao i Marin grob za njen objekat odnosno Kosanicu. Čak i ovakva pretpostavka potvrđuje da je objekat u blizini Kuršumlije podigla carica Mara koristeći ga izvesno vreme.

Prema narodnim kazivanjima, za Marinu kulu vezuje se i priča o Marku Kraljeviću i krčmarici Mari. Legenda kaže da se u srednjem veku u podnožiju brda nalazilo veliko naselje u čijem je centru bila krčma. Devojka po imenu Mara, bila je krčmarica a važila je za najlepšu u topličkom kraju. Marko je, kada bi prolazio kroz ovu oblast često tu svraćao pa se napokon i zaljubio. Prepreka njihovoj ljubavi bila je daljina. Marko je 1371. godine dobio na upravu Makedoniju pa je bio odvojen od Mare. Put je bio dug ali pošto ljubav ne zna za granice, Marko je često posećivao krčmaricu I prema legendi joj sazidao novu, veliku krčmu i dvor na vrhu brda. Odani vojnici su pomagali Marku u izgradnji objekata i cevi od pečene gline pomoću kojih je dovedena voda od kule do krčme.


Izgled tvrđave

Na osnovu arhitektonskih ostataka kao i poznatih istorijskih podataka, smatra se da grad predstavlja veoma značajan spomenik iz epohe Brankovića. Na lokalitetu nisu vršena arheološka istraživanja i konzervatorski radovi, a on se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije kao spomenik kulture od velikog značaja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na najvišem vrhu šumovitog i teško pristupačnog brda nalaze se ostaci Gornjeg Grada, nepravilne četvorougaone osnove. Njegov najbolje očuvani deo predstavlja severni bedem koji je opstao u dužini od oko 20 metara. On je okrenut ka ušću u podnožju brda i bio je dodatno zaštićen suvim šancem. Pored njega, u jugoistočnom delu se vide ostaci crkve čija se površina procenjuje na oko 40m² i ruševine donžon kule. Na obroncima istočno od Gornjeg Grada naziru se temelji jedne kule, dok se na severnoj padini nalaze ostaci nekoliko građevina.

Ostaci ovog jedinstvenog objekta epohe Brankovića na jugu Srbije stavljeni su pod zaštitu zakona juna meseca 1970. godine.

U severnom podnožju brda, pored Kosanice, postoje temelji crkve poznate kao Latinska crkva.


Izvor: (Borislav Andrejević - Marina Kula kod Kuršumlije) - www.heritage.gov.rs, Wikipedija


* marina kula_1.jpg (175.69 KB, 800x529 - viewed 89 times.)

* Mara_Branković,_Esphigmenou_charter_(1429).jpg (457.35 KB, 1375x2655 - viewed 88 times.)

* Ostaci nekada moćnog bedema Marine kule.jpg (96.84 KB, 800x543 - viewed 88 times.)
« Last Edit: March 15, 2017, 05:01:31 am by Dreadnought » Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 120



« Reply #1 on: November 06, 2020, 09:20:46 am »

Na najvišem vrhu šumovitog i teško pristupačnog brda nalaze se ostaci Gornjeg Grada, nepravilne četvorougaone osnove. Njegov najbolje očuvani deo predstavlja severni bedem koji je opstao u dužini od oko 20 metara. On je okrenut ka ušću u podnožju brda i bio je dodatno zaštićen suvim šancem. Pored njega, u jugoistočnom delu se vide ostaci crkve čija se površina procenjuje na oko 40m² i ruševine donžon kule. Na obroncima istočno od Gornjeg Grada naziru se temelji jedne kule, dok se na severnoj padini nalaze ostaci nekoliko građevina. - U severnom podnožju brda, pored Kosanice, postoje temelji crkve poznate kao Latinska crkva.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Марина кула, положај града – ситуација по Б. Вуловићу.


* Марина кула.jpg (81.37 KB, 487x602 - viewed 23 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #2 on: September 04, 2021, 02:40:40 pm »




Quote
Kuršumlija, Marina Kula, EMISIJA TURE KROZ AVANTURE EP03



Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #3 on: December 18, 2021, 02:51:07 pm »




Tvrđava iz 15. veka krije jednu od najzanimljivijih legendi u srpskoj istoriji


Na mestu na kome se reka Kosanica uliva u Toplicu, mogu se videti ostaci utvrđenja, koje je danas okarakterisano kao Spomenik kulture od velikog značaja i nalazi se pod zaštitom države. Međutim, iako je u pitanju istorijski izuzetno značajan lokalitet, čini se da nije dovoljno istraživan, ali je ipak pretrpeo značajna oštećenja.


Printskrin: TV Prva
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Dvori Mare Branković

Postoje indicije da je ova tvrđava podignuta polovinom 15. veka. Tačnije u vreme kada je turski sultan Mehmed Drugi vraio ćerki despota Đurađa Brankovića na upravu topličku i dubočku teritoriju., koju je ona donela u miraz.

Marina kula, kako se ovaj lokalitet naziva, se nalazi na samom vrhu brda, udaljenog oko 2 kilometra od Kuršumlije.

Osim ostataka bedema i najjače, takozvane donžon kule, ovde se nalaze i ostaci crkve, ali i nekoliko drugih građevina. Međutim, s obzirom na to da nisu vršena neka naročito značajna istraživanja lokaliteta, ne može se sa sigurnošću reći koje su to tačno građevine.

U selu Kastratu, koje se nalazi u blizini je i Markova ili Latinska crkva, za koju se veruje da datira iz polovine 6. veka, odnosno iz doba vladavine cara Justinijana.


Printskrin: TV Prva
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Potraga za „skrivenim“ blagom

Iako se smatra da je upravo po despotici Mari Branković, odnosno sultaniji, budući da je bila udata za turskog sultana Murata Drugog, nazvan ovaj lokalitet, narodno predanje veli i da je tu postojala izvesna Mara, koja je imala krčmu.

Međutim, ako ste pomislili da je to Mara iz pesme „Ima jedna krčma u planini“, prevarili ste se. To je druga Mara, jer je ta pesma nastala 1968. godine, kada su pevač Nedeljko Bilkić i autor stihova, Miroslav Čonkić, bili na turneji po Bosni i Hercegovini.

No, bez obzira na to, ovaj predeo privlači pažnju ne samo ljubitelja legendi i istorije, već i onih koji su u potrazi za blagom. Naime, oni koji veruju u priču o skrivenom blagu u utvrđenju nekadašnje sultanije su u nekoliko navrata neovlašćeno prekopavali lokalitet i u velikoj meri ga oštetili.

Da li su nešto pronašli ili ne, ne zna se. Ali se zna da Marina kula nema pažnju kakvu bi trebalo da ima, u svakom smislu. Ostaje nam da vidimo da li će se to u budućnosti promeniti ili će i dalje za ovaj lokalitet znati samo malobrojni, koje zanimaju istorija i arheologija.


izvor


* marina kula.jpg (127.39 KB, 893x496 - viewed 8 times.)

* marina kula 1.jpg (120.7 KB, 892x502 - viewed 7 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #4 on: January 02, 2022, 11:23:30 am »




MARINA KULA KOD KURŠUMLIJE


Da li je ovaj srednjovekovni grad podigla sultanica Mara, kći despota Đurđa Branković


Istočno od Kuršumlije, u neposrednoj okolini, na jednom uzvišenju, nalaze ce ostaci srednjovekovne građevine poznate pod imenom Marina kula.

Zahvaljujući nekim novim podacima, pa i narodnoj tradiciji, može ce baciti više svetla na ovaj objekat, o kome ce nije mnogo pisalo, a u isto vreme da se ukaže, uz pomoć novih činjenica, da je ova građevina podignuta po nalogu Mare — starije kći despota Đurđa Brankovića.

Despot Đurađ Branković došao je na čelo Despotovine u doba kada je njegov prethodnik Stevan Lazarević, poslednjih godina svoje vlade, a i svog života, orijentisao svoju diplomatsku aktivnost prema Ugarskoj. Ovakva orijentacija donela je više štete nego koristi i despotu Đurđu i Srbiji. Ugarska je dabila Mačvu sa Beogradom i Golupcem, što joj je omogućeno ugovorom u Tati 1426. god., a Turska nezadovoljna ovakvom despotovom politikom, okupirala je južne oblasti sa Nišom i Kruševcom.

U nastojanju da poboljša i učvrsti odnose i sa Ugarskom i sa Turskom, despot Đurađ je udao svoju mlađu kćer Katarinu, poznatu više pod imenom Katakuzina, za Sigismundovog rođaka Urliha Celjskog, a stariju Maru za turskog sultana Murata II. U literaturi i izvorima godina Marine udaje navodi ce u intervalu od 1433—1436.

Međutim, novija istraživanja ukazuju na 1433. god. i da je još tada Turcima bio dat njen miraz Toplica i Dubočica. Potrebno je istaći da ovde nije toliko važno pitanje tačnog datuma Marine udaje. Moglo je to biti 1433.,1435.,ili 1436. godine. Daleko je važnije utvrditi da su oblasti Toplica i Dubočica, kao Marin miraz, još u tom periodu bile vezane za njeno ime.

Prema tome, na osnovu pomenutih izvora i literature može ce sa sigurnošću tvrditi da su ove oblasti pretstavljale miraz Mare. Ne znači li to da je ovo vezivanje Mare za Toplicu i Dubočicu dovelo i do stvaranja narodnog predanja, o kome će malo kasnije biti reči, a koje govori o delatnosti despotove kćeri na ovoj teritoriji.

Skopo dve decenije Mara je provela y Turskoj kao žena sultana Murata II. Kada je 1451. god. Murat II umro, sultanica Mara je vraćena u Srbiju. Tada je ona dobila Toplicu i Dubočicu, kako kazuje Konstantin (Mihailović iz
Ostrvice, koji u svojim sećanjima, u glavi XXV „O vladavini cara Muhameda, sina Muratova" pored ostalog piše:

"... i poslao je (Muhamed) despotu ženu oca svojega Murata, svoju maćehu, njegovu kćer po imenu Maru. Odpremivši je pošteno, dao joj je dve pokrajine: Toplicu i Dubočicu. . . ".

To isto potvrde i vizantijski izvori iz toga vremena, a od njih posebno Duka, koji govori da sultan Mehmed II "... Maru odpremi, obasuv je poklonima i odredi joj gde će živeti i naredi da joj ce iz dvora plaća gospodsko izdržavanje".

Na osnovu ovoga može ce zaključiti da je sultanica Mara ne samo bila gospodarica ovih oblasti, već da je, kao takva, mogla živeti i graditi na tom zemljištu. Zahvaljujući novootkrivenom defteru od strane O. Zirojević može ce ispraviti predpostavka, pa i tvrdnja kako je sultan Mehmed II dao Mari oblasti kaje su već bile despotove, pošto ih je dobio Segedinskim mirom 1444. god. Međutim, pomenuti popisni defter pokazuje popis ovih oblasti za vreme prve vlade sultana Mehmeda II (1444—1445), te prema tome ove oblasti nisu bile u sastavu despotovine, već sultanove sve do marta 1451. god.

Popisni materijal u ovom defteru kazuje da su ove oblasti bile u sastavu Srbije od početka 1451.,god. pa do druge polovine 1453., jep ce posle ovog vremenskog intervala ponovo vode kao turske. Mada ovaj defter nije potpun, jer nedostaje prvih devet strana, ipak u njemu od 75 popisanih timara, oduzetih od despota 1453. godine, 59 se odnose na ove krajeve.

U ovom turskom dokumentu stoji da su svi timari koji se nalaze na teritoriji Toplice i Dubočice vraćeni despotu Đurđu marta 1451. godine, što se podudara sa datumom Marinog povratka u Srbiju. Pošto je poznato da je sultan Murat II umro 4. februara 1451. gad., onda je sasvim razumljivo da je sultanica Mara već sledećeg meseca iste godine morala biti u Srbiji. Znači, sultanica Mara je od marta 1451. do oktobra 1453. god. bila gospodarica Toplice i Dubočice, što ce ovim defterom konačno i potvrđuje.


* * *
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #5 on: January 02, 2022, 11:25:40 am »



* * *


Zauzimanje Carigrada 29. maja 1453. god. još više je podstaklo Mehmeda II Osvajača da osvoji Srbiju. Stoga je on, kako ce to vidi u defteru, već u drugoj polovini 1453. god. pripojio južne oblasti despotovine, a dalja osvajanja nastavio sledećih godina, sve do 1459. god., kada je konačno čitava Srbija bila pod njegovom vlašću. Sultanica Mara je i posle 1453. godine bila u Srbiji, iako su oblasti, koje su ce vodile kao njene, bile osvojene.

To nam potvrđuju naši letopisi, koji beleže da je Mara bila na sahrani svoga oca — despota Đurđa Brankovića — decembra 1456. god., kao i šest meseci kasnije kada je umrla njena majka despotica Jerina. Nepoznati letopisac, pored kratke beleške o smrti Jerine, napominje da "... odbeže od Rudnika k caru Mehmedbegu na Portu Grgur i carica Mara, sestra despota Lazara i Toma sih ujac".

Prema tome, sultanica Mara je napustila Srbiju 3. maja 1457. god. i otišla sultanu Mehmedu II, koga je kao maćeha odnegovala i vaspitala u periodu dok je još njegov otac bio živ.

Na osnovu do sada izloženog može ce sa sigurnošću konstatovati da je Marin gradić podignut u razdoblju od 1451—1453 god. Mara je gradnju ovog gradića odpočela 1451. god., pa ako nije završila do 1453., onda je
svakako nastavila i u periodu kada je ove oblasti sultan Mehmed II Osvajač zauzeo, odnosno do 1457. godine kada je napustila Srbiju. Ova pretpostavka može ce potkrepiti tvrdnjom mnogih savremenika koji ističu veoma
dobre odnose između sultanice Mare i Mehmeda II, tako da neki italijanski hroničari, kao Pavao Jovije i Konstantin Musakija, navode da je Mara bila mati sultana Mehmeda II.

Iste tvrdnje mogu ce naći i kod Mavra Orbinija. Slično ce govori i u jednom našem rodoslovu, koji svakako potiče iz XVI veka. Letopisac toga rodoslova, pored ostalog, kaže o Mari sledeće:

" ... ponježe jako prisnuju svoju mater (Maru) car Muhamed ljubijaše i p o č i t o v a š e . . .". Zahvaljujući dobrim i prisnim odnosima, što ističu strani i naši hroničari, proistekla je svakako ova tvrdnja da je Mara
bila majka sultana Mehmeda II.

Od maja 1457. god. Mara ce, po svemu sudeći, nije vraćala u Srbiju. Njeno bekstvo te godine vezano je za sukob sa despoticom Jelenom, ženom despota Lazara, Marinog brata. Despotica Jelena ce nije slagala sa proturskom politikom sultanice Mare. Ona ce orijentisala u svojim akcijama prema Ugarskoj. To je osnovni razlog za begstvo Mare i njenog brata sultanu. Svakako bi, da ce Mara vraćala y Srbiju pisani dokument, tim pre to je Mara vodila, ne baš bogatu, korespondenciju sa Dubrovčanima oko Stonskog dohotka krji je plaćen crkvi sv. Arhanđela u Jerusalimu.

Kako ce Mara nije vraćala u Srbiju posle 1457. godine, može ce prihvatiti pretpostavka Stojana Novakovića da je ona postala gospodarica oblasti oko Sera, koje je „morala dobiti posle svoga povratka u Tursku po smrti majke joj, despotice Jerine".

Sultanica Mara živela je u Turskoj sve do svoje smrti 1487. god., kako je to za beležio jedan naš letopisac, koji je još dodao u svojoj kratkoj belešci, da je umrla u Ježevu.

Na osnovu ovoga može ce tvrditi da je Mara umrla u Ježevu, jer ovu vest kao sigurnu uzimaju još i K. Jiriček i St. Novaković. Međutim, o mestu sahrane sultanice Mare postoje izvesne konkretne vesti od naših kasnijih hroničara.

Jedan rodoslov, svakako s početka XVI veka, govori da je Mara sahranjena y Kosanici. St. Novaković pozivajući ce na naše rodoslove koji kažu da je Mara umrla u Ježevu, a u isto vreme negirajući istinitost tvrdnje Konstantina Mihailovića iz Ostrvice da je sultan Mehmed II ispratio Maru u Srbiju poklonivši joj Toplicu, ističe da je pisac rodoslova načinio grešku kod imena Kosanica i da treba da stoji Kosinica.

Vezujući se i za vizantijske izvore toga vremena, St. Novaković ce odlučio za Bogorodičin manastir u Kosinici kod Drame kao mesto gde se nalazi grob sultanice Mare.

St. Novaković ističe da , "... u koliko bi bilo istina, što je Mih. Konstantinović iz Ostrvice zabeležio, da je sultan Mehmed dao Mari zemlju u Toplici, onda bi grob Marin trebalo tražiti u Kosanici u Toplici".

Sasvim je normalno što je St. Novaković nepoverljiv prema Konstantinu Janičaru, jer drugih izvora koji bi potvrdili njegove beleške nije našao. Međutim, popisni defter potvrđuje u potpunosti da je ove oblasti Mara dobila od Mehmeda II, te bi u ovom slučaju trebalo verovati ne samo Konstantinu Janičaru, već i piscu rodoslova. Prema ovome Marin grob mogao bi se nalaziti na terenu njenog gradića — Marine kule.

Zahvaljujući vesti iz pomenutog rodoslova mogla bi da ce izvuče još jedna pretpostavka, koja ce čini donekle tačnijom.

Pisac rodoslova je svakako bio obavešten o Marinom gradiću kod Kuršumlije, te je otuda, neznajući tačno mesto gde je Mara umrla i sahranjena, tim pre što je ovaj izvor nastao mnogo kasnije, vezao i Marin grob za njen
objekat odnosno Kosanicu. Čak i ovakva pretpostavka potvrđuje da je objekat u blizini Kuršumlije podigla carica Mara koristeći ga izvesno vreme.


* * *
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #6 on: January 02, 2022, 11:28:50 am »



* * *


Valja napomenuti da je za sultanicu Maru vezano i narodno predanje i to ne samo za njenu delatnost u Toplici, već i Dubočici. I po predanju ovaj srednjovekovni gradić ce naziva Marina kula.

No, legenda o Mari vezana je i za oblasti oko Grdelice. Tako je u blizini same Grdelice, na putu prema selu Oraovici postojala česma, koja je sada uništena zbog trase autoputa, a koju je narod nazivao Marina česma. Po predanju česmu je na tom mestu podigla sultanica Mara, koja je tim putem prolazila kada je iz Turske dolazila u Srbiju.

Odmarajući ce u hladu u podnožju brda Karamanovca, predanje kaže da je Mara naredila da se, koristeći izvor, podigne česma koja će dobro doći i njoj i putnicima za Srbiju. Narodno predanje vezano za Marinu česmu interesantno je zbog pomena njenog imena i u ovim krajevima koje je ona držala, ali je nemoguće tvrditi da je ova česma nastala po njenom nalogu.

Za ovaj kraj vezana je i legenda o „srednjovekovnom gradu Jelica" kod Grdelice. Taj objekat, poznat po narodnom predanju kao ,,grad Jelica", zabeležen je kod A. Deroka kao „Latinski grad". Može biti da je ovaj grad utvrđenje iz Justinijanovog perioda, a da je kasnije dobio ime Jelica.

Predanje naziva ovaj grad po imenu Jelice, ćerke despota Đurđa Brankovića. Pisac pomenutot članka — J. Jovanović — ističe da je legenda u skladu sa istorijskom istinom, odnosno da je Jelena — Jelica, pored Mare, kći despota Đurđa. Međutim, despot Đurađ je imao dve kćeri: Maru i Katarinu-Katakuzinu. Nije imao kćer po imenu Jelica.

Ovde se ili radi o nekoj drugoj ličnosti srpskog dvora XV veka, ili pak, ako se radi o kćeri despota Đurđa onda to ni u kom slučaju ne može biti Katakuzina, jer ona, prema zapisima letopisaca, nije dolazila u Srbiju, čak ni prilikom sahrane svoga oca. To bi mogla biti Mara, starija despotova kći, koja je prema nekim stranim izvorima nazivana Jelenom. Tako Konstantin Musakija, poreklom Arbanas, koji je u prvoj polovini XVI veka živeo u Italiji, kada piše u svojoj hronici o Mari, naziva je Jelenom.

Pomena Marinog imena u predanju ovih oblasti je na neki način činjenica više u tvrdnji da je bila gospodarica Toplice i Dubočice i da je podigla utvrđeni gradić kod Kuršumlije, kako bi bila u mogućnosti da kontroliše, zajedno sa svojim ocem despotom Đurđem Brankovićem, ove delove despotovine na jugu Srbije.

Današnji ostaci ovog sredovekovnog utvrđenja sasvim su u ruševinama. U gornjem delu gradića nešto je više očuvan, u dužini od oko dvadesetak metara, severni zid. Na jugoistočnom delu gornjeg grada nalaze se ostaci crkvice, čija površina iznosi oko 40m2, a na oko 25 metara dalje od istočnog zida gradića donžon kula, dok se severnije od nje, nalaze jedva vidljivi ostaci temelja zgrada.

Ostaci ovog jedinstvenog objekta epohe Brankovića na jugu Srbije stavljeni su pod zaštitu zakona juna meseca 1970. godine.


*



Andrejević Borislav

Izvor: Saopštenje IX 1970. - Marina kula kod Kuršumlije

Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #7 on: March 30, 2022, 04:11:20 pm »



Bez komentara ...


...


Uništeno neprocenjivo blago: Tvrđava ćerke Đurađa Brankovića odolela bagerima


Nalazi sa porušene padine ukazuju da su tu postojali raniji slojevi, tragovi praistorijskog života iz razni doba, pronađeni su i kasnoantički, tragovi Vizantije.  

© Foto : Sputnjiku ustupila Ljiljana Danilović
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 

Sputnik Srbija, 1920, 07.03.2022

Tokom radova na magistralnom putu Kuršumlija-Merdare, bageri su srušili deo brda sa arheološkim nalazištem, na kome je tvrđava Marina kula iz 15. veka, pod zaštitom Srbije kao kulturno dobro od velikog značaja. Na sreću, tvrđava Mare Branković ostala je netaknuta, ali je uništen deo podgrađa koje arheolozi nikada više neće moći da rekonstruišu.

Tvrđava koju je podigla ćerka despota Đurđa Brankovića, srpska princeza Mara udata za sultana, nalazi se na uzvišenju dva kilometra istočno od Kuršumlije kod sela Kastrata. I pored arhitektonskih ostataka i poznatih istorijskih podataka, zakonom zaštićen značajan spomenik nikada nije zaista istražen.

Na najvišem vrhu teško pristupačnog brda su ostaci Gornjeg Grada, pored njega ostaci crkve i ruševine donžon kule, kule poslednje odbrane. Na obroncima naziru se temelji još jedne kule, a na drugom delu bili su ostaci nekoliko građevina. Mogli su da se vide sa puta, a nedavno su i publikovani.

Predsednik Srpskog arheološkog društva Dr Adam Crnobrnja zapanjen je rušenjem dela brda. Bageri su uzvišenje koje krije arheološko blago gotovo prepolovili.

Nalazi sa porušene padine iznad puta ukazuju da su tu postojali raniji slojevi, tragovi praistorijskog života iz razni doba, pronađeni su i kasnoantički tragovi Vizantije. Crnobrnja kaže da bi čitav kompleks nalazišta, prema nedavno izmenjenom Zakonu o kulturnom nasleđu, trebao da se nazove "Arheološko područje".

"Marina kula je na našoj listi kandidata za zaštitu UNESKO-a. Sa druge strane puta se takođe nalazi kulturno dobro, Markova crkva, bazilika gde takođe ima nalaza iz ranijeg perioda. Ranijim probijanjem tog magistralnog puta praktično je jedan lokalitet presečen na dva dela, razbijena je celina", kaže Crnobrnja i dodaje da je brdo srušeno i prekopano bez znanja arheologa.


Put koji je probijen pre 50 godina presekao je arheološku celinu, sa druge strane je Markova crkva
© Foto : Sputnjiku ustupila Ljiljana Danilović

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


U nadležnom Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Nišu još nema zvaničnih vesti o rušenju nalazišta. Nezvanično saznajemo da je informacija o rušenju brda do njih došla slučajno. Stručnjaci su odmah obišli lokalitet, služba zaštite kulturnog nasleđa odmah je pokrenula postupak interne istrage.


Radovi bez prijave

Zavod je po zahtevu izvođača propisao uslove po kojima može da se radi oko arheološkog nalazišta, ali u zahtevu nije bilo govora o tome da će da se izvode baš na tom mestu, u blizini neprocenjivog blaga, taj deo radova nije pokriven njegovim uslovima.

Crnobrnja objašnjava da se u situacijama kada se naiđe na arheološke ostatke radovi momentalno obustavljaju i sprovode arheološka istraživanja, procenjuje šta dalje može da se radi. U ovom slučaju, arheolog je morao da bude prisutan.

"Trebalo je voditi računa i o tome da geometri izađu na teren i provere koliko se ušlo u užu zonu kulturnog dobra. Ako je uništeno kulturno dobro ili dobro koje uživa prethodnu zaštitu, to je krivično delo po našem Krivičnom zakoniku, Član 212. koji jasno kaže da, bez obzira na visinu pričinjene štete, kada se ošteti kulturno dobro, a to su i lokaliteti u zonama koje nisu zvanično proglašene za kulturno dobro, sledi krivično gonjenje po službenoj dužnosti", ističe prvi čovek Arheološkog društva Srbije.


Deo posude pronađen na gradilištu , važni artefakti bukvalno su preorani
© Foto : Sputnjiku ustupio Nenad Đurđević


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Uništeno arheološko blago

On se nada da će kolege iz Niša pokrenuti postupak i kaže da je ovaj slučaj nauk za druge, posebno za lokalne samouprave, koje vrlo često i ne znaju da treba da se obrate Zavodu za zaštitu spomenika kulture pre nego što započnu radovi u zoni zaštite. Novi oštećeni objekat moguće je popraviti, novcem nadoknaditi štetu, ali slojevi bogate istorije oko Marine kule popravku nemaju, zauvek su uništeni.

"Kada pomerite arheološki kontekst, makar pronašli sve predmete i rasporedili ih po livadi, nama to više ništa ne znači. Onog trenutka kada se naruši primarni arheološki kontekst, gotovo, taknuto - maknuto, nema nazad, nema vraćanja u prvobitno stanje. Te predmete ne možemo da ispitujemo, kao da ste izvukli predmete iz kuće, razbacali ih i rekli, a sad vidi kako su ovi ljudi živeli", objašnjava Crnobrnja.

Pored stručnjaka iz Niša, na lokalitet Marina kula izašli su i ljudi iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, kako bi procenili stanje i odlučili šta dalje činiti.


Žurba zbog Prištine

U JP "Putevi Srbije" za Sputnjik kažu da radove izvodi "Srbijaautoput" d.o.o. Beograd, ali da nije reč o rekonstrukciji, već o pojačanom održavanju državnog puta IB 35, deonica Merošina - Prokuplje i Beloljin - Kuršumlija – Rudare, ukupne dužine 36 km.

"Ugovor vredan milijardu i 695 miliona dinara se sprovodi kroz Projekat rehabilitacije puteva i zajednički finansira od strane Evropske investicione banke i Republike Srbije. Nabavka je sprovedena u skladu sa pravilima i procedurama EIB-a. Rok za završetak radova je 18 meseci", stoji u odgovoru na naša pitanja.

U Nišu sumnjaju da se namerno išlo na formulaciju "održavanje puta", da se ne bi ulazilo u postupak dobijanja građevinske dozvole, jer to bi potrajalo, put je u lošem stanju, sada jedini vodi do Prištine i zato je važan stranom investitoru. Ali i u tom slučaju ne bi trebalo da se izbegne arheološko praćenje. Ono je u svakom slučaju moralo da bude obezbeđeno.


Podgrađe Marine kule, zauvek uništeno vredno arheološko nalazište
© Foto : Sputnjiku ustupio Nenad Đurđević


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Cevi i dalekovodi na spomenicima kulture

Crnobrnja navodi i druge primere nemara prema blagu koje Srbija ima, a koje ne umemo da cenimo. Smederevska tvrđava ima mali i veliki grad. Mali je rekonstruisan, promovisan zahvaljujući seriji "Nemanjići", ali u Velikom gradu, gde se odvijao život, gde su bile trgovine, zanatske radnje, crkva, kasnije džamija, otkrivena su samo dva objekta.

"Crkva je otkrivena tako što je fudbalski klub kopao vodovodnu cev za svlačionice, naišli su na zidove 80-tih godina. Naravno da su našli na zidove, kada rade u srednjovekovnom gradu! U međuvremenu je Smederevska tvrđava stavljena na preliminarnu listu zaštite UNESKO-a, na čekanju je da se uradi elaborat i steknu uslovi da uđe na listu svetske kulturne baštine. Ali onda je tu izgrađena atletska staza. To je veliki propust države, uopšte pomisliti da se na takvom mestu gradi, iako UNESKO daje jasne propise šta uraditi sa tim prostorom".

Stradalo je i rimsko utvrđenje Lederata kod tvrđave Ram na Dunavu, koje je kandidat za stavljanje na najveću zbirnu listu UNESKO-a čija je izrada u toku. To je lista "Granica rimskog carstva" koja se prostire od Britanije, preko Rajne, celim tokom Dunava do severne Afrike.

Svaka država treba da pokaže da se dostojno odnosi prema kulturnom dobru Limesa, ali sada je pitanje šta će biti sa Ledartom koja datira sa kraja 1. veka.
"U jeku te kampanje i rada više institucija, Republičkog Zavoda, Arheološkog instituta koji se bore da obezbede podatke i dokaze za svako mesto u Srbiji koje bi moglo da se nađe na toj listi, na samoj kuli utvrđenja podignut je ogromni crveni stub Elektroprivrede Srbije. To nisu bila mala kopanja, 10 sa 10 metara, trebalo je da se ukopa konstrukcija dalekovoda. Mašine su prošle kroz dobar deo utvrđenja da utabaju pristupni put, tako da je Ledarata koju su decenijama masakrirali divlji tragači za arheološkim blagom time poprilično dotučena", kaže Crnobrnja.


Spomenik kulture od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju pretvoren je u gradilište
© Foto : Sputnjiku ustupio Nenad Đurđević


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


On podseća da kada se pristupi velikim strukturnim projektima, koji se uglavnom finansiraju međunarodnim kreditima, naša država apsolutno mora da poštuje studiju o uticaju na životnu sredinu.

"Najčešće se zaboravi na to da po međunarodnim konvencijama i pravilima Svetske banke, morate da uradite i studiju uticaja na kulturno nasleđe i plan njegovim upravljanjem, onda ne dolazi do ovakvih grešaka", kaže Crnobrnja u nadi da će Evropsku investicionu banku zanimati šta se desilo sa Marinom kulom.


izvor


* Marina kula - 1.jpg (475.61 KB, 1600x861 - viewed 4 times.)

* Marina kula - 2.jpg (445.09 KB, 1600x895 - viewed 5 times.)

* Marina kula - 3.jpg (608.8 KB, 1600x1000 - viewed 4 times.)

* Marina kula - 4.jpg (500.28 KB, 1600x994 - viewed 4 times.)

* Marina kula - 5.jpg (456.73 KB, 1599x973 - viewed 4 times.)
« Last Edit: March 30, 2022, 04:20:21 pm by Dreadnought » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #8 on: March 30, 2022, 04:26:01 pm »

Za svemir nismo sigurni ali za ljudsku glupost možemo slobodno kazati da je beskonačna...
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #9 on: March 30, 2022, 05:12:22 pm »

Definitivno!
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.032 seconds with 24 queries.