PALUBA
March 29, 2024, 02:00:59 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Donirajte Palubu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Istorijski prikaz Američkog protiv raketnog štita  (Read 5224 times)
 
0 Members and 2 Guests are viewing this topic.
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« on: April 07, 2017, 02:11:34 pm »

MINIJATURE HLADNOG RATA 20: ISTORIJSKI PRIKAZ AMERIČKOG PROTIVRAKETNOG ŠTITA I deo


Amerikanci za njega kažu da je zaštita od „odpadničkih režima“. Rusi, pak s druge strane nastavak hladnog rata, Poljaci i Rumuni - dokaz čvrstog prijateljstva, a zapravo cela priča nije potpuno nova niti je nastala preko noći. Nije ni posledica Reganove Strateške odbrambene inicijative (Strategic Defence Iniative - SDI).

Zapravo radi se o decenijama dugom razvoju, punom naučnih i tehnoloških uspona, ali i padova koji još uvek nije u potpunosti završen. Zameci razvoja odbrane od balističkih raketa (Balistic Missile Defence - BMD) u Sjedinjenim državama sežu u davnu 1946. godinu, neposredno posle završetka Drugog svetskog rata i povezani su sa iskustvima iz međuaratne upotrebe nemačkih prvih balističkih raketa A-4 znanih još i pod oznakom V-2 (Vergeltungswaffen). Taj period obeležilo je isključivo planiranje i razvoj prvih interkontinentalnih balističkih raketa (Intercontinental Balistic Missile - ICBM).

Do kraja 1950- tih godina prošlog veka Kopnenoj vojsci SAD (US Army) i Vazduhoplovnim snagama SAD (US Air Force) uspelo je da pokrenu dva potpuno odvojena programa koji su odlikovali rivaliteti između naučnika dva tabora u razvoju protivraketne odbrane. Poslednju reč dao je tadašnji ministar odbrane SAD Neil H. Mc.Elroy koji je 1958 prekinuo sporove između dva tabora i kopnenoj vojsci SAD dodelio monopol na razvoju protivraketne odbrane. To se sve događa u periodu kada SAD i Sovjetski Savez počinju polagano dostizati popriličan broj interkontinentalih balističkih raketa (ICBM) koje bi trebale u slučaju izbijanja nukelarnog sukoba, obezbediti obostrano uništenje (Mutal Assured Destruction - MAD). Povećanje broja balističkih raketa je dodatno ubrzalo i rad na razvoju antiraketne odbrane. Projekat je ubrzo pokazao svu veličinu i kompleksnost postavljenih zadataka.

Početkom 1960-tih godina prošlog veka, dobre tri i po godine pošto je kopnena vojska preuzela odgovornost za protivraketnu odbranu, njen raketni sistem Nike Zeus dosegnuo je prvi uspeh. Naime, uspelo mu je da presretne školsku bojevu glavu interkontinentalne balističke rakete. Uspeh je ostao pomalo u senci jer su po obaveštajnim podacima Amerikanaca, to Sovjeti ostvarili pre nešto manje od godinu dana. Taj uspeh – presretanje bojeve glave je na jednoj strani označio veliki korak u razvoju protivraketne odbrane, a na drugoj strani aktivirao trku u naoružanju između SAD i Sovjetskog saveza.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nike Ajax

Slično kako raketni sistemi iz familije Nike [ Nike Ajax (MIM-3), Nike Hercules (inicijalna oznaka SAM-A-25, kasnije preimenovan MIM-14)] koji su bili namenjeni protivavionskoj odbrani, prvi američki antiraketni sistem Nike Zeus (LIM-49 Nike Zeus) namenjen odbrani od balističkih raketa, kretao se kroz nekoliko razvojnih faza.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nike Hercules

Nike Zeus
Njegov razvoj pokrenut je 1956 godine kada su upotrebljena iskustva iz upotrebe ovog sistema u protivazdušne svrhe. Arhitektura raketnog sistema Nike Zeus, je tako pored kopnenog lansera na koga je bila nameštena raketa s presretačkom bojevom glavom, obuhvatala i radare za otkrivanje i praćenje cilja (isto kao i kod raketnih sistema PVO), samo što je kod Nike Zeus pridodat bio i radarski sistem za praćenje balističkih raketa koje treba presretnuti i računarski sistem za borbeno upravljanje. Zadatak dodatnog radarskog sistema je bio razdvojiti prave bojeve glave od lažnih.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Međutim takva konstrukcija raketnog sistema Nike Zeus je za to vreme imala i neke manjkavosti raketnih sistema PVO. Naime mogla je da sledi i presretne samo jedan cilj. Na efikasnost sistema Nike Zeus uticao je i razvoj pritivmera (toplotni i radarski mamci... ). Zbog toga je sistem Nike Zeus ostao u operativnoj upotrebi kratko vreme (1958-1961). To naravno nije zaustavilo dalji razvoj američkih presretačkih protivraketnih sistema.

Nike X

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
was the prototype Multi-function Array Radar, an extremely complex phased-array radar system built as part of the Nike-X anti-ballistic missile (ABM) project of the 1960s. MAR was able to actively steer and form its radar beams under computer control, allowing it to detect, track and discriminate multiple ICBM warheads at long range. MAR was also extremely expensive, one of the reasons that led to the Nike-X system being abandoned in 1967. A second MAR, MAR-II, was under construction on Kwajalein Island, and abandoned in place at that time……..

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nedostaci sistema Nike Zeus su stručnjaci pokušali da otklone razvojem njegovog naslednika sistema „Nike X“ koji je pokrenut 1961 godine. To je ostavareno zahvaljujući tadašnjem tehnološkom napretku, razvoju novih radarskih sistema sa boljim elektronskim elementima koji su omogućili radarskim sistemima da su mogli lakše da razlikuju prave ciljeve (balističke rakete i njihove bojne glave) od drugih manjih objekata u vazdušnom prostoru ( toplotnih i radarskih mamaca, metereoloških balona). Sistem „Nike X“ je obuhvatao: dva radarska sistema sa faznima antenskim rešetkama. Jedan od radara je bio višenamenski radarski sistem velikog dometa (MAR – Multifunction Arry Radar) za otkrivanje, praćenje i razdvajanje pravih ciljeva od mamaca i drugih objekata u vazdušnom prostoru, drugi radarski sistem je bio (MSR – Missile Radar Site) za praćenje presretačkih raketa „Sprint“ ( raketa dužine 8,22 m sa odličnim manevarskim mogućnostima, nadzvučnom brzinom leta, naoružana nukelarnom bojevom glavom).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

The TACMSR at Mickelsen was the only complete MSR built. Note that the antenna elements only fill the center of the circular areas; the larger area was intended for possible future expansion.

Pošto su za presretačke rakete bile razvijene nove bojeve glave velike snage koje su omogućavale delovanje po balističkim raketama i njhovim bojevim glavama izvan atmosfere (eksoatmosfersko presretanje), potrebno je bilo razviti nove nosače, što je zapravo urađeno razvojem presretačkih raketa „Spartan“ (trostepena raketa na čvrsto gorivo, dužine 16,76 m, naoružana sa nukelarnom bojevom glavom). Ovoj raketi je sledio i razvoj novog radarskog sistema velikog dometa za perimetarsko obuhvatanje ciljeva (Perimetar Acquisition Radar - PAR) koji je bio u poređenju sa postojećim MAR ( Multifunciton Arry Radar) jeftiniji.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
The Sprint missile was the main weapon in the Nike-X system, intercepting enemy ICBM warheads only seconds before they exploded

Sentinel i Safeguard

Američke procene govorile su da je Sovjetski Savez sredinom 1960-tih godina na području protivraketne odbrane od balističkih raketa, poseduje određene prednosti u odnosu na SAD koje su se ogledale u sledećem: određene raketne sisteme uspeli su da stave u stepen pripravnosti za potencijalnu upotrebu. U kopenoj vojsci SAD koja se najviše trudila da se sličan scenario ostvari i kod njih našli na veliku prepreku. Naime, to se oštro protivio čuveni ministar odbrane SAD Robert Maknamara (Robert S. MacNamara), koji je zahtevao da moguće postavljanje američke protivraketne odbrane širom države treba proučiti u širem kontekstu strateške politike SAD. Godine 1967 tadašnji američki predsednik Lindon Džonson (Lyndon Johnson) i ministar odbrane McNamara na samitu u Glassboru bezuspešno su pokušali da ubede Sovjetske predstavnike da Sovjetski Savez zaustavi razvoj svoje protivraketne odbrane te da obusatvi njihovu operativnu upotrebu. Predsedniku Džonsonu nije preostalo ništa drugo nego da naredi da u operativnu upotrebu Oružanih snaga SAD uvede raketni sistem „Sentinel“ (LGM-117 Sentinel) sa kojim bi se obezbedila bar delimična odbrana urbanih centara SAD, pred potencijalnim napadima balističkih raketa. sa pripadajućim radarskim sistemima MSR namenjenih vođenju presretačkih raketa „Spartan", smeštenih u kontinentalnom delu SAD i jedne baterije presretačkih raketa „Sprint“ sa pripadajućim radarskim sistemom MSR na Havajima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sentinel silo launch

Uvođenje sistema „Sentinel“ zasnovano je bilo i na oceni da će Narodna republika Kina već početkom 1970-tih imati određeni broj interkontinentalnih balističkih raketa, koje će za SAD biti nova potencijalna pretnja. Sistem Sentinel je bio izgrađen iz lanaca nekoliko radarskih sistema velikog dometa za perimetarsko obuhvatanje ciljeva (PAR) nameštenih duž severne granice SAD i u Saveznoj državi Aljaska. Postvljanje više baterija presretačkih protivraketnih raketa bio je prvi korak novog američkog predsednika Niksona (Richard Milhaus Nixon) posle pobede na izborima 1968 godine, kao i sama analiza strateških mogućnosti SAD. Na tom izveštaju o strateškim mogućnostima i potrebama Sjedinjenih država, Nikson se odlučio da upotrebu raspoloživih sistema protivraketne odbrane SAD preusmeri u prvom redu za odbranu kopnenih baza i silosa u kojima se nalaze inerkontinentalne balističke rakete dugog dometa namenjene strateškom nuklearnom odvraćanju (Strategic Nuclear Deterrent - SND), dodatno i ograničeno za zaštitu američkih urbanih centara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Safeguard Program+ The Safeguard Program was a US Army anti-ballistic missile (ABM)

U tom periodu Sentiel, čija vrednost je iznosila 5 milijardi dolara, zamenjen je sa sistemom „Safeguard“. Dobra dva meseca kasnije, pošto je avgusta 1969., Nikson posetio Sovjetski Savez, gde je bilo i reči o mogućem ograničenju strateškog naoružanja, američki Kongres je odobrio da se sistem Safeguard uvede u operativnu upotrebu. Planovi u operativnom smislu predviđali su gradnju 12 baza sa presretačkim raketama velikog i malog dometa. A zeleno svetlo je dato da to bude prvo urađeno u blizini dve vazduhoplovne baze AFB Malstrom – Montana i AFB Grand Forks u Severnoj Dakoti (North Dacota) u kojima bi sistem Safeguar postao i operativan.

[attachment=10]
An aerial image of the Stanley R. Mickelsen Safeguard Complex

Sistem Safeguard u Severnoj Dakoti posatao je operativan 1.oktobra 1975. Kompleks su imenovali po trećem komandnatu Komande protivvazdušne odbrane kopnene vojske (Army Air Defence Comand - ARADCOM) Stanley R. Mickelsnu. Raketni sistem Safeguard bio je razmešten na oko 100 km od avio baze Grand Forks.
U bazi se nalazilo i oko 150 inetrkontinentalnih balističkih raketa Minuteman. Njih je trebalo obezbediti od potencijalnog napada sovjetskih interkontinetalnih balističkih raketa, iako je administracija neprestano ponavljala da je glavni zadatak Safeguar sistem bio zaštita urbanih centara na američkom srednjem zapadu.
Kompleks protivraketne odbrane Mickelson je tada predstavljao tehnološko čudo. Tome su doprinosili njegovi sastavni elementi presvega radarski sistemi neobičnog oblika (radilo se o povećanju njihove odpornosti na napad). SAD koje su kompleks Mckilsen stavile u operativnu upotrebu 1975., već februara 1976., izennada su izdale naređenje da se kompleks zatvori.

Jedan od uzroka koji je bio naveden, govori o problemu bojevih glava sa kojima su presretačke rakete Sprint i Spartan, sistema Safeguard, bile naoružane. Radi se o nukelarnim bojevim glavama jačine jedne megatone, a kako se to odnosi na protivraketni sistem, koji presreće balističke rakete – odnosno njihove bojeve glave (sa istim tim megatonskim snagama) u završnoj fazi njihovog leta prema ciljevima (po ulasku u atmosferu), odbrana od njih postaje pretnja po sopstvenu odbranu. Naime, po nekim stratezima (koji su eto bili u pravu) to nije bilo efikasno rešenje, jer bi to značilo da se presretanje i uništavanje protivničkih raketa dešavalo u blizu teritorije SAD, pa čak i neposredno nad njom, a da pri tome ne bi bilo granacija, da će protivraketni sistem biti precizan i faktički, sam sistem neprobojan. Prevedeno na narodni jezik, bilo je sve jedno da li ćete stradati od nuklearne (vazdušne) eksplozije presretačke bojeve glave ili od one bojeve glave koju je ova predhodna promašila.

[attachment=11]
A Sprint missile being loaded for test firing at White Sands Missile Range, 1967

U periodu od 1976-1980., razvojni projekat protivraketne odbrane pod komandom Kopnene vojske SAD temeljio se na krišćenju presretačkih raketa koje bi imale svoje nukelarne bojeve glave, ali se rodila i ideja da bojeve glave protivničkih raketa budu uništavane i kinetičkom energijom tj sa udarom (hit to kill) polsednjeg stepena presretačke rakete u samu bojevu glavu balističke rakete. To je ipak bilo teško izvodljivo zbog ograničenih mogućnosti sistema vođenja presretačkih protivraketnih raketa. Poređenja radi to bi bilo isto kada bi zrnom iz puške, strelac pokušao za zaustavi ispaljeno zrno iz protivničke puške. Zbog toga je ostalo kao poslednje rešenje, da presretačke rakete budu naoružane nuklearnim bojevim glavama. Drugi uzrok se nalazio u tome da su radarski sistemi Safeguard zbog svojih dimenzija bili idealni cilj. Recimo, ako bi oni bili uništeni, presretačke rakete bi ostale „slepe“ i neupotrebljive, a Sovjetski Savez nije spavao već je svoje balističke rakete još više usavršio. To je bio i period kada su američki strateški analitičari počeli sumnjati da je Sovjetski Savez razvio solidne strateške snage koje će omogućiti ne samo prvi udar (first strike) takovg stepena da američke strateške snage neće imati sposobnost izvođenja povratnog udara (relation strike), već bi Sovjeti sa preostalim raketama izveli i novi napad.

[attachment=12]

AUTORI: Andrej Mlakar i Generalštabni pukovnik u penziji Ljubomir Savić


* 01.jpg (72.56 KB, 904x616 - viewed 82 times.)

* 02.jpg (38.58 KB, 720x576 - viewed 76 times.)

* 03.jpg (54.85 KB, 742x600 - viewed 87 times.)

* 04.jpg (33.15 KB, 525x409 - viewed 71 times.)

* 05.jpg (42.75 KB, 1042x720 - viewed 70 times.)

* 06.jpg (39.5 KB, 677x527 - viewed 75 times.)

* 07.jpg (56.8 KB, 917x720 - viewed 78 times.)

* 08.jpg (35.62 KB, 482x599 - viewed 73 times.)

* 09.jpg (31.38 KB, 516x696 - viewed 95 times.)

* 10.jpg (85.82 KB, 800x476 - viewed 65 times.)

* 11.jpg (62.81 KB, 920x720 - viewed 68 times.)

* 12.jpg (87.61 KB, 800x528 - viewed 80 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #1 on: April 07, 2017, 03:04:22 pm »

ISTORIJSKI PRIKAZ AMERIČKOG PROTIVRAKETNOG ŠTITA II Deo- Rat Zvezda


U periodu od 1976-1980., razvojni projekat protivraketne odbrane pod komandom Kopnene vojske SAD temeljio se na krišćenju presretačkih raketa koje bi imale svoje nukelarne bojeve glave, ali se rodila i ideja da bojeve glave protivničkih raketa budu uništavane i kinetičkom energijom tj sa udarom (hit to kill) poslednjeg stepena presretačke rakete u samu bojevu glavu balističke rakete. To je ipak bilo teško izvodljivo zbog ograničenih mogućnosti sistema vođenja presretačkih protivraketnih raketa. Poređenja radi to bi bilo isto kada bi zrnom iz puške, strelac pokušao za zaustavi ispaljeno zrno iz protivničke puške.
Zbog toga je ostalo kao poslednje rešenje, da presretačke rakete budu naoružane nuklearnim bojevim glavama.
Drugi uzrok se nalazio u tome da su radarski sistemi Safeguard zbog svojih dimenzija bili idealni cilj. Recimo, ako bi oni bili uništeni, presretačke rakete bi ostale „slepe“ i neupotrebljive, a Sovjetski Savez nije spavao već je svoje balističke rakete još više usavršio. To je bio i period kada su američki strateški analitičari počeli sumnjati da je Sovjetski Savez razvio solidne strateške snage koje će omogućiti ne samo prvi udar (first strike) takovg stepena da američke strateške snage neće imati sposobnost izvođenja povratnog udara (relation strike), već bi Sovjeti sa preostalim raketama izveli i novi napad. Zbog takve analize Savet načelnika generalštaba Oružanih snaga SAD (Joint Chiefs of Staff) februara 1983., je zahtevao od tadašnjeg predsednika SAD Ronalda Regana da da podršku, da se posvetiti više pažnje strateškim planovima SAD u razvoju efikasne protivraketne odbrane.

Zahtevi generala ostali su nečujni, jer je Regan 23.marta iste godine javnosti predstavio svoj projekat Strateške odbrambene inicijative (Strategic Defense Iniative - SDI) koja je predviđala da vojnoj komponenti se pridoda istraživanje i korišćenje kosmosa, što u široj javnosti postala popularno pod imenom „Rat zvezda“ (Star Wars).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Oružane snage donekle imale su sreću, jer su smatrale Regana za najinicijativnijeg predsednika posle Drugog svetskog rata, koji je više prihvatao nego odbijao njihove planove naoružavanja i opremanja oružanih snaga SAD. Ne treba zanemariti i njegov javni prezir prema Sovjetskom savezu, koga je nazivao „Imeprijom zla“. Od svoje pojave, Strateška odbrambena inicijativa podelila je stručnjake, ali i širu američku javnost. U realizaciji ovog projekta američka vlada naišla je na ne mali broj prepreka od smanjenja budžetskih sredstava za odbranu, ozbiljnih tehničkih zastoja od skoro dve godine, protiveljnja uticajnih društvenih krugova u SAD, kao i pritisak Sovjetskog Saveza da se stvori novi sporazum o smanjenju i kontroli naoružanja.

Regana to baš toliko i nije opterećivalo pa je odlučio da se upusti u opsežni iztraživački i tehnološki projekat programa razvoja novog protivraketnog štita koji je trajao punih osam godina. I pored svih teškoća kako se tvrdilo navodno su bili ostvareni konkretni razultati koji su potvrđivali ostvarljivost presretanja interkontinentalnih balističkih raketa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Za veći deo javnosti, "rat zvezda" je bio fantastika, a manjem bezebdnosnom svesnom delu javnosti, pokazano je da je Ratom zvezda startovala nova etapa trke u naoružanju između dve super sile: SAD i Sovjetskog Saveza. Projekat Rat zvezda nije prozrokovao brigu mirovnjacima, već i pojednicima u redovima američkih oružanih snaga, koji su shvatali koliko je ovaj program kompleksan pa su se s pravom pitali da li je uopšte izvodljiv? Razlog je ležao u tome da su neki analitičari imali pristup strogo poverljivoj studiji simulacije strateškog raketnog napada na SAD, koja je obavljena u nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermor. U simulaciji neke stvari su bile preproste, ali to nije bila realnost već simulacija.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Naime simulacijom je bilo zamišljeno da je Sovjetski Savez na SAD ispalio 1.400 interkontinentalnih balističkih raketa, prema kojima su SAD usmerile svoj protivraketni štit. Tu se stvar počinje da se zapliće. Po simulaciji SAD je uspela presretnuti i uništiti 90 odsto raketa ( oko 1.260) u svemiru ( prvi sloj višeslojne protivraketne odbrane) u fazi pre nego što su te rakete svoje bojeve glave usmerile prema izabranim ciljevima. Drugi sloj protivraketne odbrane je takođe efikasno uništio 90 odsto ( oko 306) od preostalih 340 raketa tako da se teoretski treća ujedno i zadnja faza protivraketnog štita suočila samo sa 34 protivnikove rakete. Matematički je bilo moguće utvrditi da je ukupna efikasnost protivraketnog štita u simuliranom napadu bila 99,9 odsto pouzdana? Naučnici su zatim izveli još dve serije ispitivanja od po 9 stavki gde su posebnu pažnju posvetili sledećim elementima:

- Eksperiment presretanja i uništavanja nenuklarnim eksplozivom, lažne bojeve glave balističke rakete na polovini putanje njenog leta ( HOE – Homing Overlay Experiment), pri čemu je uspešno dejstvovao konstruisani sistem za vođenje i dokazana mogućnost uništavanja balističke rakete i njene glave oružjem na bazi kinetičke energije, prostim sudarom pri velikoj brzini. Na taj način postavljena je osnova podsistema za egzoatmosferski presretač nosača bojnih glava koji čini deo istraživačkog projekta SDI;

- Eksperiment sa oružjem na bazi srednje razvijenog infacrvenog lasera (MIRACL – dvomegavatni Mid-infrared Advanced Chemical Laser) sa kojim je dokazana mogućnost da se jednim laserskim sredstvom uništi buster rakete na tečno gorivo, što je ukazalo na osetljivost balističkih raketa sa pogonom na tečno gorivo od dejstva lasera koji je smatran najjačim u OS SAD;

Serija eksperimenata oružja sa kinetičkom energijom i sa sredstvima za vođenje čija je namena presretanje raketnih bojevih glava u atmosferi i izvan nje (Flexible Lightweight Agile Guided Experiment - FLAGE)

Eksperiment praćenjem jedne otkrivene rakete u niskom letu u kosmosu, sa laserom slabije snage koji je emitovan sa zemlje ( ostrvo Mani-Havaji), a koji je bio uspešno zaštićen od degradacija optičkih kvaliteta tokom kretanja u atmosferi. Tom prilikom korišćeni su izvesni uređaji i spoljna mala pokretna ogledala za vazdušnoj kosmičkoj letelici Šatl

- Eksperiment sa snopom brzih naelektisanih čestica na bazi protona visokog intenziteta kojima se dejstvovalo na minijaturni nosač bojnih glava, pri čemu se istovremeno pokazala velika ranjivost bojnih glava od dejstva snopa naelektirsanih čestica;

- Eksperiment sa raketama tipa delta 180 i 181.. dobijeni su podaci o ponašanju krila raketa u toku boost faze, faze ubrzanja i ponašanju rakete tokom leta u kosmičkoj zoni presretanja.... Tim putem ispitivani su elementi potrebni za razvoj malih kosmičkih presretača, tako što je na jednom satelitu bio postavljen radarski osvetljivač, a dejstvovala je jedna raketa opremljena novim tipom infarvenog senzora, infarcrevnim video sistemom koji je uzet sa raketa tipa Meverik i još dve kamere. Cilj je presretnut pri brzini od 6,5 maha.. A saznanja iz ovog eksperimenta trebala su da se iskoriste i za novi opit pod imenom Zenti star koji je bio zakazan za sredinu 1990- tih godina prošlog veka;

- Eksperiment kinetičkim oružjem FLAGE. Ispitivana sposobnost za precizno presretanje i uništavanje taktičkih balisitčkih raketa u atmosferi. Pri tome FLAGE je koristio radar sa milimetarskom talasnom dužinom, koji je otkrio i presreo jednu kratkodometnu raketu ipa lens ( Lance) na visini od 12.000 fita. Usmeravanje oružja u raketu izvedeno je tako što se pomoću računara postavljenog u telu oružja i povezanog sa radarom, usaglašeno palio i regulisao rad 216 raketnih motora, svaki veličine zrna za pušku sačmaricu, koji su u vidu prstena bili postavljeni na telu oružja iza radara, pa se usaglašavanjem rada tih motora i njihove brzine oružje usmeravalo na cilj,

- Eksperiment Friflay kojim je prvi put sa laserskim radarom osvojena tehnika odslikavanja i praćenja ciljeva neophodna za razlikovanje pravih bojevih glava balističkih raketa od lažnih namamljivačkih sredstava.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Zaključak sve tri studije bio je da projekat SDI može suštinski da umanji obim pretnji masovnim uništavanjem koji čine glavni oslonac sadašnjeg odbramebnog koncepta, s čime bi se stvorila nova osnova za buduće odnose sa Sovjetskim Savezom.

Međutim kritički nastrojeni stručnjaci su rekli - NE.

Stručnjaci i to oni koji su bili mnogo objektivniji i realniji, svoju seriju sumnji potkrepili su serijom pitanja tj. sa iznošenjem jasnih problema i situacija s kojima bi se morao protivraketni štit susresti. Radi se o problemima koji su tražili jasne odgovore u 1980-tim godina prošlog veka, ali aktuelni su i dan danas startovanjem novog antiraketnog šita.

Pitanja su bila sledeća :
- Kako razlikovati prave bojne glave od mamaca? Po ocenama analitičara ako bi se ispalilo 3.000 balističkih raketa protivraketni štiti bi teoretski morao sukobiti sa 30.000 nuklearnih bojevih glava i sa oko 250.000 mamaca; Da li bi u prvoj fazi odbrane u svemiru uspelo da se presretne oko 90 odsto ispaljenih balističkih raketa. Verovatno da ne;
- Da li će programska oprema sfotver sistema borbenog upravljanja i kontrole protivraketnog štita sigurno delovati pa čak i kod ekstremnih optrećenja, kada u mili seknudama treba primiti i obraditi više od 100.000 hiljada informacija koje treba koordinirano kroz odluke realizovati? Takođe, na današnjem stepenu razvoja informacione tehnologije je veoma zahtevan zadatak;
- Da li je moguće obezebediti borebnu otpornost samog protivraketnog štita i omogućiti njegovo nesmetano delovanje, pa čak i onda kada bi bili cilj nesposrednog raketnog napada?;
- Da li je moguće raketni štiti u potpunosti izgraditi sa raspoloživim budžetskim sredstvima? Godinu dana posle Reganove odluke o razvoju protivraketnog štita su bile završene prve tehnološke i strateške studije. U tu svrhu formirana je Organizacija za stratešku odbrambenu inicijativu (Strategic Defense Initiative Organizations - SDIO) koja je bila odgovorna za naučni razvoj i realizaciju programa Ratovi zvezda.

Bez obzira na izrečene sumnje u realizaciju čitavog projekta o kreiranju novog protivraketnog štita, predsednik Regan se 1986.godine uz podršku ministra odbrane odlučio da je posle 6 mesečnog istraživanja i studiranja došao trenutak da počne proces nabavke prvih elemenata, prve faze sistemske arhitekture budućeg protivraketnog štita SAD ( Strategic Defense Iniative Phase I Architecture).

Reganovu odluku su na odboru za odbrambene nabavke bez posebnih zadržaka odobrili godinu dana kasnije. U spomenutoj fazi sistemska arhitektura protivraketnog štita obuhvatala bi sledeće glavne elemente sa pripadajućim podelementima:
1. U svemiru postavljena presretačka protivraketna oružja (SBI Space Basade Interceptor);
2. Na kopnu nameštene presretačke rakete (Ground Based Interceptor - GBI);
3. Dva sistema senzora u svemiru (Space Based Senzors - SBS);
4. Na kopnu namešteni senzori (Ground Based Senzors - GBS) i sistem borbenog upravljanja (Battle Management System - BMS).

Ti elementi predstavljaće okvir koji će stručnjacima omogućiti integraciju glavnih elemenata sa podelementima u jedinstven oružani sistem protivraketnog štita sa otvorenom sistemskom arhitekturom koja bi omogućila nadgradnju i prilagođavanje novim pretnjama.

Uporedo sa razvojem glavnih elementa, tekla su i druga istraživanja koja su proučavala mogućnost upotrebe sasvim novih oružja (Direct Energy Weapons – DEW), odnoso oružje sa usmerenom energijom ) i tehnologija u sistemskoj strukturi protivraketnog štita SAD. U pogledu kompleksnosti razvoja antiraketnog štita postalo je jasno da to više ne može biti samo monopol kopnene vojske već da se u proces mora uneti multidisciplinarnost pa su u preojakt SDI, uključeni i Ratno vazduhoplovstvo ( US Air Force) i Ratna mornarica ( US Navy). Cilj ove integracije bio je povećanje mogućnosti jer budući antiraketni štit mora obezbediti efikasnu višeslojnu odbranu od balističkih raketa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kao što se vidi iz svega priloženog prvi sloj protivraketnog štita temeljio bi se na presretačkim oružjima u svemiru (Space Based Interceptor - SBI) koji bi omogućavao delovanje protivničkih balističkih raketa, ali bi one neposredno posle samog starta bile uništene na protivničkoj teritoriji. Međutim naučnici postavljanje oružja u svemir još pred krajem 1990 tih uočili su neke manjkavosti: prvo, presretačka protivraketna oružja u svemiru su bila prevelika, zbog čega su bila ranjiva na delovanje sovjetskih protivsatelitskih oružja (Anti Satelite - ASAT) i drugo, bila su veoma skupa. Rešenje po mišljenju naučnika s kraja 1990- tih bilo je lansiranje više od 100 manjih i autonomnih presretačkih oružja u svemir. Posle serije eksperimenta i lobiranja stekli su se svi uslovi da se krene u konačnu finalizaciju projekta koji je bio zakazan za 1989 godinu. Međutim te planove poremtio je izbor novog predsednika SAD, kada je umesto Regana došao Džordž Buš Stariji (George Bush), ali i radikalna promena političkih i bezebdnosnih prilika, koji su ceo projekat Ratova zvezda odložili za neodređenio vreme. Pao je Berlinski zid, čelične stege u istočnoj Evropi su popustile što je ukazivalo da se hladni rat biliži svom kraju a time i strah od mogućeg napada balističkim raketama od strane Sovjetskog Saveza.

AUTORI: Andrej Mlakar i Generalštabni pukovnik u penziji Ljubomir Savić




* 21.jpg (45.18 KB, 490x311 - viewed 83 times.)

* 22.jpg (81.73 KB, 800x562 - viewed 71 times.)

* 23.jpg (31.21 KB, 300x395 - viewed 73 times.)

* 24.jpg (51.12 KB, 589x451 - viewed 85 times.)

* 25.jpg (93.95 KB, 1161x720 - viewed 71 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #2 on: April 07, 2017, 03:28:39 pm »

ISTORIJSKI PRIKAZ PROTIVRAKETNOG ŠTITA SAD DEO III Klintonova i Era Buša mlađeg
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sa nastankom Novog svetskog poretka (New World Order) krajem 1989. i početkom 1990., prošlog veka, suočio se njegov kreator Džordž Buš (George Herbert Walker Bush) sa novim svetskim problemom. Političke i ekonomske promene koje su sledile, obuhvatile su i analizu američkog protivraketnog štita s naglaskom na široj analizi strateških mogućnosti i potreba SAD u skaldu sa novim uređenjem sveta. Analiza je predsedniku Bušu predstavljena marta 1990.
U njoj je Henri Kuper (Henry Cooper), koji je kasnije postao, od jula iste godine i treći direktor Organizacije za stratešku odbrambenu inicijativu (Strategic Defense Initiative Organization - SDIO) naglasio da kraj hladnog rata znači kraj jedne i početak nove epohe vezane za stratešku bezbednost SAD. Po njegovoj oceni u promenjenim bezbednosnim okolnostima pojaviće se nove pretnje kao što su terorizam, ograničeni raketni napadi zbog neovlaštene i samovoljne upotrebe balističkih raketa i korišćenja rampi za njihovo lansiranje, što bi nastalo kao posledica haosa i nefunkcionisanja sovjetskih strateških raketnih sistema. On je iznoseći u nastavku analize rekao i proročke reči da će SAD u odbrani svoje teritorije morati spremati odbranu svojih snaga koje su razmeštene širom sveta od posledica napada balističkim raketama kratkog dometa (Short Range Balistic Missile - SRBM), kao i da posebnu pažnju moraju posvetiti sprečavanju širenja oružja za masovno uništavanje (Weapons of Mass Destructions - WMD) i sa njim povezanim tehnologijama.

To je za program antiraketnog štita SAD značilo veliki preokret, jer je bilo sasvim jasno da će razvoj biti potrebno preusmeriti od odbrane pred potencijalnim napadom hiljade sovjetskih balističkih raketa u odbranu od ograničenih raketnih napada.

Invazija Sadama Huseina (Saddam Hussein Abd al-Majid al-Tikriti) na Kuvajt avgusta 1990., kao da je pokazala da su Kaspereve reči bile proročke. Kada su Koalicijske snage pod vodstvom SAD, pokrenule povraćaj Kuvajta u okivru operacije Pustinjska oluja. Kada su Iračani upotrebili balističke rakete tipa Skad (Scud) sovjetskog izvora i iračkih modifikacija, pokazali su stvarne mogućnosti američke protivraketne odbrane SAD.

Ona na nivou bojišta (TMD- Theater Missile Defense ) nije sasavim ispunila očekivanja, jer toliko hvaljeni raketni sistem zemlja vazduh Patriot (MIM-104 Patriot) koji je iskorišten za obaranje skadova, pokazao se kao neefikasan. Još tokom trajanja operacije Pustinjska oluja, Buš je naredio da se promene prvobitni planovi o raketnom štitu, što je posledično dovelo do toga da Reganova strateška odbrambena inicijativa SDI, dobije novo ime i postala je Globalna zaštita od ograničenih udara (Global Protection Against Limited Strikes - GPALS).

Uporedo sa tim počelo se i sa izmenom strateške strukture antiraketnog štita SAD koji je trebao da obuhvati sledeće elemente:
1. na kopnu nameštene presretačke protivraketne rakete za nacionalnu odbranu SAD (National Missile Defense - NMD);
2. kopnene i mornaričke presretačke protivraketne rakete za odbranu snaga na ratištu (Theater Missile Defense - TMD);
3. u svemiru postavljene odbrambene sisteme i
4. sisteme borbenog upravljanja (Battle Menagment System - BMS ).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ova odluka je planove o američkom antiraketnom štitu, poprilično sasekla i oni su sada postali po tvrdnjama Amerikanaca, mnogo bolje izvodljivi nego što su to bili Reganovi planovi. Preimenovana je i Organizacija za stratešku inicijativu SDIO koja dobila novi naziv Organizacija za odbranu od balističkih raketa (#Invalid YouTube Link#).

Sa ovim preimenovanjem zvanično je okončana era Reganove Strateške odbrambene inicijative SDI, koja je značajno obeležila poslednji period Hladnog rata. Međutim, to nije značilo da su se Sjedinjene Države odrekle raketnog štita.... Njegov razvoj je nastavljen ali u drugačijem izdanju. Bez problema nije išlo ni ovaj put.

Vlast u Vašingtonu se promenila i na čelo administracije došao je Vilijam Džeferson Klinton zvani Bil ( William Jeferson Clinton). Prvi problemi oko raketnog štita pojavili su se 1993.Naime, te godine objavljeno je bio temeljni izveštaj o odbrambenim mogućnostima i potrebama SAD, na kraju hladnog rata pod skraćenicom BUR (Botom Up Review). U izveštaju je stajalo da zajednička finansijska sredstva namenjena za razvoj protivraketnog štita SAD iznose 20 milijardi dolara. Autori su naveli da sa ovim novcem bi bilo moguće izvesti samo ograničenu verziju protivraketnog štita koja bi po svom izgledu više ličila na tehnološku demonstraciju sistema STD ( System Tehnology Demonstrations). Sve je ukazivalo da se raketnom štitu piše veoma loše i zaista je tako bilo. Novi budžet koji je izglasan za ovu svrhu je namenio mnogo manje novca nego što je bilo potrebno. Organizacija za odbranu od balističkih raketa (BMDO) se našla pred novim problemom, koji je od njih tražio da ponovo menjaju svoje planove revidirane pre dve godine. Sve je ukazivalo da je odluka o organizacijskoj arhitekturi samog sistema, njegovo postavljenja ponovo dospela u ruke političara, a predsednik Klinton je prihvatio odluku političara i raketni štit ocenjivao na osnovu četiri ocene:

1. ocene pretnje koju za SAD predstavljaju balističke rakete;
2. ocena spremnosti oružanih snaga za prihvatanja raketnog štita u operativnu upotrebu;
3. ocenu finasijskih troškova uvođenja raketnog štita u operativnu upotrebu i
4. uticaj raketnog štita na životnu sredinu.

Oružane snage, naučnici i industrija oduku o daljoj sudbini raketnog štita s nestrpljenjem čekali, ali Klinton zeleno svetlo za nastavak razvoja rektnog štita u svom drugom mandatu nije dao jer je imao druge prioritete..

Novi uzlet raketnog štita

Klinton je pred kraj svog mandata odlučio da vruću odluku o protivraketnom štitu prepusti svom nasledniku. Na predsedničkim izborima 2000 pobedio je republikanac Džordž Buš (George W. Bush). Po dolasku na predsednički položaj Džordž Buš mlađi je posebno, posle terorističkih napada na Njujork i Vašington 11.septembra 2001., kreirao novu odbrambenu politiku gde su u cenatr pažnje dospela dva prioriteta:
- Borba protiv terorizma i
- Postavljanje protivraketnog štita na stepen početnih odbrambenih mogućnosti, čim to bude dopustila savremena tehnologija korišćenja u izgradnji štita.

U prilog ove teorije o nastavku izgradnje štita, Buš i njegova administracija pozivali su se na teromin „otpadičke države“ u koje su ubrojali Iran, Severnu Koreju, Siriju, Irak... koji prema njihovim tvrdnjama u svom naoružanju imaju oružje za masovno uništavanje WMD. Oni, po tvrdnjama Vašingtona, sa tim oružjem koje uključuje i balističke rakete predstavljaju realnu opasnost za SAD, a jedno od rešenja koje uključuje zaštitu od delovanja balističkih raketa predstavlja raketni štit..

Ovom tezom zeleno svetlo za nastavak gradnje raketnog štita SAD dobilo je ponovo na značaju.
Period od 2002 -2004., prošao je u definisanju izgleda novog protivraketnog štita i kako bi on trebao da izgleda u budućnosti i njegovo funkcionisanje posle ulaska u operativnu upotrebu.
Glavni cilj današnjeg programa sistema odbrane od balsitičkih raketa, što je u široj javnosti poznato kao protivraketni štit je razvijen da bude spreman za svaku potencijalnu upotrebu koji će svim 50 saveznih država SAD garantovati odbranu pred potencijalnim i pomenutim pretnjama, pa čak i direktnim napadom takozvanih otpadnih država.

AUTORI: Andrej Mlakar i Generalštabni pukovnik u penziji Ljubomir Savić



* 26.jpg (92.41 KB, 1599x611 - viewed 71 times.)

* 27.jpg (17.1 KB, 600x226 - viewed 70 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #3 on: April 07, 2017, 10:01:13 pm »

ISTORIJSKI PRIKAZ PROTIVRAKETNOG ŠTITA SAD DEO IV Od Buša mlađeg do danas


Nationa Missile Defence NMD

Današnja sistemska konstrukcija protivraketnog štita SAD, kada se uporedi sa Strateškom inicijativom američkog predsednika Ronalda Regana iz 1980-tih godina prošlog veka je po tvrdnjama američkih stratega više racionalna i iz svemira pomerena bliže ka Zemlji, ali je ipak i dalje naučno i tehnološki veliki podvig.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U američkim doktrinarnim dokumentima protivraketni štit je označen kako statički, kopneni i konvencionalni (ne neukelarni) odbrambeni raketni sistem, integrisan sa potrebnim senzorima uključujući i one postavljene u svemiru koji će čitini 5 osnovnih elemenata:

1. kopnene presretačke protivraketne rakete (Ground Based Interceptor GBI);
2. sistem borbenog upravljanja, komandovanja i osmatranja i komunikacija i veza (Battle Managment, Comand, Controle and Communications System BMCCC) sa svoja dva podelemnta BMCC i IFICS;

3. radarski sistemi sa radnim područjem X (X Band Radar XBR);

4. Modernizvani radarski ssitem za rano otkrivanje i osmatranje (Upgrade Erly Warning Radar) i

5. Osmatrački infracrveni satelitski sistem u svemiru (Space Basade Infrared System SBIRS).

U ovakvoj sistemskoj konstrukciji protivraketni štit ima osnovni zadatak da obezebdi odbranu svih 50 saveznih država SAD u primeru raketnog napada. Zbog toga ova sistemska arhitektura nosi i naziv Sistem nacionalne protivraketne odbrane ( Nationa Missile Defence NMD).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kopnene presretačke protivraketne rakete

Kopnene presretačke protivraketne rakete (Ground Basade Interceptor GBI) je oružje protivraketnog štita SAD. Njihov zadatak je presretnuti ispaljene protivnikove balističke rakete izvan atmosfere (eksoatmosfersko presretanje) i njegove bojeve glave uništiti kinetičkom energijom odnosno direktnim udarom u bojevu glavu protivnika ( hit to kill). Tokom leta prema protivničkim bojevim glavama, kopnene protivraketne rakete GBI preko komunikacijskog sistema (In Flight Interceptor Comunications System IFICS) sa sistemom borbenog upravljanja, komandovanja i kontrole BMCC razmenjuje najnovije podatke o položaju protivničkih balističkih raketa tj njihovih bojevih glava.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Presretačke protivraketne rakete su sastavljenje iz dva osnovna dela:

1. nosećeg dela koji predstavlja modifikovana interkontinetalna balistička raketa ICBM Minuteman III (tokom testiranja upotrebljavana je verzija Minuteman II) sa višestepenim pogonom na čvrsto gorivo (12.595 kg goriva) i

2. dela sa bojevim sistemom namenjenog kinetičkom presretanju i uništavanju (Exoatmospheric Kill Vehicle - EKV) protivničkih balističkih raketa odnosno bojevih glava.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sam sistem za kinetičko presretanje bojevih glava imaće sopstveni raketni motor kome će biti na raspolaganju od 9 do 14 kg tečnog goriva, što bi trebalo da bude dovoljno za moguću korekturu putanje tokom presretanja bojeve glave protivničke balističke rakete. Takođe raketa bi trebala da bude opremljena sa veoma osetljivim elektropotičkim infracrvenim pretraživačem velikog dometa koji bi mu olakšao da razlikuje pravu bojevu glavu od mamaca i drugih objekata odnosno ostataka balističke rakete npr gorivni rezervoar.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Osim balističkih raketa Minuteman III od 2010 godine pridružile su se i modifikovane rakete Standard SM-2 i SM-3. Raytheon RIM-156 Standard SM-2ER Block IV, predstavlja donju komponentu buduće mornaričke verzija antiraketnog štita, ali je raketa ubrzo zamenjena sa boljom verzijom RIM-156B SM-2ER Block IV A. a ubrzo i sa Raytheon RIM-161 Standard SM-3 kojoj je u odnosu na verziju SM-2 dodat i treći stepen. Ove rakete su intenzivno testirane bile od juna 2006. godine kada je uvedena prvo poboljšana verzija SM Block IA koja ima unapređenje pogonskog sistema, softvera za navođenje i upravljanje. Verzija Block II zadržala je kinetičku bojevu glavu ali je uvedeno novo telo povećanog prečnika od 533 mm u odnosu na brodsku varijantu što omogućava i upotrebu sa lansera instaliranih na kopnu. Poslednja u nizu modifikacija je verzija Blok II A koja je dobila kinetički projektil većeg prečnika i boljih manevarskih mogućnosti maksimalne brzine 9 maha horizontalnog dometa do 500 km i vertikalnog do 160 km.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [attachment=10]

Scenario upotrebe kopnenih presretačkih protivraketnih raketa trebao bi da teče po sledećem redu: Kada bi osmatrački satelitski infracrveni sistemi u svemiru SBIRS prepoznali lansiranje balističke rakete negde na Zemlji ( kopno ili more) onda bi odredili lokaciju lansiranja, krivulju i brzinu leta balističke rakete. U praćenje njenog leta postepeno bi se uključili i kopneni radarski sistemi postavljeni na različitim lokacijama ( Aljaska, Greland, Engleska, kao i ploveći radari širom Pacifika) usledilo bi lansiranje kopnenene protivraketne rakete presretača. Ona bi tokom leta prema protivničkoj bojnoj glavi neprestano dobijala informacije korekture lete, pa bi borbeni sistem za kinetičko presretanje i uništenje cilja mogao da se odvoji od rakete i na temelju podataka koje je dobiva od svojih senzora uz pomoć sopstvenog raketnog motora usmeri u cilj i sudarom sa njim ga uništi.
Presretačke pritvraketne rakete se još zovu i rakete "spavači" jer su smeštene u kopnenim lanserima-silosima, što znači da će se moći upotrebiti samo ako dođe do raketnog napada na SAD ili njihovog saveznika.
Prvo uspešno kopneno presretanje balističke rakete koja je uništena protivraketnom raketom dogodilo se 2.oktobra 1999. Balističku raketu protivnika simulirala je rakete Minuteman II ispaljena iz baze Vandenberg u Kaliforniji. Drugo i treće lansiranje januara i jula 2000., nisu bili toliko uspešni jer su presretačke rakete pogrešile cilj za 50 metara a u trećem slučaju kinetička glava za udar se nije odovojila od rakete nosača. Uprkos svemu prve protviraketne rakete presretači su jaunuara 2005. bile smešteni u silose u bazi Fort Greely na Aljasci i to privh 6 komada da bi ih danas bilo već oko 100. Isti slučaj je bio i sa bazom Vandenberg u Kaliforniji.


[attachment=11]



* 31.jpg (66.83 KB, 770x556 - viewed 90 times.)

* 32.jpg (72.79 KB, 738x717 - viewed 70 times.)

* 34.jpg (55.08 KB, 608x554 - viewed 83 times.)

* 35.jpg (57.15 KB, 634x410 - viewed 69 times.)

* 36.jpg (31.48 KB, 800x390 - viewed 62 times.)

* 37.jpg (18.9 KB, 240x442 - viewed 53 times.)

* 38.jpg (28.85 KB, 387x526 - viewed 64 times.)

* 39.jpg (27.82 KB, 380x552 - viewed 67 times.)

* 40.jpg (85.12 KB, 721x461 - viewed 65 times.)

* 41.jpg (103.34 KB, 1603x683 - viewed 61 times.)

* 42.jpg (52.28 KB, 909x720 - viewed 71 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #4 on: April 07, 2017, 10:11:13 pm »

Sistem borbenog upravljanja

Sistem borbenog upravljanja komandovanja, komunikacije i kontrole (Battle Menagment Command, Comunications and Control – BMC3) sa dva podelementa Battle Menagment Command and Control – BMC2 i In Flight Interceptor Comunications System – IFICS, je mozak protvraketnog štita SAD.
Po načelu mrežno-centričnog ratovanja (Network Centric Warfare - NCW) i višesenzorkse integracije (Multi Senzors Integrations - MSI) bi se podaci o protivnikovim balističkim raketama slilavale u centar BMC3 sa mrežom različitih senzora, preko stanica borbenog upravljanja i nadzora BMC2 raspoređenih po različitim krajevima SAD i zamalja saveznica. Savremena informacijska tehnologija će omogućiti brzu obradu informacija i ponuditi najoptimalniji scenario za presretanje i uništavanje balističke rakete.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Po lansiranju kopnenih protivraketnih raketa presretača prema bojevim glavama protivnikovih balističkih raketa, protivraketne rakete sa stanica borbenog upravljanja i nadzora BMC2 i uz pomoć 14 ( 7 pari) sistema komuniciranja IFICS razmenjivaće realne podatke o svom položaju i protivnikovim bojevim glavama, sve do njihovog presretanja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

X B R radar

Višenamenski radarski sistemi sa radnom zonom delovanja X (X Band Radar - XBR) osim što će biti postavljeni na kopnu odlučeno je od 2006 godine i njihovo postavljanje na moru na posebnim platformama, sličnim naftnim ili na specijalnim brodovima. Radi se o radarskim sistemima velikog dometa osmatranja, koji su prvenstveno namenjeni kao podrška protivraketnim presretačima pri presretanju bojevih glava odvojenih od protivnikovih balističkih raketa. Antenska rešetka X radara ima površinu od 123 metra kvadratna smeštena pod kupolu neobičnog izgleda. Inače rešetku sastavlja 81.000 odajno-prijemnih elemenata.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Raytheon's nine-story-high Sea-based X-band Radar is the world's largest X-band radar

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
The USNS Howard O. Lorenzen (T-AGM-25), a 534-feet-long Missile Range Instrumentation Ship, operated by the Military Sealift Command, departs Oregon via the Columbia

U E W R

Su modernizovani radari za rano otkrivanje i upozoravanje (Upgraded Erly Warning Radar UEWR). Zapravo radi se o postojećim radarskim sistemima velikog dometa AN/FPS -115 Pave Paws (1.792 aktivna modula sa dometom od 5.556 km) sa faznim antenskim rešetkama namenjenim rano otkrivanju i praćenju lansiranih protivničkih balističkih raketa. Mogućnosti radara su poboljšane zahvaljujući osavremenjivanjem programske i pogonske opreme.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
AN/FPS-132: Upgraded Early Warning radar (UEWR)

S B I R S

Postojeće satelitske sisteme za rano otkrivanje i upozoravanje na protivnikove lansirane balističke rakete već od 2018., trebalo bi da budu zamenjeni novim osmatračkim infracrvenim satelitskim sistemima SBIRS (Space Basade Infra Red System) postavljenih na područijima niže (low) i više ( high) orbite.. Razvoj i dalje traje. Sve ovo ukazuje da će kičma protivraketnog štita biti zasnovana na kopnenim presretačkim pritvraketnim raketama za odbranu kontinetalnog dela SAD i članica gde će štit biti raspoređen.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]









* 43.jpg (128.58 KB, 1051x720 - viewed 63 times.)

* 44.jpg (53.9 KB, 638x479 - viewed 66 times.)

* 45.jpg (124.57 KB, 1041x720 - viewed 86 times.)

* 46.jpg (45.49 KB, 1280x720 - viewed 69 times.)

* 47.jpg (85.49 KB, 960x720 - viewed 73 times.)

* 48.jpg (71.6 KB, 899x684 - viewed 64 times.)

* 49.jpg (75.21 KB, 806x573 - viewed 75 times.)
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #5 on: April 07, 2017, 10:45:14 pm »

Mobilna oružja protivraketnog štita

Protivraketni štit SAD osim stacionarnog dela imaće i svoju mobilnu varijantu zasnovanu na sistemima koji će biti angažovani na kopnu, moru, vazduhu i svemiru. Ovi sistemi su namenjeni odbrani snaga od balističkih raketa na samom vojištu. Jedan svakako od najeksponiranijih sistema je konvertovani punički avion Boing 747-400F naoružan sa protivraketnim visokoenergetskim laserom YAL-1.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Ideja o visokoenergetskom laseru vuče korene još od sredine 1980-tih godina prošlog veka iz razvoja dinamičnog gasnog karbon-dioksidnog lasera ugrađenog u modfikovani avion KC-135 stratotanker. Program je, uprkos zavidnim rezultatima, prekinut zbog visokih troškova i ogromnih dimenzija lasera koji je zahtevao i spoljne izvore za napajanje, jer laserski snop nije mogao dovoljno delegirati.
Iskustvo iz zalivskog rata nateralo je naučnike da ponovo pokrenu programa avio lasera (Airborne Laser - ABL). Godine 1996 Agencija za raketnu odbranu sa nizom kompanija uključujući i Boing krenula je u razvoj lansera. Za njegov nosač iskorišten je modifikovani transportni avion Boing 747-400 u koji su integrisani svi kapaciteti koji su iskorišteni za razvoj visokoenergetskog lasera. Prva modifikacija je završena bila 2002. godine, a predviđeni ulazak u operativnu upotrebu bio je predviđen od 2008 godine. Broj proizvedenih aviona trebao je biti 7 koji bi obavljali dežurstva u dve smene od po 12 sati svih 365 dana u godini.

Ključni elemnti aviona YAL- 1 su:
- Nosna kupola,
- sistem kontrole glavnog laserskog snopa (Beam Control System),
- aktivni laserski sistem CO2 za određivanje daljine do cilja (Active Raning System CO2),
- sistem borbenog upravljanja ( Battle Menagment System), - separaciona pregrada (Separation Buckhead), dva laserska sistema za označavanje ciljeva (Solid State Illuminator Laser),
- sistem adaptivne optike (Afaptive Opcits) i - šest energetskih modula jodoksida visokoenergetskog lasera (Chemcical Oxygen Iodine Laser - COIL).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Laser COIL je megavatne klase i deluje u infracrvenom spektru na talasnoj dužini od 1.315 mikrona. Sastavljen od 6 povezanih modula, a posada je radi bezbednosti smeštena u posebnu pregradu. Laserom se upravlja daljinski i automatski. Svaki avion YAL-1 nosi dovoljnu količinu hemikalija za potrebe lansera COIL koji za vreme jednog patrolnog leta može dejstvovati po 40 ciljeva (balističkih raketa), pri čemu dejstvo na pojedinačni cilj je vremenski ograničeno na 3 do 5 sekundi.
Avion YAL-1 lete na visini od 12.000 metara izvan vazdušnog prostora protivnika, a efikasan domet lasera iznosi 400 km. Lansiranje i let balisitčke rakete registruju aktivni senzori lasera CO2, male snage i prilagođenog sistema LANTRIN treće generacije koji je smešten na gornjem delu trupa aviona, iza pilotske kabine. Šest IC senzora za otkrivanje i praćenje (Infrared Surveliance and Track System - IRST) dodatno pokrivaju prostor u krugu od 3600 oko aviona.
Efikasnost lasera doprinosi i napredni sistem borbenog upravljanja. Reč je o visokointegrisanom sistemu koji preko operatora kontroliše vazdušni prostor, pravovremeno otkriva i prati više ciljeva određuje prioritetne ciljeve za dejstvo i obezbeđuje komunikacijske veze sa drugim jedinicama putem Linka 16. Adaptivna optika otklanja sve eventualne devijacije u atmosferi, koje mogu negativno uticati na preciznost i snagu laserskog snopa na cilj.
Dugoročno gledano glavnu dopunu avionima ABL YAL-1A činiće sateliti sa laserima razmeštenim u kosmosu (Space Based Laser).
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

PAC-3 Patriot

Na iskustvima rata protiv Iraka, SAD su se odlučile da modifikuju postojeće PVO sisteme, posebno raketni sistem Patriot (Raytheon MIM-104 Patriot PAC-1/2/3), koji se osim u medijskom izveštavanju nije baš proslavio u obaranju Sadamovih modifikovanih skadova. Zbog toga je pokrenut razvoj modifikovane verzije sa oznakom PAC 3 (Patriot Advanced Capability 3), koje su jednice kopnene vojske armije SAD počele postepeno uvoditi u operativnu upotrebu 2002.godine. U borbenim uslovima patriot PAC 3 proveren je godinu dana kasnije u Drugom ratu protiv Iraka 2003. U daljem poboljšavanju sistema stručnjaci su posebnu pažnju posvetili modernizaciji postojećerg radarskog sistema i razvoju nove rakete koja u sistemu PAC-3 primarno namenjena uništavanju balističkih raketa sa dometom do 1.000 km.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Osnovna formacija koja ima u upotrebi raketni sistem Patriot PAC- 3 je baterija. Pored lansera M901 sa raketama PAC-3 (dužina 5,2 m, širina trupa 0,26m, razorno-rasprskavajuća bojna glava sa masom oko 73 kg, blizinskim upaljačenm, lansirana masa 315 kg) u transportnim sanducima, baterija je opremljena sa baterijskom stanicom AN/MSQ-104 za vođenje rakete, modifikovanim višenamenskim radarskim sistemom AN/MSQ-53 dometa 170 km, komunikacijskim sistemima, generatorima električne energije potrebne za delovanje sistema. Sva oprema je klimatizovana i u standardnim kontejnerima koji su namešteni na vozila i prikolice. Baterija može istovremeno da dejstvuje na 8 ciljeva, rakete PAC -3 prema njima se vode najpre inercijalno sa mogućnošću korekture, a u konačnoj fazi dolaze u sistem aktivnog laserskog samonavođenja, cilj presreću sa neposrednim pogotkom. Efikasnost raketa PAC-3 u presretanju balističkih raketa po visini je 15 km, a po daljini 20 km.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Poslednje unapređenje PAC-3 variajante, uključuje modifikaciju MPQ-65 radara i Lockheed Martin ERINT (Extended Range Interceptor) rakete. Ovaj amarički ERINT sistem, upoređuju sa analognim ruskim raketama iz 9M96 serije (koje će biti obrađene kasnije).

T H A A D

Predstavlja sasvim novo oružje mobilne protivraketne odbrane THAAD (Theater High Altitutde Air Defense) namenjen obezbeđivanju PVO odbrane vojišta. Razvoj ovog sistema je u fazi završetka. Slično kao i kod patriota raketni sistem THAAD osnovna formacija je baterija. Sistem raspolaže sa devet lansera M1075 [Oshkosh Truck Corporation Heavy Expanded Mobility Tactical Truck with Load Handling System (HEMTT-LHS)]u kome se nalazi raketa dužine 6,17m, širine trupa 0,34 m i lnsirne mase 600 kg. Pored lansera sistem poseduje i višenamenski baterijski radarski sistem THAAD GBR (Raytheon Systems AN/TPY-2 X-band Ground-Based Radar) dometa 1.000 km, sistem borbenog upravljanja BMC4I (Battle Menagment Command, Conntrol, Comunication, Computer Iteligence), taktičku operativnu stanicu, stanicu za nadzor i kontrolu raketa, dodatne rakete u transportnim kontejnerima i generatore električne energije potrebene za rad sistema. Sva oprema je postavljena u kimatizovanim i standardnim boksovima na vozilima i prikolicama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Krstarice i Razarači- pomorska komponenta protivraketnog sistema

Ratni brodovi po mišljenju stručnjaka su optimalne platforme za nošenje raketa za protivraketnu odbranu. Plovila su dovoljno velika da je na njih moguće namestiti tešku i veliku opremu. Trenutno u takvoj ulozi su krstarice klase Ticonderoga i razarači klase Arleigh Burk, koji su opremljeni AGEIS radarskim sistemom. Među prednosti upotrebe mornaričkih protivraketnih sistema se navodi sledeće:

1. nema potrebe po ispostavljanjem kopnenih radarskih sistema;

2. doziv je moguć na širem području i u bilizini zone lansiranja balističkih raketa što povećava verovatnoću njihovog uništenja;

3. smanjuje se rizik da otkaže pojedinačni deo protivraketnog štita;

4. garantovana viša operativna pripravnost;

5. odlična alternativa gradnji većeg broja kopnenih protivraketnih presretača koji su izuzetno ranjivi;

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Mornarica želi da bude veliki igrač u projektu „štita“ prezentujući dvostruku sposobnost delovanja kroz unepređenje SPY-1 Aegis radara:

- kroz projekat NTW-TBMD (Navy Theater Wide - Theater Ballistic Missile Defense), koristiće RIM-156 Standard SM-2ER Block IV za balističke rakete na malim visinama, znači one u poletanju, a to je pre svega ona komponenta koja se lansira sa podmornica i iz priobalja, i
- Raytheon RIM-161 Standard SM-3 za gađanje balističkih raketa – bojevih glava na velikim visinama.

Nakon gašenja projekta raketa RIM-156, sa novim raketama RIM-161, koje koriste novi buster sistem startovanja, i LEAP (Lightweight Exo-Atmosspheric Projectile) infra crveni sistem vođenja, postaju važan faktor anriraketne borbe.



[attachment=10]

AUTORI: Andrej Mlakar i Generalštabni pukovnik u penziji Ljubomir Savić


* 51.jpg (79.53 KB, 720x720 - viewed 69 times.)

* 52.jpg (48.48 KB, 600x475 - viewed 66 times.)

* 53.jpg (33.77 KB, 619x480 - viewed 67 times.)

* 54.jpg (93.21 KB, 1024x512 - viewed 63 times.)

* 55.jpg (53.5 KB, 951x519 - viewed 68 times.)

* 56.jpg (47.47 KB, 861x510 - viewed 74 times.)

* 57.jpg (37.56 KB, 861x420 - viewed 71 times.)

* 58.jpg (67.71 KB, 841x628 - viewed 78 times.)

* 59.jpg (69.58 KB, 822x599 - viewed 75 times.)

* 60.jpg (49.91 KB, 862x505 - viewed 74 times.)
Logged
kosmonaut
Guest
« Reply #6 on: April 08, 2017, 12:05:57 pm »

Odlican clanak, kao i svi prethodni.
Covjek normalan sebi postavi pitanje, koliko su SAD i SSSR potrosili novaca na NO i zastitu od istog. Dobro bi bilo izracunati cifru uzimajuci u obzir pad vrijednosti dolara u zadnjih 30 godina kao i aprecijaciju i deprecijaciju rublje u turbulentnim vremenima inflacije, i sve to do danasnjih dana.
Pretpostavljam da su od tog novca obje drzave mogle biti drustva blagostanja i jos da ostane novca da se sirom svijeta rijese problemi gladi, suse, bolesti itd.
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #7 on: April 30, 2017, 01:28:26 pm »

Hm!
 

Ovoliki tekst da ne izazove reagovanje (čast izuzetku).

Oko ovih "protivraketnih štitova" se lome koplja u vezi sa odnosima između Rusije i SAD. Mislili smo da će biti polemike, a pomalo me hvata sumnja, da ovoliki tekst, možda odbija čitaoca od pažnje.

Zato smo ga i podelili na delove kao celine, da bi se mogle shvatiti sve protivurečnosti razvoja i efikasnosti ovih sistema.

Љуба
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #8 on: May 01, 2017, 08:45:45 pm »

A sta prokomentarisati ili dodati ako je sve napisano?  Cheesy
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 074


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #9 on: May 02, 2017, 05:39:33 am »

Hm!
 

Ovoliki tekst da ne izazove reagovanje (čast izuzetku).

Oko ovih "protivraketnih štitova" se lome koplja u vezi sa odnosima između Rusije i SAD. Mislili smo da će biti polemike, a pomalo me hvata sumnja, da ovoliki tekst, možda odbija čitaoca od pažnje.

Zato smo ga i podelili na delove kao celine, da bi se mogle shvatiti sve protivurečnosti razvoja i efikasnosti ovih sistema.

Љуба
Evo moje reakcije, gde si u petak?
Ako si u Nis mogli bi da prodiskutujemo na ovu temu naravno u prosirenom sastavu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* IMG_1097.JPG (112.45 KB, 640x480 - viewed 71 times.)
Logged
fazan
Moderator
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 130


« Reply #10 on: May 02, 2017, 06:01:28 am »

Сјајан текст, у време када је постављен ми је некако промакао.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.041 seconds with 23 queries.