PALUBA
March 29, 2024, 11:10:52 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Charles Herbert Lightoller - časnik koji je preživio četiri brodoloma  (Read 1110 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 12 357


#vragu i rat#


« on: April 23, 2017, 05:50:48 pm »

Ovo bi više išlo u interesantne priče ali evo ovdje.  Smiley

----------------------

NEOBIČNE SUDBINE
 23.04.2017.
Časnik koji je preživio četiri brodoloma

Piše Vanja VALTROVIĆ

Charles Herbert Lightoller jedan je od onih pomoraca na koje se, bez imalo pretjerivanja, mogu primijeniti poznate poslovice o moru i mornarima. Iako se u životu bavio i nekim kopnenim profesijama, njegovim je žilama teklo more i uvijek mu se vraćao, a dobro je od samog djetinjstva prožvakao i svaku od sedam kora mornarskoga kruha. Ali, osim mornarskih, na njegov se život može primijeniti i izreka o mačkama i njihovim životima. Smrti je toliko puta gledao u oči da se bez problema može reći da je Charles Lightoller, kao poslovična mačka, imao više života nego njegov kruh kora.

Napadi štakora

Rođen je 30. 3. 1874. u Chorleyju, u Engleskoj. Majka mu je umrla odmah nakon porođaja, a nekoliko godina kasnije otac mu je emigrirao u Novi Zeland, povevši sa sobom samo najstariju kćer. Charlesa i dvije mlađe kćeri ostavio je na brigu rodbini. Napunivši 13 godina, Charles napušta Chorley i ukrcava se na jedrenjak Primrose Hill. Prva plovidba vodila ga je u San Francisco, što je u to doba značilo oploviti Cape Horn.

Tu plovidbu Lightoller će upamtiti ne samo po ogromnom broju štakora, kojih je na brodu bilo toliko da su bez straha prilazili mornarima i grizli ih za nožne prste, nego i po svojem prvom susretu s ogromnim ledenjakom. Primrose Hill imao je problema obilazeći Cape Horn, oluje i struje bacile su ga toliko južno da su jedne noći pred sobom ugledali ogroman crni zid. Bio je to jedan od ledenjaka s Antartike, toliko velik da je, kako je Lightoller u svojoj autobiografiji napisao, u tren uzeo vjetar iz svih Primroseovih jedara. Izbjegli su ga u zadnji čas.

Epidemija boginja

Na drugoj plovidbi, na brodu Holt Hill, u oluji im se slomio jarbol. Uspjeli su se dovući do Rija de Janeira, gdje je Charles u nekoj tučnjavi na lokalnoj tržnici uboden nožem u nadlakticu. Kad su nakon nekoliko tjedana isplovili iz Rija prema Indiji, otkrili su da na brodu ima zaraženih boginjama, koje su tijekom prelaska Atlantika ubile dobar dio posade. Kad je epidemija prošla, posadu Holt Hilla čekala su nova iskušenja.

Ploveći pokraj pustog otoka St’ Paul, razbili su se o stijene, pri čemu je jedan član posade poginuo, a ostali su se uspjeli izvući na kopno. Nakon osam dana spazili su ih s barke Coorong, spasili ih s otoka i odveli u Australiju. Hranili su se uglavnom pingvinima, koje je Lightoller opisao kao pola ptice – pola ribe, pa im je, kaže, i okus kombinacija okusa najgore ribe i najgore ptice.

Na pustom su se otoku s pticama i borili, jer su ih napadali albatrosi. U Lightollerovim sjećanjima te ptice, čiji raspon krila može dosegnuti do tri metra, imaju jednako groznu ulogu kao i morski psi: Za čovjeka u moru podjednako su opasni, razlika je samo u tome što jedni napadaju iz dubina i grizu oštrim zubima, a drugi s visina i svojim jakim kljunom probijaju lubanju.

Prevrnuti bajbot

Nakon povratka u Englesku, Lightoller se opet ukrcao na brod i zaputio se preko Atlantika. U New Yorku je radio na manjim teretnim brodovima. Na jednom od njih, koji je prevozio ugljen, zapalio se teret. Nisu uspjeli ugasiti ni teret ni brod, ali su se uspjeli s plamtećim brodom dovesti u luku i iskrcati na kopno.

Nakon toga Charles Lightoller zaplovio je prema zapadnoj Africi. Dok su bili na sidru pred Bjelokosnom Obalom, kapetan je Lightollera i četvoricu drugih mornara poslao bajbotom da nešto obave na kopnu, ali su ih prevrnuli veliki valovi. Četvorica kolega su se utopila, a Lightoller se jedini spasio. Tu se i razbolio. Bio je jedan od manjeg broja mornara na Holt Hillu koji nije dobio boginje, ali se u Africi zarazio malarijom, koju je jedva preživio.

Umoran od plovidbe i brodoloma, odlučio se za još samo jedan prelazak Atlantika i traženje sreće na kopnu. Zaputio se na Aljasku u potragu za zlatom. Zlato nije našao i ubrzo je shvatio da ni na kopnu nije puno sigurnije nego na moru. Napao ga je medvjed, od kojeg su ga spasili kolege tragači za zlatom. Demoraliziran i bez novca, švercajući se po teretnim vlakovima, vratio se na kanadsku istočnu obalu i ukrcao se na brod za Englesku.

Ukrcaj na Titanic

Imao je 25 godina kad se nakon povratka u Englesku zaposlio u brodarskoj kompaniji White Star Line. Tu se, na brodu Majestic, upoznao s kapetanom Edwardom J. Smithom i zbližio se s njim. Kada je Smithu dodijeljeno da zapovijeda Titanicom na njegovoj prvoj plovidbi, pozvao je i Lightollera da mu se pridruži kao drugi časnik. Iako je on u svojoj karijeri plovio na brojnim različitim brodovima i mislio da ga ništa više ne može impresionirati i zadiviti, ostao je bez daha kad se prvi put popeo na Titanic.

U svojoj je autobiografiji napisao: Teško je pojmiti ideju o brodu tako velikom kao što je bio Titanic. O brodu na kojem možete hodati milje i milje po njegovim palubama i kroz njegove hodnike i svaki put otkriti nešto novo. Dobro sam poznavao sve vrste plovila, od ratnog broda pa do maone, ali trebala su mi dva tjedna da shvatim kako na Titanicu, na najkraći mogući način, doći od jednog do drugog dijela broda.

Nakon udara Titanica u santu, Lightoller je do posljednjeg trenutka rukovodio spuštanjem čamaca za spašavanje na lijevoj strani broda. Kada je dio broda na kojem se nalazio potonuo, vir ga je, skupa s brodom, povukao u dubinu.

Ispuhivanje na površinu

Osjećaj dodira s ledenim morem Sjevernog Atlantika Lightoller je opisao kao ubode stotine noževa po cijelom tijelu. Iz vira ga je izvukao i od smrti spasio veliki stup toploga zraka koji se kroz ventilacijsku cijev probijao iz kotlovnice i doslovno ga ispuhao prema površini. S još dvadesetak preživjelih uspio se popeti na prevrnuti čamac za spašavanje. Uhvatili su se za ramena i formirali krug okrenuvši se licima jedan prema drugome, te su tako nekoliko sati balansirali na prevrnutom čamcu dok nije došla Carpathia i spasila preživjele. Charles Lightoller bio je posljednji preživjeli koji se popeo na Carpathiju, koja je došla u pomoć utopljenicima i, kao drugi časnik, najviše rangirani preživjeli član posade.

Odbačen zbog peha

U Prvom svjetskom ratu plovio je na engleskim ratnim brodovima i preživio je još dva brodoloma. U jednom su ga spasili s broda, a u drugome su ga opet izvlačili iz mora. Nakon toga bio je zapovjednik torpednoga broda, kojim je uništio njemačku podmornicu zabivši se u nju svojim brodom pri izranjanju. Podmornica je potonula, a engleski je brod imao oštećenu provu, tako da se Lightoller morao vratiti u Englesku vozeći krmom stotinjak milja.

Poslije rata ponovno se zaposlio u White Star Lineu, ali je vrlo brzo napustio kompaniju. Je li zbog praznovjerja ili zbog straha od negativnih asocijacija, u White Staru na odgovorna mjesta više nisu postavljali nikoga tko je imao veze s Titanicom. Povrijeđen i razočaran, odlazi iz kompanije koju je zadužio ne samo spašavanjem njezinih putnika u najvećem brodolomu, nego i svojim izjavama američkim i engleskim istražiteljima u kojima je pazio da ne nanese nikakvu moralnu štetu kapetanu, ni materijalnu brodaru. Ponovno ostavlja more i prvo pokreće malu peradarsku farmu, potom pokušava raditi kao agent za prodaju nekretnina, da bi na kraju, skupa sa suprugom, vodio seoski bed & breakfast.

Na more izlazi samo u svojoj 18-metarskoj jahti Sundowner. U početku samo rekreativno, ali prije početka Drugog svjetskog rata, skupa sa suprugom, opet na avanturističkom zadatku. Charles i Sylvia, kao stariji bračni par koji ne pobuđuje nikakve sumnje, plove duž njemačke i danske obale i fotografiraju sve što bi moglo biti zanimljivo britanskoj obavještajnoj službi.

Spašavanje vojnika

Nedugo nakon početka rata, oko 300.000 britanskih vojnika našlo se u njemačkom okruženju pokraj francuskoga grada Dunkirka. Britanski Admiralitet angažirao je sav raspoloživi materijal u evakuaciji opkoljenih vojnika. Mobilizirano je i oko 800 privatnih brodova. Kad su od Lightollera tražili da za potrebe evakuacije ustupi Sundowner, odlučio je i on poći zajedno sa svojim brodom. U Dunkirku je na 18 metara dugačak brod uspio ugurati čak 130 vojnika i zajedno s njima se, izbjegavajući vatru iz njemačkih aviona, uspješno probio do Engleske.

U svojoj autobiografiji Titanic i drugi brodovi Lightoller je napisao: More je žestoka, neumoljiva i nepopustljiva ljubavnica koja me je nekoliko puta pokušala ubiti, ali ja sam je pobijedio. Više nego jednom zamalo mi je slomila vrat, ali i dalje smo najbolji prijatelji i nikad nisam zažalio što sam se upustio u tu vezu. Charles Herbert Lightoller, čovjek koji je u moru puno puta uspio prevariti smrt, umro je 8. 12. 1952. u dobi od 78 godina. Od bronhitisa. Na kopnu.

http://www.slobodnadalmacija.hr/


* 12_1.jpg (278.43 KB, 630x840 - viewed 56 times.)

* 12_4.jpg (223.7 KB, 630x840 - viewed 46 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.021 seconds with 22 queries.