Istorija razvoja vozila marke MORIS

[vitez koja]

Mini Cooper i Mini Cooper S. 1961–1971; 1990-2000.

Issigonisov prijatelj John Cooper, vlasnik Cooper auto kompanije, dizajner i graditelj trkačkih bolida i reli automobila, uvideo je potencijal Minija kao dobru osnovu za prepravljanje u trkačke svrhe. Isprva, Issigonis i nije bio previše zainteresovan za to. Ali kad se John Cooper obratio BMC fabrici, prezentujući tu ideju, predomislio se i priključio projektu da se napravi Mini Cooper, mali brz i ekonomičan reli auto. Austin Mini Cooper i Morris Mini Cooper debitovali su 1961 godine.
           
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvo je originalni motor iz Morris Minor-a od 848 kubika pojačan na 997, povećavši mu snagu sa 34 na 55 konjskih snaga. Pored pojačanog motora, dobio je i duple SU karburatore, menjač sa kraćim prenosima, i prednje disk kočnice, što je bilo neobično za mala vozila iz tog vremena. Hiljadu novih delova sa ovog modela bilo je pripremljeno od strane fabrike za homologaciju u cilju dobijanja dozvole za učestvovanje u reli sampionatima. 1964 je motor od 997 kubika blago prepravljen i dobijeno je 998 kubika.

Uporedo sa ovim, razvijan je još jači model nazvan Cooper S. Imali su motore od 1071 kubika, i još veće disk kočnice pomagane servo pojačivačem. Pušteni su u prodaju 1963. Cooper je takođe pravio i modele isključivo za kružne trke od 970 i 1275 kubika, koji su takođe nuđeni i na slobodnom tržištu. Bolje je prolazio model od 1275 kubika koji se prodavao do 1971 godine.
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
         
Neverovatne uspehe Mini Cooperi su postigli 1964,1965 i 1967 kad su na reliju “Monte Karlo” zauzeli prva tri mesta sve tri godine. To se dogodilo čak i 1966 ali su kontroverznom odlukom francuskih sudija diskvalifikovani navodno zbog nedozvoljenih dodatnih svetala. Vozač Citroenovog tima koji je umesto Minija zauzeo prvo mesto, a koji je takođe posedovao identična svetla a izbegao diskvalifikaciju, izjavio je da nije osvojio fer prvo mesto i da zbog toga neće više voziti za Citroen.
BMC je tada postigao veću popularnost nego da je pobedio, ali je zbog toga izgubio kontinuitet pobeda koje bi ga svrstale u istoriju “Monte Karla” kao proizvodjač koji je 6 godina za redom bio među prva tri mesta.

[vitez koja]

Posle prestanka saradnje Coopera sa BMC-om, licenca je 1971 prodata Italijanima tj Innocenti-ju i Špancima tj.fabrici “Authi”, gde su pravljeni pod nazivom Innocenti Mini Cooper 1300 i Authi Mini Cooper 1300.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vitez koja]

Ponovna proizvodnja Mini Cooper-a uspostavljena je na kratko ponovo 1990, u pogonima tadašnjeg Rovera, naslednika fabrike, ali sa blago slabijim motorom nego Cooper iz `60-ih. Pokazao se toliko popularan da je potpuna proizvodnja ponovo uspostavljena ali sa motorima od 1275 kubika i direktnim ubrizgavanjem a kasnije 1997 i višestrukim direktnim ubrizgavanjem i hladnjakom montiranim napred, kao i raznim drugim sigurnosnim poboljšanjima.

Tokom 80-tih i 90-tih, Mini je izbacio brojna specijalna izdanja koja su se kretala od masovno prodavanih predmeta do potpune modne ikone. 2000 godine, Rover grupa, koja je tada bila vlasnik Minija, našla se u vrlo teškoj finansijskoj situaciji, trpeci velike gubitke, bila je prinuđena da fabriku proda.

To je zasigurno bio razlog za opredeljenje BMW-a, da kupi fabriku i pokuša da iskoristi brend koji je Mini postao. 

4. oktobra te godine, sa trake je sišao poslednji Mini (crveni Cooper sport), predat je Britanskom muzeju, posle tačno 5.387.862 napravljenih primeraka.

[vitez koja]

Mini Clubman i 1275 GT: 1969–1980

1969. godine, u vlasništvu British Leylanda, Mini je restilizovan od stiliste Roya Haynesa, koji je ranije radio za Ford. Restilizovana verzija je nazvana Mini Clubman, a za njegov prednji frontalni izgled, iskorisceni su detalji i izgled od modela Austin Maxi. Mini Clubman je trebalo da zameni ranije verzije Wolseley Hornet i Riley Elf.
Novi model, nazvan 1275 GT je najavljen je kao zamena za Mini Cooper sa motorom od 998 cm3. Originalni "okrugli-prednji" dizajn je ostao u proizvodnji zajednicki i za Clubman i 1275 GT.
    
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
  
Proizvodnja modela Clubman i 1275 GT krenula je jako sporo od samog pocetka, jer je na vozilima tokom proizvodnje vrseno "mnogo proizvodnih promena", uključujući i izmeštanje proizvodnih linija iz fabrike Cowley u proizvodne hale novog proizvodjaca Longbridge, pa je veoma mali broj automobila isporucen kupcima u prvim mesecima 1970.godine.

Na domaćem tržištu model Clubman je i dalje isporucivan sa cross-ply gumama uprkos činjenici da su 1970.g. radijalne gume postale standardne u automobilima. Od 1973.g. novi Mini modeli su iz proizvodnje poceli da se standardno isporučuju sa radijalnih guma, mada su cross ply mogle da budu namontirane samo po narudžbini, dajući britanskim kupcima uštedu u ceni od 8 funti!
  
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
      
1275 GT je često pogrešno opisivan kao "Mini Clubman 1275 GT". Zvanični naziv je "Mini 1275 GT", jer je to bio poseban, različit model od Clubmana (iako su delili isti frontalni izgled i sto je proizvodnja pokrenuta u isto vreme).

Godine 1971, proizvodnja Mini Coopera 1275 cm3 je prekinuta u Velikoj Britaniji, cime je Mini 1275 GT ostao jedina sportska verzija u prodaji do kraja ove decenije. Innocenti u Italiji, međutim, nastavio je proizvodnju svoje verzije Mini Coopera  jos neko vreme.

Mini 1275 GT je bio prvi mini opremljen tahometrom. Mini 1275 GT je postizao ubrzanje od 0-60 mph (97 km / h) za 12,9 sekundi, a obrtni moment je omogucavao u najvišem stepenu prenosa  brzinu od 48-80 km / h za samo devet sekundi. Maksimalna brzina je 140 km / h.

Mini Clubman i 1275 HD su zamenjeni 1980.g. novim hatchback modelom Austin Metro,ali je proizvodnja originalnog "okruglo-prednjeg" Mini dizajna nastavljena još 20 godina.

[vitez koja]

Mark III: 1969–1976 (ADO20)

Mark III Mini je lansiran 1969. godine, koja je ažurirana verzija Mark II sa modifikovanom karoserije. Najviše vidljive promene bile veće vrata sa skrivenim šarkama. Klizni prozori su zamenjeni sa prozorima na namotavanje (australijski proizveden Mark II MINIS je usvojio ovu funkciju 1965. godine). Kao mera ustede hidraulicko oslanjanje je vraceno na gumene cunjeve.
Proizvodnja automobila u fabrici Cowley je prestala, pa je jedinstven naziv  Mini u potpunosti zamenio odvojene Austin i Morris brendove. U aprilu 1974. grejač postala standardna oprema, što do tada već kao deo opcione opreme bio uključen kod nekih drugih.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
       
Mini je i dalje popularan u Velikoj Britaniji, ali je zastajao svojim izgledom u odnosu na rivale.izgledalo je sve zastarele u lice novijih i praktičnih rivala. Uprkos svim naporima, proizvođači jednostavno nisu mogli da donesu novi izgled Miniju, što se odrazilo i na ukupnu prodaju. Kasnih 1960-ih, planovi su bili da ga zameni novi,moderniji ali je Mini i dalje ostao jedini automobil ove veličine koji je proizvodio British Leyland za domace trziste.

Automobil je bio u ponudi sa dvoja vrata Fastback, kabriolet, caravan, oblika karoserije između 1969 i 2000. godine. Značajne promene ( "lifting lica") su se dogodile 1976., 1984., 1990., 1996.godine. Model je bio opremljen spektrom motora od 848 - 1275 cm3, snage 33 - 94 KS.

[vitez koja]

Mark IV: 1976–2000

Mark IV je uveden 1976. godine, iako je u tom trenutku British Leyland vec radio na novom malom automobilu koji se vec duže vreme cekao da zameni Mini. Od 1977.g pa nadalje, zadnje signalne lampice imale su reverzna svetla ugrađena u njih. Godine 1980., motor je unapređen u poboljšanu A-Plus jedinicu iz novog modela.

Godine 1978., Mini je bio jedan od ključnih automobila koja su bili na raspolaganju vozačima sa invaliditetom po novoj Motabiliti šemi.

Suočen sa konkurencijom iz novog talasa savremenih mališana kao što su Ford Fiesta, Renault 5 i Volksvagen Polo, Mini je počeo da pada u nemilost u mnogim izvoznim tržištima, Južne Afrike, Australije i Novog Zelanda zbog cega je dolazilo do zaustavljanja proizvodnje.
     
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Iako Mini nastavio da se proizvodi nakon lansiranja Metroa, obim proizvodnje je smanjen pa su British Leyland i naslednik Rover group bili koncentrisani na metro kao svoj ključni supermini.  1988.god. Austin Rover odlučio je da zadrži Mini u proizvodnji onoliko dugo koliko je to bilo isplativo, stavljajući tačku na izveštaje da će proizvodnju prekinuti do 1991. godine - do kada originalni metro bi takođe trebao biti zamenjen.

[vitez koja]

Mark V: 1984-1989

Model MARK V su imali 8,4-inčne (210 mm) kočione diskove i plastične blatobrane (Mini Specijalni lukovi), ali su zadrzali isti Mark IV oblik karoserije. Mini Kuper je ponovo 1989. godine, 20 godina nakon prestanka proizvodnje originalnog modela jos jednom pokrenuo ugradnju dugotrajnog 1275 cm3 motora koji je uradjivan na originalnom Mini Cooper, kao i na brojnim drugim modelima BMC programa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vitez koja]

Mark VI: 1990-1995

U model Mini Mk VI su ugradjivani u pocetku motori zapremine od 1275 cm3 i 998 cm3, da bi kasnije ostala samo jaca verzija.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vitez koja]

Mark VII: 1996–2000

Model Mini Mk VII je konačna verzija sa tvin point ubrizgavanjem, instrument tabla zamenjuje originalnu policu. Na strani vozača uvodi se vazdušni jastuk.
   
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Oktobra 2000. godine nastupa kraj proizvodnje ovog modela, sto ujedno signalizira i kraj originalne Mini proizvodnje nakon 41 godina, ali do propasti i motora od 1275 cm3 koji je pogonio Mini i brojne druge BL / BMC Program / ARG automobile više od 30 godina.

[vitez koja]

Mini Hatchback/Hardtop (2001- 2006)

Svi modeli Minija od 2001. godine imaju različite varijante, uključujući One (entri-level), Cooper, Cooper S (sportski), i John Cooper Vorks (JCV) (high-end).

Hečbek/Hardtop (tvrdi krov) Mini je bio prvi model nove generacije, koji je uveden 2001. godine, i bio je poznat jednostavno kao Mini. Na prezentaciji je bio dostupan u Cooper, Cooper S i One varijanti. Na evropskom tržištu, Mini One je pokreće 1,4 litarski Tritec motor, a ostale varijante benzinska 1,6 litarska verzija.
       
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Mini Hatchback je tro-vratni kompakt model predstavljen krajem 2000. godine, kao prvi model lansiran pod Mini markom nakon što je proizvodnja originalnog Minija prekinuta u istoj godini. Od 2005. godine, meka-vrh kabriolet opcija je dostupna preko celog opsega.

Prva generacija novog Minija dobila je fejslifting u julu 2004. godine za narednu 2005. godinu. To je bilo kada je uveden novi kabriolet. Osim manjih promena dizajna (uglavnom napred) i poboljšanom opremom, zamenom manuelnog menjača sa Getrag menjacem sa pet brzina drugih promena u odnosu na prvu generaciju nema.

Imena Cooper i Cooper S su imena koja se koriste za sportske verzije klasičnog Minija, koji dolaze iz uključivanja Johna Coopera i Cooper Car Companije. Cooper nasleđe je istaknuto sa John Cooper Vorks (JCV) niz tuning opcija koje su dostupne kod Minija. Cooper je napravio trkački modeli na Mini Cooper S verziji nazvavsi ga MINI Cooper S Works. Ovaj auto ima mnogo dodataka koji pomažu da poboljša performanse, kao što su trkacki auspuh i filtri za vazduh, kao i poboljšanu suspenziju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vitez koja]

Mini Hatch/Hardtop (2007 to 2014)

Mini je uveo potpuno novu drugu generaciju Sedan / Hatch modela u novembru 2006. godine, na platformi re-inženjeringa koji uključuje mnoge stilske i inženjerske promene. Model koristi Prince motor, arhitekturu koja se deli sa PSA Peugeot Citroen i dizajniran je da bude isplativ u potrošnji goriva, a proizvodi se u fabrici motora BMV
Hams Hall u Warwickshire, Velika Britanija. Razvoj i inženjering je urađen u Minhenu, u Nemačkoj u sedištu BMV Group, i spoljnim trećim licima. Iako novi model izgleda veoma slično svom prethodniku, svaki segment je drugačiji a novi zahtevi za bezbednost rezultirali su u ukupnoj dužini povećanjem od 60 mm.
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U početku proizvodnja druge generacije je pokrenuta sa Cooper i Cooper S nivoom opreme; opseg je završen 2007. godine sa Mk II Mini One. Ekonomično verzija pod nazivom One je dodata u 2009. godini. Po prvi put, je ugradjen dizel pogon, dostupan od aprila 2007. godine, a sa oznakom Cooper D, koji je prosiren 2010. godine sa  manjom verzijom One D, a u januaru 2011. godine sa novim 2.0 l dizel motorom sa oznakama Cooper SD.

Druga generacija kabrioleta je predstavljen 2009.g. na Detroit Auto Show i 2009.g. na Geneva International Motor Show. Ovaj model ima uređaj "Openometar", koji beleži broj minuta koliko je vozilo preslo sa uvučenim krovom.

[vitez koja]

Mini Hatch/Hardtop (2014 to present)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Treću generaciju Minija je predstavio BMV-a u novembru 2013. godine, da bi sa prodajom krenuo u prvoj polovini 2014. Novi automobil je 98 mm duži, 44 mm širi, i 7 mm viši od modela druge generacije, sa 28 mm dužom bazom točkova i povećanjem u širini koloseka (+42 mm napred i: +34 mm pozadi). Povećanje dimenzija rezultiralo je većom unutrašnjosti i povećanjem zapremine prtljažnika do 211 litara.

[vitez koja]

Mini Convertible/Cabrio (2005 to 2008)



Prva generacija proizvodnje Mini Convertibla je pokrenuta u leto 2004. godine nakon njenog prikazivanja 2004.godine na Salon International de l'Auto u One, Cooper i Cooper S trim verzijama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
    
2005. godine, Driving Standards Agency (Agencija za standarde u vožnji) zabranila je proizvodnju modela jer se na testu voznje pokazao nedostatak slabe vidljivosti iz sedišta suvozača.

Convertible Krov je potpuno automatski - neobična osobina u tako malom automobilu - i moze se otvoriti delimično da deluje kao krovni otvor u toku voznje. Convertible/Cabrio verzija takođe dodaje dva mala prozora za putnike na zadnjim sedištima koja se automatski spustaju kad se krov otvara. Krov je napravljen od teškog platna, sa mnogo slojeva izolacije; zadnjeg stakla je staklo sa integralnim grejačem/odleđivačem, ali ne sa sistemom za pranje i brisačem.

Na North American International Auto Show, 2007.godine predstavljena je limitirana serija Mini Cooper S Sidewalk Convertible. On je imao maksimalnu brzinu od 215 km / h i ubrzanje od 0 do 100 kilometara na sat za 7.9 sekundi. Motor daje 168 KS.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vitez koja]

Mini Convertible (2009 to 2015)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Druga generacija modela Mini convertible (kabriolet) je predstavljena 2009.godine na Detroit Auto Showu i  Geneva International Motor Showu kao model vozila u 2009. godini (prvi primerak je prodat 28. marta 2009. godine). U model je ugradjen uređaj, "Openometer", koji beleži broj minuta koliko je vozilo je preslo sa uvučenim krovom. Dostupne varijante i odgovarajuće pogonske grupe su iste kao i kod Mini Hatch opsega, uključujući i dizel motore na nekim tržištima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vitez koja]

Mini Countryman (2011-2016)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Mini Countriman je pokrenut 2009.godine a zvanicno  predstavljen javnosti u januaru 2010. godine, na Geneva Motor Showu. To je prvi mini krosover SUV i prvi model sa petoro vrata pokrenut od strane BMW-a. Ponudjen je sa pogonom na dva ili sva četiri točka (poznat kao all4), i sa 1,6 L benzinskim motorom,  odnosno 2.0 l dizel motorom. Prodaja je počela u septembru 2010. godine kao modela za 2011.godinu

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
     
Mini Countriman ima duži razmak osovina, više unutrašnjeg prostora, i viši klirens nego Clubman. Koristi iste motore kao i Hatch/Clubman, ali sa opcionim pogonom na sva četiri točka (nazvan "all4") kako bi se omogućilo kretanje van puteva i neravanim terenima vožnje. Šestostepeni manuelni menjač je standard na svim modelima, dok je automatski menjač dostupan na svim benzinskim i dizel modelima osim modelam One D od 90 KS.