Stari grad KladušaStari grad u Velikoj Kladuši, kao i mnoge tvrđave u BiH, krije svoje znamenitosti i bogatu istorijsku građu.
Tvrđava kojom su gazdovale brojne plemićke porodice i knezovi čitav srednji vek bila je deo Ugarskog kraljevstva, a na ovom području živeo je i delovao čuveni harambaša Mujo Hrnjica s braćom.
Velika Kladuša, ili kako je ranije nazivana Donja Kladuša, je utvrda na uzvišenju iznad desne obale reke Graborske, pritoke Kladušnice. Samo područje Velike Kladuše zbog svog izuzetnog položaja i povoljnih prirodno-geografskih osobina, bilo je naseljeno već u davnoj prošlosti, što nedvojbeno potvrđuju brojni kulturno-istorijski spomenici na ovom području.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Skromnija arheološka istraživanja ovog prostora rezultirala su pronalaskom nalaza koji potiču iz praistorije, konkretno iz željeznog doba. Takođe, na ovom prostoru pronađeni su i arheološki ostaci koji datiraju iz ilirskog, rimskog te ranosrednjovekovnog doba, što ukazuje na dugotrajni kontinuitet naseljavanja stanovništva. Čitav srednji vek Kladuša pripadala Ugarskom kraljevstvu.
- Za grad Kladušu postoji narodna predaja da je dobio ime po svom prvom gospodaru Kladaru. Arheološka istraživanja kladuške tvrđave rezultirala su otkrićima o branič kuli, kružnog gornjeg gradskog zida i bunara, odnosno cisterne iz perioda srednjeg veka. Srednjovekovni grad izgrađen je na zaravni brežuljka te se idealno prilagodio konfiguraciji terena prateći tok slojnica - govori Enes Dedić, iz Instituta za istoriju Univerziteta u Sarajevu.
On ističe da se Kladuški grad prvi put u istorijskim izvorima spominje prilikom sklapanja primirja između vlastele Gisingovaca i Babonića 30. oktobra 1280. godine.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tom prilikom je jasno naglašeno kako su Babonići ranije došli u posed Kladuše ugarskog kralja, što govori o tome kako prvi pisani podatak ne treba uzimati i kao vremenski okvir osnivanja ovog grada koji je izgrađen ranije.
- Ispod srednjovekovnog utvrđenja svakako je egzistiralo i podgrađe u kojem se odvijala svakodnevnica nižih slojeva stanovništva. O tome svedoče i dokumenti u kojima se spominje Crkva sv. Martina koja se nalazila na ovom području. Kladuša je u ovom periodu imala svoj trg, odnosno varoš s opšinskim sudijom. Bitno je naglasiti da Kladuška utvrda i podgrađe tokom srednjeg veka nisu pripadali bosanskoj državi ni u jednom periodu, ovaj prostor bio je sastavni deo Ugarskog kraljevstva. Godine 1314. kao vlasnik grada spominje se Radoslav Babonić Blagajski - kaže Dedić, dodajući da su se najstariji posedi feudalne porodice Babonića prostirali i na područja srednjovekovne Slavonije.
izvor