Vojno zdravstvo - vesti

[švercer011]

Nestašica lekova u vojnim apotekama


11. 11. 2011


Rafovi vojnih apoteka u Srbiji ovih dana skoro su potpuno prazni. Nedostaju sve vrste lekova, a vojni osiguranici se sa overenim receptima šalju u privatne apoteke sa kojima Ministarstvo odbrane ima potpisane ugovore.



U Upravi za vojno zdravstvo tvrde da je tender za isporuku lekova završen i da se u narednih mesec dana očekuje normalno snadbevanje.- Svakodnevno dobijamo pritužbe iz svih gradova Srbije da su rafovi vojnih apoteka prazni. Apotekari tvrde da redovno trebuju lekove, ali da ih ne dobijaju. Osiguranici se uz overene vojne recepte šalju u privatne apoteke sa kojima vojska ima potpisan ugovor. Ovaj problem traje mesecima, ali je kulminiralo poslednjih nekoliko dana. Problem je nastao jer je više puta obaran tender za nabavku lekova - priča za “Blic” dr Časlav Antić iz Udruženja vojnih penzionera.


U Upravi za vojno zdravstvo Ministarstva odbrane potvrdili su za “Blic” da problem sa snadbevanjem apoteka lekovima postoji, ali tvrde da će biti rešen u narednih mesec dana.


- Tek sad je završen tender za nabavku lekova i u narednih mesec dana očekujemo da će se normalizovati snabdevenost svih vojnih apoteka. Najvažnije je da nijedan vojni osiguranik nije ostao uskraćen za lekove, već su uz overen recept mogli da ih podignu u civilnim apotekama sa kojima imamo potpisane ugovore - kaže za “Blic” Sonja Gojković iz Uprave za vojno zdravstvo.


Izvor:Blic

[Rade]

Kako god okreneš, lekova ima. Overi se recept i uzme u državnoj ili privatnoj apoteci, a koje imaju ugovor sa MO. E sad, da li je jeftinije nabaviti lekove za vojnu apoteku i izdavati, ili sklapati ugovore sa privatnim apotekama - to ne znam.

[Hrundi]

A zašto uopće postoje vojne apoteke???

[Rade]

Zašto ne bi postojale? Deo su zdravstvenog obezbedjenja.

Po logici "šta će nam" bi mogli da ukidamo jednu po jednu službu, pa i rodove.

[Hrundi]

Po toj logici trebali bi postojat i vojni vatrogasci. E, to bih volio vidit.

Posebne vojne apoteke neprihvatljive su sa stajališta normalne ekonomije. A još više su nekompatibilne sa principima demokratskog društva. Vrlo se lako i bez ikakve dvojbe može utvrditi imaju li vojne apoteke smisla: ako su dotirane, direktno ili indirektno, onda nema nikakvog smisla ni racionalnog razloga za njihovo postojanje.

Osim ako netko ne tvrdi da vojni osiguranici boluju od posve drugih bolesti od civilnih pa su apoteke međusobno nekompatibilne.

[Rade]

Ne, najbolje ih je ukinuti i da ujutru nema ni 50% vojnika na smotri - svi su otišli da sačekaju red u državnoj apoteci da uzmu aspirin. Ili, da čekam lekara iz Doma zdravlja da se smiluje da podje na vežbu sa bojnim MEs (i da nam daju njihov sanitet). U slučaju mobilizacije, da i ne razmišljam...

Kada je reč o vojnim vatrogascima, ima ih.

[Hrundi]

Kada je reč o vojnim vatrogascima, ima ih.

Naravno da ih ima ali kad se vojniku zapali stan ne zove vojne vatrogasce nego civilne.

Isti princip važi i za apoteke.

[Rade]

Ne može da važi isti princip. Vojsci, naročito aktivnom sastavu, je potreban vojni zdravstveni sistem.

[Brok]

Mora da postoje vojne apoteke jel u vojsci postoje neki lekovi koji u civilstvu nisu čak ni registrovani.
Tako je barem bilo u VJ.

[Hrundi]

Mora da postoje vojne apoteke jel u vojsci postoje neki lekovi koji u civilstvu nisu čak ni registrovani.
Tako je barem bilo u VJ.

Ja se najiskrenije nadam da se šališ! Lijekovi koji nisu registrirani po zakonu nisu dopušteni za ljudsku uporabu. Ne može tu vojska biti izuzetak.

Ne sporim da je vojsci potreban vojni zdravstveni sustav, ali postojanje vojnih apoteka u njemu je posve neopravdano. Čisti recidiv nekog drugog vremena i neke druge društvene realnosti. Vojska može i mora svoje realne potrebe za farmaceutskim osiguranjem rješavati na druge načine, postojanjem vojnih rezervi, obvezatnih rezervi kroz sustav državnih obvezatnih rezervi itd. Ali postojanje vojnih apoteka za vojne osiguranike je sjevernokorejski a ne demokratski princip. Sve zemlje ex-YU uvele su ili uvode sustave slobodnog izbora zdravstvenog osiguranja i stupnjeva obvezatnog i dopunskog osiguranja. Postoje lijekovi koji spadaju u osnovno i na njih svi imaju pravo i oni koji su u dopunskom koje neki moraju platiti iz svoga džepa a drugima ih plaća njihovo izabrano ili dopunsko osiguranje. Ali svi oni postoje u normalnom civilnom sustavu apoteka a tko kome što fakturira tehnička je stvar koju rješavaju apoteke i osiguravatelji. Apoteke su svuda zajedničke.

[Rade]

Hrundi, ko osigurava vojnika- redova?

[madmitch]

U Sloveniji nema više vojnih bolnica, s time ni vojne farmacije (apoteke su bile u VB), Sve je u sklopu javnog zdravstva. Vojnici su dio javne uprave, znači imaju ista prava i dužnosti kao svaki drugi javni činovnik (radnici javnih kuča  ). Zdravstveno su osigurani preko Zavoda za zdravstveno osiguranje.
U sklopu Kliničkog centra Ljubljana (vjerovatno i Maribor) radi odjel za slučaj rata i sličnih nepovolja, koji sarađuje sa Ministarstvom odbrane - sanitete. Vojska ima nekoliko mobilnih jedinica i to je u principu to. >Ništa u zdravstvu nije odvojeno, tako i farmacija nije.

[ORIĆAREB]

Hrundi, uz svo uvažavanje, stvari pojednostavljuješ. I bilo kakav oblik različitosti od tamo nekog zacrtnog smjera ili cilja
svrstavaš pod pojam demokratičnosti ili nedemokratišnosti. Ma kakve to ima veze sa organizacijom zdravstvene službe u vojsci.
Nemoše se Vojna organizacija uspoređivati sa bilo kojom službom u građanstvu. Pa njena namjena je sasvim nestandardna i
vanseriska u svakoj državi. U najmanju ruku spremnost bi joj trebala biti na dugme. Pa ako će mo tako onda i pozadinska podrška
mora biti takva. Nemogu vojna lica zbog prirode službe gubiti dane i sate lutajući za nečim što im se dobrom organizacijom
može pružiti unutar same njihove institucije. Ista je stvar i sa lijekovima. Niko netraži privilegije, ali priroda posla takvo nešto diktira.
Mislim da ti neke stvari unutar Vojske i nisu poznate .......

[Hrundi]

Osigurava ga vojska. Što znači da mu vojska sve izdaje što mu je potrebno. Za akutno liječenje nema potrebe ići izvan garnizona odnosno vojne medicinske ustanove u apoteku. Za kronična liječenja ako lijekove preuzima sam, nema nikakve potrebe da ta apoteka bude vojna. Sa važećim receptom to može biti i civilna. Stvar je samo obračuna a to nije stvar osiguranika nego sustava.

Nego, sada sam se baš glede ovoga čuo sa prijateljicom koja je farmaceut u Srbiji, predstavnik jedne velike strane kuće i stručnjak za tendere i narudžbe.

1. U Srbiji se NE SMIJE koristiti lijek koji nije registriran kod Agencije za lekove. Ne smije ga koristiti ni vojska, ni civili, ni crkva, ni šumari, ni poštari... Nitko.
Jedina iznimka je u slučaju da je neophodan lijek koji nije registriran u Srbiji ali je registriran u nekoj drugoj državi koji ima priznat sustav registriranja lijekova. U slučaju potrebe za takvim lijekom, komisija (neka, ne znam točno koja) zaključuje da lijek nije registriran u Srbiji i izdaje odobrenje na ime. Dakle, samo i isključivo na ime pacijenta kojemu se lijek izdaje. Nema nikakve razlike između vojnog i civilnog osiguranika. Ovo je postupak propisan zakonom. Sve izvan ovog postupka je protuzakonito.

2. U Srbiji postoje liste lijekova i medicinskih sredstava i pomagala (tzv. pozitivna lista) koje osiguranje priznaje svojim osiguranicima. RZZO ima svoju, vojni zdravstveni sustav ima svoju i one ne moraju nužno biti identične - i u stvarnosti se ne poklapaju. Što će se staviti na listu (a samim tim osiguraniku i priznati i platiti) stvar je osiguravatelja (civlinog ili vojnog). Sa postojanjem privatnih i/ili dopunskih osiguranja postojat će i različite 'pozitivne liste' - kao što je već slučaj u Sloveniji i Hrvatskoj.

3. U Srbiji je dugo vojni sustav bio Alajbegova slama. Priznavao je sve što se izdavalo, uključujući i vatu, tampone itd. tj. daleko više od onoga što priznaje civilni sustav (RZZO). Tako da su troškovi po osiguraniku za lijekove i paramedicinski materijal u vojnom sustavu bili 2,6 puta veći nego u civilnom (podatak je za 2006-2009). Pošto nema novca za osiguranje tolike potrošnje, vojni sustav je u kolapsu i struka jedino rješenje vidi u temeljnoj reviziji koju vojska tj. Ministarstvo obrane iz svojih razloga odbija prihvatiti i provesti. Naravno da je to na duge staze neodrživo ali sada je tako.

Da se razumijemo, ja ovdje ne govorim o etičnosti priznavanja ili nepriznavanja nečega. Etično bi bilo da se priznaje sve što je bolesniku/osiguraniku potrebno u liječenju, i lijekovi i vata i tamponi i tupferi, i prijevoz do ambulante, i tuđa njega... Samo očito je da za to nema novca i da sustav neke stvari mora ograničiti. Pitanje je kako to ograniliti da se napravi najmanja šteta.

[ORIĆAREB]

U Sloveniji nema više vojnih bolnica, s time ni vojne farmacije (apoteke su bile u VB), Sve je u sklopu javnog zdravstva. Vojnici su dio javne uprave, znači imaju ista prava i dužnosti kao svaki drugi javni činovnik (radnici javnih kuča  ). Zdravstveno su osigurani preko Zavoda za zdravstveno osiguranje.
U sklopu Kliničkog centra Ljubljana (vjerovatno i Maribor) radi odjel za slučaj rata i sličnih nepovolja, koji sarađuje sa Ministarstvom odbrane - sanitete. Vojska ima nekoliko mobilnih jedinica i to je u principu to. >Ništa u zdravstvu nije odvojeno, tako i farmacija nije.

Da to je tačno. Tako je i u Crnoj Gori. Mislim, ali nisam siguran i u Hrvatskoj. Ali to ne znači da je to bolje od onog što je još u Srbiji
i kako je bilo za vrijeme JNA. To je jednostavno iz razloga što je manji izdatak iz budžeta. Ali zato se trpi na drugoj strani. Na taj način
organizacijski vojska je ranjivija i tromija u svakom smislu.
Ali, ali, sigurno i Srbiju to isto čeka. Nema govora. .....