Torpedo - Rijeka

[duje]

Pronalaženje torpeda

Da bi se torpedo, potonulo na probnom lansiranju, lakše moglo pronaći, Whitehead se 1882. dosjetio da u vježbovnu glavu ugradi uređaj s fosfornim spojem koji bi nakon potonuća ispuštao pare. Mjehurići su se dizali iznad potonulog torpeda, a dolaskom na površinu palili su se u kemijskoj reakciji s kisikom. Nastajao je plamičak koji je noću bio lako uočljiv znak da se točno ispod njega nalazi torpedo. Budući da se torpedo u većini slučajeva zabio glavom u gusti mulj, plin nije uspio izaći. Zbog toga Whitehead taj uređaj poslije smješta u stražnji dio torpeda, u prostor stroja, da bi taj dio pri potonuću ostaojao uvijek iznad mulja.
Nakon probnih lansiranja, vježbovna se glava prije isporuke kupcima zamjenjivala bojevom. Postupnim usavršavanjem torpedo se manje naginjalo oko uzdužne osi pa je Whitehead nakon 1898. uređaj za ispuštanje plina vratio u vježbovnu glavu, sada malo pozadi i s gornje strane. Ovakvim bi smještajem u slućaju potonuća generator plina ostao iznad mulja. S vremenom su se vježbovne glave izrađivale tako da torpedo nakon prevaljenog puta ispliva na površinu i ostaje iznad (glava) površine (okomito na morsku površinu) pa se torpedo brže pronalazilo.

Kod Sovjetskog torpeda 53 VA, koji su bili u naoružanju JRM (TČ tipa SRŠEN) školska glava bila je opremljena, i aktivirala nakon isplivavanja, svetlosni reflektor i ispuštala bi dim radi lakšeg uočavanja. Iz glave su se oslobodile i dvije bitve za izvlačenje torpeda iz mora.

-Pirni mehanizam za pirne glave torpeda iz 1924. godine

[duje]

Pirni mehanizam sa otvorenim poklopcem - pogled iz drugog ugla
(eksponat: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka)

[duje]

Lansirne cijevi

Lansirne su se cijevi počele proizvoditi gotovo od samog početka proizvodnje torpeda.
Prva je cijev ugrađena u prvu torpiljarku na svijetu, bivšu topovnaču "Gamese", s koje su 1867. pred tvornicom torpeda obavljana podvodna probna lansiranja. Za tu je torpiljarku izrađena i cijev za nadvodno lansiranje torpeda većeg kalibra.
Podvodna je cijev od lijevanog željeza bila približnog promjera od 1m i dugačka 5,7m, sastojala se od dva dijela, stražnjeg u unutrašnjosti broda duljine 3,66m i prednjeg od 2,04m, koji je izlazio izvan broda. Unutarnja, zadnja cijev s unutarnje je strane bila promjera 47omm. Upravljati lansiranjem moralo se iznutra i izvana - jer se prije lansiranja skidao vanjski poklopac.

Prve su se cijevi na brodovima, i podvodne i nadvodne, postavljale na pramcu, u osi broda. Tek su se poslije cijevi počele postavljati na bokove broda i bile su posebno konstruirane za bočno lansiranje.

U početku su cijevi za izbacivanje torpeda koristile pneumatski cilindar, no kada su 1878. torpedima otpala vertikalna krilca i na krmi ugrađena dva propelera koje se vrte u suprotnom smjeru, ovakav potisik više nije bio pogodan. Otad je cijev iznutra mogla biti gladka, a lansiranje torpeda moglo se izvesti komprimiranim zrakom. Ovakve je cijevi, koje su dobile spremnike za komprimirani zrak, Whitehead konstruirao oko 1880. godine.
Lansirna cijev izrađena za podvodna lansiranja punila se morem tako da je torpedo u cijevi bio uronjen u more, a izletilo je iz cijeviizravno potisnut velikom količinom mora kojeg je potiskivao komprimirani zrak.

Već 1879. Whitehead je projektirao nadvdnu lansirnu cijev pogodnu za manje brodove, koja je bila učvršćena, no imala je mogućnost pomicanja do određenog kuta, a 1884. konstruirao je prvu lansirnu cijev za postavljanje na palubu, na postolju koje se moglo okretati. Cijev se mogla prilagoditi i ogranićenim uvjetima na nižim razinama u potpalubju. I taj je tip cijevi Whitehead nudio raznim mornaricama več 1878., no prvih su ga godina redovito odbijali jer su takvo lansiranje, u odnosu na podvodne cijevi, smatrali previše izliženim neprijateljskoj paljbi.

I na velikim brodovima, na kojima se uobičajilo postavljati više nadvodnih cijevi i na pramcu i na bokovima, često bili skloniji cijevima ugrađenim za povodno lansiranje, jer su tako bile bolje zaštićene.

Od 1880. Whitehead eksperimentira s mogučnošću da komprimirani zrak zamjeni plinom i da torpedo iz cijevi bude efikasnije izbačen - eksplozijom. Takav je postupak donio značajna pojednostavljenja i u izradi cijevi i u lansiranju pa je 1890. lansiranje komprimiranim zrakom u nadvodnim cijevima posve napušteno.

Sve dok su cijevi bile pravilnog, cilindričnog oblika, torpedo je padalo u more "naglavačke" - naginjao se pa je glva uronila u more prije tijela, što je izazivalo različite otklone torpeda od zahtijevane putanje.. Zato je Whitehead 1882. projektirao cijev  kojoj je "otkinuo" donji dio, a gornjem je dijelu dodao vodilicu u obliku slava "T", koja ga je vodila do do kraja cijevi. Određenim se mehanizmom, koji bi se pravodobno uključio postizalo da se torpedo otpusti, padne vodoravno i nastavi put bez prevelikih oscilacija.

Umjesto samo jedne cijavi, nakon Prvog svjetskog rata počele su se proizvoditi i trostruke cijevi za ispaljivanje tri torpeda uzastopno. Bile su postavljene na rotirajuće postolje koje im je omogućavalo veliki kut ciljanja (nišanjenja)

Upravo su u Rijeci, u maju 1917. započeli eksperimenti s lansiranjem torpeda iz zrakoplova. No taj je pokušaj još bio preuranjen.  S novim je eksperimentima nastavljeno tek 1934. kada je pored već postojeće armiranobetonske lansirne stanice izgrađen čelični "katapult" za probna lansiranja iz zraka. Lansiranje je bilo moguće pri nižim letovima, od 50 do 100m iznad mora.

-Lansirni uređaj na brodu "Seehund" 1870. godine

[duje]

Lansirna cijev za podvodno lansiranje torpeda, oko 1900. godine

[duje]

Lansirna cijev za nadvodno lansiranje torpeda na rotirajućem postolju, oko 1900. godine

[duje]

Dvije cijevi na zajedničkom rotirajućem postolju, 1920-tih.

[duje]

Dva prizora ispaljivanja torpeda iz nadvodnih cijevi , između dva rata

[duje]

Prizor ispaljivanja torpeda iz nadvodne cijevi, između dva rata.

[duje]

Nadvodna lansirna cijev s pokretnim postoljem, između dva rata.

[duje]

Tri "udružene" nadvodne lansirne cijevi za palubu broda, 1930-tih

[duje]

Presjek podvodne lansirne cijevi iz 1930-tih.

[duje]

Lansirna cijev s lansirne stanice tvornice Torpedo u Rijeci

Nadvodna lansirna cijev s pokretnim potoljem, kojom se pomoću Komprimiranog zraka ispaljivalo torpedo promjera 450mm s lansirne stanice tvornice Torpedo, u svrhu ispitivanja njihove brzine, dosega i pravilnosti kretanja.

Ukupne dužine 716cm i širine 156cm, cijev je satavljena od nakoliko glavnih dijelova: trodijelne torpedne cijevi s dva spremnika za komprimirani zrak, sustava za ispaljivanje i pokretnog postolja. Cijev je prema otisnutim oznakama sastavljeno od nekoliko različitih cijevi talijanske proizvodnje, koje su se koristile na različitim tipovima brodova ratne mornarice Kraljevine Italije poput torpednih motornih časmaca MAS ili torpiljarki. Prema tim oznakama, može se datirati proizvodnja dijelova lansirne cijevi u razdoblje dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.
Cijela konstrukcija torpedne cijevi i bočnih spremnika za komprimirani zrak vezana je polukružnim nosačem, koji je postavljen na rotacijsko podnožje kako bi se lansirna cijev mogla okretati lijevo i desno pod kutom od 60 stupnjeva. Naknadno je pri restauratorsko-konzervatorskum radovima dodano pravokutno metalno postolje za drvene postamente, na koje je cijev danas postavljena.
Znači, na toj cijevi su testirana torpeda 450mm za torpedne čamce tipa Higins, koje je imala u naoružanju JRM.

U tvornici "Torpedo" u Rijeci su 1951. počeli proizvoditi aluminijske torpedne cijevi za TČ tipa Higins, koje je koristila JRM.

[duje]

Lansirna cijev u parku ispred Muzeja grada Rijeke.

[duje]

Pogled na zadnji dio lansirne cijevi

[duje]

Pogled na lansirni mehanizam (sustav za ispaljivanje)