PALUBA
March 28, 2024, 10:55:47 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: "Galeb" mira i razdora  (Read 4691 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« on: April 30, 2018, 09:14:34 am »

Prenosim feljton u nastavcima inspirisan odlomcima iz knjige "Galeb mira i razdora" novinara Miladina Adamovića.Prvi samit Pokreta nesvrstanih održan je u Beogradu septembra 1961. godine. Kao jedan od tvoraca pokreta i domaćin, predsednik Jugoslavije Josip Broz Tito krenuo je brodom "Galeb" na 72-dnevni put oko Afrike, u pripremu terena za organizaciju koja je trebalo da bude protivteža hladnom ratu velesila.



(1): Najskuplji Put mira


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



Ambasadori na nogama


Mesecima pre ukrcavanja, dobro uhodana jugoslovenska informativna mašinerija precizno je isplanirala bezbednosni scenario obilaska osam mladih afričkih republika. O tim događajama govore do sada nepoznati dokumenti pod šiframa "Dijamant", "Robert" i "Globus". Titov "Galeb" su tada pratili razarači 'Split', 'Kotor' i 'Pula' i teretni brod 'Lovćen' sa više od 1.500 mornara, oficira i ostalih moreplovaca, uz vazdušnu podršku nekoliko aviona. Bilo je to najskuplje i najduže putovanje u istoriji Brozovih 'puteva mira'.

Šifrantsko odeljenje Državnog sekretarijata inostranih poslova Jugoslavije. Subota, 19. novembar 1960. godine. Na teleprinterskim mašinama pet šifrera ispisuje depeše. S oznakom 'strogo poverljivo', one će se uskoro naći na stolovima jugoslovenskih ambasadora i konzula širom sveta. U nekim od gradova u kojima su sviće zora, a u nekima je već duboka noć. Ali, diplomatski predstavnici odavno su na nogama i već čitaju dešifrovanu depešu: 'Drug Predsednik učiniće polovinom januara iduće godine (1961) prijateljsku posetu zemljama severozapadne Afrike.

Pored Tunisa, Maroka, Libije, Gane i Gvineje, u programu su, zasada, još neke zemlje koje su nedavno stekle nezavisnost. S obzirom na to da će ova poseta vremenski duže potrajati i da će se (Tito) kretati u nepoznatim ili vrlo malo poznatim krajevima sa još nerazvijenom organizacijom državne vlasti, potrebno je, više nego ikada ranije, da se odmah angažujete i mobilišete na sledećim pitanjima i zadacima bitnim za bezbednost druga Predsednika.


Ploveća rezidencija


Na glavnoj palubi "Galeba" za vreme putovanja u Afriku bili su smešteni mornari, oficiri i podoficiri, nekoliko orkestara, kao i Titovi brojni pratioci, a tu se nalazila i krmena radio-stanica, umivaonici, tuševi. Na gornjoj palubi bile su biblioteka, berbernica, brodska kancelarija, kuhinje za oficire i za mornare, trpezarija za oficire, kantina i učionica. Na palubi čamaca bila su smeštena odeljenja u kojima su danonoćno radili teleprinteristi, šifranti, radisti. Tu su bile i kabine članova državne delegacije. Šetna, srednja paluba bila je namenjena Titu i njegovim gostima.



Svih pet tačaka odnosile su se na najveću moguću kontrolu ekstremističkih organizacija (ustaše, četnici, Zbor i VMRO) u svim važnim zemljama, naročito u Africi. U uputstvu je stajalo i ovo: "Angažujte naše poštene građane, posebno komuniste na povremenom boravku, koji održavaju vezu s emigracijom, i instruirajte ih u tom smislu. Tu dolaze u obzir i trgovci, delegati turizma, JAT-a, novinari i drugi. Važnije informacije šaljite depešama, a ostale šifrovanim pismima'. Jugoslovenskim ambasadama u Tunisu, Maroku, Gani i Gvineji iz Beograda su upućene i posebne napomene, koje su pitanje Brozove sigurnosti postavile u najoštrijoj formi do tada.


Sedmočlani štab


Nedelju dana kasnije, u beogradski obaveštajni centar, Odeljenje za koordinaciju DSIP, počele su da se slivaju informacije jugoslovenskih predstavništava. Posebna pažnja posvećena je snagama u Africi koje će Titu čuvati glavu, kao i obaveštenjima na šta se oslanja režim tih zemalja.

Specijalno pripremljene informacije Odeljenje je dostavilo Aleksandru Rankoviću, potpredsedniku jugoslovenske vlade, Koči Popoviću, državnom sekretaru za inostrane poslove, Svetislavu - Ćeći Stefanoviću, državnom sekretaru za unutrašnje poslove, Veljku Mićunoviću, državnom podsekretaru za inostrane poslove, Đuri Stefanoviću, državnom podsekretaru za unutrašnje poslove FNRJ, generalu Milanu Žeželju, komandantu Garde i glavnom Brozovom ađutantu, i Anti Eteroviću iz DSIP-a. Bio je to, zapravo, sedmočlani glavni štab koji je usmeravao dalje akcije, da pripreme oko Titove posete proteknu u najboljem redu.

Sve ove, i druge najviše institucije i službe, kao vazduhoplovstvo i moranaricu, koordinirao je general Žeželj, koji je presednika najčešće usmeno informisao.


Apsolutnih sto


Pokret nesvrstanih činilo je više od 100 zemalja koje su smatrale sebe zvanično neujedinjene sa jednim, ili protiv jednog od dva velika geopolitička bloka. Predstavljali su 55 odsto stanovništva planete, većinu vlada na svetu i skoro dve trećine članica Ujedinjenih nacija. Svrha organizacije, kako je stajalo u Havanskoj deklaraciji iz 1979, trebalo je da se fokusira na nacionalne borbe za nezavisnost, iskorenjivanja siromaštva, ekonomski razvoj i suprotstavljanje kolonijalizmu, imperijalizmu i neokolonijalizmu. Važniji članovi Pokreta nesvrstanih bili su Jugoslavija, Indija, Egipat i povremeno Kina. Brazil nikada nije bio stalni član, ali je delio mnogo ciljeva i često slao posmatrače na konferencije.


Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #1 on: April 30, 2018, 09:35:14 am »

(2): Crne tačke crne Afrike


Prva Titova destinacija u Africi trebalo je da bude Gana, i tu je, već od prve informacije o bezbednosti, uočen problem. Ministarstvo unutrašnjih poslova Gane bilo je obrazovano po ugledu na britanski Houm Ofis, a na istaknutim poslovima su i radili britanski stručnjaci.Međutim, u Gani je već bila prisutna sve jača težnja ka osamostaljenju i zameni britanskih stručnjaka Gancima.

Tako je krajem 1960, pred Titovu posetu, od 21 Britanca, rukovodilaca u ganskom MUP i policiji, 11 bilo na odsustvu, pred potpunim povlačenjem iz ganske službe, piše Miladin Adamović.

Zbog toga je Brozova obaveštajna služba bila poprilično podozriva, i pored toga što su Ganci zahvaljujući, pre svega engleskoj školi otkrili i pripremu atentata na predsednika Republike Kvama Nkrumaha 1958. godine.

Posle toga je ganska vlada usvojila Akt o prevenciji, čime je dobila moćno oružje i za borbu protiv opozicije. Na osnovu ovog akta, ganska policija je mogla da uhapsi i drži osumnjičene u zatvoru do pet godina, bez prava sudova da se u to mešaju.


Posebni spiskovi Udbe


Obaveštajnom centru u Beogradu dostavljene su informacije i o marokanskim snagama bezbednosti, koje su, inače, organizovali Francuzi. Snimljeni su i problemi u vezi s emigracijom van Maroka, s obzirom da je Maroko ukinuo ulazne vize za sve zapadne zemlje, uključujući Španiju i Francusku u kojoj je živelo dosta jugoslovenskih emigranata čija su se imena nalazila na posebnim spiskovima Udbe. Ni obezbeđenje kretanja zvanične kolone nije ulivalo sigurnost. Sprovodilo se motociklistima i proređenim kordonom policije i drugih jedinica duž puta. Po jedan stražar je bio na svakih 25 do 50 metara. Upozoreno je i na mogućnost prelaska jugoslovenskih emigranata iz Španije pošto su avionske veze brojne.


Poseta Togou što kraća


Pozivom na ovaj zakon u Gani je, pred Titovu posetu, bilo uhapšeno oko 140 ljudi, od narodnih poslanika do kriminalaca.

O problemima bezbednosti u Gani, kao i o snagama režima Kvame Nkrumaha, ''crnog diktatora, buržuja i robovlasnika'', kako su ga nazivali politički protivnici, iz Akre je pristiglo na desetine šifrovanih pisama i telegrama, koji su dostavljeni članovima već spomenutog sedmočlanog štaba, najodgovornijima za Brozovu ličnu, ali i državnu bezbednost.

Pošto je Tito trebalo da poseti i Togo, Liberiju, Gvineju, Mali, Maroko i Tunis, obaveštajnom centru u Beogradu dostavljene su i informacije o ovim zemljama. Tako je rečeno da, navodno, u togoanskim snagama bezbednosti rukovodeće položaje drže Francuzi.U to vreme, Jugoslavija je oružjem pomagala alžirski oslobodilački pokret koji se borio protiv Francuza, pa je zbog toga Brozovim čuvarima nagovešteno da bi eventualna Titova poseta Togou trebalo da bude što kraća.

Za jugoslovenske bezbednjake bilo je veoma važno da znaju kako se u Africi obezbeđuju predsednici zemalja sa kojima će se Tito sastati jer je to, ujedno, značilo da će tako od eventualnih atentatora biti zaštićen i jugoslovenski predsednik. Dostavljene su i te informacije.


Ogorčeni Seku Ture

Pošto je otkrivena sabotaža na helikopteru, ogorčeni Seku Ture odbio je da iste večeri prisustvuje prijemu, organizovanom u njegovu čast. Tek sutradan je pristao da se sretne sa domaćinima i to na jedvite jade, pod uticajem Sejfule, predsednika Skupštine Gvineje. Uz ovu informaciju iz Gvineje, Koordinaciono odeljenje dostavilo je sedmočlanom štabu i obiman materijal u kome se, između ostalog, govori da se putovanje gostiju po unutrašnjosti Gvineje obavlja isključivo avionima.



I pored brojne zaštite automobila u kome bi se, osim predsednika Gvineje Ahmeda Seku Turea nalazio i Broz, jugoslovensko obezbeđenje nije bilo zadovoljno ''jer je akcenat bio na brojnosti policajaca, gardista i civilnih agenata, a ne na preduzimanju drugih mera, a poznato je da se u gvinejskoj bezbednosti nalazi izvestan broj čeških instruktora, neupućenih u neposredni rad operative''.

Češka škola obezbeđenja je bila daleko prihvatljivija za Brozove čuvare nego ''masovnost policajaca koja podseća na paradu''.

Ubrzo se ispostavilo da su Jugosloveni bili u pravu. Naime, prilikom posete gvinejskog predsednika Seku Turea državi Sijera Leone, na helikopteru u kome je bio gvinejski predsednik otkrivena je sabotaža u toku leta! Helikopter se odmah prinudno spustio. Sabotaža je izvršena u cevi za dovod ulja.

Sedmočlanom štabu jugoslovenske službe bezbednosti stigle su nove informacije iz Liberije i, kako je označeno, najvrelijih i najproblematičnijih područja Afrike, iz Maroka i Tunisa.

O podacima o policijskim snagama na terenu jugoslovenski obaveštajci nisu mogli odmah da dođu.


Ispovest dvostrukog agenta

Sedmočlanom štabu Titove bezbednosti, sa Aleksandrom Rankovićem na čelu, bila je dostavljena informacija o problemima bezbednosti i u Tunisu, koji je bio suviše blizu alžirskom ratu. Štab je zatražio opširnije biografije posebno o grupi ustaša u samostanu u Kartagini, blizu glavnog grada, Tunisa. Za njih se verovalo da su oni isti katolički sveštenici koje holivudski producent Boris Moros, inače, špijun i sovjetske obaveštajne službe i američkog Federalnog istražnog biroa, kao atentatore na Tita 1953. pominje u svojoj autobiografiji ''Mojih 10 godina u ulozi dvostrukog špijuna''.



Ministarstvo unutrašnjih poslova, kao i sistem kontrole i evidencije stranaca u Liberiji bio je organizovan prema američkim uzorima, ali su jugoslovenski obaveštajci naveli i da je ''da je ova zemlja centar krijumčarenja zlata i dijamanata na zapadnoafričkoj obali'' i da postoje uhodani krijumčarski kanali koji vode u Sjedinjene Američke Države i Holandiju.

Takođe, krijumčarski kanali iz cele zapadne Afrike, a naročito iz bivših francuskih teritorija i posebno Sijera Leone, vode u Liberiju, pa je policija na graničnim prelazima bila efikasnija nego u Gani. To je naročito obradovalo Titove čuvare.

Najcrnje tačke u crnoj Africi za Tita su bile Maroko, Alžir i Tunis, zemlje na severu kontinenta, ali i najbliže Evropi. One su pružale su utočište mnogim Brozovim protivnicima.

Najviše se strepelo od jugoslovenskih političkih emigranata u Španiji, koja je udaljena od Maroka za širinu Gibraltarskog moreuza, dakle, petnaestak kilometara.

Pitanje bezbednosti jugoslovenskog predsednika je u Maroku postavljeno u najoštrijoj formi i zbog prisustva stranih trupa i agentura, ''Francuza i drugih stranih elemenata'', nesređene državne uprave, ''alžirskog problema'' a, pre svega, mogućnosti delovanja potencijalnih terorista iz Španije, Francuske i Alžira, s obzirom na mnogostruke saobraćajne veze i slabu kontrolu, i zbog oko 60 jugoslovenskih emigranata, međusobno povezanih, koji održavaju veze s emigracijom i u Francuskoj i SAD.


Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #2 on: April 30, 2018, 09:45:27 am »

(3): Emigracija vreba iz Evrope


Beogradski informacioni centar posebno je bio zainteresovan za mogućnosti efikasnog obezbeđenja aerodroma i Brozove rezidencije u Tunisu, kao i gde bi ona bila, u centru istoimenog glavnog grada ove države na severu Afrike, ili negde dalje. Agenti su ubrzo poslali odgovore i na ova pitanja.

U vezi sa bezbednošću u luci, koja se nalazi u samom gradu, jugoslovenski obaveštajci su predložili da se iskrcavanje Tita i njegove svite sa "Galeba" izbegne tako što će sa broda sići u La Galeti, od Tunisa udaljene desetak kilometara, jer je bilo lakše kontrolisati prilaz. Međutim, poseban problem je poseta sukovima, orijentalnom delu grada, kojeg po tradiciji posećuju svi gosti. Ovaj deo grada odlikuju uske ulice u kojima automobili ne mogu da cirkulišu, a obezbeđenje je tamo jedino moguće živim zidom.

Posle ove informacije nametalo se pitanje - šta posle svega predlažu agenti jugoslovenske obaveštajne službe u Tunisu, u čijem je izveštaju stajalo sledeće: "Posebnu pažnju bi trebalo obratiti na našu emigraciju u Francuskoj i Španiji. Za rešenje ovih pitanja, ukoliko dođe do posete (maršala Tita), obezbedićemo usku saradnju sa Tunišanima. Pitanje bezbednosti u luci u Tunisu može se rešiti iskrcavanjem u La Galeti, a poseta arapskom delu grada se može izbeći. Trebalo bi, međutim, preispitati pitanje posete uopšte, ukoliko bi na alžirsko-tuniškoj granici došlo do obimnijih vojnih operacija, gde bi učestvovali stranci".


Quote
Reisov sekretar

Ovoga puta bilo je predviđeno da se radi instrukcija saradničkoj mreži, u zemlje posete pošalje svega jedan saradnik jugoslovenskog obaveštajnog centra, znan pod pseudonimom "Lasta". Bio je to, glavom i bradom, sekretar islamskog poglavara, reis-ul-uleme iz Sarajeva, provereni učesnik u sličnoj akciji "Robin", pred Titov put u Aziju i Afriku 1958/59 godine. Putovanje "Laste" organizovalo bi se na liniji verskih kontakata s odgovarajućim funkcionerima Tunisa i Maroka. Troškovi bi iznosili oko 300 dolara i 100.000 dinara, naglašava se u izveštaju Titovim čuvarima. Koordinaciono odeljenje DSIP je predviđalo da pošalje u Tunis, kao službenika Jugolinije, Acu Bogdanovića, inače oficira Centra 13, navodno, radi ispitivanja tržišta. I on je bio angažovan i u akciji "Robin". I rezident Centra 13 Ljubodrag Buj, pomoćnik direktora Jadrolinije, trebalo je, takođe 15. januara, kao predstavnik svog preduzeća, da otputuje u Dakar, glavni grad Senegala na zapadu Afrike, koji je bio posebno interesantan, jer je stecište puteva međunarodne pomorske trgovine, a pritom uopšte nije bio obaveštajno pokriven.


Prva runda prikupljanja potrebnih informacija bila je završena, pa je priprema putovanja mogla da počne. Početkom 1961. godine, kada je Broz definitivno odlučio da putuje u Afriku, na scenu su stupile specijalne ekipe za bezbednost i organizaciju posete Josipa Broza zemljama Zapadne Afrike, sastavljene od službenika državnih sekretarijata unutrašnjih i inostranih poslova FNRJ.

Svi oni su poznavali što engleski, što francuski jezik. Bila je to takođe sedmočlana grupa, po uzoru na glavni štab, koji im je pridodao Branka Rubinjonija, savetnika u DSIP i Maura Henčića - sekretara u Kabinetu Predsednika Republike. Plan je bio da ekipa poleti sa Batajničkog aerodroma avionom iz specijalne eskadrile Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva i da u Akru, u Gani stigne 7. februara 1961, te da stupe u kontakt sa tamošnjim vlastima i da obave određene poslove oko bezbednosti i u Lomeu, glavnom gradu, zadržavajući se do 14. februara, kada je iz luke u Splitu isplovio "Galeb" za Afriku. Posle dolaska u Akru, slični poslovi su predviđeni i za Monroviju, glavni grad Liberije, kao i za Konakru, prestonicu Gvineje.

Quote
Čuvari i za Jovanku

U vreme posete severnoj Africi bilo je predviđeno da specijalna ekipa, uz pomoć gardijskih oficira sa "Galeba" i ostalih Brozovih čuvara pokriva obezbeđenje i dežurstvo u rezidenciji, pratnju i koordinaciju sa lokalnim organima bezbednosti, sačekivanja na objektima koji se posećuju. Takođe i da se za potrebe Jovanke Broz dodeli po jedan član te ekipe.


Posle toga, ekipa bi se, 25. ili 26. februara, vratila u Ganu kako bi, dva do tri dana pre početka posete predsednika Tita, proverila predviđene organizacije i dogovorila poslednje detalje.
Pre nego što je specijalna sedmočlana ekipa zadužena za Titovu bezbednost na severu Afrike poletela sa Batajničkog aerodroma, Državni sekretarijat za inostrane poslove, odnosno Koordinaciono odeljenje (KO), uputilo je Titovom ađutantu Milanu Žeželju i Izveštaj o do sada preduzetim merama u vezi s akcijom "Robert". Akcija "Robert" bila je jedna od najvažnijih karika u prikupljanju obaveštajnog materijala ne samo o jugoslovenskoj emigraciji u zemljama posete, već i o "jugovićima" koji tamo borave, kao i o onima koji će u toku posete putovati. Otvaranje i čitanje tuđih pisama, kao i instruisanje saradničke mreže u zemlji i inostranstvu, bila je jedna od najvažnijih mera "Roberta".


Opasnost u Maroku


Obaveštajnom centru u Beogradu dostavljene su informacije i o marokanskim snagama bezbednosti, koje su, inače, organizovali Francuzi. Snimljeni su i problemi u vezi s emigracijom van Maroka, s obzirom da je Maroko ukinuo ulazne vize za sve zapadne zemlje, uključujući Španiju i Francusku u kojoj je živelo dosta jugoslovenskih emigranata čija su se imena nalazila na posebnim spiskovima Udbe. Ni obezbeđenje kretanja zvanične kolone nije ulivalo sigurnost. Sprovodilo se motociklistima i proređenim kordonom policije i drugih jedinica duž puta. Po jedan stražar je bio na svakih 25 do 50 metara. Upozoreno je i na mogućnost prelaska jugoslovenskih emigranata iz Španije pošto su avionske veze brojne.

U Maroku je 1961. boravilo desetak jugoslovenskih emigranata: jedan taksista, dva inženjera, a pred Titovu posetu pojavio se i neki bivši fotograf iz Titograda kojem je ''nedavno zaplenjena radnja", a pristigao je iz Francuske. U samostanu u Kartagini, blizu glavnog grada Tunisa, živelo je i petoro ustaških sveštenika. Takođe, u katoličkoj školi Pere u Marsi takođe blizu Tunisa radio je profesor slovačkog porekla Domingo Stefan, koji je u emigraciji još od 1929. godine. Tada su se u Tunisu nalazili i bivši legionari Franjo Bakunjić i Ljubiša Jovanović. Prvi je radio kao posluga kod Alžiraca, a drugi se nalazio u tuniskom pritvoru. U Tunisu su živele i dve Jugoslovenke, udate za Tunišane.
« Last Edit: April 30, 2018, 04:44:13 pm by Trifko » Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #3 on: April 30, 2018, 09:50:27 am »

(4): Luburić okružen "drugovima"



Najvažnije pitanje na Titovom Putu mira po Africi u proleće 1961. godine bilo je praćenje aktivnosti ustaške emigracije u Španiji, sa Vjekoslavom - Maksom Luburićem na čelu, bivšim zapovednikom ustaških logora, zato što je prelazak iz Španije u afričke zemlje bio jednostavan.


Mreža u Španiji


KO DSIP (Koordinaciono odeljenje Državnog sekretarijata za inostrane poslove) predložilo je članovima bezbednosnog štaba da se u Španiju pošalju saradnici koji mogu da prate šta rade sledbenici Ante Pavelića, poglavara NDH. Jugoslovenski obaveštajni centar je predložio da provereni obaveštajac iz Minhena, vođen pod šifrom "Vlaho", nađe način da se približi ustaškom vitezu Ibrahimu Pianiću, koga je Luburić u međuvremenu pozvao u posetu, i da zajedno sa njim "radi trgovačkog posla" otputuje u Španiju.

U izveštaju je stajalo: "Putovanje bismo podesili da (Vlaho) bude u Španiji oko 5. marta. Veza sa njim moguća jedino u Francuskoj i Nemačkoj. Zbog toga Vlaho bi hitne poruke slao pismima, napisanim tajnim mastilom, na određenu adresu u Parizu ili lično predao takođe u Parizu. Normalan kontakt sa rezidentom u Nemačkoj. Instruisao bi ga veznik koji bi išao na kontakt.

Troškovi puta u Španiji bili bi oko 300 dolara, a eventualni vanredni troškovi bi se kasnije obračunali." Početkom februara sa Luburićem je trebalo da se sretne Vlaho, saradnik koji stalno živi u inostranstvu, dok bi Marijan, nastanjen u Austriji, trebalo u martu da, kao, kontaktira određene ustaške emigrante u Španiji. Za "kontakt" s ustašama u Španiji bili su predviđeni i obaveštajci Vital i Kenic.

Quote
Kozmetičarka na zadatku

Obaveštajac "Ljubo" nalazio se na radu u Štutgartu. I on je bio orijentisan na Hrvatski oslobodilački pokret u ovom nemačkom gradu, gde je ustaška grupa protiv Tita, inače, bila najbrojnija. Pod pseudonimom Štefanija u Austriji se krila kozmetičarka koja je i ranije, još dok se Broz nije zaputio u Afriku, bila saradnik kriminalističke službe. Boravak u Beču doneo joj je neophodne preporuke da postane saradnik i KO, jer se povezala s ustašama iz projekta Velebit, o kojima je davala konkretne i tačne podatke. Pošto je bila i u vezi sa poznatom ustašicom Katarinom Pehtl, ona je, sa 50 dolara u džepu, upućena u Austriju da, ako uspe da obezbedi zaposlenje, ostane tamo i duže.


Kenic, saradnik KO koji stalno živi u inostranstvu je, s obzirom na njegove odlične veze sa Luburićem, i bio predviđen da se češće sa njim dopisuje, ne bi li ga Luburić obavestio o eventualnim akcijama. Pre svega, naravno, o atentatu za vreme Brozovog putovanja i poseta.
Konačno, radi praćenja aktivnosti ustaške emigracije u Španiji, u zemlji je na razgovor bio pozvan stalni predstavnik Astre u Madridu Đorđe Hajduk. I on je upućen da stvara kontakte s ustaškom emigracijom u Španiji, i to putem preduzeća.

Za hrvatsku, srpsku, makedonsku i slovenačku emigraciju, kao i za izbegličke logore u Italiji i Austriji, bili su zaduženi brojni i posebni saradnici DSUP i DSIP, pod raznim pseudonimima tipa Pisar, Makso, Smilja, Crni, Lisica... Ukoliko su informacije bile hitne, saradnici su se obraćali određenim službenicima KO u jugoslovenskim predstavništvima u inostranstvu. U ostalim slučajevima kontakti su se održavali pismeno, preko veznika ili kad su dolazili u zemlju.


Quote
Krtice i u logorima

Jugoslovenska obaveštajna služba saznala je da se u izbegličkim logorima u Italiji i Austriji često regrutuju tzv. neposredni izvršioci akcija emigracije, pa je zato smatrala da postojeću saradničku mrežu u logorima još više i intenzivnije iskoriste, a isto tako da u njih ubaci saradnike iz zemlje. Bilo je predviđeno i da se oko izbegličkih logora angažuju i saradnici stalno nastanjeni u Italiji, pod imenima Komeli, Tabornik, Ribič, Orel i Belini.


Saradnici koji su odlazili u inostranstvo ili tamo živeli, a Udba ih koristila za "obradu neprijateljske aktivnosti emigracije", bili su kontaktirani i instruisani o zadacima akcije.

Ko su bili ljudi koje KO navodi kao svoje saradnike? Bliže informacije o njima, ali bez otkrivanja svih generalija, date su svega petorici ljudi, zaduženim za Titovu bezbednost u afričkim zemljama, među kojima i ličnom ađutantu generalu Milanu Žeželju. Tako je, recimo, Pisar, označen kao proveren i pouzdan obaveštajac, imao u Francuskoj sina emigranta, člana ustaške emigrantske organizacije.Pisar je bio suprotnih političkih opredeljenja, pa je tako, zarad čuvanja glave Josipu Brozu, praktično radio o glavi rođenom sinu. Makso je bio obaveštajac-intelektualac. Stari i provereni saradnik Udbe i KO DSIP. Pod vidom "naučnog usavršavanja" putovao je uglavnom u Pariz i Rim, i tamo kontaktirao emigrante, među kojima i teroristu Groma, dostavljača dobrih informacija u vezi sa bezbednošću jugoslovenskog predsednika.


Specijalista za mlade


Specijalista za kontakte sa mladim ekstremnim emigrantima bila je Smilja, intelektualka na specijalizaciji u Parizu, dok je Melita boravila u Minhenu šest meseci, učeći jezik. Istovremeno je, družeći se s emigrantima iz Hrvatske narodne odbrane i Hrvatske seljačke stranke, slala poverljive informacije. Ona je, u stvari, nastavila porodičnu tradiciju, jer su joj i otac i majka bili saradnici jugoslovenske obaveštajne službe. Saradnik Milan je imao stalni boravak u Memingenu kod Minhena i kao trgovački putnik putovao je po Zapadnoj Nemačkoj. Tako je stekao brojne kontakte sa hrvatskom emigracijom, a po potrebi je dolazio u Jugoslaviju i lično dostavljao informacije.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #4 on: April 30, 2018, 09:55:12 am »

(5): Na "Galebu" i od ptice mleko



Istorijsko putovanje jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita u Afriku, koje je trebalo da bude krunisano održavanjem Prve konferencije nesvrstanih zemalja u Beogradu na jesen iste, 1961. godine, pratile su i druge pripreme osim bezbednosnih. Tita je pratio Združeni odred Jugoslovenske ratne mornarice sa 1.196 mornara, oficira i podoficira, dok je putnika koje je Tito poveo bilo još stotinak.


Luksuz u hladnjačama


Titovom ađutantu, generalu Milanu Žeželju, stalno su stizali izveštaji šta se sve čini u pripremama, koje je on prenosio Maršalu. Dostavljena je i procena da će na ovom putovanju biti potrošeno 4.671 tona goriva!

Taman toliko da jedna toplana greje 100.000 dvosobnih stanova četiri zimske sezone. Pošto je Tito voleo da svake večeri gleda filmove, intendantski potpukovnik Ilija Stakić dostavio Maršalu na uvid spisak od 59 stranih i 20 domaćih filmova, gde je bilo 29 američkih, 12 francuskih, po šest engleskih i italijanskih, po jedan švajcarski i švedski, a svega četiri ruska. Filmovi su bili različitih žanrova, a najviše kaubojskih. I intendantska služba dostavila je detaljan izveštaj šta je sve pripremljeno da se ukrca na brod.

Na spisku su bile pozamašne količine kolenica, praške šunke, kavijara, presovanog svinjskog vrata, rolovane šunke, bifteka, goveđih prsa, slanih jezika, 15 teladi, svinjskog karea i mesa od buta, zatim pilići, kokoške, ćurke, patke, guske, sveži prasići i suvi odojci, krta slanina, hrenovke, Gavrilovićeva šunka i salama, mortadela, užički i dalmatinski pršut i neizostavna mlada jagnjetina, kao i kobasice i škembići za posebne gurmane. Hladnjače su čekale i razne sireve, ribe u konzervi svih vrsta, salate, turšiju, ajvar.

Planirano je da se osim aperitiva - oko 700 flaša rakije, konjaka, 300 litara vinjaka i vermuta, raznih likera i viskija - ukrca i oko 4000 buteljki vina (traminac, rizling, cviček iz Belja), 500 litara smederevke, makedonski samotok, dosta žilavke, kratošje i kavadarke, crni burgundac, skadarka, kabernet, rizling, te nekoliko tona kisele vode. Na spisku su bili i orasi, bademi, lešnik, bombonjere. A za lečenje mamurluka, kiseo kupus i rasol u pet kaca. Pušači su imali na raspolaganju desetak vrsta domaćih cigareta, ali i diplomatik, specijal, kao i kubanske cigare, ukupno 29.009 kutija duvana.


Quote
Jovankina inspekcija

Desetak dana pred polazak, Jovanka Broz je izvršila inspekciju "Galeba", a generalu Žeželju je dostavljen izveštaj, po kome je Brozova ploveća rezidencija ulepšana po ukusu njegove supruge. "Za otoman u radnom kabinetu druga Predsednika nađeni su u Beogradu plišani materijali i dati su da se prave odgovarajući jastuci. Ovo isto će se učiniti i za sofu u radnom delu apartmana drugarice Jovanke. Našli smo u Beogradu odgovarajući kvalitet i dimenzije idrijske, lepoglavske, paške i posavske čipke za potrebe stolova u salonima i apartmanima."


Deo troškova ovog putovanja iskazan je u Planu budžetsko-deviznih sredstava šifrovanog, simboličnog naziva Dijamant, a generalu Žeželju je dostavljena informacija i o Specijalnoj blagajni. Predviđen je i veliki novac za nagrade pripadnicima Združenog odreda, kao i za muzičare. Predviđen je i novac za nabavku svežih namirnica, među kojima 9,5 tona ribe i mesa, preko 45 tona raznog povrća i 40 tona voća, i to 21.488.280 dinara i 34.000 dolara, dok je za dopunu goriva, vodu i takse u lukama trebalo da se plati 30.252.000 dinara i 305.183 dolara! Bili su predviđeni i vanredni troškovi za propagandu i moralno-političko vaspitanje!

Početna suma je iznosila je 312.626 dolara u dinarima, i 534.507 američkih dolara. Ovom neverovatnom troškovniku dosta su doprinela i tri aviona iz specijalne Brozove eskadrile koji su gotovo svakodnevno leteli i sletali na aerodrome zemalja koje je posećivao jugoslovenski maršal. Dnevnice, u američkim dolarima za Ganu, Togo, Liberiju, Gvineju, Maroko, Tunis i Ujedinjene Arapske Emirate bile su predviđene i za Brozovu ličnu pratnju od 50 ljudi i još oko toliko vezista, oficira Garde, šofera, milicajaca, tehničara Tanjuga, članove posade aviona...


Quote
Koncerti na sinjem moru

Na Titov put u Afriku je krenulo 43 muzičara. Dirigent muzike Komande Garde, potpukovnik Muzičke službe Gvido Učakar poslao je Milanu Žeželju Izveštaj o stanju muzike za koju je rečeno da će duvački, gudački, salonski, narodni i veliki džez orkestar, zatim Slovenački kvintet, kao i nekoliko manjih sastava za pratnju pevača ili muziku za igru, duž celog puta od Splita do luke Teme u Gani i natrag, nastupati na "Galebu" u punom formacijskom sastavu, sposobni za izvršavanje svih zadataka i to: prilikom svečanih dočeka, ispraćaja, izvođenja koncerata na javnim mestima, ali i za dobro raspoloženje jugoslovenskih moreplovaca duž celog puta.



Brbljivi šef protokola


Generala Žeželja su prosto zasipali razni, strogo poverljivi izveštaji i o ostalim poslovima oko Titovog putovanja u afričke zemlje, pa i o šivenju odela za Brozovu zvaničnu pratnju i ostale jugoslovenske drugove, kojima je Tito ukazao čast da sa njim zaplove "Galebom". I prilikom kupovine tkanine vodilo se računa o Brozovoj bezbednosti.

Brozova odluka da putuje u Afriku do poslednjeg trenutka je držana u tajnosti, ali je ova tajna provaljena u Italiji, u kojoj su se nalazile mnoge oči i uši stranih obaveštajnih službi. Prema Žeželjevim zapisima, upravo Titov šef protokola Zdenko Štambuk umalo da se izlane u Trstu, u radnji Donađo, prilikom kupovine robe za put. Svi drugovi su tajili za šta se roba kupuje, samo je drug Štambuk govorio: "Nemoj da bude veliko za Matesa, ovo je dobro za Žeželja, a ovo može za Šumonju", pri tom opipavajući robu, i nastavljao: "Biće ovo toplo za tropske krajeve", i slično.

Čak je tražio od vlasnika da mu dozvoli da iz radnje nazove Brione. U radnji se, međutim, našao prodavac koji je govorio srpskohrvatski jezik. Inače, "obaveštajac" nije potpisan ispod dojave koja se posredstvom Koordinacionog odeljenja našla na stolu Brozovog prvog gardiste.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #5 on: April 30, 2018, 09:59:41 am »

(6): Podobna krvna grupa



Na sastanku sa najvišim zvaničnicima zaduženim za bezbednost 4. januara 1961. utvrđen je konačan dan polaska i ceo kalendar Titovog putovanja po Africi u tančine. Njegov ađutant general Milan Žeželj zapisuje u beležnicu da na put, osim pištolja i boksera, treba poneti i aparate za merenje radioaktivnih padavina!


Centar veze na brodu


Brod "Galeb" je određen za centar veze, što znači da će biti u stalnoj vezi sa Beogradom i ambasadama FNRJ u UAR, Tunisu, Maroku, Konakriju, Monroviji, Akri, Lomeu, Togu, a možda i sa Dakarom, Bamakom, piše Žeželj. Pukovnika Luku Božovića, načelnika Odeljenja bezbednosti Garde, Žeželj je uputio da tesno sarađuje sa Boškom Vidakovićem, opunomoćenim ministrom DSIP, pošto će on biti odgovoran po svim organizacionim pitanjima Titove posete Africi. Žeželj je Božoviću rekao da će i on biti putnik, i napomenuo mu:

- Odmah kontaktiraj tamošnje organe bezbednosti. Imaj u vidu da će se program (Titove posete) isključivo odvijati prema onome kako ga (naša) bezbednost odobri... Bezbednost neće dozvoliti nikakvu dopunu, menjanje ili bilo šta drugo što bi uticalo na sigurnost, red i normalno funkcionisanje poslova...

Zatim je skrenuo pažnju Božoviću da prilikom izrade planova obezbeđenja obavezno jugoslovenska služba bezbednosti "podvrgne očima" svaki objekat koji će koristiti, luke u koje lađe budu pristajale, puteve i ulice kojima će se kretati Titovi automobili, aerodrome gde njegovi avioni budu sletali. Predviđeno je i da jednim od pratećih aviona na put krenu i po jedan novinar "Borbe", "Politike", Radio-Beograda i Tanjuga.

Na svojim brojnim putovanjima Josip Broz je čuvan ne samo od atentata, nego doslovno svega što je moglo da mu ugrozi zdravlje i život. "Jedan od najosetljivijih problema je što naši lekari još ne poznaju afričku medicinu", obraća se Žeželj trojici Titovih lekara, i nastavlja: "Zato prionuti da se dobiju osnovni podaci o raznim bolestima kojih, kako izgleda, ima mnogo baš u zemljama koje ćemo posetiti. Određuje se general major Isidor Papo za glavnog hirurga na celom putu, a za internistu drug profesor Radivoje Berović".


Quote
Naoružani do zuba

Mate Jerković, komandant Jugoslovenske ratne mornarice, zadužen pre svega da "Galeb" zbog nekog kvara na dugom putu iznenada ne stane nasred pučine, obaveštava generala Milana Žeželja strogo poverljivom informacijom i da su "lađe Združenog odreda JRM popunjene i sa 600 granata za topove od 127 milimetara, 1.200 zrna za oruđa od 120 milimetara, 1.502 granate od 60 i 14.600 granata od 40 milimetara, 128 dubinskih i 48 perkusionih bombi za jež, kao i 7.800 metaka od 20 milimetara.

U splitsku luku dovezeni su i automobili kojim će se Josip Broz voziti po afričkim zemljama: rols-rojs kabriolet, zatvoreni kadilak, blindirani pakard, dve nove zastave 2100 i još jedno specijalno vozilo za prevoz Maršalove odeće, takozvanu malu garderobu. Komanda vazduhoplovstva je preuredila unutrašnjost i dva aviona, po ugledu na "najreprezentativnije putničke avione raznih kompanija", da bi se našli pri ruci Brozu u Africi, a pažljivo su određene i stjuardese, koje su dobile zimsku i letnju uniformu


U direktivama se navodi da svi putnici oko 1.500 za Afriku moraju da se propisno vakcinišu protiv boginja, žute groznice, tifusa, paratifusa i kolere i da se obezbedi dovoljna količina antibiotika i drugih lekarija ne samo za bolnice "Galeba", "Lovćena" i tri razarača, nego i za priručne svrhe, posle iskrcavanja sa Brozove ploveće rezidencije, s tim da "sanitetski materijal, predviđen da se nosi po unutrašnjosti zemalja koje obilaze, mora da bude u lako prenosivim tašnama i koferima, ali bez veće upadljivosti".

Mislilo se na sve, i pa i na to, da u posadi i pratnji bude i "dovoljan broj onih s istom krvnom grupom" kao Maršal. "Zarazne slučajeve sve prebaciti na brod 'Lovćen', koji tretirati kao centralnu bolnicu eskadre. Svaki, ma najmanje sumnjivi slučaj koji se pojavi na 'Galebu' ili razaračima odmah prebacivati na 'Lovćen'.


Quote
Briga za državnu kasu

Da ne bi došlo do arčenja državnog novca, general Žeželj je ostavio i pismeno upozorenje. Kabinet predsednika Republike bi trebalo da preuzme odgovornost za novac i stvari za poklone, a Direkcija da obezbeđuje tehničke i materijalne potrebe, dnevnice i slično, i da za svaki izdatak Žeželju podnosi referat i odobrenje za potpis. "Vozimo ogromnu količinu raznih artikala i robe", napominje on.

"Napraviti spisak svih sanduka i bagaža, kako Kabineta, tako i Direkcije. Izmeriti zapreminu, i na osnovu svega dobijenog tražiti od inspektora specijalnih vozova da na vreme obezbedi potreban broj vagona za prebacivanje (robe i artikala) do brodova.

Za ove potrebe formirati posebnu kompoziciju kojom noću prebaciti do određene luke, gde "Galeb" bude vezan. Zato još sada predvideti poverljivio ljudstvo koje će pratiti stvari - vagone i ukrcati na brodove pod kontrolom druga Gavre Dotlića."


Sa komandom ratne mornarice videti da se prebacivanje bolesnika sa broda na brod obezbede odgovarajuće korpe i konopac pomoću kojih obavljati prebacivanje", napomenuo je Žeželj. Nije samo ovo bila jedna od preventivnih mera da se Tito ne razboli prilikom susreta sa zaraženim članom posade, delegacije ili brojne pratnje.


Drastične mere


U prevenciju je išlo i to da niko bez dozvole lekara nije smeo da se ukrcava na brodove, a ukoliko bude izuzetaka, odluku o tome, pre svega, donosi bezbednost. Za izlazne dozvole sa brodova takođe su predviđene stroge kontrole, a išlo se i na to da svako ko iz bilo kog razloga napušta lađe Združenog odreda mora u džepu ili tašni da ima malu apoteku.

Sa Brozovim generalnim sekretarom Leo Matesom rešena su i pitanja pasoša i viza, propagandnog materijala, planova polaska i dolaska u zemlje, programi boravka, odlasci novinara. Kabinet je bio je u toku i u vezi sa ukrcavanjem ogromnog tereta iz voza u skladišta i magacine "Lovćena" koji je, po direktivama Brozove službe bezbednosti, isključivo ukrcavan po mraku!

Drastična mera bezbednosti bila je i ta, da čak i neki iz Brozove pratnje nisu mogli dobiti pasoš, nego "pasoše dati onima koji ih moraju imati, a svima drugima pripremiti i poneti službene pasoše".


nastaviće se.....
Logged
MilosPantovic
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 653



« Reply #6 on: April 30, 2018, 11:21:46 am »

Морам да питам.

О којој се крвној групи ради када је било потребно (!?) обратити посебну пажњу да буде довољно могућих давалаца крви за Тита?

   
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #7 on: April 30, 2018, 11:35:19 am »

Морам да питам.

О којој се крвној групи ради када је било потребно (!?) обратити посебну пажњу да буде довољно могућих давалаца крви за Тита?

   

Kažu da se u slovenačkom Državnom arhivu čuva obdukcijski nalaz napisan nakon Titove smrti u Kliničkom centru u Ljubljani .Tamo sigurno postoji i ta informacija.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #8 on: April 30, 2018, 05:24:25 pm »


Interesantan spomenik na Zemunskom groblju...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Možda počnete sa DNK analizom odavde...


* Image00001.jpg (502.35 KB, 717x1080 - viewed 137 times.)
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #9 on: May 01, 2018, 10:17:01 am »

(7): Šef na putu, država u haosu


Početak 1961. godine svetu nije obećavao ništa dobro. Trka u naoružanju između velesila, kao i neuralgične tačke Vijetnam, Kuba, Laos, Alžir, Kongo, stvarale su napetost i među narodima, i među svetskim liderima.

Brozove čuvare posebno je zabrinjavala sedmomesečna kriza u Kongu, koja se našla i pred Savetom bezbednosti UN, kao i zbivanja u Alžiru. I pored svega, "Galeb" je sa ukupno 404 putnika isplovio 14. februara iz Splita. Došlo je i vreme ručku.


Depeša za depešom


U salonu i brodskoj trpezariji sede abonenti glavne kuhinje, 34 druga i četiri drugarice. Pored Josipa i Jovanke Broz, tu su, između republičkih funkcionera, visokih oficira Armije, lekara, prevodilaca, novinara, inženjera i pisac Dobrica Ćosić i Jovankina sestra Nada Budisavljević.

"Da znate, ručak je uvek u 12.30, a večera u 19.30. Neću nikog da čekam. Bioskop je posle večere", izdaje Tito prvu direktivu pratiocima, a zatim upozorava svoje najviše oficire šta će raditi u slučaju provokacije francuskih pomorskih snaga: "Oružje ćete upotrebiti samo po mom odobrenju. Čuvajte 'Lovćen'! Ako bi Francuzi pokušali da pretresu brod i maltretiraju posadu, odmah dva razarača da stanu oko njega i zaštite ga!"


Quote
Mrtav uz Krležu

Na jednom ručku na "Galebu" dok je plovio ka Africi, bilo je dosta šale na račun Dobrice Ćosića jer je počeo da se goji. General Žeželj je pisao i o tome. "Maršal mu govori da je u Parizu imao druga koji je takođe nešto pisao. Bio je prilično debeo, pa je hteo da oslabi. Svakodnevno je uzimao po dva do tri kilograma salate i po pola litre ulja i, naravno, veknu dugačkog hleba, govoreći da će smršati jer jede samo salatu. Spominjao je i pisca (Miroslava) Krležu i njegova dela. Ćosić to sluša i kaže da se 'uz Krležu oseća mrtvim, nesposobnim i da ništa ne zna i ne shvata kad sa njim razgovara".


Tog dana na "Galeb" je iz Beograda stigla informacija da je u glavnom gradu Jugoslavije oko 150.000 ljudi demonstriralo zbog ubistva kongoanskog premijera Patrisa Lumumbe.
Demonstracije su počele posle mitinga na Trgu Marksa i Engelsa, ali su se otele kontroli Partije. Pretvorile su se u takve nerede, da je intenzitetom bio iznenađen i sam Maršal koji je pred polazak u Afriku osudio ovaj atentat. Drugog dana plovidbe iz Akre i Beograda na "Galeb" stiglo je desetine depeša.

Obaveštajna prethodnica, trojica iz specijalnog štaba za Afriku, javljali su Svetislavu - Ćeći Stefanoviću, državnom sekretaru za unutrašnje poslove u Beogradu i Žeželju na "Galebu" da su posetili Kumasi u Gani i sa šefovima policije dogovorili obezbeđenje. I u susednom Togou je održan sličan sastanak u Ministarstvu unutrašnjih poslova, gde su domaćini naglasili da je "poželjno da Maršal dođe u uniformi zbog utisaka kod naroda, jer bi Tito prvi maršal koji ih posećuje".


Quote
Ubistvo Patrisa Lumumbe

Prve posleratne masovne demonstracije u Beogradu bile su one izazvane ubistvom Patrisa Lumumbe. Fotograf Tomislav Petrović ovekovečio je ovaj događaj u zimu 1961. godine. Lumumba je bio prvi premijer nezavisnog Konga i osnivač Kongoanskog nacionalnog pokreta. Na vlasti je bio svega 67 dana. Posle vojnog udara 1960. godine smenjen je protivno ustavu zemlje, a 1. decembra stavljen u kućni pritvor u Leopodvilu. Već 17. januara 1961. mučki je ubijen. Imao je svega 36 godina. Posle ubistva Patrisa Lumumbe, u Beogradu su u znak protesta održane velike demonstracije koje su se pretvorile u nerede. Opkoljena je ambasada Belgije jer se smatralo da su Belgijanci, kao bivši kolonisti, umešani u ubistvo Lumumbe. Jedan od studentskih domova i jedna ulica u Beogradu, Nišu, Subotici i Zaječaru po njemu nosi ime. Patris Lumumba je bio oženjen i imao je petoro dece. Ostao je simbol borbe afričkih naroda protiv kolonijalizma, nalik Argentincu Če Gevari.


Trećeg dana jedna depeša, iz Brisela, odmah je prosleđena Brozu: demonstranti su između 13. i 14. februara napali belgijsku ambasadu u Beogradu, pa je u Briselu jugoslovenskom ambasadoru podnet protest belgijske vlade "sa dubokom indignacijom, jer ne mogu da shvate da je policija bila slabo efikasna", kao i to što se u Jugoslaviji pravi veza između Belgije i ubistva Lumumbe.


Spontana reagovanja

Tito je zatražio detaljnu informaciju iz Beograda šta se stvarno događalo pred belgijskom ambasadom. Priču o tome na "Galeb" mu je lično poslao Aleksandar Ranković, potpredsednik jugoslovenske vlade. Ranković najpre upoznaje Broza da su na vest o ubistvu Lumumbe "počela spontana reagovanja" Beograđana pred belgijskom ambasadom, jer su (13. februara) čuli službenike ambasade kako "bučnom pijankom daju oduška svom zadovoljstvu".
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #10 on: May 03, 2018, 05:31:29 am »

Juriš na belgijsku ambasadu


Dok je Josip Broz Tito sa kraljevskom svitom na "Galebu" plovio put Afrike, u Beogradu su počele masovne demonstracije povodom ubistva Patrisa Lumumbe, prvog premijera nezavisnog Konga.


Ispočetka je iza ovog građanskog gneva stajao partijski aparat Jugoslavije. Smatralo se da su Belgijanci, kao bivši kolonisti ove afričke države, umešani u Lumumbino ubistvo.

Protest se usmerio ka ambasadi Belgije u Beogradu. Potpredsednik Savezne vlade Aleksandar Ranković najpre upoznaje Broza sa tim da su na vest o ubistvu Lumumbe "počela spontana reagovanja" Beograđana pred belgijskom ambasadom, jer su, 13. februara, čuli službenike ambasade kako "bučnom pijankom daju oduška svom zadovoljstvu".


Vređali im Partiju


"Ujutro 14. februara održali smo sastanak u Centralnom komitetu i dogovorili se da se u glavnim gradovima održe veći mitinzi i pretvore u ulične demonstracije", prijavljuje Ranković varnicu, od koje je toga dana u Beogradu nastao krš i lom.U drugim gradovima i preduzećima sa svih mitinga i sastanaka na razne strane su upućena protestna pisma, tako da su uglavnom organizovano protekle sve manifestacije. Osim u Beogradu.

"Posle mitinga na nekoliko trgova na kojima su govorili Šane (Dušan Petrović), Neoričić (Milijan), Drulović (Milojko), studenti, žene i jedan student iz Togoa, desetine hiljada građana uputilo se pred belgijsku ambasadu", opisuje stari Brozov saborac i prvi policajac socijalističke Jugoslavije.

"Demonstranti su izbacivali antikolonijalističke i druge odgovarajuće parole, dizali na ruke afričke i naše studente govornike i, potiskujući organe bezbednosti, približili se zgradi ambasade."

Na prilazima belgijskoj ambasadi već je bilo razmešteno oko 600 milicionera, vod konjičke milicije, barikade od desetak kamiona. Izgledalo je da će se moći ovladati situacijom.

" Ranković dalje navodi da su sa prozora belgijske ambasade neki službenici počeli da provociraju masu smejanjem i povicima: "Zar vas je to učila Komunistička partija!?"

- Neki su bacali i komade uglja na demonstrante - nastavlja Ranković .

- Tada je ogorčenost mase dostigla vrhunac i više je ni vatrogasni šmrkovi, ni konjica, ni suzavac nisu mogli zadržati. Došlo je do gužve i uzajamnog udaranja, a demonstranti su se probili do same zgrade, zapalili jedan belgijski automobil, upali u ambasadu i počeli izbacivati nameštaj i arhivu na zapaljena kola. Uz krajnje napore i odlučniji otpor milicionera i drugih službenika bezbednosti demonstranti su izbačeni iz zgrade u koju su prodrli do prvog sprata. Ambasador sa porodicom i osoblje povukli su se na gornje spratove i tako ostali čitavi...

Navodeći šta se dalje dešavalo na beogradskim ulicama, Ranković iznosi mnoge pojedinosti, u ono vreme prećutkivane u javnosti. Obaveštava Tita da je veći deo demonstranata, spajajući se sa drugim masovnim grupama na ulicama, krenuo prema stranim čitaonicama u Knez Mihailovoj ulici, ali je njihov juriš na čitaonice milicija drastičnim merama zadržala.

- Isto tako (demonstranti) nisu mogli prodreti do zgrade američke i francuske ambasade, samo je neko iz daljine praćkom slupao Francuzima prozore - precizira "drug Marko" završnicu protesta na beogradskim ulicama povodom ubistva Lumumbe koji je iniciran u režiji komunističkog Centralnog komiteta.

- Kamionima, vatrogasnim kolima i drugim sredstvima bile su već postavljene zapreke oko ovih i drugih ambasada i čitaonica. U demonstracijama je povređeno 45 organa bezbednosti i vatrogasaca i oko 40 građana, a teže samo jedan milicioner - izveštava Ranković.

Na kraju iznosi i kako "drugovi u Beogradu procenjuju posledice akcije Centralnog komiteta."


Quote
Strogo kontrolisane pobune

Aleksandar Ranković i Josip Broz su do tada već imali iskustvo sa "strogo kontrolisanim demonstracijama", pa i sa nekim manjim "pobunama" protiv Broza u Njujorku iz prethodne 1960. godine. Sticanje iskustava i u ovakvom reagovanju narodnih masa, pogotovo, ako one prelaze takozvanu kritičnu masu koja donosi po vlast veoma pogubne posledice ako se otme kontroli - bilo je korisno zbog mnogih (budućih) demonstracija skrivanih od šire javnosti, zaključuje novinar Miladin Adamović u svojoj knjizi o ovim dramatičnim događajima pod naslovom "Galeb mira i razdora".


Brežnjev brži od Tita


Sadržaj jedne depeše pristigle na "Galeb" pokvario je raspoloženje Josipa Broza: odluka sovjetskog predsednika Leonida Brežnjeva da poseti Ganu, tačno 10 dana pre Tita, došla je neočekivano i za Gance.

Ubistvo Patrisa Lumumbe olakšalo je Sovjetima da predlože posetu u znak solidarnosti, nasuprot Zapadu, "a ne treba eliminisati ni nameru SSSR da na ovaj način ostvare posete Brežnjeva, kao šefa države, pre posete druga Predsednika", stajalo je u depeši.

Da se Brozova služba bezbednosti nije plašila da Tito afričke zemlje posećuje avionom, kao što je to učinio Brežnjev, sigurno je da sovjetski šef države ne bi bio Titova "prethodnica" već obrnuto.

Brežnjev je pre Tita posetio i Gvineju, gde je predsedniku Ahmetu Seku Tureu u vezi sa zbivanjima u Kongu rekao da je to "velika izdaja Ujedinjenih nacija".


Quote
Utisak na inostanstvo

Na kraju izveštaja o demonstracijama u Beogradu, Ranković obaveštava Broza da su strane agencije dosta objektivno prenele događaje, mada su nastojale da smanje broj učesnika, a neki i da ospore njihovu spontanost. "Naša je ocena da je na beogradskim ulicama bilo oko 250.000 aktivnih učesnika, što je na sve strance ostavilo utisak jedne grandiozne akcije."


Kraj feljtona objavljenog u vesti-online.com

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.038 seconds with 23 queries.