PALUBA
March 29, 2024, 10:47:41 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, to može potrajati 24 h, ali je neophodno da novoregistrovani korisnik aktivira svoj nalog koji će dobiti putem e-pošte u navedenom vremenu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Potpukovnik Miljko Tanasijevic  (Read 1709 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« on: September 06, 2018, 09:54:21 am »


Nemačkim topovima tukao Nemce


Miljkov sinovac i moj prijatelj Aca, prosto dotrča i donese fotografiju svog strica. Reče da ne želi da hvali svoga „čiču” iako s ponosom naglašava da je to najbolji Tanasijević, pa mi predade i jedan članak o novim pojedinostima o oslobođenju Niša, koji je „Politika” objavila 1984. godine, pribeležio je književnik i novinar Tihomir Nešić kako je i sam saznao za događaj s kraja Prvog svetskog rata, koji sada za naš list opisuje, Pančevac, Aleksandar Aca Tanasijević, praveći uvod pričom o svom stricu Miljku, rođenom u selu Zablaće u okolini Čačka, po zanimanju učitelj i školski nadzornik u dragačevskom srezu.

Dodaje da je njegov slavni predak imao na svojim plećima četiri rata – Balkanske, Prvi i Drugi svetski, a deda Velisav učestvovao je i u Rusko-turskom ratu, dok se po početku Velikog, Miljko kao uostalom i svi Tanasijevići, sa još trojicom braće – Tanasijem, Milosavom i Radovanom stasalima za vojsku – odazva pozivu.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Priču Tanasijević načinje razbijanjem bugarsko-nemačkog fronta na Kajmakčalanu i oktobrom 1918, „kada je teško bilo zaustaviti Srbe da ne stignu konačno u Srbiju.” Mnogo ih je istina i izginulo, a Franše d’Epere primećuje tada da „srpska vojska srlja na pragu pobede u propast”.

Prethodnica Prve srpske armije, izviđačka jedinica kojom je komandovao njegov stric Miljko, približavala se Nišu i na nekoliko kilometara od grada, prateći telefonski vod nailazi na jednu nemačku topovsku bateriju. Nakon što su joj se prikrali on komanduje „ruke uvis”, a Nemci u klopci, nemaju kud. Usledila je zaplena baterije teških topova, pa ih naši okreću ka gradu i železničkoj stanici „Crveni krst”, na kojoj je neprijatelj već spremio povlačenje – sve naoružanje, naročito municiju i granate za topove da ne padnu u ruke srpskoj vojsci.

„Srbi ispališe prvu granatu, ali se ne desi ništa. Isto se dogodilo i sa drugom, a onda su raspalili – usledili su tačni pogoci, te su polupali sve vagone pune topovskog, mitraljeskog i puščanog arsenala. Bile su to strašne eksplozije, koje su trajale danima i ubrzale povlačenje razoružanih Nemaca i oslobođenje Niša”, priča Tanasijević dok njegov predak, komandant ove hrabre jedinice tek pravi kratku zabelešku: „Moja četa je ušla u Niš 12. oktobra. Pravac daljeg gonjenja neprijatelja nam je bio manastir Pantelej – čegar – selo Cerje. Stoga nismo imali kao prethodnica vremena da podelimo radost sa oslobodiocima Niša.”

Za taj, ali i niz drugih podviga pešadijski potpukovnik je nagrađen od kralja Petra Prvog Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima oficirskog reda, spomenicama za učešće u svim ratovima, dvaput Ordenom belog orla sa mačevima i Ordenom Svetog Save, Francuskim ratnim krstom sa palmom, srebrnom Medaljom za hrabrost „Miloš Obilić” i Ordenom Jugoslovenske krune.

Miljko je, osta zabeleženo u literaturi, vojevao u svim velikim bojevima, prešao Albaniju, Cer… Prvi put ranjen je na Gučevu 1914. godine, drugi put u napredovanju kao prethodnica kod Ćuprije u još jednom sukobu sa Nemcima zadobio je sedam rana, na grudima, trbuhu i nogama. U takozvanoj vojnoj pokretnoj bolnici su ga vidali nekoliko dana, ali je on pod ličnom odgovornošću napušta, da bi se pridružio svojoj jedinici i učestvovao u oslobođenju Beograda, ali i dalje Banata, Temišvara, Arada…

Na inicijativu potomaka i poštovalaca Miljko Tanasijević je dobio svoju ulicu na Obrežu kod Čačaka, a o istoj inicijativi čeka se odgovor grada Niša, dok je pozitivno mišljenje već stiglo iz Pravoslavne eparhije Žičke za podizanje vojničke spomen-česme u porti hrama Svetog arhangela Gavrila u njegovom rodnom Zablaću.

„Na česmi će biti uklesano „Miljko Tanasijević sa svojim Zablaćanima” i biće posvećena svim žiteljima našeg kraja koji su se borili za otadžbinu, mnogi za nju i život dali, a bilo ih je i više od 180”, kaže osamdesetogodišnji Aleksandar Tanasijević, učitelj u penziji iz Pančeva, sin Miljkovog mlađeg brata Dimitrija.

Prema njegovim rečima plan potomaka „zablaćanskih vitezova” je da na jesen, jednim prigodnim datumom kada se u Crkvenoj opštini Zablaće služe pomeni poginulim borcima česma otvori, a čitav događaj trebalo bi da uveliča i počasni špalir Garde Vojske Srbije.

Autor: Olga Janković
izvor


* VR-Potpukovnik-Miljko-Tanasijevic.jpg (54 KB, 675x568 - viewed 36 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.023 seconds with 22 queries.