PALUBA
March 28, 2024, 11:04:36 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Vladimir M. Fijat  (Read 2688 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« on: September 06, 2018, 11:04:42 am »


Rado ide Fijat u vojnike


Kao trgovački putnik putujući 1914. godine po Srbiji svratio sam u Šabac. Tu me dočeka Vidovdan i vest o atentatu na austrougarskog prestolonaslednika Ferdinanda. Objavljena je mobilizacija, a ja se rastadoh od prijatelja rešen da se javim najbližem mestu, te se uputih već prvog dana u Koceljevo, koje se nalazi između Šapca i Valjeva. Tu sam našao Milana Sotirovića viđenog građanina i činovnika opštine šabačke, rezervnog kapetana druge klase i komandira četvrte čete Prvog bataljona šestog pešadijskog puka drugog poziva. On mi reče da kao dobrovoljac imam pravo da biram jedinicu u koju ću stupiti.

Savetovao me je da koristim to pravo i predložio da se prijavim za njegovu četu. Komandant bataljona istog puka Kosta Vujičić dao je pristanak i tako sam primljen kao dobrovoljac srpske vojske - počinje svoja sećanja Samošanin, tada tridesetogodišnji Vladimir M. Fijat u memoarima nastalim polovinom prošlog veka, koji su i danas još u rukopisu, a ljubaznošću direktorke seoskog doma kulture, Jelene Trajković, dospeva na stanice „Politike”.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Fijat iz malenog južnobanatskog Samoša, trgovački putnik koji je voleo umetnost i svom selu ostavio legat – kolekciju slika i umetničkih dela kakva nemaju ni neke gradske galerije. Solunac koji je beležio fotoaparatom prizore Velikog rata i sabrao ih u vredan album, koji danas leži u kutku mesne kancelarije, baš kao i „Ratni album 1914–1918”, koji je sačinio Andra Popović. U malenoj galeriji se čuva i tek jedan od tri ordena koja je Vladimir zaslužio tokom četvorogodišnjeg ratovanja, original Ukaza kralja Aleksandra kojim Fijata odlikuje zlatnim vojničkim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima, razna dokumenta i četrdesetak gusto kucanih listova memoara još bez naslova i korica, u kojima osta zabeleženo i sećanje na prve dane rata…

„Pri mobilizaciji dobio sam potpuno novu pušku, neobično lepu, cela cev obložena je drvetom, uz to municiju i više ništa od vojne opreme. Municiju sam stavio u torbicu koju sam upotrebljavao za držanje hleba i preobuke, a nakon mobilizacije, krenusmo na položaj preko Šapca u selo Badovince, u Mačvi na Drini. Vojnik sam kao dobrovoljac srpske vojske. Srce bije i to pošteno i iskreno koje će krvariti na bojnom polju za Srpstvo i njegovu slobodu.”

I tu Vladimir započinje ratnu priču, opisom svog izgleda koji niže, kako piše „od glave”. A na njoj pravi „panama” šešir, svetloplavo odelo po ondašnjoj modi, plitke žute cipele sa visokim štiklama i širokim pertlama koje su pri hodu lepršale i kraći zeleni „mopl” mantil.

„Ni vojnik ni građanin, ali ipak vojnik. Posle prvog dodira sa neprijateljem izmenio sam donekle svoj izgled. Obuo sam zaplenjene austrijske rezervne lake cokule žute boje, a mantil zamenio šinjelom neprijatelja. Prvu šajkaču stavio sam na glavu posle izvesnog vremena. Skinuo sam je sa jedne krstače poginulog srpskog ratnika”, piše Fijat.

Prvih dana avgusta 1914. godine njegova četa stiže na položaj na odseku „Bujuklića Ale” kod sela Bedovinaca. On, kao jedan od retkih dobrovoljaca, mnogim vojnicima služio je kao uzor, pa su prema njemu bili veoma pažljivi. „Nekima nikako nije išlo u glavu, da ja bez nužde, dobrovoljno idem u rat”, primećuje Vladimir uz opise prve akcije na Drini.

„Reka nas je razdvajala od neprijatelja i moglo se lepo čuti i razabrati šta se odigrava i radi na neprijateljskoj strani. Čarke su bile svakodnevne sa obe strane. Oni su nas gađali dum-dum mecima, a ja sam za vreme borbe, sve jasnije komande i trubne znake, „prevodio” svom komandiru. Na primer pokret i posedovanje rovova duž Drine, kada austrijski trubač svira „zbor” malo dublje iza streljačkog stroja u gustom vrbaku ili smenu austrijske straže. Nakon tog znaka neprijatelj je znao da utihne i trenutno s obe strane nastane mir, da bi posle kraće pauze mi otvorili brzu paljbu. Fijat još piše da su te prve akcije neprijatelja davale utisak nečeg neveštog, školskog, paradnog.

„Njihove jedinice se uvode u borbu pod kišom kuršuma u kolonama dvojnih redova i preko čistog, brisanog terena. Nastupa se po svim mirnodopskim pravilima, kao na paradi ili u najboljem slučaju kao na manevrima, beleži Vladimir M. Fijat prve dane svog vojevanja u Prvom svetskom ratu.

Autor: Olga Janković
izvor


* VR-Vladimir-M--Fijat.jpg (18.99 KB, 672x481 - viewed 58 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #1 on: June 04, 2019, 11:18:37 am »



Solunac ostavio bogat legat, a ni grob mu se ne zna


Muzej u Samošu kod Kovačice čuva vrednu, a malo poznatu zaostavštinu Vladimira Fijata, heroja Velikog rata. Zbog selidbi i nebrige, zbirka ostala bez dela Ticijana, Modiljanija, Direra


Jedna od sačuvanih fotografija
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Trgovac, dobrotvor, dobrovoljac-solunac, nosilac Zlatne Karađorđeve zvezde sa mačevima, Krsta svetog Đorđa i Obilićeve medalje i službenik u dvoru kralja Aleksandra. Uz to, i kolekcionar koji je svom rodnom Samošu, kod Kovačice, ostavio vrlo vredan legat sa delima Direra, Ticijana, Modiljanija, Paje Jovanovića, Marka Murata, Lukijana Bibića, kao i kolekciju fotografija srpske vojske u Prvom svetskom ratu.

Ovo je samo zrno impresivne biografije Vladimira Fijata, heroja i patriote, za koga danas u Srbiji malo ko zna. Osim Samošana i umetnika, na pomen njegovog imena s posebnom pažnjom, nažalost, najviše reaguju oni što vrednim umetničkim delima trguju na crnom tržištu. Jer, od oko 300 slika, gipsanih figura i reljefa, koje je darodavac predao legatu, danas ih je u Muzeju "Vladimir Fijat" u Samošu, jedva stotinak. Od neprocenjivo vrednih dela slavnih svetskih slikara nema ni traga, a od 760 fotografija iz Velikog rata ostale su samo 64.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


- Otvaranju muzeja, u zemljoradničkoj zadruzi, krajem novembra 1957, prisustvovao je i sam Fijat - priča nam Jelena Trajković, direktor Muzeja. - Tada su bila izložena 273 eksponata, a najstariji meštani sećaju se da je to bio kulturni događaj kakav Samoš do tada nije imao. No, već posle godinu-dve, muzej je, nažalost, rasformiran. Zbirka je nekoliko puta menjala lokacije, čak je bila zabačena i u hodniku zadruge... Od početka šezdesetih do kraja osamdesetih godina minulog veka, iz prvobitne zbirke nestali su eksponati neprocenjive vrednosti poput dela Direra, Ticijana, Modiljanija... Štaviše, nestao je i originalni spisak svih eksponata koje je Fijat predao legatu. Ali i tako oskrnavljena, ova zbirka je i dalje impresivna.


Vladimir Fijat
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Tek oktobra 1988. ostatak zbirke je, po rečima naše sagovornice, prenet u Vatrogasni dom i delimično saniran, a dela su popisana i načinjen je novi spisak sa ukupno 98 dela.

- U Vatrogasnom domu, ostatak zbirke bio je do 1995, kada je ponovo preseljen u prostorije Mesne zajednice - kazuje Trajkovićeva. - Tek posle 46 godina, novembra 2003, ostatak legata Vladimira Fijata, velikog srpskog dobrotvora i darodavca, dobija odgovarajući prostor u kom se i danas nalazi. Neka dela su restaurirana, neka su na restauraciji, a ponosni smo i što su neka dela i fotografije trenutno pozajmili za izložbu u Muzeju Vojvodine. Zaista se iskreno i svim snagama trudimo da eksponate koji su nam preostali sačuvamo i restauriramo, jer je to naša dužnost prema Vladimiru Fijatu, Samošu i Srbiji. A, iz onoga što znamo o životu Vladimira Fijata sigurno je da su ga obeležili ljubav prema otadžbini i umetnosti.

Da Srbija ne zaboravi čoveka koji je činio velika dela i u ratu i u miru, potrudio se i Milovan Lukić, bibliotekar i pisac iz Pančeva. Prošle godine priredio je i objavio Fijatov rukopis "Sećanja" i nazvao ga "Vladimir Fijat - Ovejani Srbin, Veliki rat u sećanjima dobrovoljca iz Banata".

- Počastvovan sam što sam došao do takvog rukopisa, o jednom takvom div junaku kog je njegov narod, nažalost, gotovo zaboravio - kaže Lukić. - Imao sam privilegiju i čast da radim na ovom rukopisu koji je svetlost dana ugledao baš u godinama jubileja, kada se sećamo slavnih dela našeg naroda učinjenih od 1914. do 1918. Nadam se da sam bar malo doprineo da život i delo Vladimira Fijata "izvedem" na svetlost dana. Ne smemo dozvoliti da zaborav prekrije takve heroje, prekaljene ratnike Velikog rata, nosioce najvećih odlikovanja Kraljevine Srbije, rodoljube i, nadasve, dobrotvore.


Častan život Vladimira Fijata završio se tužno, 16. marta 1959. godine, u vršačkoj duševnoj bolnici - priča Lukić. - Nije imao rodbinu i nikog ko bi ga sahranio u rodnom Samošu, pa je verovatno u banatsku zemlju položen o trošku države, negde u Vršcu. Najtužnije je što njegovo grobno mesto, zasad, nije poznato, a vrlo je verovatno da ga niko nije ni tražio. Poslednjih godina tragamo za njim. Barem toliko moramo učiniti.


Muzej Vladimira Fijata
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Briljirao u svakoj ulozi

Milovan Lukić nas podseća i na Fijatove misli zapisane u beležnicu 1954. godine: "Stara je konstatacija da smo svi mi glumci na pozornici sveta - svaki svoje vrste. Neko odigra ulogu briljantno, neko tragično, neko večito statira, a pojedinci su šeprtlje od rođenja do spuštanja zavese."

- U svojoj ulozi Vladimir Fijat je briljirao, a mi smo ga posle spuštanja zavese života zaboravili. Ali, istina uvek nađe put da izađe na videlo, opomene nas i prosvetli, i ukaže pravi put - kaže Lukić.


Orden i Kraljev ukaz

U prvobitnoj postavci Muzeja bila su izložena sva tri ordena Vladimira Fijata iz Velikog rata, a sada je tu samo Orden "Krst Svetog Đorđa" - kazuje Jelena Trajković. - Čuvamo i ukaz kralja Aleksandra, kojim Fijata odlikuje vojničkom Zlatnom Karađorđevom zvezdom sa mačevima. Nju je dobilo svega 3.417 vojnika. Kada to znamo, jasno je kakav je junak u ratu bio.

izvor


* Vladimir Fijat_3.jpg (79.79 KB, 620x412 - viewed 41 times.)

* Vladimir Fijat_1.jpg (108.23 KB, 620x807 - viewed 31 times.)

* vladimir fijat.jpg (85.06 KB, 620x377 - viewed 39 times.)

* Vladimir Fijat_2.jpg (59.82 KB, 620x818 - viewed 28 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.023 seconds with 22 queries.