MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 62 007
|
|
« Reply #12 on: March 28, 2020, 06:29:33 pm » |
|
Kada već pomenuste svastiku. Na ovo pisanije sam naleteo pre par godina, ali sam zaboravio gde. Srećom te sam ga iskopirao.
---------------------------------------
Od ljubavi do mržnje
Ukoliko upitate bilo kojeg čoveka iz svojeg neposrednog okruženja koji je najomraženiji simbol koji postoji, velika je verovatnoća da će vam odgovoriti da je to svastika, odnosno većina bi rekla kukasti krst. S druge strane, ukoliko im postavite pitanje šta je to svastika i šta ona zaista predstavlja, retko ko, ali zaista retko ko, će umeti da vam da makar i pristojan odgovor na ovo pitanje. Uostalom zapitajmo se Braćo šta mi uopšte znamo o tom simbolu? Šta taj simbol predstavlja? Ko ga sve koristi u svetu? Kako su ljudi uspeli da zaborave sve ono što je svastika predstavljala pre nego što je zloupotrebljena od strane nedostojnih? Da li je to priča o zloupotrebi i zaboravnosti ili je pak priča o ljudskoj isključivosti, površnosti i lenjosti? Da li je to priča o ljudskim manama koje su uspele da pobede ili je nešto sasvim drugo u pitanju?
Najstarija poznata svastika je pronađena na figurici ptice iz ledenog doba, napravljenoj od slonovače, za koju naučnici smatraju da je nastala pre 10 do 13 hiljada godina. Ova figurica je nađena u današnjoj Ukrajini, na obali reke Desne, u delu poznatom kao Mezinsko nalazište iz doba Paleolita. Ukoliko uzmemo ovu tačku za početak našeg putovanja, moramo znati da na koju god stranu sveta krenemo naićićemo na simbol svastike. Ako se pak odlučimo da pratimo vremenski tok, od ovog pronalaska pa sve do savremenog doba, opet ćemo konstanto na svom putu nailaziti na ovaj simbol. Sledeće svastika se pojavljuje u Bugarskoj, na crtežu u jednoj pećini, za koju se veruje da je nastala oko 6.000 godina pre nove ere. Nikako ne smemo zaboraviti da spomenemo i svastike nađene na grnčariji Vinčanske civilizacije, koja je nastala oko 4.000 godina pre nove ere.
Ako krenemo na jug, videćemo da se svastika nalazi na, gotovo svim, novčićima pronađenim na tlu Mesopotamije, što je čini jednim od najomiljenijih simbola. Neki naučnici su proučavanjem ploča sa klinastim pismom čak došli do zaključka da je svastika bila glavni simbol Annunakija, grupe Vavilonskih i Sumerskih bogova koji se pominju u epu o stavarnju Enuma Eliš, ali je to i danas predmet sporenja. Ukoliko odatle nastavimo put Persije, i tu ćemo je pronaći na nekoliko različitih mesta. Pronaćićemo je na starim zgradama, pronaćićemo je u nekim starim spisima i naćićemo je na kockicama, za koje se smatra da su služile za igru, odnosno kockanje. Međutim na svim ovim mestima je falilo to što svastika nije bila nigde detaljno opisana, već se samo naznačavalo da ona predstavlja nešto dobro, pozitivno, zaštitničko.
Prvi Arijevci su u severnu Persiju i severnu Indiju stigli između 2.200 i 1.000 godine pre nove ere iz svoje pra domovine nazvane Andronovo i osnovali svoju kulturu. U severnoj Persiji su se naselili Mitani, dok su Indijski podkontinent naselile Vede. Arijevci su sa sobom doneli i svastiku kao simbol svog glavnog božanstva, Boga neba Dajusa i simbol sunca. Ovde, među Vedama, može se naći prvo smisleno objašnjenje značenja simbola svastike. Reč svastika dolazi iz Sanskrita i nastala je od reči su koja znači dobro, i asti koja znači sada-jeste, dok reč ka predstavlja prilog, tako da bi reč svastika mogla da se prevede kao dobro jest. Sama svastika je vedski simbol sunca i simbol boga Ganeša, prvorođenog sina Univerzuma. On je imao svoje četiri vrline, koje su prikazane sa četiri kraka svastike i predstavljaju čistotu, dobrotu, nevinost i vrhovnu posvećenost majčinskom principu. Vremenom dolazi do razgranavanja hinduizma na različite grupe, podgrupe i sekte, a samim tim se i se simbolizam svastike produbljuje i ona sama dobija, da tako kažem, modifikovana značenja. Kako je predstavljala simbol boga Ganeša i njegove četiri vrline, svastika preuzima na sebe simboliku boga i kreacije, koji se nalaze u njenom centru, dok njeni kraci predstavljaju četiri ljudska cilja u životu, odnosno Purušarthu. Purušartha se sastoji od četiri cilja i to su: Dharma – moral i pravednost, Artha – materijalni procvat, Kama – ljubav i Mokša – oslobođenje duha. Dalje se ova četiri životna cilja poistovećuju sa četiri stadijuma duhovnog razvitka čoveka, odnosno sa Ašramom. Ta četiri stadijuma su Brahmačarija koja traje od rođenja do 24 godine života i povezana je sa Dharmom, Grihastha koja traje od 24 do 48 godine života i povezana je sa Arthom, Vanaprastha koja traje od 48 do 72 godine života i povezana je sa Kamom i Sanjasa koja traje od 72 godine do kraja života čoveka i povezana je sa Mokšom. Ovako gledano, svastika formira točak večnog života koji se okreće oko svog centra, odnosno Boga i konstantno se menja. U hinduizmu se pojavljuje i levokraka svastika, poznata i kao sauvastika i njih dve su postale simbolični hindu jing i jang. Svastika je povezivana sa svetlošću, suncem, odnosno bogom Višnom dok je sauvastika povezivana sa tamom, magijom i boginjom Kali. U nekim hindu delima se svastika pojavljuje i kao simbol prve, Maludhara čakre, koja predstavlja koren, odnosno temelj, celokupnog energetskog sistema čoveka, a nalazi se u blizini trtične kosti, odnosno u korenu kičme.
U Budizmu svastika predstavlja jedan od osnovnih simbola sa višestrukim značenjem. Ona predstavlja univerzalnu harmoniju, Dharmu, pluralizam, prosperitet, plodnost, sreću, obilje, dug život i večnost. Zanimljivo je to što značenje svastike u Budizmu zavisi od predela, odnosno oblasti, gde se koristi, pa tako na Tibetu ona simbolizuje večnost, dok se kod Budista u indiji, kini i japanu smatra za pečat na Budinom srcu. Kao i u Hinduizmu i Đainizmu, svaki Budistički tekst počinje i završava se sa svastikom, a svastika je prvi i najvažniji od 65 simbola koji se mogu naći iscrtani na stoplaima Bude. Takođe se iscrtava na kućama, hramovima i odeći za dobru sreću stanarima ili nosiocima. Nije retko da monasi na Tibetu tetoviraju svastike dok je i tron Dalaj Lame dekorisan sa četiri ova simbola, a njegov simbolični skiptar na sebi ima po jednu svastiku na svakom svom kraju. U kini svastika koja se nalazi u krugu je simbol sunca, dok ona van kruga predstavlja broj 10 hiljada i čita se kao van ili vantzu što u prevodu znači dolazi/došao sa neba. Japanci su preuzeli ovaj simbol prodiranjem kinskog načina pisanja i usvojili ga kao amblem raznih klanova i često se nalazila na oklopima samuraja kao amajlija. U japanu se sauvastika i danas koristi kao obeležje Budističkih hramova u zemlji.
Sve svete knjige, i hramovi, u Đainizmu moraj da sadrže svastiku. Sve ceremonije počinju, i završavaju se, crtanjem svastike od pirinča oko oltara i po raznim delovima hrama. Njena četiri kraka simbolizuju četiri mesta na kojima duša može biti ponovo rođena u ciklusu života i smrti a pre nego što dođe u stadijum spasenja odnosno pre nego što postane Sidha-onaj koji je ispunio/završio i postigao sveznanje/prosvetljenje. Ta mesta su svarga/raj, naraka/pakao, manušha/humanost i tirjanča/flora i fauna. Ona takođe predstavlja i simbol Suparsvanathe, sedmog od dvadeset i četiri Tirthankare. Tirthankar je ljudsko biće koje je postiglo prosvetljenje/savršeno znanje kroz asketicizam i koje onda postaje učitelj i uzor svima koji traže duhovno vođstvo. Oni su posebna vrsta časnih ljudi/Arahata, koji su u potpunosti savladali bes, ponos, žudnju… i postali Budini sledebnici ravni njemu jer su dostigli krajni stadijum duhovnog razvoja oslobođeni svih nečistoća, uma oslobođenog svih stega koje ga vezuju za točak reinkarnacije i koji se samim tim više neće reinkarnisati.
Vračevi indijanskog plemena Navaho su prilikom svakog rituala lečenja, iscrtavlai simbole svastike oko bolesnika a po završetku obreda one bi bile izbrisane. Ona je takođe bila simbol onih odabranih koji su uspeli da završe svoje putovanje niz reku San Huan i nene brzake u kanuu izdubljenom od jednog debla. Krajnji stadijum njihovog putovanja su bili virovi na ušću reke Sah Huan u reku Kolorado, gde su, po predanju i verovanjima, u virovima sretali Jei-Bei-Čei duhove, muškog i ženskog, koji su im onda prenosili tajne vezane za lečenje ovozemaljskih bolesti. Ukratko svastika je kod ovog indijanskog plemena bila simbol onih koji su inicirani.
Kada vračevi plemena Hopi izvode svoj ples pre molitve, u rukama drže spljoštene zvečke na kojima se nalaze crteži svastike. Sama svastika ima nekoliko značenja u zavisnosti od toga za šta se koristi njena simbolika. Svastika pokazuje centar zemlje plemena Hopi, odnosno prema njihovom verovanju centar Univerzuma i pupak planete Zemlje. Ovaj pupak Zemlje i centar Univerzuma se nalazi u blizini sela Oraibi i Arizoni koje predstavlja najstaruju naseobinu koja se još uvek koristi u Severnoj Americi od 1.120 godine nove ere. Puno ime sela na Hopi jeziku je Sip Oraibi, što bi moglo da se prevede kao i mesto na kojem se zemlja stvrdnula, odnosno mesto na kojem se korenje stvrdnulo. Krakovi svastike predstavljaju puteve/strane sveta na koja su njihovi pretci otišli na početku četvrtog sveta, to jest sadašnje epohe. Neki naučnici pretpostavljaju da su Hopi bili najveći putnici od svih indijanskih plemena navodeći da su neke ekspedicije stigle do Arktičkog kruga na severu, Ognjene zemlje na jugu, te do Pacifičke i Atlantske obale idući na istok, odnosno zapad. U drugom kontekstu se koriste svastika i sauvastika kako bi predstavile sunce, sauvastika, odnosno zemlju, svastika i tako zajedno predstavile dinamiku kretanja Univerzuma. Međutim njima je najvažnija simbolika koja je vezana za drevno proročanstvo o kraju vremena. U vreme predodređeno od stvoritelja pojaviće se enigmatični lik Pahana sa svoja dva pomoćnika. Jedan pomoćnik će nosti simbol svastike i simbol Malteškog krsta, dok će drugi nositi simbol sauvastike. Prema legendi Pahana i njegovi pomoćnici će očistiti zle koji su poremetili način života Hopija i pravi način života majke Zemlje. Zli će biti obezglavljeni i ovo će predstavljati pročišćenje za sve ispravne ljude, majku Zemlju i sva živa stvorenja i biljke. Sve bolesti će biti izlečene i majka Zemlja će ponovo procvetati a svi ljudi će živeti u miru i harmoniji dugo, dugo vremena. Međutim ukoliko Hopi nestanu kao pleme prilikom tog pročišćavanja, kretanje planeta će postati ekscentrično, velike poplave će progutati zemlju, kao što se već dogodilo na kraju trećeg sveta i posle toga će horde mrava naseliti našu planetu.
Maje su svastiku smatrale simbolom kreacije, odnosno postanka sveta, dok je kod Asteka i Inka ona predstavljala kruženje života u prirodi jer se u njenom centru nalazilo sunce, dok su krakovi simbolizovali četiri godišnja doba. U prašumama Brazila žene nekih plemena i danas nose pregače ukrašene svastikom preko svojih genitalija kao simbol majčinstva.
Od Volte, preko Konga do Nila, simbol svastike je korišten u Africi dugo vremena. Njena najstarija primena je pronađena u pod Saharskoj Africi, tačnije kod plemena Akan koje je živelo na teritoriji Zlatne obale i Obale slonovače, odnosno današnje Gane. Ovo pleme je koristilo svastiku kao simbol različitog značenja a sve u zavisnosti od konteksta u kojem je simbol upotrebljavan. Kako je i tada zlato predstavljalo najdragoceniji metal na zemlji, ukoliko je svastika korištena u tom kontekstu onda je simbolizovala, bogatstvo, moć, novac i integritet. Ona je takođe bila jedan od simbola koji su bili štampani na tkanini pod imenom Adinkra, koja je bila rezervisana samo članove kraljevske porodice i vrhovne sveštenike, koji su je nosili samo u svečanim i posebnim prilikama, te je onda simbolizovala odabrane i one plemenitog roda. Pleme Ašanti je bilo deo plemena Akan i kod njih je svastika bila simbol kandži orla koje su predstavljale dužnost i posvećenost i stoga su sve sluge kraljice majke brijale kosu u ovom obliku. Oko reke Kongo je urezivan ženama u kožu kao moćna amajlija koja je trebalo da ih zaštiti od zlih duhova, dok je kod drugih plemena u okolini bila korištena kao simbol plodnosti. U Angoli je korištena kao simbol kometa koje su ljudi viđali na nebu i na osnovu kojih su vračevi i proroci donosili svoja predskazanja.
U Grčkoj civilizaciji svastika je bila simbol vrhovnog boga Zevsa, a koristila se i kao amajlija koja je trebala da njenom nosiocu da dobru sreću. Takođe se smatrala i simbolom mira. Kasnije su Rimljani preuzeli, i za svoje potrebe prilagodili Gčku kulturu, ali svastika i kod njih ostaje simbol vrhovnog boga Jupitera. Kod varvarskih plemena je imala veliku i značajnu upotrebu pa je kod Kelta bila simbol sreće i vezivana je uz božanstvo groma, kod Germana je korištena kao moćna amajlija, dok se na Britanskim ostrvima nalazi na velikom broju zagrobnih mesta i urni tako da se veruje da je za njih predstavljala značajni simbol koji je pokojniku trebalo da osigura siguran put na drugi svet. Kod Vikinga je bila simbol Tora, odnosno njegovog čekića Molnjira. U Ilirskom kultu sunca zauzima centralno mesto kao sunčev simbol. Uspavani Slovenski bog Svarog, stvoritelje cele vaseljene, prastvoritelj nebeskog svoda i praotac zemlje, u svom je snu usnio i stvorio ovaj svet, a sa njim i ostale bogove te im ga je dao na upravljanje i čuvanje. Znamen Svaroga je kolovrat, simbol sunca koji označava i beskrajni krug života, odnosno cikluse konstantnog rađanja i smrti. Svarožić, sin Svarogov je mladi bog sunca, čuvar ognja svoga oca i dete neba. Dobročinitelj i zaštitnik života, ali istovremeno i uništitelj i ubica. Borac protiv zlih sila ali i bog rata, svojom vatrom spaljuje i uništava ali istovremeno pročišćuje i preporađa. Rodnoverci tvrde da je njegov simbol bila svastika.
Kod prvobitnih hrišćana svastika je bila simbol koji se često nalazio na ulazima u katakombe uz natpis Zotiko-Zotiko koji se prevodi kao život životu, a takođe se veruje da je bio simbol Hristove snage. U srednjem veku je predstavljala simbol veze Hrista i četvorice jevanđelista. U Etiopiji se nalazi isklesana u prozorima crkve device Marije u crkvenom komleksu u Lalibeli. Od tada ona ukrašava veliki broj hrišćanskih bogomolja svih hrišćanskih crkvi, a mogla se naći na epitrahiljima pravoslavnih sveštenika. Kasnije se njena upotreba proširila preko celog Evropskog kontinenta i bila je u masovnoj upotrebi kao amajlija sve do pojave nedostojnih koji su je zloupotrebili. U islamu svastika predstavlja simbol Alaha i četiri anđela koji upravljaju godišnjim dobima na Zemlji. U Kabali se smatra simbolom četiri sveta kabale Asija, Jetzira, Beria i Atziluta, dok je neki povezuju i sa četiri kabalističke forme, odnosno tačkom, ravni, crtom i kockom. Ona takođe liči na kabalističko slovo alef, koje označava prvobitno kretanje ogromnog daha haosa koji se kreće oko stvaralačkog centra.
|