ŠarengradŠarengrad je utvrđeni grad na Dunavu i od njega su sačuvani znatni ostaci.
Ovaj kraj je bio naseljen u davna vremena, tako da su na brdu Baščine pronađeni razni ostaci života čoveka iz doba Halštata. Ime Šarengrad je novijeg datuma, dok je raniji naziv mesta Athya, Othin ili Voćin, koji se danas nalazi u Slavoniji. Južno od Šarengrada ima potes koji nosi naziv Voćin.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kao posed Atdžsa spominje se dananji Šarengrad već 1275, a kao grad 1481. godine, dok se kaštel Athya spominje početkom XV veka. Kada je taj grad potpao pod vlast Turaka saznajemo iz putopisa Vrančića iz 1553. godine u kome se kaže: „Ad Athyavar, arcem dirutam, Ochinum indigenae vocant”. K. Rim 1571. godine spominje pravougaoni gradić na brdu koje se zove Athua, ali ceo njegov izveštaj govori da je zapravo reč o Iloku.
David Ungnad takođe zna 1572. godine da gradinu Othiavar zovu domaći Othin dok Salomon Švajger spominje u „Vokingu” beli zid od porušenog utvrđenja i crkve. Još 1687. godine kaže grof Aspermont u jednom svom pismu: „Wotschin oder in den Landkarten Attina gerant”.
Najverovatnije da se u zapisima prvi put Šarengrad spominje 1405. godine kada se kaže da je Ivan Morovićki osnovao u svom gradu „Athia nuncaputo”- samostan Sv. Duha, u koji će ući bosanski franjevci. Kada je sa Matijom Morovićkim odumro ovaj rod, grad su dobili Matija i Petar Gerebi Vingardski, koji se i tokom XVI veka spominju kao vlasnici grada. Ladislav III Gereb, nadbiskup kaločki, umro je na svom dobru Teleku (južno od Bapske) i pokopan je u samostanu pod svojim gradom Athyom 1507. godine.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Utvrđeni grad Šarengrad nalazi se danas zapadno od mesta koje nosi isto ime i u ruševinama je. Delovi grada prema severu su odavno nestali, dok se ostaci i danas drže u istom stanju kao i u XVIII veku. Grad je bio opasan dubokim šancem. U grad se ulazilo sa južne strane u onisko četvorougaono predvorje, čiji su neki zidovi sačuvani, a iz predvorja se kroz široka vrata ulazilo u kulu koja je u donjem delu bila okruglog oblika, dok je u gornjem delu, na spratu imala gotski zasvođene prostorije. Još se u uglu nalazi kasnogotska konzola i komad rebra. Ta prostorija primala je dnevno svetlo kroz velike prozore, kakve na ovakvim mestima ne srećemo u srednjovekovnim gradovima kod nas.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sačuvani su ostaci spoljnjeg zida. Zidovi su čvrsti i izgrađeni od cigle, a obloženi su oplatom od tvrdopečene cigle. Ovakav način zidanja nalazimo i u tvrđavi Morović. Grad je verovatno sagradio Ivan Morović. Nemamo nikakvih podataka šta se nalazilo u prostranom dvorištu grada.
izvor