PALUBA
March 19, 2024, 12:40:12 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, to može potrajati 24 h, ali je neophodno da novoregistrovani korisnik aktivira svoj nalog koji će dobiti putem e-pošte u navedenom vremenu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Potonuce broda "NIŠ" na uscu Save u Dunav  (Read 21306 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 540



« on: September 09, 2012, 04:12:45 pm »

POSTO NEMAMO POSEBAN DEO POSVECEN RECNIM NESRECAMA TEMU ZA SADA POSTAVLJAM OVDE. KADA SE STVORE USLOVI (DOVOLJAN BROJ TEMA) TEMA CE BITI PREBACENA U DEO POSVECEN RECNIM NESRECAMA


Najveća mirnodopska rečna nesreća se desila na danasnji dan pre tacno 60 godina - 9.9.1952. godine. Tada je na liniji Beograd - Zemun potonuo brod Niš tokom iznenadnog nevremena koje je zahvatilo Beograd.
 
Početkom septembra 1952. godine Brankov most je zatvoren zbog popravke, pa se iz Zemuna u Beograd i, obratno, išlo autobusima do mosta, ili brodovima "Niš" i "Zagreb". Bili su to mali brodovi, kapaciteta do 60 putnika, koji su tih dana, zbog otežanog saobraćaja, prevozili veći broj putnika od dozvoljenog.
Brod "Niš" je toga dana, tačno u 13 sati isplovio iz Beogradskog pristaništa. Tačan broj nikada nije utvrđen, iako se zna da je bilo prodato 106 karata koje su važile za ceo dan. Sve se odigralo brzo, i prisutni lađari i ribari su priskakali u pomoć, ali je jaka oluja skoro onemogućila spasavanje i pomoć putnicima.

- To je bila prava drama. Sve se strašno brzo odigralo i niko nikom nije mogao da pomogne - pričao je jedan od preživelih.

- Videći da se sprema nevreme, Ferdinand Nobilo, kapetan broda je odlučio da isplovi ranije, i za to je dobio odobrenje nadležne službe. Tako je "Niš" već u 13 sati i sedam minuta isplovio, ali ga je kod Velikog ratnog ostrva zahvatila oluja sa kišom, gradom i vetrom koji je duvao brzinom većom od 100 kilometara.
Jedan snažan talas, nagnuo je brod na jednu stranu, pa krmaroš Jovan Gvozdić nije uspeo da okrene pramac prema vetru, niti da brod približi obali. Novi udar vetra prevrnuo je brod u 13 sati i 12 minuta, a za narednih nekoliko minuta je potonuo na dno dubine 14 metara.


Nastradalo je preko 100 osoba.
Tačan broj nije utvrđen jer je zvanično prodato 106 karata, ali se pretpostavlja da je na brodu bilo možda i 150 ljudi.

Brod „Niš“ bio je kapaciteta do 60 putnika, ali da je tih dana zbog popravke Brankovog mosta prevozio veći broj putnika od dozvoljenog. Istraga je, međutim, zaključila da je za nesreću kriva „viša sila“ – vetar orkanske jačine koji je čupao drveće iz korena.

Prema saopštenju policije, „Niš“ je krenuo iz Beograda u 13 časova i sedam minuta, do ušća je plovio normalno, a onda su ga zahvatili jaka kiša, grad i vetar koji je duvao brzinom većom od 100 kilometara na čas.

Od siline vetra u 13 časova i 12 minuta brod se preturio i potonuo na dno reke na dubinu od 14 metara. Potraživši zaklon od kiše gro putnika je u tom trenutku bilo zarobljeno u utrobi broda – u brodskom salonu.


Nevreme u Beogradu 9. septembra 1952. godine ušlo je u anale meteorologije. Pluviogram (dijagram intenziteta padavina) u vreme nesreće broda Niš pokazao je čak 80 milimetara padavina za 20 minuta ili četiri milimetra u minutu. Takav intenzitet padavina redak je i u trajanju od jednog do dva minuta, a kamoli ako je to srednja vrednost za 20 minuta.

Iste večeri uz pomoć broda dizalice „Soča“ počelo je vađenje potonulog „Niša“. Prema pisanju lista Borba od 11. septembra 1952. godine, gnjurac Bogoljub Perić prvi se spustio do kabine u kojoj je zatekao jeziv prizor – mrtvog mornara kako grli katarku broda i još 55 leševa. Posle velikih teškoća, oko četiri ujutru „Soča“ je izvadila potonuli brod koji se na dno spustio u položaju kao da plovi i gotovo potpuno neoštećen. Do pola osam ujutro izvađena je i poslednja žrtva. Vlada FNRJ proglasila je trodnevnu žalost, a Državni osiguravajući zavod izdao je saopštenje u kome obaveštava porodice žrtava da su svi putnici bili osigurani te da će za svakog nastradalog biti isplaćena odšteta od 50.000 dinara.


Izvori: http://www.skyscrapercity.com
         http://www.serbianmeteo.com/forum
« Last Edit: September 09, 2012, 04:41:04 pm by KUZMA® » Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 540



« Reply #1 on: September 09, 2012, 04:14:20 pm »

Vremenska situacija tog dana

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Brod NIŠ

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Rrea00119520909.gif (171.09 KB, 811x646 - viewed 477 times.)

* Rrea00219520909.gif (141.35 KB, 811x645 - viewed 492 times.)

* nis-maketa.jpg (390.22 KB, 1019x480 - viewed 754 times.)
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 540



« Reply #2 on: September 09, 2012, 04:21:05 pm »

Secanje jednog od prezivelih u Vecernjim novostima od 08.09.2012.

Quote
Sećanje preživelog sa broda Niš
V. Mitrić | 08. septembar 2012. 21:18   

Preživeli u jednoj od najvećih rečnih nesreća u Evropi obeležavaju 60 godina od ovog događaja. Na brodu “Niš“ život izgubilo 130 osoba, preživelo samo 19

BILO je pre šest decenija, ali i danas imam osećaj kao da je bilo juče. Preživeo sam tragediju na brodu, na Savi, u kojoj je stradalo 130 putnika, a samo je nas 19 preživelo. Sada sam jedan od samo desetak živih iz te drame.

Ovako za “Novosti” govori Radomir Bucko Vasiljević (80), penzioner iz Loznice, koji se zatekao na brodu “Niš“ 9. septembra 1952. godine. U to vreme je bio tek svršeni srednjoškolac koji je došao u glavni grad, iz rodne Loznice, da upiše Šumarski fakultet.

Desetak preživelih će u nedelju, na 60. godišnjicu tragedije, zapaliti 130 sveća i sa vencem ih spustiti u Savu.

- Iz Zemuna sam pošao na Šumarski fakultet, a u to vreme rekonstruisan je Brankov most na Savi, pa drugog prevoza osim brodom nije bilo - seća se naš sagovornik. - Krenuo sam malim brodom “Niš“. Bila je strahovita gužva, a u njega je ušlo više od 150 putnika, mada je realno mogao da primi 60.


UZROCI NESREĆE
- Niko nikad nije odgovarao za ovu tragediju, čiji broj žrtava nije tačno utvrđen - govori Vasiljević. - Kasnije je o tome nešto pisano, pa sam saznao da je kod Ratnog ostrva korito produbljavano i da je to jedan od razloga vrtloženja vode u Savi. Zajedno sa prevelikim brojem putnika i iznenadnom olujom, i to je mogao da bude uzrok prevrtanja.

Razlog potapanja broda je, svakako, bila preopterećenost, ali i strahovito nevreme koje je naglo došlo:

- Kada je brod krenuo u 13 časova i sedam minuta, vreme je bilo lepo i prijatno, da bi se odjedanput naglo promenilo - priča i danas krepki Lozničanin. - Vetar je duvao više od 130 kilometara na sat i padala je jaka kiša sa gradom. Ljudi su u panici počeli da prelaze sa jedne na drugu stranu. Preopterećen brod je izgubio ravnotežu, prevrnuo se i došlo je do potapanja. Brod je bio visok, a gaz plitak. Po nalogu kapetana, koji je dobio odobrenje od kapetanije, brod je nešto ranije krenuo, jer su putnici dolazili u velikom broju, a on je već bio prepun. Da se sačekalo pola dva, kada je trebalo da krene po redu vožnje, oluja bi se pojavila i brod ne bi ni isplovio.

Prema rečima Vasiljevića, “to je najveća rečna brodska tragedija u svetu o kojoj mediji nisu pisali”, jer je, sutradan, 10. septembra, proslavljan Dan mornarice, koji je pompezno najavljen i na kome je prisustvovao maršal Tito. Verovatno je, smatra on, bilo nezgodno da se slavi Dan mornarice, a da se, pre toga, obelodani tragedija, jer bi pisanje o njoj “bacilo senku” na tu državno-vojnu svečanost.

- Ostala mi je u sećanju mlada majka koja se utopila u zagrljaju sa novorođenčetom, zatim čovek koji je spasao dete... Pamtim paniku, zapomaganje ljudi koji su se grčevito hvatali za šta su mogli, a jedan čovek je zgrabio vojnika za cokulu i otkinuo mu đon! Ja sam izašao iz kabine sa sestrićem Miroslavom Višnjićem, danas novinarom, koga sam spasao kroz otvor od ventilatora.

Ovde treba dodati da bas i nije tacno kako mediji nisu izvestavali o nesreci

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 46492dunav4origh.jpg (474.76 KB, 810x550 - viewed 496 times.)

* 46491dunav5origh.jpg (200.91 KB, 920x440 - viewed 538 times.)
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 540



« Reply #3 on: September 09, 2012, 04:29:23 pm »

Prica sa www.meteoplaneta.rs

NAJVEĆA REČNA TRAGEDIJA U SRBIJI – POTONUĆE BRODA “NIŠ”, 09. 09. 1952.

APR 10 2011 AUTOR: VLADIMIR BILAK


Ovaj tragični događaj iz daleke 1952. godine je, po broju nastradalih (više od 100 žrtava), najteža nesreća na rekama u Srbiji ikada.

Sat sa dunavskog Titanika
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tog 9. septembra 1952. student geografije iz Zemuna Mihailo Miša Grkinić obećao je mami da će stići na ručak. U beogradskom pristaništu u poslednji čas se ukrcao u brod „Niš“ i u gornjem salonu sreo razrednu iz gimnazije Emiliju Katić.
U odnosu na zvanično vreme nesreće sat Miše Grkinića stao je nešto ranije – u 13 časova i devet minuta.
Pričao joj je o ispitu iz meteorologije i u šali rekao da će biti nevreme. Istog trena brod je zahvatila nezapamćena oluja u kojoj se utopilo više od 100 ljudi.
Sat koji je toga dana nosio na ruci Miša Grkinić nikada nije popravio.

Penzionisani profesor geografije Zemunske gimnazije danas je jedan od retkih živih svedoka najveće nesreće u istoriji srpskog brodarstva. Kao dobar plivač Miša je nekako doplivao do Nebojšine kule, a profesorku Katić spasao je pionirski instruktor Vasa koga je ona prethodne godine oborila na popravnom ispitu.

ZAROBLJENI U SALONU

Zbog popravke mosta interesovanje za redovnu brodsku liniju Beograd-Zemun bilo je značajno veće nego inače. Tog kobnog septembarskog dana zvanično je prodato 106 karata, ali veruje se da je u momentu nesreće na brodu bilo blizu 150 ljudi (tačan broj nikada nije utvrđen). Videvši da se sprema nevreme kapetan Ferdinand Nobilo je od dežurnog službenika zatražio i dobio odobrenje da ranije krene za Zemun.

- Odlučio sam da krenem ranije zbog toga što su putnici stalno dolazili na brod, da ga tako ne bih preopteretio – izjavio je Nobilo posle nesreće (Politika, 10. septembar 1952.)

Prema saopštenju policije, „Niš“ je krenuo iz Beograda u 13 časova i sedam minuta, do ušća je plovio normalno, a onda su ga zahvatili jaka kiša, grad i vetar koji je duvao brzinom većom od 100 kilometara na čas. Kapetan je naredio krmanošu da okrene pramac prema vetru i brod približi obali, ali svaki manevar je bio uzaludan. Od siline vetra u 13 časova i 12 minuta brod se preturio i potonuo na dno reke na dubinu od 14 metara. Potraživši zaklon od kiše gro putnika je u tom trenutku bilo zarobljeno u utrobi broda – u brodskom salonu.

SPASONOSNI ŠEŠIR

U odnosu na zvanično vreme nesreće sat Miše Grkinića stao je nešto ranije – u 13 časova i devet minuta. Uspevši da iskoči počeo je da pliva prema Nebojšinoj kuli, ali se zbog guste magle obala uopšte nije razaznavala.

- Padao je grad neverovatne veličine, veći nikad u životu nisam video. Ljudi koji su oko mene plivali odjednom bi jauknuli i nestajali pod vodom. Naleteo sam na šešir jednog od tih nesrećnika, natukao ga na glavu i nastavio da plivam do Nebojšine kule. Kada sam isplivao pomagao sam vojnicima da izvlače preživele – seća se Miša Grkinić koji se nakon brodoloma kući u Zemun vratio tek oko pola šest popodne i to opet brodom. Tek tada, kada su ga posetile kolege sa studija, shvatio je šta se zapravo desilo i doživeo šok.

Na mesto nesreće oko 15 časova stigla je ekipa lekara sa VMA, kao i ministri policije Jugoslavije i Srbije Aleksandar Ranković i Slobodan Penezić Krcun. Obrazo­vana je specijalna Komisija za zadatkom da ispita čitav slučaj, a zbog kontradiktornih izjava članova posade i preživelih putnika kapetan Nobilo je privremeno zadržan u pritvoru. Hroničar Zemuna Branko Najhold zabeležio je da je brod „Niš“ bio kapaciteta do 60 putnika, ali da je tih dana zbog popravke mosta prevozio veći broj putnika od dozvoljenog. Istraga je, međutim, zaključila da je za nesreću kriva „viša sila“ – vetar orkanske jačine koji je čupao drveće iz korena.

METEOROLOŠKI REKORD

I zaista, nevreme u Beogradu 9. septembra 1952. godine ušlo je u anale meteorologije. Pluviogram (dijagram intenziteta padavina) u vreme nesreće broda „Niš“ pokazao je čak 80 milimetara padavina za 20 minuta ili četiri milimetra u minutu. Takav intenzitet padavina redak je i u trajanju od jednog do dva minuta, a kamoli ako je to srednja vrednost za 20 minuta.

Čim je kiša stala i nad Beogradom prestale da odjekuju detonacije gromova, granulo je Sunce. Iste večeri uz pomoć broda dizalice „Soča“ počelo je vađenje potonulog „Niša“. Prema pisanju lista Borba od 11. septembra 1952. godine, gnjurac Bogoljub Perić prvi se spustio do kabine u kojoj je zatekao jeziv prizor – mrtvog mornara kako grli katarku broda i još 55 leševa. Posle velikih teškoća, oko četiri ujutru „Soča“ je izvadila potonuli brod koji se na dno spustio u položaju kao da plovi i gotovo potpuno neoštećen. Do pola osam ujutro izvađena je i poslednja žrtva. Vlada FNRJ proglasila je trodnevnu žalost, a Državni osiguravajući zavod izdao je saopštenje u kome obaveštava porodice žrtava da su svi putnici bili osigurani te da će za svakog nastradalog biti isplaćena odšteta od 50.000 dinara.

Pedeset godina kasnije, 9. septembra 2002, preživeli putnici Alenka Rančić (poznata glumica, 1935-2005.), Miša Grkinić, Momčilo Ilić i Ljubomir Todorović, tokom komemorativne plovidbe brodom „Kovin“, uz zvuk brodske sirene, tačno u 13 časova i 12 minuta spustili su venac u Dunav.

RAZLIČITE VERZIJE

O sudbini „Dunavskog Titanika“, kako su neki nazvali brod „Niš“, postoje različite verzije. Po jednima, ofarban u crno, sa plovcima na bočnim stranama i pod drugim imenom, „Niš“ i danas plovi od novosadskog „Štranda“ do Sremske Kamenice. Po drugoj verziji, posle reparacije „Niš“ je dobio novo ime – “Senta” i do 1956. godine je saobraćao na redovnoj liniji Smederevo-Kovin, a skončao je početkom sedamdesetih godina prošlog veka kada je isečen u pančevačkom „Brodo­remontu“.

Šta bi se dogodilo sa brodom „Niš“ da kapetan Nobilo nije odlučio da krene pre predviđenog vremena, da mu nadležna služba nije dozvolila da to učini, da među putnicima nije zavladala panika… Na ova pitanja nikada nećemo saznati odgovor.
Ali postoji jedno pitanje o kome se državna komisija nije izjašnjavala. Nedugo pre nesreće parna mašina na brodu „Niš“ zamenjena je znatno lakšim dizel motorom. To je značajno smanjilo teret na dnu broda na kome je bilo više putnika nego što je predviđeno, pa je vetar mogao lakše da ga obori na stranu. Smislenost ove priče potvrđuje činjenica da je na brodu „Kovin“, porinutom još davne 1922. godine, prilikom zamene parnog kotla lakšim dizel motorom postavljen stabilizator kako bi brod bio stabilniji i sigurniji.

Davili se i dobri plivači

Jedan major, čija su se žena i dete udavili, spasao se plivajući jednom rukom, a u drugoj je nosio dete. Tek na obali shvatio je da dete nije njegovo. U nesreći su se udavili i mnogi dobri plivači, za razliku od Ane Bajzert, radnice tekstilne fabrike „Sutjeska“, koja uopšte nije znala da pliva a ipak se nekim čudom dokopala obale. Njena dvanaestogodišnja ćerka nije uspela da se spase.

Preživeli putnici – glumica Alenka Rančić, Mihailo Grkinić, Ljubomir Todorović i Momčilo Ilić bacaju venac u Dunav na komemoraciji 2002. godine
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Quote
METEOROLOŠKI REKORD

I zaista, nevreme u Beogradu 9. septembra 1952. godine ušlo je u anale meteorologije. Pluviogram (dijagram intenziteta padavina) u vreme nesreće broda „Niš“ pokazao je čak 80 milimetara padavina za 20 minuta ili četiri milimetra u minutu. Takav intenzitet padavina redak je i u trajanju od jednog do dva minuta, a kamoli ako je to srednja vrednost za 20 minuta.

Ovo citirano iznad je najverovatnije greška. Biće da se radi o pluviogramu iz prethodne, 1951. godine, kada je 3. septembra predveče i uveče palo 88.1 mm, a u jednom satu čak 52.0 mm kiše. 04.09.1951. ujutru izmereno je 88.4 mm.

Meteorološki podaci sa Vračara za ovaj nesrećni 09.09.1952. su sledeći:
-umerena grmljavina WSW 12:51-13:10h
-umerena grmljavina ESE 13:38-14:20h
-W vetar 10 Bofora 13:07-13:10h
-W vetar 6-8 Bofora 13:10-13:45h
-jak pljusak 13:00-13:15h
-umeren grad 13:02-13:07h
-slaba kiša 14:10-14:35h

Palo je 7.4 mm kiše, što je i registrovano sutradan ujutru – 10.09.1952.

Dakle, gledajući podatke, ovo je bio brzopotezni, nagli prodor sa NNW, pa se vremenska situacija brzo smirila. Nažalost, nevreme je bilo kratkotrajno ali jako, pretpostavlja se da su mnogi ljudi bili iznenađeni jer je bilo tek 13h, pa niko nije očekivao u rano popodne tako jaku oluju.

Ovo su meteorološki podaci sa Vračara. S obzirom na to da je 1952. godine najverovatnije postojala klimatološka stanica u parku preko puta zgrade bivšeg CK (sada Palata “Ušće”), nije isključeno da je to pluviogram sa te stanice, koja je od ušća Save u Dunav udaljena nekih 500 metara. U svakom slučaju, treba dobro proveriti podatke, jer iz iskustva znamo da su na svega nekoliko stotina metara udaljenosti moguće drastične razlike u izmerenim količinama padavina.



* 46487satmisagrkinic006f.jpg (17.72 KB, 470x270 - viewed 340 times.)

* 46493dunav7origh.jpg (251.12 KB, 587x550 - viewed 334 times.)
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #4 on: September 09, 2012, 05:03:04 pm »

Izvrsno sabrana dokumentacija i prezentacija tog dogadjaja; nisam do sada znao za tu tragediju.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #5 on: September 15, 2012, 04:47:55 pm »

Evo od mene fotografija sa brodom Niš u akciji vađenja. Fotografija je snimljena iz drugog ugla u gotovo istom trenutku kada i ona novinska koju je Kuzma ranije postavio.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Brod Niš_JDRB.jpg (85.56 KB, 800x564 - viewed 1012 times.)
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 442


« Reply #6 on: April 21, 2014, 12:52:04 pm »


Verovatno je neko već pomenuo, ali nije zgoreg ponoviti. Brod Niš je izvađen, remontovan i pod imenom Kovin i danas služi kao izletnički brodić na savskom pristaništu.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #7 on: September 15, 2016, 11:27:06 am »

"Prošle su 64 godine, a još me progone slike ljudi koji nestaju u Dunavu"
S. Pajić   15.09.2016.

Lozničanin Radomir Bucko Vasiljević (84), jedan je od preživelih sa broda "Niš", koji se 9. septembra 1952. godine potopio na Dunavu, ploveći između Beograda i Zemuna.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Najveću rečnu tragediju zabeleženu u Srbiji, preživeo je zahvaljujući svojoj snazi i veštom plivanju koje je još kao dečak savladao na brzacima Drine. Posle 64 godina govori o tom događaju jer, kako kaže, želi da ostane zapisano da je tog dana nastradalo oko 130 ljudi koji su se ukrcali na brod duplo manjeg kapaciteta.

– Kao tek svršeni maturant gimnazije koji je iz Loznice krenuo da se upiše na Fakultet šumarstva u Zemunu, tog dana završio sam u talasima reke iz kojih sam samo čudom izvukao živu glavu – priča Radomir Vasiljević.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Krenuo je za Beograd sa hiljadu dinara koje mu je majka dala, a do prestonice je sa desetak drugara stigao vozom, gde ga je sačekao sestrić Miroslav Višnjić, četiri godine mlađi od njega. Zajedno su kupili karte za brod do Zemuna.

- Popeli smo se na palubu, a onda, pošto se vreme menjalo, predložio sam da siđemo u donju kabinu. Preskočili smo na šleper, a onda se nekako ugurali u donji deo broda u gde smo se sklonili od kiše i vetra. Znam da je brod zaplovio oko 13 časova, pre planiranog reda plovidbe, ali na insistiranje putnika jer je već bila velika gužva. Mada se pričalo da je tog dana prodato nešto više od stotinu karata, sasvim je sigurno da je na brodu bilo oko 150 putnika – seća se Radomir.

Posle nekoliko minuta, iz crnih oblaka razvilo se nevreme, kiša praćena gradom, a on pamti da je jak vetar otvorio bočna vrata broda i da su putnici krenuli ka suprotnoj strani. U opštoj pometnji, brod se nagao i voda je počela brzo da prodire.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- U jednom delu sedela je žena koja je tog dana sa bebom izašla iz porodilišta. Posle tragedije majku su našli pod vodom sa stegnutom bebom u naručju. Strahovala je da je ne izgubi u dubini reke koja je na tom mestu bila oko 14 metara – govori Radomir brišući suze.

Slušajući zapomaganja nevoljnika i gledajući kako ih reka guta, pokušao je preko klupa da se domogne izlaza. Bio je mlad i jak, dobar sportista i fudbaler, pa je za sobom vukao i sestrića Miroslava.

- Pre nego što je brod zaplovio, razgovarao sam sa devojkom koja je tog dana položila prijemni ispit na Medicinskom fakultetu. Imala je kovrdžavu kosu i dok sam pokušavao da izađem iz utrobe broda koji tone, čuo sam je kako raširanih ruku traži spas. Poslednje što sam čuo bio je njen krik i nekoliko uzdaha pre nego što je iz vode ostalo da viri samo njena kosa. Nisam mogao da joj pomognem, ali sam sa sestrićem uspeo da skočim u reku i zaplivam ka obali, prema Nebojšinoj kuli.

Narednih dana objavljeno je da se 127 osoba utopilo, a on se seća da je na spisku preživelih bilo njih 21. Posle više od šest decenija u njemu su živa sećanja na tragediju koja do tada nije zabeležena na ovim prostorima. Seća se priče o oficiru koji je spasao dečaka misleći da spasava svoje dete. Ostao je bez žene i sina, a spašenog dečaka predao je rodbini koja je preuzela brigu o mališanu.

- Proveo je sa tim detetom 24 sata, ostavio ga kod familije, a zatim se ubio. Nije mogao da podnese tragediju koja ga je snašla - seća se Lozničanin, jedan od četvoro i danas živih brodolomaca.

Izvor: www.blic.rs


* bucko.jpeg (34.02 KB, 470x355 - viewed 269 times.)

* lo.jpeg (58.36 KB, 470x915 - viewed 203 times.)

* nis.jpeg (35.98 KB, 470x320 - viewed 280 times.)
Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #8 on: September 15, 2016, 01:12:45 pm »

Mislim da sam postavio novinski članak iz tog vremena na palubu.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #9 on: September 09, 2018, 05:55:49 pm »

Danas godišnjica.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* brod-nis2.jpg (154.18 KB, 1008x603 - viewed 94 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #10 on: September 10, 2018, 07:40:42 am »

Бродолом који је Србију завио у црно
Аутор: Дарко Пејовић субота, 08.09.2018.

Само пет минута по испловљавању, брод „Ниш” се 9. септембра 1952. на ушћу Саве у Дунав нашао у ковитлацу који се једино може описати као метеоролошки феномен: сплет околности и зла ћуд неба и воде однели су готово 130 живота

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

На ушћу Саве у Дунав, 9. септембра 1952. догодила се највећа бродска несрећа у Србији. Потонуће брода „Ниш” преживело је 30 путника, а сплет околности и зла ћуд неба и воде однели су готово 130 живота. Специјална истражна комисија ондашње тврдокорно атеистичке државе, после сагледавања свих чињеница, закључила је да је узрок трагедије – „виша сила”.

Тог дана у Савском пристаништу око поднева било је као у кошници. Већ неко време трајала је обнова Бранковог моста, а због радова предвиђених за 9. септембар пешацима је био забрањен прелазак. Зато се маса света слила ка доковима одакле су бродови „Загреб” и „Ниш” саобраћали ка Земуну. На сваком од њих било је места за по 60 путника, али су на рутинску двадесетоминутну пловидбу без проблема могли да повезу и двоструко више. Ипак, видевши да је палуба већ накрцана, капетан „Ниша” Фердинанд Нобило од надлежног у лучкој капетанији тражи и добија дозволу да исплови пре 13.30, када је по реду вожње требало да се отисне ка Земуну. Бродски мотор је забрујао у 13.07.

Била је то фатална одлука...

Девети дан септембра 1952. био је сунчан и топао. Иза поднева су над Земуном почели да се гомилају облаци, али ни искусна посада „Ниша” ни лучко особље ни по чему нису наслутили да ће се невреме обрушити тако брзо и таквом силином. Само пет минута по испловљавању, брод се нашао у ковитлацу који се једино може описати као метеоролошки феномен. Нагли пад температуре, удари ветра од 130 километара на час, пљусак, магла... Капетан Нобило је наредио крманошу Јовану Гвоздићу да брод приближи обали, али било је касно за икакав спасоносни маневар. Оркански удар у бок у 13 часова и 12 минута преврнуо је брод. Путници који су се од олује склонили у потпалубље, због продора воде, нашли су се у клопци. Чланови посаде су почели да разбијају прозоре и ломе оплату, али времена за крчење путева избављења није било. Три минута по превртању, „Ниш” је потонуо на речно дно, на дубину од 14 метара.

До ју­тар­њих са­ти 10. сеп­тем­бра из бро­да гроб­ни­це су из­не­те све жр­тве
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

На бродоломнике које лађа није одвукла у понор, тада се сручио град величине кокошјег јајета. Леденице су људима буквално разбијале главе. Без свести, нестајали су у речним таласима. А онда је бес природе утихнуо нагло, како је и нахрупио. Лађари и чамџије похитали су у помоћ преживелима. Стигле су и лекарске екипе, на место несреће дошли су и министри унутрашњих послова Југославије и Србије – Александар Ранковић и Слободан Пенезић Крцун. Вест о трагедији ширила се од уста до уста, праћена неверицом јер олуја ни изблиза није била тако снажна у Београду и Земуну. Силе неба као да су се устремиле само на брод „Ниш” и његове путнике.

Током поподнева, брод дизалица „Соча” почео је вађење потонуле лађе. Најпре се у дубину спустио гњурац Богољуб Перић. Известио је да је у једном од два салона у потпалубљу 56 утопљеника. До јутарњих сати 10. септембра, из брода гробнице су изнете све жртве. Према првом извештају полиције, било је 90 погинулих, међу којима и тројица од шесторице чланова посаде. Наредних дана, тела утопљеника проналажена су код Панчевачког моста, у приобаљу Винче, Ритопека... Црни биланс је нарастао на 127, али никада није утврђено колико је путника било на „Нишу”. Зна се да је продато 106 карата, али и да је било мноштво деце и ђака, као и путника с месечним картама.

Влада ФНРЈ је прогласила тродневну жалост и обећала да ће помоћи деци која су изгубила родитеље и породицама које су остале без храниоца. „Политика” и „Борба”, тада једини престоничке листови, с дужном пажњом су извештавали о трагедији и преносили сведочења очевидаца и преживелих. Али, за вест о потонућу „Ниша” није било места на првој страни. Разлог – обележавање, какве ли ироније, десетогодишњице формирања Ратне морнарице, па „није било примерено” да се уз свечарски текст нађе и информација о бродској катастрофи у Београду. Полетни социјализам младе државе није благонаклоно гледао на писање о неуспесима и несрећама, па су и текстови о потонућу брода „Ниш” сведени на најмању могућу меру. Трагедија је препуштена колективном забораву и до данас није добила ни споменичко обележје ни значајније место у литератури, ако се изузме роман Владе Арсића „Бродолом”.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ипак, „диктатуру оптимизма” преживели су и надживели записи и урбане легенде о страдалим и чудом избављеним путницима брода смрти. О Земунцу Драгољубу Јовановићу: тог јутра је постао отац, па је отишао у Београд да купи поклоне и у повратку је страдао на „дунавском Титанику”. О Марији Димитријевић: утопила се заједно с две малолетне ћерке, а трећа је остала жива зато што ју је мајка оставила код пријатељице у Савском пристаништу, јер је на „Нишу” била превелика гужва. О Београђанину Љубиши Петровићу: иако непливач, одржао се на површини, држећи се за даску, док га спасиоци нису извукли. О мајци која је тог дана изашла из породилишта: нашли су је у утроби брода, с бебом стегнутом у наручју. О Ани Бајзерт, радници текстилне фабрике „Сутјеска”: није знала да плива, а таласи су је неким чудом живу доваљали до обале. О мајору ратног ваздухопловства који се домогао копна, веслајући једном руком, док је другом држао дете које је спасао. Његов син и супруга су остали у потопљеном броду...

Од тешког брода до крхке лађе

Потонућу брода „Ниш” је, тврде стручњаци, допринела још једна фатална околност. Неколико дана уочи удеса, Југословенско речно бродарство је модернизовало лађу: гломазна парна машину замењена је много лакшим дизел-мотором. Тако је уместо две тоне угља у броду било сто литара горива, чиме је поремећена равнотежа пловила, а то је кумовало превртању под ударима ветра.

Без судског епилога

Фердинанд Нобило, капетан брода „Ниш”, није потонуо са својом лађом. Краће време је био у притвору, али против њега није вођен судски поступак. Државна комисија која је испитивала случај закључила је да је изненадни ветар орканске јачине узрок трагедије и да нико не сноси одговорност.

Брод „Ниш” је, после поправке, добио име „Сента” и неколико година је пловио на линији Смедерево–Ковин. Крајем седамдесетих је расходован и исечен у панчевачком „Бродоремонту”.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Izvor: www.politika.rs


* brod nis2.jpg (604.36 KB, 1200x1446 - viewed 85 times.)

* Nis--gnjurac.jpg (20.61 KB, 672x415 - viewed 81 times.)

* nis-umrlice.jpg (69.65 KB, 672x413 - viewed 84 times.)

* Putnicki-brod-Nis-Senta.jpg (90.84 KB, 830x487 - viewed 95 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.033 seconds with 24 queries.