PALUBA
March 28, 2024, 02:20:54 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Doviđenja u sledećem ratu, ipak  (Read 1489 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: December 24, 2018, 09:09:19 am »

Doviđenja u sledećem ratu, ipak
Pečat   23. decembar 2018.

Kako je pacifistička bajka pretvarana u najpodmuklijeg ratnog huškača

Kraj rata. Pucnjava u znak velikog slavlja. Dva partizana seku pršut i sećaju se skore smrti druga, španskog borca. „Video je daleko. Negde skroz na drugu stranu. Još uvek ne mogu da verujem da ga nema.“ Smešak, list pršuta na sečivu. „Znaš šta su bile njegove poslednje reči?“ Upitan pogled. „Doviđenja, u sledećem ratu!“ Slavljenička pucnjava prolama nebo. Odjednom dva kuršuma probiše košulju na grudima borca koji seče pršut. Pogled koji se gasi: „I ja sam dobio svoje.“

Pogled na drugu stranu

Žika Pavlović je „Doviđenja u sledećem ratu“ snimio pre četvrt veka. Film intelektualni esej. Rat kao ljudska sudbina. Iznad ideologija i ljudskih moći. „U svakom od nas rat živi i dalje. Stari rat može buknuti svakog trenutka, želeli mi to ili ne.“ Ekran prepun svetlosti i senki, ljudskih surovosti i ljubavi. Film se može naći na internetu. Kad pogledate, jasno je da danas u filmskoj industriji za Žiku posla bilo ne bi. Možda na mestu portira u Filmskom centru. Ne bi umeo da snima plitke filmove. A ovi njegovi bi bili nepodnošljivi. Ne, nisu to dosadna intelektualna naglabanja. Naprotiv. Ali to i jeste problem. Sećam se Žike Pavlovića pred njegov „sledeći rat“, devedesetih. Zaneseno je pričao o sukobu kristalnih i amorfnih civilizacija. Intervju za NIN se radio danima. Dolazio je u redakciju raskopčan i sa graškama znoja na čela. Nisam siguran da smo uspeli da i približno zabeležimo tu dramu čoveka koji je „video na drugu stranu“. Nisam siguran da je on smisao priče pratio u svojim iskazima, ili ga je tražio u našim razrogačenim pogledima i nespretnim pitanjima.

Mirovni pokret i specijalni rat

Još bejasmo društvo koje „upotrebljeni pacifizam“ nije sasvim ispraznilo. Razlikovali smo iskrenu želju čoveka da izbegne rat, od „mirovnog pokreta“ koji je deo specijalnog rata Imperije. U međuvremenu, skok od sedam milja. Savetuje nas Toni Bler. Čovek velikog iskustva u „pacifističkim operacijama“. I Harold Pinter ga se setio kad je primao Nobelovu nagradu 2005. „Koliko ljudi treba da ubijete pre no što ispunite uslove da vas opišu kao masovnog ubicu i ratnog zločinca? Sto hiljada? Meni se čini da je to više nego dovoljno. Zato bi bilo pravično da Buš i Bler budu izvedeni pred Međunarodni krivični sud.“ Ali ovo se retko čuje, jer „najveći pacifisti“ ne moraju da se drže „težnje da se rat isključi kao sredstvo za rešavanje međunarodnih sporova“ ko pijani plota. Uostalom, „američki zločini… su površno zabeleženi, da i ne govorimo da nisu dokumentovani, a kamoli priznati ili uopšte proglašeni za zločine“ (Pinter). „Mi nemamo potrebe da nabrajamo žrtve, znamo da smo intervenisali u preko 100 država, invazijama, promenom režima, ekonomskim haosom ili hibridnim ratom – mekom moći, kako god to zovete, to je rat neke vrste“, reći će Oliver Stoun.

Brojanje leševa

Impresivno delo „najveće svetske sile za mir i slobodu, za demokratiju, bezbednost i prosperitet“ (kako je lepo rekao Bil Klinton 1996. godine). Velikim delima se u zube ne gleda, zato je sve otprilike: od 10 do 15 miliona civilnih žrtava u Vijetnamu i Koreji, pa od 9 do 14 miliona od Avganistana, preko Angole, Konga, Istočnog Timora, Gvatemale, Indonezije, Pakistana i Sudana. „Ti ljudi nisu važni. Njihove smrti ne postoje. To je prazno, izbrisano. Čak nije ni zabeleženo da su mrtvi. ’Ne bavimo se brojanjem leševa’, rekao je američki general Tomi Feniks.“ Ali zločesti Pinter ne vidi da je važno „donošenje slobode i demokratije na Bliski istok“. I jak „pacifistički pečat“, da divljaci po svetu ne podivljaju. „Na samom početku invazije na prvim stranicama britanskih listova objavljena je fotografija na kojoj Toni Bler ljubi u obraz nekog malog Iračanina. ’Zahvalno dete’, pisalo je ispod slike.“ Biće od njega pacifista, a ne zločinac kao Sadam.

Neki dan potom novine su napipale novog četvorogodišnjaka. Bez ruke. Od brojne porodice samo je on preživeo projektil. „Kad će mi se vratiti ruka?“, pitao je. Zanimljivo pitanje, ali se odmah shvatilo da to nije priča za – „dobrog pacifistu“. „E pa, Toni Bler nije držao u rukama tog dečaka, kao što nije držao u rukama ni jedno drugo obogaljeno dete, niti ijedan krvavi leš. Krv je prljava. Prlja vam košulju i kravatu, i to baš dok držite iskren govor pred televizijskim kamerama.“

Rat kao spektakl

Rat kao „pacifistička bajka“. Kako je pred Drugi svetski rat govorio Valter Benjamin, „svi pokušaji za estetizacijom politike imaju vrhunac u jednoj tački. Ta tačka je rat.“ Za naciste rat bejaše najveći spektakl. Leni Rifenštal je „masovnu reprodukciju“ umetnosti pretvarala u „reprodukciju masa“. „U velikim svečanim povorkama, u džinovskim zborovima, u sportskim masovnim priredbama i u – ratu, što danas sve prikazuje snimateljska aparatura, masa gleda samu sebe. Ova pojava, čiju dalekosežnost ne treba naglašavati, najtešnje je povezana sa razvitkom tehnike reprodukcije.“ Film je ratnički pristup. Surov i brutalan. Televizija je „pacifistička rapsodija“. Nema praznine velikih dvorana, sve je u intimi (i spavaće) sobe. Srećna mala deca, s rukom ili bez ruke – svejedno. Ili srećni predvodnik naroda koji slavi pomoć od „globalnih finansijskih oligarha“, „stranih investitora“ takoreći. Smešak na HD ekranu i nadahnut govor o hrabro projektovanom rastu BDP-a, zakloniće zlokobni lik Žana Ciglera koji se ugnezdio u ulogu specijalnog izvestioca za pravo na hranu u Savetu za ljudska prava UN: „Nemačkom fašizmu je trebalo šest godina ratovanja da bi bilo ubijeno 56 miliona ljudi – neoliberalnom sistemu nije problem da to sredi za godinu.“

To, recimo, nije „pacifistička estetizacija“. To može ugroziti mir podignut na herojstvu Klintona, Blera, Buša, Makrona i inih „čuvara svetskog mira“. Kad jednom krenete tim putem, pojaviće se neki neodgovornik koji će izračunati kako je „u poslednjih 15 godina smrtno stradalo četiri miliona muslimana u svetu“, dok su im „pacifisti“ pomagali da usvoje „zapadne vrednosti“ u uzvišenom „ratu protiv terora“.

Onda smo samo korak od toga da se neki čitač vrli uhvati knjiga Valtera Benjamina gde je i misao da rat nije prevelika cena „da se masovnim pokretima najvećih dimenzija postavi cilj, da se sačuvaju nasleđeni svojinski odnosi… samo rat omogućuje da se mobilišu celokupna sadašnja tehnička sredstva za čuvanje svojinskih odnosa“. To jeste tačno, ali da se zapitamo: da li to doprinosi miru u svetu?

Gandi u doba Blera

Ima li išta na svetu što bi smelo da ovakav mir dovede u pitanje? Zar je važno šta je čije? Ko ima, a ko nema? Čemu dovoditi u pitanje činjenicu da oligarsi 500 najvećih koncerna kontrolišu 52,8 odsto BDP-a? Pa, ostavili su i nama pola, ljudi? Šta, uopšte, može biti vrednije od „održanja večitog mira među narodima“? Možda život? Možda. Kad su Blerovi „čuvari mira“ ubijali decu u Aleksincu ili Murinu, bombardovali putničke vozove i pijace, nekom divljem gandisti je moglo pasti na um da je to „prekoračenje nužne odbrane“. Jer ni sam Gandi nikad nije postao „gandista“ kako ga risuju „pacifisti“.

„Mnogi ljudi pogrešno razumeju nenasilje kao kompromis ili izbegavanje sukoba. To nije to“, govorio je Mahatma, koji nije imao sreće da poživi u Blerovo doba. „To je zalaganje za ono što je ispravno (istinu i pravdu). Bolje je voditi nasilan rat nego prihvatiti nepravdu“, govorio je čovek koji je, eto, ipak rasno inferioran, kao recimo i većina Srba koji nemaju sposobnost da razumeju Blerovu genijalnu ideju oko Kosova. „Zapravo nema protivrečja između vođenja pravednog rata i verovanja u nenasilje. Oboje su dužnosti koje se moraju ispuniti da bismo očuvali pravdu i istinu.“ Indus. Gde je tu briga „za budućnost naše dece“?

Kad se misao tako pusti niz obalu, onda se popušta i pred neodgovornim lamentiranjem Olivera Stouna kako je njegova vlada započela „13 ratova u proteklih 30 godina“ i potrošila 14 biliona dolara koji nisu pali s neba, nego su teškom mukom napljačkani po svetu i od svog naroda. Ali to su „pravedni ratovi“! U čast svih mrtvih koji nisu razumeli tu krucijalnu činjenicu. Jer lepo reče prosvećeni papistički monah Tomas Merton da „rat mora biti uništen… Mora se uspostaviti svetska vlada… jedna istinska međunarodna vlast je jedini odgovor kritičnim potrebama i očajnim problemima čoveka“. Ovo je, takoreći, glas od Boga.

Doduše, naši svetosavci koji ne razumeju ni ideju razgraničenja, to vide kao „osnove stvaranja pogodnog tla za zacarenje jednog svetskog političko-religioznog vladara – antihrista“. Nekima pomoći nema. Eto, zato „dobri pacifisti“ ne mogu da obustave „pravedne ratove“. A oglasili su i „kraj istorije“. Zato je živ i Žika Pavlović. Mogao je da bude u muzeju starina i da ga u mimohodu gledamo kao artefakte iz Lepenskog Vira. Da klimnemo: eto, kakvog smo mi Srbi čoveka imali u mlađem postkamenom dobu, ali naša neprotestanska svest nas je uništila. I učinila da u dobu pacifističkog carstva ostanemo na drugoj obali i kao mrmoti u potaji gledamo film čoveka koji danas ne bi dobacio dalje od portira Filmskog centra. „Doviđenja u sledećem ratu“, ipak!


(Pečat / Slobodan Reljić)

Izvor: www.novosti.rs
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #1 on: December 24, 2018, 05:25:42 pm »

Film je snimljen po romanu Menuet za kitaro (s podnaslovom Na petindvajset strelov) Slovenskega pisatelja Vitomila Zupana.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.028 seconds with 22 queries.