Kako je koji kraj Beograda dobio ime20.07.2019.
Piše: Ružica Mevorah
ZvezdaraDeo opštine Zvezdara nalazi se na brdu koje se nekada zvalo Veliki Vračar. Krajem osamdesetih godina 19. veka odlučeno je da se tu podigne opservatorija ili, kako se tada govorilo, zvezdarnica. Sagrađena je između 1929. i 1931. i po njoj je ubrzo čitav kraj dobio ime. Zvezdara je do 1960. bila podeljena na dva gradska reona, Stari Đeram i Zvezdaru.
ĐeramĐeram je nazvan po rampi, u stvari po mehanizmu za podizanje rampe, a taj je Beograđanima ličio na sprave kojima se vadi voda iz bunara. Tu je oduvek bila jedna od gradskih trošarina, gde su seljaci plaćali taksu na robu koju su dovozili da bi je prodavali na pijacama. Pored današnje pijace Đeram oduvek prolazi jedan od glavnih gradskih drumova, Smederevski put, čija je trasa utvrđena još u doba Rimljana, kada su današnji Bulevar kralja Aleksandra zvali Via Militaris.
MedakovićNaselje je dobilo ime po Miloradu Medakoviću (1824‒1897), srpskom i crnogorskom istoričaru, novinaru i diplomati. Bio je sekretar i vojvoda kneza Danila, biograf Njegošev i brat Danila Medakovića (1819‒1881), koji je opet bio sekretar kneza Miloša Obrenovića i kneza Mihaila i član Srpskog učenog društva.
DušanovacOdmah posle Prvog svetskog rata na istočnom obodu Beograda počelo je da raste naselje na imanjima čiji je vlasnik bio političar Dušan Spasić. Ceo kraj je po njemu i dobio ime Dušanovac. Sve do izgradnje auto-puta početkom sedamdesetih ovde su se nalazile pretežno male i srednje kuće, a kraj je glavno mesto događanja u kultnom romanu Dragoslava Mihailovića „Kad su cvetale tikve“.
Naselje Braće JerkovićNaselje je dobilo ime po partizanima, braći Dušanu i Nebojši Jerkoviću iz sela Ogar kod Pećinaca. Dušan (1914‒1941), komandant Užičkog odreda, poginuo je na Kadinjači i proglašen za narodnog heroja. Nebojša (1912‒1941), komandant Mačvanskog odreda, povlačio se prema Ceru posle propasti Užičke republike i stradao od svoje ruke, kad se našao u obruču ljotićevaca.
ČukaricaIme je dobila po Čukarevoj mehani koja se nalazila na mestu današnje Crkve svetog Đorđa, a bila je jako značajna za tadašnje stanovništvo. Seljaci, koji su nosili robu na beogradske pijace, tu su se zadržavali, odmarali, ponekad i ostavljali zaprege. Mehanu je držao Stojko Čukara, koji je podigao i Čukar-česmu.
ŽarkovoPostoje dve priče o nazivu Žarkova. Prva, interesantnija, kaže da je na ovom prostoru nekada davno živeo zmaj, koji je činio zla po selu. Njegova vlasnica je navodno bila baba Jula, žena po kojoj je Julino brdo dobilo ime. Jednoga dana zmaja je ubio vitez Žarko i tako spasao selo. Mesto na kojem je pala glava zmaja dobilo je ime Zmajevac. Rep je pao na Repištu, a mesto gde je zmaju otekla krv prozvan je Bele vode. Po drugoj priči, tu je u 16. veku živeo promićur (vođa karavana) Žarko, pa su Turci spahije čitav kraj po njemu prozvali Žarkovo selo.
Cerak vinogradiNaselje je projektovano krajem sedamdesetih godina i vrhunski je primer kasne moderne. Arhitekte Marušić i Borovnica dobili su Oktobarsku nagradu grada Beograda za taj projekat 1985. godine. Samo ime opisuje izgled Ceraka pre pomenutog projekta, predeo je bio pod cerovom šumom i vinogradima.
BanjicaDo Drugog svetskog rata ovaj deo grada bio je selo s malim brojem stanovnika, ali s više od hiljadu termomineralnih izvora. Po njima je Banjica dobila ime.
VračarTri su priče o imenu ovog kraja Beograda. Prva datira s početka 16. veka i prema njoj je ovaj kraj dobio ime po hajduku koji je na tom mestu imao kolibu. Prema drugoj, ime potiče od vrapčijih polja, jer je mnogo ovih ptica bilo nastanjeno na teritoriji današnjeg Vračara. Treća priča kaže da su Turci verovali da na ovom mestu Srbi vračaju. Interesantno je da su devedesetih godina na Vračaru živela dva slavna „vrača“, Lav Geršman i Ljubiša Trgovčević.
KaraburmaNa starim turskim kartama ovaj deo grada zove se Kajaburun, što na turskom znači stenoviti rt.
SenjakPre nego što je postao prestižna i skupa adresa, Senjak je bio brdo s kog se pružao najbolji pogled na ostatak grada. Nekada su seljaci držali seno po celom Beogradu, često je dolazilo do požara, pa je zato bilo naređeno da se seno drži na jednom mestu, a za tu namenu izabran je baš ovaj kraj, po čemu je i dobio ime.
Izvor:
www.beogradski-glas.rs