PALUBA
December 06, 2020, 02:09:01 am *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Upozorenje za sve članove
 
   Home   Help Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 11 12 13 14 15 [16]   Go Down
  Print  
Author Topic: Mala škola za Oklop  (Read 71195 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 11 579


# proće i ova prehlada


« Reply #225 on: November 09, 2016, 05:49:38 pm »

HOW IT WORKS: Planetary Gears



Quote
This educational video is explains how planetary gears (epicyclic gearing) operates. An epicyclic gear train consists of two gears mounted so that the center of one gear revolves around the center of the other. A carrier connects the centers of the two gears and rotates to carry one gear, called the planet gear, around the other, called the sun gear. The planet and sun gears mesh so that their pitch circles roll without slip. A point on the pitch circle of the planet gear traces an epicycloid curve. In this simplified case, the sun gear is fixed and the planetary gear(s) roll around the sun gear.

An epicyclic gear train can be assembled so the planet gear rolls on the inside of the pitch circle of a fixed, outer gear ring, or ring gear, called an annular gear. In this case, the curve traced by a point on the pitch circle of the planet is a hypocycloid.

The combination of epicycle gear trains with a planet engaging both a sun gear and an annular gear is called a planetary gear train. In this case, the annular gear is usually fixed and the sun gear is driven.

Epicyclic gears get their name from their earliest application, which was the modeling of the movements of the planets in the heavens. Believing the planets, as everything in the heavens, to be perfect, they could only travel in perfect circles, but their motions as viewed from Earth could not be reconciled with circular motion. At around 500 BC, the Greeks invented the idea of epicycles, of circles traveling on the circular orbits. With this theory Claudius Ptolemy in the Almagest in 148 AD was able to predict planetary orbital paths. The Antikythera Mechanism, circa 80 BC, had gearing which was able to approximate the moon's elliptical path through the heavens, and even to correct for the nine-year precession of that path. (Of course, the Greeks would have seen it as not elliptical, but rather epicyclic, motion.)
Logged
Milan (longtrip)
Urednik
poručnik fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 4 813



« Reply #226 on: April 16, 2018, 10:43:16 am »

Možda nekoga zanima. Priručnik za tenkiste na ruskom u pdf-u . Izdanje MO RF 2004. god , 482 stranice.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

link


* Oy06VncRBlM.jpg (22.57 KB, 338x500 - viewed 230 times.)
Logged
Vladimir Ivanović
Stručni saradnik OMJ
poručnik fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 4 638


Da sam nomalan, poludio bih.


« Reply #227 on: August 08, 2020, 02:57:21 pm »

Postavljam ovdje ovaj moj tekst koji sam objavio na jednom drugom mjestu, a da bi ga mogli vidjeti neki moji prijatelji.

Opisao sam moj rad na tenku T59 u Pakistanu  u fabrici koja se nekad zvala HRF (Heavy Rebuilt Factory), a sad se zove HIT (Heavy Industries Taxila), u gradu Taksila, nekih trideset kilometara daleko od Islamabada. Tu se sada pravi pakistanski tenk Al Khalid.

Ovo je dio, isječak, iz nekih mojih pisanija.

Zbog stalnih problema sa Indijom Pakistan je morao da se naoružava. Sve što je kupovala Indija od naoružanja, a svi su ugovori bili tajna, nakon nekog vremena je to kupovao i Pakistan. Tajna koja lako procuri do komšije. Zadnjih nekoliko ratova Indija Pakistan se je vodilo, pored  Kašmira koja je planinska oblast i na ravnom. U pustinji. Tu se bitke uglavnom vode sa tenkovima. U ravnici. Najpoznatija je bitka kod čavinde. Bio sam u jednici koja njeguje tradicije te pakistanske jedinice i imam i njihovu majicu. U bitci kod Čavinde je pakistanski oklopni bataljon porazio indijsku oklopnu brigadu i zato je ta bitka poznata u svijetu. Zbog tog odnosa Indija Pakistan i mogućeg ratišta u ravnici je u Pakistanu prikazan i naš tenk M84. Išla su dva tenka u Pakistan na prikaz i pokazali su se odlično. Bez i jednog kvara i bez i jedne kapi ulja koja je iscurila iz tenka. Najbolje se pokazala naša radio stanica, Čajevačka, RUT-1, odnosno PD9. Te su odmah počela neke narudžbe za tu radio stanicu. Kad su tenkovi pripremani za prezentaciju sve su tolerancije pooštrene za deset puta, tako da su tenkovi bili u perfektnom stanju.  Iz meni nejasnih razloga otezalo se ugovor oko kupovine tenkova M84. Radilo se oko plaćanja preko robne razmjene, a što naši nisu htjeli, tako da je otezano sa ugovorom.

Međutim, ovi moji, nisu htjeli da čekaju da se napravi ugovor o kupovini M84, nego smo mi ponudili modernizaciju njihovih tenkova. U Pakistanu je bio veliki broj različitih tenkova T serije. T54, T55, T59, T62 i T69. Bilo ih je dosta u upotrebi,a bio je i jedan veliki broj u remontnom zavodu, fabrici, u mjestu Taksila, oko 30 kilometara istočnije od grada Ravalpindija na sjeveru Pakistana.  Fabrika se zvala HRF (Heavy Rebulit Factory), a kasnije je fabrika promijenila ime u HIT (Heavy Industries Taksila).  U toj fabrici se modifikovao tenk T59 na T69. Inače svu fabriku je izgradila Kina, odnosno stručnjaci iz fabrike u gradu Bao Tau, fabrike u kojoj sam kasnije radio.
Pakistanci su tražili rješenje za svoju modernizaciju tenkova, jer se je već u Indiji pojavljivali ruski tenkovi T72, a Indija je počela razvoj svog tenka na bazi tenka T72.

Bilo je jasno da tenk T55 sa topom 100 mm D10T nije u stanju da se bori protiv tenka T72 sa topom 125 mm 2A46. U nedostatku tih većih topova Pakistanci su počeli da na tenkove T55 ugrađuju topove 105 mm L7A1, makar da malo povećaju vatrenu moć. Za ovaj standardni NATO kalibar je bilo jako puno municije u svijetu, a bilo je i dosta tih topova u različitim varijantama zatvarača i kolijevke topa. A bilo je i dosta tenkova T59 sa topovima 100 i 105 mm, zavisno od godišta isporuke ovih tenkova iz Kine. Međutim, nakon rata u Kuvajtu 1991 godine sva oštećena tehnika, a koja se je mogla još koristiti, je prebačena u ovaj remontni zavod u Pakistanu. Tako da je veliki broj iračkih tenkova T55 i T59 korištenih u ratu u Kuvajtu dopremljenu HRF, odnosno HIT. U ovaj remontni zavod je dopremljena i ogromna nedovršena količina tenkova T55, uglavnom šasije, iz Istočne Njemačke i zemalja Varšavskog ugovora po raspadu Istočnog bloka, tako da je i jedna kompozicija tenkova, šasija prešla vozom preko SFRJ u početku 1992 godine od Subotice do luke Bar, gdje su utovarene i isporučene u Pakistan. Ova kompozicija tenkova je iskorištena za zaplašivanje nekih strana u ovom našem zadnjem ratu.
Sredinom 1991 godine odlazi ekipa iz Čajevca i Zraka, Sarajevo, u Taksilu da uradi modifikaciju na tenku T59. To je bila jedna od početnih modifikacija na ovome tenku u ovoj fabrici, a koja je bila jedna od mogućih modifikacija za tenk Al Zarar. Iz Čajevca su otišla dva magistra, Reuf (elektronika) i Mirsad (hidraulika), dva inžinjera, Fudo (automatika) i Žarko (elektronika), varioc, mašinbravar Eso, komercijalista Miloš (magistar elektronike) koji se tada nije mješao u stručne stvari, međutim, pomogao nam je kasnije, u Iranu kad smo radili američki tenk M60 oko proračuna pojačanja na hidrauličkim servo pojačavačima.  Iz firme koja je radila optiku i nišanske sprave Zrak Sarajevo su bila dva optičara, Zdravko kao iskusniji i Enver, koji je do tada radio na sklapanju nišanskih sprava, ali nikad nije išao na teren, niti je ikad ugrađivao nišansku spravu u tenk. Ekipa Zraka na terenu u inostranstvu se je uvijek sastojala od dvojice, jednog koji zna posao odlično i drugog koji uči od ovoga prvog. Ova ekipa je otišla u Pakistan dok sam ja još uvijek bio u Kuvajtu. U ratu. Otišli su bez znanja i saglasnosti Savezne direkcije SDPR-a koja je prodavala vojnu opremu i naoružanje iz SFRJ u inostranstvo, a i polagala je na pravo da određuje firmama koje su pravile vojnu opremu šta koja smije da radi van SFRJ. Skoro pa ilegalno su ovi iz moje firme otišli u Pakistan što se tiče SDPR-a. Na teren nije išao softveraš, jer su već prije dobijene tablice gađanja za top L7A1 105 mm, urađen je balistički modul za top 105 mm, te je izmjenjen taj modul u balističkom softveru tenka. Inače je uvijek na ovakve poslove išao i softveraš koji je rješavao balističke probleme.
Nakon tri mjeseca rada na ovome poslu u Pakistanu nije bilo nekog učinka. Iz nekih razloga o kojim sada ne bih pisao dolazi do tuče u čajavečkoj ekipi, te sutradan direktor naše firme naređuje da se sva ekipa vrati nazad.
Ja sam u to vrijeme držao nastavu u Tehničkom remontnom zavodu Čačak. Oko mjesec dana. Tabla, kreda, tenk M84 itd. Zbog tog predavanja sam kasnije dobio Veliku plaketu JNA. Mene pozivaju da se odmah vratim u Banja Luku, prekidam nastavu, vraćam se u petak, a u ponedeljak već letimo za Pakistan. Sjećam se da je u pakistanskoj ambasadi u Beogradu, gdje smo došli da dobijemo vize, izišao neko od osoblja, mislim da je bio otpravnik poslova, u papučama i kućnom ogrtaču, imao je u džepu štambilj i olovku, te nam je na ulazu u ambasadu, na stepenicama, meni i Milošu, komercijalisti, udario vize u pasoš. Bili smo najavljeni, a kad se u Pakistanu radi nešto za vojsku to je najveći prioritet. Idemo nekim kombijem do Budimpešte, na aerodrom, Cirih, Dubai, Karači, Islamabad. Od Islamabada do Ravalpidija opet sa nekim kombijem do hotela Šalimar.
Sutradan smo u fabrici HRF. Oko trideset kilometara od Ravalpindija.  Malo priče sa nekim šefovima i odmah u fabričku halu. Ogroman fabrički kompleks. U toj se fabrici pravi skoro sve što je za vojsku. Od topova, artiljerije, tenkova, itd. Na ulazu u fabriku sam prvi put u životu vidio i pregled dna vozila sa ogledalima. Najčudnije mi je bilo što u telefonskom imeniku Islamabada (u prevodu grad islama, a Pakistan znači čista država, paki je na urdu jeziku čist, a stan je država)  imaju svi telefonski brojevi iz HRF-a. Tako da se može vidjeti u imeniku broj telefona na proizvodnji topova, tenkova, minobacača i sav proizvodni program firme sa imenima radnika na tim radnim mjestima.
Ja dobijam praznu kupolu tenka T59 na nosačima. Kupola nije na šasiji tenka, nego na postolju visokom oko 1,5 metar  koje ima četiri noge. To su standardna postolja za kupole koje sam viđao u svim fabrikama tenkova u kojima sam radio. Počinjem da radim standardne procedure provjere kupole. Da li kupola zadovoljava zahtjeve za ugradnju ovih naših sistema.
Malo me je čudilo to što ovi moji prethodnici nisu ništa uradili.  Ipak su bili tamo nekoliko mjeseci. Kasnije, nakon nekoliko godina, mi je razlog rekao pokojni Reuf, nosioc razvoja ovih naših sistema za tenk Vihor. Ali ne bih sad o tome.
Počinjem provjeru kupole, trenje ležaja kupole, i to na svakih nekoliko uglovnih stepeni, odnosno da vidim da li je dobar ležaj kupole u čitavom krugu.  U slučaju da ležaj nije dobar zna se desiti da kupola trese lijevo desno prilikom prelaska tog segmenta ležaja. Zna biti problema sa ovim trenjem ležaja kupole, naročito kod tenka T55 i to zbog posebnog zaptivajućeg prstena za podvodnu vožnju tenka, a koji se je nalazio oko ležaja kupole, te ga zaptivao. Međutim, tenk T59 nije bio predviđen u konstrukciji za podvodnu vožnju, ABHO i nuklearnu zaštitu, te nije bilo problema sa tim zaptivajućim prstenom koji bi mogao da pravi dodatno trenje kod okretanja kupole.
Onda kreću provjere topa. Najvažnija provjera je da top ide gore dole okomito na ležaj kupole. Zna se desiti da ramena topa, oslonac topa u kupoli, nisu dobro podešena, pa top ima bočno smicanje u hodu gore dole. Izmjerili smo to smicanje i bilo je nekoliko uglovnih sekundi, što je bilo prihvatljivo.  U slučaju da je ta greška bila veća morali bi izvaditi top sa kolijevkom topa iz kupole i pod jedan oslonac topa, lijevi ili desni staviti podlošku čiju bi debljinu prethodno proračunali, te vratili top i sve ponovili. Sad se je morala i baza nišanske sprave nageti na isti ugao bočno, jer nišanska sprava mora da prati top u čitavom opsegu uglova, po azimutu i po elevaciji sa minimalnom greškom. Koliko se sjećam ovdje smo podesili bazu sa greškom od  0,2 uglovne sekunde. Baza nišanske sprave je metalni prsten koji se ugrađuje na kupolu prije ugradnje nišanske sprave. Postavlja se na mjesto noćne nišanske sprave na tenkovima T55 i T59, ili na svoje, za to projektovano, mjesto na M84. Ispod baze se stavljaju podloške koje se proračunaju zavisno od smicanja topa bočno pri hodu gore dole, a i na osnovu nagiba mjesta za bazu u odnosnu na ležaj kupole. Nakon toga se baza zavrće specijalnim vijcima moment ključem na silu od 55 Nm.
Takođe smo izmjerili i trenja u pokretanju topa po vertikali, te izmjerili dobre rezultate. Brtve na hidrauličkom cilindru znaju da prave probleme, te povećaju trenje  koje kasnije može praviti probleme. U tenku se koriste dvije vrste hidrauličkog ulja za pokretanje hidraulike u kupoli.  Ulje može biti HUNT-S (hidrauličko ulje za niske temperature - sovjetsko) ili Aero Shell. Različitog su porijekla (sintetičko ili koštanog porijekla) , različitog sastava i različite hemije. Takođe imaju sasvim različite brtve, kožne ili gumene, te se ne smije zamijeniti ulje jednog tipa sa uljem drugog tipa bez zamjene brtvi, inače se brtve ubrzo raspadnu. Različita im je i boja, pa se lako razaznaje koje je ulje unutar hidraulike.  Samo se pogleda boja ulja u prozoru koji se nalazi na rezervoaru hidraulike. To je bitno kod dolijevanja ulja u hidrauliku, jer ako se jedna vrsta ulje pomiješa sa drugom, hidraulika je bespovratno uništena zbog hemije koja se javila kao reakcija u spoju ova dva ulja. U kupoli se još u hidraulici koristi i ulje Steol, ali ono je najčešće u kočnici topa koja koči top u hodu pri nazad kod opaljenja topa.
Nakon toga ide mjerenje izbalansiranosti topa. Za top se kod mjerenja težine daju dva podatka. Ljuljajuća masa topa i trzajuća masa topa. Ljuljajuća masa je masa topa zajedno sa kolijevkom topa i svom opremom na topu i kolijevci topa, a trzajuća masa je težina topovske cijevi, zadnjaka i zatvarača koji idu u nazad kod opaljenja topa, kao i mehanizama izbacivača koji izbacuju praznu čauru nakon opaljenja iz ležišta zrna.Na topu sa prednje strane, na onom proširenju topa koje služi da izvuče barutne gasove iz topa nakon opaljenja, nalaze se balansni prstenovi, a na drugoj strani topa, na zadnjem dijelu kolijevke topa se takođe mogu naći balansna opterećenja. Svrha nalansnih opterećenja je ravnoteža dijelova topakoji je na klackalici, na ramenima topa, tako da kad su isključeni svi pogoni na topu top se može lagano, jednim prstom pokretati gore dole.
Iduća provjera je bočno smicanje topa u kupoli. Na zadnjak topa djelujemo silom od 5000 N i mjerimo koliko se top smakeo bočno u kupoli. Tu smo postavili hidrauličku auto dizalicu sa manometrom koju smo oslonili od vjenac kupole, a drugi kraj dizalice postavili na zadnjak topa i postigli silu koja treba, te smo  izmjerili  zadovoljavajuće rezultate.
Iduća provjera je zazor u uškama hidrauličkog cilindra koji pokreće top po elevaciji, te smo i tu izmjerili zadovoljavajuće rezultate u gornjoj i donjoj uški hidrauličkog cilindra.
Nakon toga sam izmjerio mrtvi hod u pogonu kupole po azimutu. Pogon kupole je elektromotor koji na izlaznoj osovini ima par prednapregnutih uparenih zupčanika koji se uzubljuju u zupčanik ležaja kupole. U slučaju da tu ima neki zazor, mrtvi hod, može doći do klaćenja kupole, samooscilovanja, lijevo desno, za ugao mrtvog hoda, a što nam se prije dešavalo. Taj se zazor može podesiti, te smo ga malo podesili. Međutim, preduboko uzubljen pogonski zupčanik zna biti problem, jer svaki ležaj kupole ima malu, dozvoljenu, ovalnost  koja, u segmentu gdje ovalnost ide u minus, može dovesti do krivljenja izlazne osovine pogonskog motora. Isto krivljenje osovine pogonskog motora se može desiti i kod predubokog uzubljenja zupčanika na povratnoj vezi u slučaju da je tenk na bočnom nagibu, a u tu stranu na koju je tenk naget na bočnom nagibu postoji preduboko uzubljenje.
Iduća provjera je kašnjenje opaljenja.  Dozvoljeno kašnjenje od stiskanja okidača topa pa do izlaska topovskog zrna na usta cijevi je 55 milisekundi. U sistemu postoji predikcija za tačan pogodak. Malo je to sve komplikovano za objašnjenje. ali sistem zna kada će biti ispunjeni uslovi za pogodak u metu, te daje dozvolu za opaljenje iz topa 55 milisekundi prije pojave ispunjenih uslova za opaljenje iz topa, odnosno ulazak u nešto što se zove "kapija vatre". Matematika balistike topa se računa od zrna na ustima topovske cijevi. Ono što je prethodilo tome se zove opaljenje. U mehanizmu opaljenja postoje relei i mehanički mehanizmi koji imaju svoje kašnjenje i zbir tih svih kašnjenja ne smije preći navedeno vrijeme. Kašnjenje mehanizma opaljenja se mjeri sa prepravljenom čaurom u kojoj smo prepravili kontakt na upaljaču na dnu zrna, čaure, te smo signal koji se pojavljivao sa dna čaure mjerili osciloskopom po jednom kanalu, a na drugom kanalu je bio signal sa okidača topa. I tu smo izmjerili zadovoljavajuće rezultate. U ovo vrijeme se uračunava i reagovanje inicijalne kapisle na dnu čaure granate ili na dnu barutnog punjenja (na tenkovima gdje je dvodjelno punjenje topa, kao što je M84, T72 itd).  Na jednom radnom ručku u Kuvajtu direktor fabrike Pretis Vogošća,  pukovnik u penziji Mensur Šaćirović  mi je rekao da je vrijeme kašnjenja na inicijalnim kapislama za municiju za tenk M84 (T72) 32 milisekunde. To znači da je za sve ostalo preostalo oko 20 milisekundi, jer otprilike sva municija ima iste inicijalne upaljače. Inače, Mensur Šaćirović je kao nabolji pitomac dvadeset sedme klase na Vojnoj akademiji u Beogradu otišao da studira na Politehničkoj vojnoj akademiji u Moskvi gdje je sedam godina učio konstrukciju artiljerijske municije, te je u bivšoj nam državi bio najveći stručnak za tu oblast.
Nakon toga smo trebali da počnemo sa ugradnjom našeg sistema.  Najvažnija stvar u svemu je referentna tačka kupole. Početna tačka svih mjerenja tačnosti na tenku. Nula sistema. To je ona kvadratna ploča na vrhu kupole, između otvora za posadu, odnosno između otvora nišandžije i komandira na tenkovima T72, M84, T80, T84 itd, ili između otvora punioca topa i komandira tenka na T54, T55, T59, itd.
Morao sam naći nula stepeni, minuta i sekundi nagiba, uzdužnog i poprečnog na toj ploči dimenzija 10x10 cm. I stavim kvadrant na tu ploču, vrtim kupolu u krug i pokušavam da dobijem nagib od nule. I tu gubim nekoliko sati jer mi nešto nije u redu sa kupolom. Ne mogu početi sa radovima, jer nemam referentnu tačku. Završavam taj radni dan i iz hotela zovem radnog kolegu Reufa u Banja Luku. Opisujem mu probem, a njegov odgovor je bio da ispod jedne noge postolja na kojem je kupola stavim jedan papir A4. I ništa više. Sutradan to radim i naginjem postolje kupole sa debljinom papira A4. I dobijam referentnu tačku kupole. Našao sam nulu u obe ravni. Možda je sad nekima jasno o kojoj tačnosti se ovdje radi.
Počinjem montažu nišanske sprave. Standardna procedura koja je dosta komplikovana, ali je postupak već bio uigran, tako da tu nije bilo problema. Paralelno sam počeo i imontažu kablaže kupole, jer nišanska sprava onemogućava pristup u kupoli iza nje, a tu je dosta bitna elektronika koja se mora ugraditi.  Idućih desetak dana ugrađujem dijelove sistema u tenk. Pomagali su mi radnici iz fabrike, a odmah do našeg tenka su bili Kinezi koji su radili neku novu modifikaciju u prepravci tenka T59 na tenk T69.  Kasnije sam, nakon nekoliko godina, dok sam radio u Kini, u fabrici tenkova, sreo nekoliko Kineza iz te ekipe. Oni su mene prepoznali. Ja njih nisam , jer su mi Kinezi tada bili svi isti.
Sva ova mjerenja radim sam. Pomažu mi dvojica radnika iz Zraka i lokalni mehaničari, varioci i bravari koji su nam dati na ispomoć. Engleski, od naše ekipe govorim samo ja. Komercijalista Miloš je bio sa nama u fabrici prva dva dana, a onda je ostajao u hotelu i nije išao sa nama u fabriku. Kasnije sam vidio i razlog. Iz hotela je poslao stotine faksova na adrese u SFRJ i predstavljao se je kao biznismen iz Pakistana, te je nudio različite načine saradnje.
Kad sam domaćinima rekao da sam učestvovao u operaciji Pustinjska oluja, te da sam bio u Meki, u Saudi Arabiji, za domaćine, za radnike u hali, kao i za nekoliko pakistanskih oficira koji su radili sa nama postao sam Hadži.  Što bi se reklo veoma poštovani. Za mene su sva vrata tada bila otvorena.

Počinjem montažu standardne opreme koja se nalazi u kupoli tenka. Ova fabrika tenkova je i veliki remontni zavod. Kad tenkovi dođu na remont rastave se, te se svaki dio tenka remontuje i ostavi u magacin, pa kad se nakon remonta šasije i kupole tenk počne sastavljati uzimaju se dijelovi iz magacina i tako počinje sastavljanje. Imao sam kinesku kupolu, engleski top, rusku hidrauliku elevacije, mislim da je amplidin (elektromotorni pojačavač ) bio iz Poljske (imao je na sebi ono koso precrtano slovo L, a koje ima samo u poljskoj abecedi). Dijelovi kablaže su iz različitih zemalja. Tenk T55 se je pravio u tri države, ali se je remontovao u skoro svakoj državi gdje je bio u upotrebi, kao i tenk T59. Pravio se je u Kini, ali se je i on remontovao u svakoj državi gdje je bio u upotrebi. I onda su se skoro sve te države rješile velikog broja tih tenkova tako što su ih prodali Iraku. Irak sa tim tenkovima napada Kuvajt u avgustu 1990 godine. Irak gubi rat, tenkovi ostaju zarobljeni u Kuvajtu i jednom dijelu Iraka, te se kao takvi poklanjaju Pakistanu koji ih dovozi u ovaj remontni zavod na remont. I tu ja dolazim do tih dijelova. Svi su oni remontovani, ispravni i čekaju ugradnju u neki tenk. Takođe postoje i velike razlike u opremi u različitim dijelovima u ovim tenkovima zavisno od godišta proizvodnje, kao i nebrojeno mnogo modifikacija koje su rađene na ovim tenkovima po svijetu. Dok sam bio u Kuvajtu, nakon operacije Pustinjska Oluja, gledao sam kako Pakistanci, pakistanska vojska, odvoze tenkove ili ostatke tenkova, kao i ostala borbena vozila u luku Doha blizu Kuvajt sitija. Moja ekipa u Kuvajtu se je stalno kretala po pustinji za tenkovima M84 i nalazila različite oklupine tenkova ili ostatke tenkova i drugih vozila. Često smo po njima i nešto pisali sprejem, da ne kažem šarali.
Radim na montaži dijelova u tenk i nisam mogao da uklopim različite dijelove opreme, te tražim da odem u magacin remontovanih dijelova. Ni tu ne nalazim potrebne dijelove, tražim da odem na jednu veliku poljanu iz remontnog zavoda, te tu nalazim nekoliko tenkova i borbenih oklopnih vozila na kojima sam pisao (šarao) sprejem u Kuvajtu.
Privodim kraju montažu opreme i tražim od domaćina da mi da napajanje 26 volti koje ću spojiti u kupolu i nastaviti rad, međutim, dobijam ispravljač za startovanje tenkovskog motora koji mi ne odgovara zbog pulsirajućeg napona. Tražim prespajanje ovoga ispravljača preko akumulatora koji bi mi filtrirali napon. Domaćinima nije jasan problem, te sam uzeo nekoliko akumulatora na kolicima, te sam našao jedan sklop koji služi za startno preklapanje (u tenku je napon 26 volti, ali se motor starta sa 50 volti napona i za to služi blok startnog preklapanja), a na njemu sam imao sve potrebne kontakte, te sam tako napravio napajanje kupole. Na ovome svemu gubim jedan dan.
Puštam napajanje u kupolu i istog trenutka se javlja vatra iz amplidina. Pravi požar. Gasim napajanje, a domaćini gase vatru. Skidamo amplidin i gledamo o čemu se radi. Našli smo grešku u kablaži amplidina. Izgleda da je napravljena greška u remontu. Mjenjam amplidin sa istim (najvjerojatnije poljskim, jer je na sebi u oznaci imao ono precrtano slovo L). Međutim, zbog velike struje koja se je javila u kablaži došlo je do pregrijavanja kablaže, te sam morao i to zamijeniti. I tu gubim veliki dio radnog dana.
Sutradan nastavljamo sa montažom i ispitivanjem sistema. Na pola ispitivanja tačnosti otklona nišanske sprave  ispada nam teodolit sa kojim smo ispitivali tačnost otkolona nišanske sprave po elevaciji i azimutu i razbija se. Pada sa visine oko dva i po metra na beton. Postaje neupotrebljiv. Nemamo rezervni. A moramo da ispitamo sistem.  Zbir svih grešaka koje se pojave u sistemu ne smije prijeći oko dvije uglovne sekunde. U ovakvim sistemima koji se prave za vojsku uobičajeno da se sve jedinice izražavaju u artiljerijskim hiljaditim.  Jedan hiljaditi, artiljerijski, je ugao koji zaklapaju stranice trokuta od jednog metra visine na jednom kilometru razdaljine. Dakle, meta koja je visoka jedan metar na razdaljini kilometar zaklapa jedan hiljaditi. Međutim, postaoje dvije vrste hiljaditih. Ruski i američki. U JNA se koristio ruski sistem, a ovaj smo posao radili na tržištu gdje se je koristio američki hiljaditi. Matematika u uglovnim stepenima je ista, samo je prikaz drugačiji. Isti je slučaj i u tenku M84 koji smo radili za Kuvajt. Razlika između ova dva načina prikaza u hiljaditim je u načinu zaokruživanja broja Pi. 3,14.  Pun krug je dva Pi radijana. Zbog lakđeg računanja Rusi su broj Pi zaokružili na 3, a amerikanci na 3,2. te tako ruski pun krug ima 6000 artiljerijskih hiljaditih, a američki pun krug ima 6400 hiljaditih.
Međutim, nama je taj dan razbijen teodolit, te nismo mogli nastaviti mjerenje tačnosti opreme koju smo ugradili u tenk. Nismo mogli naći drugi teodolit u fabrici gdje smo radili. naše ispitivanje se sastojalo u davanju određenih komandi sistemu,, kao što je daljina do cilja, a sistem je morao da otkloni optiku nišanske sprave za tačno određani ugao. Taj ugao se zove korigovani tablični ugao. Korigovani tablični ugao se sastoji od tabličnog ugla koji se dobije iz tablica gađanja za određenu municiju i određeni top plus odskočni ugao za određeno oruđe, Svaki tenk skače kod gađanja. taj ugao je dosta mali, ali se mora dodati u računicu gađanja.
Kod ovog našeg tenka, a i ostalih artiljerijskih mašina korigovani tablični ugao je ugao između linije topa i linije nišanske sprave. Ovaj ugao postoji po visini (gore dole, elevaciji) i po pravcu (lijevo desno, azimutu).

Pozdrav

Vlado
   
Logged
Pages:  1 ... 11 12 13 14 15 [16]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.018 seconds with 23 queries.