PALUBA
March 28, 2024, 11:15:42 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Organizacija, namjena i upotreba KoV JNA  (Read 14003 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Perun
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 668


« on: December 22, 2019, 05:34:13 pm »

Odbrambeni boj divizije KoV (pd, mtd, md) prema gledištu JNA iz 1985. godine najčešće se izvodi u određenoj zoni na frontu čije dimenzije mogu biti znatno veće od dimenzija zone odbrane jedinica u 2. svjetskom ratu i ratovima vođenim poslije njega.
Odlučujući utjecaj na povećanje dimenzija zone imaju:
- narasle vatrene mogućnosti savremenog oružja, naročito nuklearnog
- i veliki broj različitih subjekata i borbenih i neborbenih sredstava koja se angažuju u boju.
Dimenzije zona združenih taktičkih jedinica veće su skoro za 2,5 puta u odnosu na klasične bojeve iz 2. svjetskog rata.
Proračunske norme dimenzija zone odbrane združenih taktičkih jedinica određuju se na osnovu: broja bataljona (pukova, brigada) u sastavau prvog ešelona, broja položaja koje združena taktička jedinica (ZTJ) može jednovremeno da posjedne i brani, odstojanja između položaja (da dejstvo nuklearnog oružja taktičke namjene ne zahvati snage na oba položaja, da je moguć prihvat snaga sa jednog na drugi položaj i kontinuirano izvođenje odbrambenog boja po dubini), mogućnosti podrške i drugo.
Tako se proračunske norme zone odbrane brigade kreću u granicama 10-15 km na ravničarskom zemljištu i oko 20 km na planinskom zemljištu po frontu i 15-20 km po dubini, a divizije 40-80 km po frontu i oko 40-50 km po dubini.
U rješavanju raznih taktičko-operativnih zadataka u školama i u trupi (ŠRV i KŠRV) i pri izvođenju vježbi i manevara sa jedinicama, veličine zona odbrane ZTJ su u načelu znatno veće i za diviziju KoV iznose i do 100 km po frontu i dubini. Ovo je uslovljeno izvođenjem odbrane po pravcima i postojanjem većih međuprostora na kojima se angažuju jedinice TO.
Povećanje dimenzija zone, odnosno povećanje odstojanja i rastojanja između elemenata borbenog rasporeda (rastresitost) ne smije negativno utjecati na grupisanje snaga i izražavanje težišta na izabranom pravcu. Ovo se u uslovima bivše SFRJ osiguravalo pravilnim angažovanjem jedinica JNA i TO i drugih subjekata ONO i DSZ na čitavoj dubini i širini zone obrane.
U praksi (KŠRV, zajedničke taktičke vježbe i slično) bilo je primjera da u okviru zone dejstva divizije KoV dejstvuje druga divizija (partizanska divizija JNA ili partizanska divizija TO), kojoj se u okviru jedinstvene zone određuje prostorija za dejstvo (na teže prohodnom zemljištu i u međuprostorima). Iako se dejstva ovih jedinica usklađuju, postavljalo se pitanje opravdansoti ovakvog rješenja.
 

Prema analizama raznih vježbi, a zavisno od konkretnih uslova, zona odbrane divizije KoV može biti veličine od 2000 do 7000 km2. U zoni se može naći oko 50000 do 450000 stanovnika, brojna naselja seoskog i gradskog tipa, teritorijalno podijeljenih u 2 do 20 opština, s velikim brojem MZ (mjesnih zajednica) i OUR (osnovnih organizacija udruženog rada).
Pored toga u zoni se pod oružjem može naći 10000 do 50000 ljudi, pa i više svrstanih u brojne jedinice, komande, štabove i ustanove TO (teritorijalne odbrane) različitih veličina što često čini značajnu snagu, često brojniju od jedinice nosioca b/d (borbenih dejstava). Divizija KoV ovisno o tipu - sastavu može imati od 14499 do 17260 ljudi (okvirna - približna brojna stanja). Pored naoružanog dijela stanovništva u zoni se nalaze i druge organizovane snage društva koje imaju veliki utjecaj na izvršenje zadatka, primjenjujući različite oblike borbe i opštenarodnog otpora.

U zonama ZTJ (združenih taktičkih jedinica) moglo se očekivati prema iskustvima iz dotadašnjih vježbi različiti broj štabova TO (teritorijalne odbrane) kao učesnika u sadejstvu i organa DPZ (društveno-političkih zajednica), DPO (društv.-polit. organizacija), OUR-a kao učesnika u saradnji.
a) sadejstvo:
- u zoni divizije: 1 Zn (zonski) ŠTO (ili regionalni) i 2-4 Op (opštinska) ŠTO (svega 3-4)
- u zoni brigade: 10 OpŠTO i 3-5 ŠTO MZ (svega 4-5)
- u zoni puka: 1-3 ŠTO MZ
b) saradnja:
- u zoni divizije: 9-12 organa DPZ, 18-30 organa DPO, 70-110 organa OUR (100-150 učesnika u saradnji)
- u zoni puka - brigade: 6-8 organa DPZ, 24-36 organa DPO, 5-32 organa OUR (35-37 učesnika u saradnji)
- u rejonu odbrane bataljona: 1-3 organa DPZ, 6-8 organa DPO i do 2 organa OUR (7-13 učesnika u saradnji).

Ovako veliki broj subjekata u zoni obrane divizije KoV ukazuje na složenost organizovanja sadejstva i saradnje.
Prema tome u zoni dejstva divizije KoV pored njenih formacijskih snaga (od 14499 do 17260 ljudi) mogu se naći još:
4-5 brigada TO, 10-12 Od (odreda) TO, 1 ZnŠTO i 10-12 OpŠTO, 60-70 ŠTO (MZ i OUR), 300-350 odjeljenja - vodova i četa TO i MZ; 300-400 grupa, odjeljenja i četa OUR; 300-400 MZ; 300-400 stanica ratne milicije, sa blizu 50 hiljada naoružanih ljudi.

Iskustva sa jedne opitne KŠRV (komandno-štabna ratna vježba) iz maja 1982. godine
Pored komandi i jedinica divizije KoV u njenoj zoni zadatke su izvršavali štab TO jedne operativne zone TO, 7 OpŠTO i brojne jedinice TO sa preko 15000 vojnika i starješina (1 brigada TO, 4 OdTO, 25 čTO, 21 vTO, 16 čMZ, 80 vMZ, 85 oMZ, 6 čOUR, 40 vodova i 87 odjeljenja OOUR itd.)
Iz sastava struktura van oružanih snaga u zoni divizije izvršavale su raznovrsne zadatke jedinice narodne milicije (2 bataljona, 5 četa i 1 vod sa oko 900 pripadnika).
U štabovima i jedinicama radne obaveze angažovalo se preko 500 pripadnika itd.
Iz struktura van oružanih snaga samo kroz navedene oblike u zoni spomenute divizije bilo je angažovano oko 40000 ljudi.
Na uspjeh oružane borbe i borbe u ONOR-u (opštenarodnom odbrambenom ratu) ovakva struktura i broj učesnika utječe vrlo pozitivno, ali uzrokuje dosta složeno rukovođenje i komandovanje.
U navedenom primjeru komanda divizije KoV u zoni veličine 5700 km2 (načelno zona širine 75 km i dubine 75 km) kao nosilac borbe i otpora, treba svojim sistemom RiK-a (rukovođenja i komandovanja) usmjeriti pored svojih snaga (od 12 do oko 14 hiljada) još i oko 15000 pripadnika jedinica i štaboba TO i 40000 pripadnika struktura ONO (opštenarodne odbrane) van oružanih snaga.

Svaka opština načelno prema svojim mogućnostima i potrebama formira različite jedinice prostorne strukture: 1-3 OdTO, 3-6 samostalnih četa TO i više samostalnih vodova. Pored ovih formira se i određeni broj jedinica za druge namjene: inžinjerijske, ABHO, izviđačke, diverzanstke, protivdiverzantske, jedinice CZ i druge. Snage TO brojno obuhvaćaju oko 3,5 % od ukupnog broja stanovnika. Veći broj jedinica kvalitetnijeg sastava i naoružanja formira se u gušće naseljenim dijelovima zemlje i gradovima, industrijskim i drugim centrima na prostorijama u zahvatu strategijsko-operativnih pravaca.

Treba imati u vidu i činjenicu da ravnomjeran raspored snaga po frontu i dubini i težnja da se bude jednako jak na svim pravcima, dovodi do rasipanja snaga, njihove neefikasnosti i na kraju do poraza. Prema tome snage u boju treba grupisati tako da se osigura nadmoćnost u određenoj zoni ili na određenom pravcu.
Polazeći od veličine sukobljenih strana i prostora na kome se izvode b/d, boj najviših združenih taktičkih jedinica nadilazi bojeve koji su vođeni u 2. svjetskom ratu i sve više se približava nivou operacije.

 
 
NAPADNI BOJ NA FRONTU (Boj na kopnu, 1985.)

- ZTJ dobivaju zonu napada, a osnovne taktičke jedinice (četa i bataljon) pravac napada

- širina zone napada prema iskustvenim normama:
a) puk = 4-6 km
b) brigada = 6-8 km
c) divizija = 20-40 km

- ZTJ nikada ne napada na cijeloj širini zone, već na izabranim pravcima napada
- pravac glavnog udara je samo jedan gdje se angažuju glavne snage
- pomoćnih pravaca ima više = 1-3 (na njima se angažuju pomoćne snage)
- u okviru pravca svakoj jedinici određuje se front napada

- osnov za određivanje fronta napada ZTJ je front napada bataljona = 1-1,5 km angažovanih u 1. ešelonu pukova-brigada i veličina međuprostora između bataljona = 1 km te između pukova-brigada = 3-5 km

- elementi zone:
· polazni položaj (linija razvoja)
· jurišni položaj
· položaji (objekti) bližeg i sljedćeg zadatka, odnosno narednih (uzastopnih-dnevnih) zadataka
· linija uvođenja 2. ešelona ili rezervi i drugih elemenata
- jurišni položaj na udaljenu 100 do 400 m od p/k neprijateljeve odbrane
- prednja granica polaznog položaja na udaljenosti od 1 km u odnosu na jurišni položaj
- linija razvoja na udaljenu 1-3 km od jurišnog položaja ili 3-5 km ako se po p/k neprijateljeve odbrane ostvaruje nuklearna vatra

- dubina polaznog položaja:
· za pješadijski bataljon = 2 km
· za puk – brigadu = 4-8 km
· za diviziju KoV = 15-20 km (mjereno od prednje do zadnje granice polaznog položaja)

- odnos snaga najmanje 3:1 u korist napadača (norme iz 2. svjetskog rata)

- glavne snage čine do 2/3 ukupnih snaga
- 1. ešelon = 1/2 do 2/3 ukupnih snaga i sredstava (realizuje bliži zadatak)
- 2. ešelon = 1/3 ukupnih snaga (sljedeći zadatak); treba težiti uvijek da bude motorizovan ili mehanizovan

- kretanje 2. ešelona ili rezerve iza 1. ešelona na odstojanju za puk-brigadu = 4-8 km, a za diviziju KoV = 8-12 km
- 3. ešelon izuzetno (slično kao i 2. eš.)
- rezerva u puku-brigadi = do bataljona
- rezerva u diviziji KoV = do dva bataljona

- zona prikupljanja na udaljenju jednodnevnog marša od p/k neprijateljske odbrane:
- za motorizovane kolone oko 70-100 km
- za nemotorizovane kolone 25-30 km
- za mbr - okbr 100 km

- očekujući rejon na udaljenu od p/k neprijateljeve odbrane na oko 2 sata kretanja:
- za motorizovanu brigadu = 15-30 km
- za pješadijsku brigadu = 8 km
- za mbr - okbr = 30-40 km

- veličina očekujućeg rejona (zone prikupljanja)
- puk = 70-100 km2
- pješadijska (motorizovana) brigada = 120-180 km2;
- mehanizovana brigada i oklopna brigada = 100-150 km2
- divizija = 550-650 km2
Logged
Perun
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 668


« Reply #1 on: December 22, 2019, 05:41:33 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* img091.jpg (613.26 KB, 2550x3509 - viewed 130 times.)

* img090.jpg (767.3 KB, 2550x3509 - viewed 102 times.)
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #2 on: January 12, 2020, 02:16:59 pm »

Karakteristike i namjena divizija KoV
 

Divizija KoV je najviši formacijski združeni taktičko-operativni sastav i predstavljao je značajan element KoV JNA do reorganizacije 1988. godine.

Prema namjeni, opremljenosti, zadacima i formacijskom sastavu u sklopu kopnene vojske nalazila su se četiri različita tipa divizija KoV:

         - pješadijske divizije (pukovskog sastava, brigadnog sastava i mješovitog brigadno-pukovskog sastava)

         - motorizirane divizije (mješovitog brigadno-pukovskog sastava i brigadnog sastava)

         - mehanizirane divizije (pukovskog sastava i brigadnog sastava)

         - i lake divizije (brigadnog sastava) – 1980. godine partizanske divizije preimenovane su u lake divizije; u toku 1986. godine lakim divizijama i brigadama vraćen je naziv partizanska divizija i brigada

 

Divizija KoV je združena jedinica i mogla je, zavisno od mjesta, uloge i zadataka koji se predviđaju planom upotrebe u oružanoj borbi, imati u svom sastavu različit broj i vrste pukova ili brigada i drugih rodovskih jedinica (bataljona i diviziona):

         - pukovi: pješadijski pukovi, motorizirani pukovi, mehanizirani pukovi, oklopni puk, artiljerijski pukovi

         - brigade: pješadijske brigade, motorizirane brigade, mehanizirane brigade, brdske brigade, lake (partizanske) brigade; neke divizije umjesto mješovitih protivoklopnih artiljerijskih diviziona imale su mješovite protivoklopne artiljerijske brigade, čiji je sastav isti kao i u korpusima

 

Divizija KoV bila je osposobljena za izvođenje raznovrsnih b/d u zahvatu operativno-taktičkih pravaca ili na širim operativnim prostorijama. U stanju je da objedinjava dejstva ne samo rodova KoV JNA već i drugih snaga, učesnika borbe i otpora u određenoj zoni, kao i jedinica TO. Komanda divizije je u zoni svoje odgovornosti nosilac planiranja i angažiranja svih snaga i sredstava za vođenje oružane borbe i pružanje svih vrsta otpora agresoru.

 


Pješadijska divizija
 

Prema organizacijsko-formacijskim rješenjima do 1985. godine, pješadijska divizija mogla je biti brigadnog, mješovitog brigadnog i pukovskog i pukovskog sastava sa oklopnim pukom ili oklopnim bataljonom ili bez njih. Sve prednosti brigadnog u odnosu na pukovski sastav, neposredno se reflektiraju i na jačinu i ukupnu sposobnost divizije. Pješadijska divizija u svom sastavu mogla je imati više vrsta brigada.

 

Novi kvalitet u diviziji KoV posebno je izražen u organizacijsko-formacijskim rješenjima dosta jakih pješadijskih bataljona stalne formacije, većom integracijom rodova i uvođenjem novog naoružanja u bataljone. Time su bataljoni osposobljeni i za izvođenje samostalnih dejstava. I dalje je ostao problem pokretljivosti pješadijskih bataljona. Iako je bataljon u svom sastavu imao nekoliko desetina motornih vozila za prevoženje ili vuču oruđa, transport opreme, municije i dijela ljudstva, streljački vodovi se ne prevoze, što je bila velika manjkavost. Da su se streljački vodovi mogli prevoziti, povećala bi se pokretljivost pješadijske divizije u cjelini i ona bi se izjednačila sa mogućnostima koje je tada imala motorizirana divizija.

 

Zavisno od mjesta, lokacije i namjene, svakoj diviziji određena je i njena klasifikacija (A, B ili R sastava), što i opredjeljuje njenu popunjenost, opremljenost i ulogu, posebno u slučaju iznenadne agresije i u početnom periodu rata. Sa mirnodopskim sastavom divizija uvijek može da se angažira u borbi protiv VD, oklopnih i mehaniziranih snaga agresora i slično. Zbog toga su divizije «A» klasifikacije i u miru bile raspoređene i orijentirane prema najosjetljivijim i najznačajnijim pravcima na vojištu.

Prema jednoj organizacijskoj varijanti iz 1985. godine, vatrene mogućnosti pješadijske divizije iznosile su 63,8 tona čelika u minuti.

Od ukupnog broja ljudi:

         - borbeni dio = 47,6 %

         - dio za podršku = 28,9 %

         - dio za protivoklopnu borbu = 17 %

         - dio za RiK = 6,5 %

Pješadijska divizija "A" klasifikacije prema planu "Drvar-1" iz 1959. godine imala je vatrenu moć 32,5 tona čelika u minuti. Pješadijska divizija "A" klasifikacije prema planu "Drvar-2" iz 1964. godine imala je vatrenu moć 50 tona čelika u minuti, a pješadijska divizija "B" klasifikacije 45,6 tona čelika u minuti
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #3 on: January 20, 2020, 11:31:51 pm »

Motorizirana divizija
 
Znatno je pokretljivija od pješadijske jer se njen sastav prevozi. Motorizirana divizija se smatrala prijelaznom fazom između pješadijske i mehanizirane divizije.
Namijenjena je za upotrebu na prohodnom i komunikativnom zemljištu pa se tako u miru i raspoređuje.
Motorizirana divizija mogla je biti u organskom sastavu armije ili je imala posebnu ulogu zavisno od planova upotrebe i vrste agresije. Predviđalo se da divizija može biti i u sastavu korpusa, prvenstveno motoriziranog.



Mehanizirana divizija

Mehanizirana divizija imala je velike vatrene mogućnosti, pokretljivost i silinu udara i bila je u stanju da se suprotstavi jačim oklopnim snagama agresora.
Imala je savremena sredstva za POB, PVO i zaštitu od NHB sredstava.
Takva divizija nije pogodna za upotrebu na brdsko-planinskom zemljištu, ali joj na manevarskom zemljištu prijevozna sredstva mogu ubrzati izvršenje zadataka.
Mehanizirana divizija predstavljala je respektivnu udarnu i manevarsku snagu kojom se moglo bitno utjecati na tok napadnih i odbrambenih dejstava u zahvatu osnovnih operativno-strategijskih pravaca. Raspoređivala se na težištu dejstva armije.
Divizija je imala visoke manevarske i ukupne borbene mogućnosti i bila je sposobna za brzo nanošenje udara i prenošenje borbenih dejstava na više pravaca. U odnosu na cilj i karakteristike dejstava mogla se naći u bilo kojem borbenom ešelonu armije što joj je omogućavala visoka materijalno-tehnička opremljenost i formacijska struktura.

Mehanizirana divizija mogla je biti brigadnog (32. md)  ili pukovskog sastava (1. pgmd). Divizija je imala mehanizirane brigade i pukove, mješoviti artiljerijski puk i druge jedinice rodova i službi. Tendencija je bila sredinom 80-ih godina, a i potreba, prelazak ove divizije na brigadni sastav.
Ukupna vatrena mogućnost mehanizirane divizije do 1985. godine iznosila je 75,2 tone čelika u minuti.

Transformacija OMJ (oklopnih i mehaniziranih jedinica) u periodu od 1976. do 1985. godine odvijala se kroz svestranu primjenu i oživotvorenje koncepta mješovitih borbenih sastava, radi njihovog što većeg osamostavljivanja u izvršenju borbenih zadataka. Vršena je veća integracija mehaniziranih jedinica u oklopne.
Formiranje mehaniziranih divizija u ovom razdoblju predstavlja utemeljenje preobražaja klasičnih pješadijskih (motoriziranih) divizija, dovodeći pred kraj ovog razdoblja i do formiranja 12. MK - mehaniziranog korpusa (Naredba SSNO st. pov. Broj 917-1 od 6. juna 1984. godine).
Formiranjem mehaniziranih divizija i mehaniziranog korpusa ne isključuje se postojanje samostalnih oklopnih brigada u sastavu armija koje su komandantu armije omogućavale da i dalje ima na raspolaganju značajne oklopne snage za selektivno izražavanje težišta u operativnom rasporedu armije, za manevar i udar kad se u toku napadne ili odbrambene operacije za to ukaže potreba.

Koncept mehaniziranih divizija iz temelja je potresao i doveo u pitanje dotadašnju ulogu i profil oklopnih pukova koji su u sastavu pješadijskih divizija koncipirani za NPP na klasičan način, tj. bez mehaniziranih pješadijskih i drugih dijelova koji bi mu omogućivali samostalnu borbenu upotrebu. Oklopni pukovi su se postepeno ukidali po mjeri formiranja motoriziranih i mehaniziranih brigada i divizija.  
Oklopne jedinice u sastavu pješadijskih, za razliku od samostalnih oklopnih jedinica, ostale su i dalje neophodna potreba i trajno opredjeljenje tako da su u nekim pješadijskim divizijama ostali i dalje oklopni bataljoni bez značajnih izmjena. Motorizirane brigade, zavisno od pravca početne upotrebe i materijalnih mogućnosti, mogle su imati 2 oklopna bataljona i 2 motorizirana bataljona, odnosno 1 oklopni bataljon i 3 motorizirana bataljona. Postojale su i motorizirane brigade sa 4 motorizirana bataljona bez oklopnog bataljona.

Proces transformacije pješadijskih (motoriziranih) divizija u mehanizirane divizije odvijao se postepeno, od jedne mehanizirane brigade i tri motorizirane brigade na početku do tri mehanizirane i jedne motorizirane brigade na kraju evolutivnog procesa (32. md). U perspektivi motorizirana brigada trebala je da preraste u mehaniziranu brigadu čime bi mehanizacija osnovnih pješadijskih jedinica u diviziji bila potpuna.

U prijelaznom periodu predviđena je i mogućnost da se mehanizirana divizija u početku formira od pukova, jedan oklopni puk, dva mehanizirana puka i jedan motorizirani puk (1. pgmd), da bi se postepeno pukovi transformirali u brigade.

Motorizirane jedinice po osnovnim karakteristikama (oklopna zaštita, vatrena moć i pokretljivost) nisu odgovarajući borbeni sastavi koji mogu pratiti mehanizirane jedinice i s njima efikasno sadejstvovati.
I među mehaniziranim jedinicama unutar divizije postojale su značajne razlike koje su proizlazile iz različite opremljenosti osnovnih jedinica (mehaniziranih bataljona) sa OT M-60 ili BVP M-80.

Prema okvirnim proračunima iz sredine 80-ih godina vatrena moć mehanizirane brigade, koja je imala 58 OT M-60 P i 24 OT M-60 PB i 63 tenka T-55, mogla je iznositi 28,1 t čelika u minuti, dok je vatrena moć mehanizirane brigade (punog sastava) sa 82 BVP M-80 i 83 tenka T-55 iznosila oko 38 t čelika u minuti.  
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #4 on: January 25, 2020, 11:27:05 pm »

U oklopnim i mehaniziranim jedinicama osnovu organizacije činili su tenkovi kao borbene jedinice i mehanizirana odjeljenja različito opremljena. Iz te osnovne razlike u brojnom stanju i opremljenosti mehaniziranih odjeljenja proizlazile su razlike u vodovima, četama i bataljonima što se u krajnjem odrazilo na organizacijsko-formacijsku strukturu mehaniziranih brigada i divizije. U početnoj fazi sva mehanizirana odjeljenja unutar divizije nisu bila unificirana.

Prema F-84 mehanizirano odjeljenje opremljeno BVP M-80 imalo je 10 ljudi. U lično naoružanje mehaniziranog odjeljenja spadaju 2 APi 7,65 mm M61, 6 AP 7,62 mm M70, 2 PM 7,62 mm M72. U formacijsko naoružanje BVP spadaju top 20 mm M55, spregnuti mitraljez 7,62 mm PKT, protivoklopni lansirni uređaj 9S402, 2 ručna raketna bacača 64 mm M80 «Zolja». Mehanizirano odjeljenje činila su 3 člana posade: komandir odjeljenja (AP), operator POLK – nišandžija na topu (APi) i vozač borbenog vozila (APi), a ukrcni dio imao je 7 ljudi: 2 puškomitraljesca (2 PM) i 5 strijelaca (5 AP) od kojih je 1 zamjenik komandira odjeljenja.

Mehanizirano odjeljenje na OT M-60P prema F-84 imalo je 12 ljudi, od kojih su 3 člana posade: vozač (APi), nišandžija na PAM (APi), mitraljezac koji je ujedno radiofonista (AP), dok je ukrcni dio činilo  9 ljudi: komandir odjeljenja (AP), 2 puškomitraljesca (2 PM), 5 strijelaca (5 AP), 1 operator POLK (AP). U pojedinim oklopnim transporterima M-60P mogla su se, prema potrebi, smjestiti i 2 POLK 9K11, tako da je u tom slučaju odjeljenje imalo 4 strijelca i 2 operatora POLK. Borbeni komplet jednog POLK 9K11 u OT M-60P iznosio je 8 protivoklopnih vođenih raketa, a ako su se u OT M-60P nalazila 2 POLK 9K11, njihov borbeni komplet iznosio je 4 POVR 9M14M. U formacijsko naoružanje OT M-60P spadaju PAM 12,7 mm M2 «Browning», prednji mitraljez 7,9 mm M53, 1 ili 2 POLK 9K11,  2 ručna raketna bacača 64 mm M80 «Zolja». U lično naoružanje mehaniziranog odjeljenja spadaju: 2 APi 7,65 mm M61, 8 AP 7,62 mm M70, 2 PM 7,62 mm M72.

Mehanizirano odjeljenje OT M-60 PB prema F-84 imalo je 12 ljudi. U formacijsko naoružanje OT M-60PB spadaju 2 BsT 82 mm M60,  PAM 12,7 mm M2 «Browning», prednji mitraljez 7,9 mm M53, 2 ručna raketna bacača 64 mm M80 «Zolja». U lično naoružanje mehaniziranog odjeljenja spadaju: 3 APi 7,65 mm M61, 7 AP 7,62 mm M70, 2 PM 7,62 mm M72. Posada je imala 4 člana: vozač (APi), nišandžija na PAM i ujedno punilac na BsT (APi), mitraljezac koji je ujedno radiofonista (AP), nišandžija na BsT (APi). Ukrcni dio sačinjavalo je 8 ljudi: komandir odjeljenja (AP), 2 puškomitraljesca (2 PM), 5 strijelaca (5 AP).



Logged
Perun
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 668


« Reply #5 on: February 01, 2020, 02:55:00 pm »

Odlicni natpisi, imas li mozda nesto o upotrebi partizanskih divizija
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #6 on: February 02, 2020, 12:10:19 am »

Artiljerijske i raketne jedinice za podršku u mehaniziranoj diviziji također nisu bile unificirane niti su bile istog nivoa pokretljivosti što znači da nisu istog kvaliteta i efikasnosti. Divizija je u prvoj fazi raspolagala artiljerijsko-raketnim pukom čija su oruđa dometa 15 km što nije zadovoljavalo potrebe divizije i što je značilo da se u borbi mora ojačavati i podržavati. Pokretljivost i manevar mješovitog artiljerijskog puka bili su vezani za puteve sa tvrdom podlogom, što nije odgovaralo potrebama i mogućnostima mehaniziranih dijelova.

Za potrebe protivoklopne borbe pored sredstava u brigadama, mehanizirana divizija imala je mješoviti protivoklopni artiljerijski divizion sastava 3 protivoklopne baterije topova T-12 na motornu vuču, tako da je njihov pokret i manevar bio vezan za puteve što im znatno smanjuje upotrebljivost za POB i 2 samohodne protivoklopne raketne baterije POLO 9P122.

Dalje jačanje PVO u diviziji postignuto je bržim tempom uvođenja PAR «Strela-2M» u oklopne i mehanizirane bataljone pored PAM na vozilima, dok su mehanizirane brigade dobile po jedan laki samohodni artiljerijsko-raketni divizion PVO sastava dvije lake samohodne artiljerijske baterije PVO 30/2 mm ili nešto kasnije 20/3 mm «BOV-3» i jedna laka samohodna raketna baterija PVO «Strela-1M» sa 6 SLO. Što se tiče lakog artiljerijskog diviziona PVO u sastavu mehanizirane divizije, njegove mogućnosti su još uvijek bile veoma skromne (1 laka artiljerijska baterija PVO 20/3 mm i 2 lake samohodne artiljerijske baterije PVO 30/2 mm).

Protivoklopne mogućnosti u brigadama i bataljonima su značajno porasle. Svi tenkovi raspolagali su sa 2 do 3 vrste municije za tenkovske topove (kumulativna, potkalibarna i pancirna zrna) isključivo namijenjene za protivoklopnu borbu.
U svakoj mehaniziranoj četi opremljenoj OT M-60 nalazila su se 3 OT M-60 PB koja su bila naoružana sa po 2 BsT 82 mm (ukupno 6 u četi) i 7 OT M-60 P. U svaki OT M-60 P mogao se smjestiti po 1 POLK 9K11 ili, prema potrebi, po 2 POLK 9K11 (bez OT K-dira čete), tako da je četa mogla imati ukupno 7 ili 12 POLK 9K11. Svako mehanizirano odjeljenje je imalo po 2 RBR M80 «Zolja».
U mehaniziranim četama sa BVP M-80 svako mehanizirano odjeljenje imalo je na vozilu po jedan protivoklopni lanser istog tipa sa po dvije rakete 9M14M na usmjerivačima.

Vatrena podrška osnovnih nosilaca b/d porasla je u okviru brigada za 2-3 puta uvođenjem minobacača 120 mm u mehanizirane bataljone. U mehanizirane  brigade je uveden i mješoviti artiljerijski divizion sastava 1 baterija VBR 128 mm M63 «Plamen» i 2 baterije samohodnih haubica 122 mm DS-1 «Gvozdika».

U pogledu PNHB Ob svaka četa (baterija) imala je 2-3 vojnika obučena za ABH izviđanje. Svi bataljoni (divizioni) prema F-85 raspolagali su formacijskim odjeljenjem ABHO, a brigade i pukovi su imali vod ABHO. Mehanizirana divizija imala je četu ABHO.

Za potrebe inžinjerijskog osiguranja mehanizirane divizije ugrađen je u njen formacijski sastav inžinjerijski bataljon, u mehanizirane brigade (pukove) inžinjerijska četa, a u motoriziranu brigadu inžinjerijski bataljon.
Divizija je bila dobro opremljena tenkovima nosačima mostova za savlađivanje prepreka širine 20-40 m, ali nije raspolagala drugim suvremenim mostovima, skelama i transporterima za svladavanje prepreka.




Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #7 on: February 03, 2020, 08:08:53 pm »

Partizanska brigada i partizanska divizija

Kao posebna vrsta pješadijskih sastava partizanske jedinice činile su značajnu komponentu u strukturi oružanih snaga, koncepciji i doktrini ONOR-a.
Prve partizanske brigade poslije rata formirane su u julu 1959. godine. Partizanske brigade formirane su na teritoriji 1, 3, 5. i 7. armije, pa je u okviru 16 partizanskih područja formirano 128 partizanskih brigada.
1. armija – Beograd: 4 partizanska područja sa 35 partizanskih brigada.
3. armija – Skoplje: 4 partizanska područja sa 32 partizanske brigade.
5. armija – Zagreb: 4 partizanska područja sa 29 partizanskih brigada.
7. armija – Sarajevo: 4 partizanska područja sa 32 partizanske brigade.
U okviru Ratne mornarice Vojno područje - Šibenik imalo je 4 partizanske brigade, a  Vojno područje - Mostar  6 partizanskih brigada.

Osnovni organizacijsko-formacijski sastav partizanske brigade bio je sljedeći: komanda brigade, tri partizanska bataljona, minobacački vod 82 mm, diverzantski vod i prištapske jedinice.
Partizanska četa u sastavu partizanskog bataljona imala je ovu strukturu:
-   komanda čete - 8 ljudi, 2 A, 2 SP, 5 Pi, 1 P
-   1., 2. i 3. streljački vod (komandno odjeljenje, 3 streljačka odjeljenja i prateće odjeljenje) - 36 ljudi, 2 RB, 5 PM, 17 A, 13 P (3 sa tromblonskim dodatkom, 1 sa optikom), 6  Pi, 2  tovarna konja
-   odjeljenje minobacača 60 mm - 10 ljudi, 3 MB 60mm, 4 A, 6 P, 3 tovarna konja
Ukupno u partizanskoj četi:126 ljudi, 3 MB 60mm, 6 RB, 15 PM, 2 SP, 57 A, 46 P (9 sa TD, 3 sa ON), 23  Pi, 9 tovarnih konja
 

Partizanska područja objedinjvala su b/d svih partizanskih, diverzantskih i teritorijalnih jedinica na svojoj teritoriji - dejstvujući po odlukama komandi armija u čijem su se sastavu nalazila. Osnovnu manevarsku i udarnu snagu u okviru partizanskih područja činile su partizanske brigade.

Proces reorganizacije započet 1964. godine po planu "Drvar-2", unosi korjenite promjene u organizacijsko-formacijsku strukturu jedinica pješadije, što se odrazilo i na partizanske jedinice.
Organizacijska struktura partizanskih brigada prilagođena je njihovoj specifičnoj namjeni i zadacima, jer će one skoro redovito izvoditi samostalna b/d, prvenstevno u pozadini neprijatelja, pa, shodno takvoj namjeni, mora biti postavljena i njihova organizacijska struktura. One moraju biti pokretljive i često nezavisne od drugih jedinica, jer će u najviše slučajeva biti prostorno odvojene.
U organizacijsko-formacijskoj strukturi partizanskih brigada izvršene su manje izmjene. Uvedena je četa automatičara i protivtenkovski vod, a ukinut je vod minobacača 82 mm. Promjene su uslijedile i u brojnom stanju, tako da je umjesto 1116 (prema prethodnom stanju) brigada povećana na 1206 ljudi. Materijalna opremljenost brigade znatno je poboljšana.
Osnovni (modificirani) organizacijski okvir borbenog dijela partizanske brigade bio je sljedeći: komanda brigade, tri partizanska bataljona, četa automatičara, protivtenkovski vod, diverzantski vod i prištapske jedinice.
Partizanska četa u sastavu partizanskog bataljona imala je ovu strukturu:
-   komanda čete - 7 ljudi, 3 A, 1 P, 3 P, 1 tovarni konj ili 1 traktor sa prikolicom
-   1., 2. i 3. streljački vod (k-dir voda, bolničar, 3 streljačka odjeljenja) - 26 ljudi, 3 PM, 10 A, 12 P (9 sa TD), 4 Pi
-   prateći vod (k-dir voda, vodič konja, 1. odjeljenje RB, 2. odjeljenje mitraljesko, 3. odjeljenje minobacača 60 mm) - 25 ljudi, 3 RB, 3 Mitr, 2 MB 60mm, 10 A, 7 P, 8 Pi, 6 tovarnih konja

Ukupno u partizanskoj četi: 110 ljudi, 3 RB, 3 Mitr, 2 MB 60mm, 9 PM, 43 A, 44 P, 23 Pi, 6 ili 7 tovarnih konja, 1 ili 0 traktor sa prikolicom

I ovakva organizacijska struktura brigade imala je izvjesne slabosti koje se ogledaju u ovome: vatrena moć je nedovoljna, posebno na većim odstojanjima; prisutno je pomanjkanje sredstava za protivoklopnu borbu i nepostojanje sredstava PVO; izviđački i diverzantski dijelovi nedovoljno su razvijeni i skromnih su mogućnosti za prikupljanje i dostavljanje podataka i izvođenje većih diverzantskih akcija; sredstva veze ne zadovoljavaju potrebama RiK-a (svega 7 radio-uređaja u brigadi); nedovoljno su razvijeni dijelovi za intendantsko obezbjeđenje i veterinarsko zbrinjavanje; pokretljivost brigade nije bila na potrebnoj visini zbog velikog broja tovarnih grla (ukupno 152 tovarna grla u brigadi), a bila je i suviše velika opterećenost vojnika partizana opremom.
Ukidaju se komande partizanskih brigada "B" klasifikacije u miru, a umjesto njih formiraju se grupe za razvoj s istom namjenom, ulogom i zadacima.
U toku realizacije plana "Drvar-2" i plana "Snaga", u grupe za arzvoj preformirano je 105 partizanskih brigada, dok su ostale rasformirane.
U junu mjesecu 1967. izvršeno je znatno smanjivanje jezgra partizanskih brigada, pa je od 105, formirano svega 86 grupa za razvoj partbr.
Logged
Perun
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 668


« Reply #8 on: February 04, 2020, 03:27:31 am »

Odlicno stivo. Ima li nastavak
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #9 on: February 05, 2020, 10:16:30 pm »

U decembru 1966. došlo je do formiranja 26 komandi partizanskih divizija, kao mirnodopskog jezgra. Komanda partizanske divizije imala je 16 ljudi (13 o., 3 m.o.), komanda stana 43 (2 o., 5 m.o., 36 voj.), izviđačko odjeljenje 11 ljudi (1 m.o., 10 voj.), vod veze 33 (1 o., 7 m.o., 25 voj.). Ukupno ljudi 103 (16 o., 16 m.o., 71 voj.).  Predviđeno je da svaka divizija ima 3 partizanske brigade, dok su one brigade koje nisu bile u sastavu divizije vezane za komandu armije ili komandu neke druge jedinice, zavisno od toga za čiji će račun i na čijoj će teritoriji izvoditi b/d u početnoj fazi rata.
Za vršenje mobilizacijskih priprema, obučavanje ljudstva ratnog sastava i čuvanje materijalno-tehničkih sredstava komandi divizija, određena je jedna grupa za razvoj partizanskih brigada dotične divizije.
U 1969. godini ukidaju se i partizanska područja, a sve grupe za razvoj partizanskih brigada stavljaju se neposredno pod komandu komandi armija.

Decembra 1974. godine formiraju se komande za razvoj partizanskih divizija, a preformiraju se i grupe za razvoj partizanskih brigada. Komanda za razvoj partizanske divizije imala je 6 ljudi (2 o., 2 m.o. i 2 voj.).
Komande grupa za razvoj partizanskih brigada koje nisu u sastavu divizije, brojno su jače i imale su 18 ljudi (2 o., 3 m.o. i 13 voj.).
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #10 on: February 08, 2020, 10:26:58 pm »

1974. godine u okviru partizanskih brigada učinjen je značajan korak u jačanju vatrenih mogućnosti partizanskih bataljona, prvenstveno u POB, PVO i podršci.
U partizanske bataljone uvedene su poluautomatske puške, odjeljenje BsT 82 mm (2 oruđa), odjeljenje mitraljeza (3 mitraljeza) i minobacački vod 82 mm (6 oruđa). To je dalo mogućnost da partizanski bataljoni samostalno izvršavaju složenije borbene zadatke i da se, po potrebi, lakše uključe u odgovarajuće strukture drugih (operativnih) sastava pješadije.
Ukupno u partizanskom bataljonu ljudi 472, 16 RB, 29 PM, 3 mitr, 6 MB 60 mm, 6 MB 82 mm, 2 BsT 82 mm.

1975. godine propisana je i nova ratna formacija partizanskih brigada i komandi partizanskih divizija sa prištapskim jedinicama:
- komanda brigade
- izviđački vod
- tri partizanska bataljona
- topovska artiljerijska baterija 76 mm M48 B-1 (6 oruđa)
- baterija lakih partizanskih bacača 128 mm M71 (9 oruđa)
- neke partizanske brigade imale su još i minobacačku artiljerijsku bateriju 120 mm (6 oruđa)
- pionirsko-diverzantski vod
- vod veze
- pozadinske jedinice
Ukupno u partizanskoj brigadi: 1714 ljudi, 51 RB, 95 PM, 9 mitr., 18 MB 60 mm, 18 MB 82 mm, 6 BsT 82 mm, 6 brdskih topova 76 mm M48 B-1, 9 lakih partizanskih bacača 128 mm M71

Partizanska brigada bila je izrazito lakog tipa prilagođena za specijalna b/d u pozadini agresora, na PZT. Novom organizacijsko-formacijskom strukturom partizanske brigade osigurane su veće taktičke mogućnosti i samostalnost u izvršenju b/d, kako brigade, tako i njenih organizacijskih dijelova (partizanskih bataljona i četa). Broj ljudi u brigadi, u odnosu na stanje po planu "Drvar-2" povećan je za 30-40 %, čime su brojno ojačale sve njezine jedinice počev od streljačkog odjeljenja koje je organizacijski izjednačeno sa streljačkim odjeljenjima u pješadijskoj brigadi. U pogledu opremanja brigade sredstvima ratne tehnike učinjeno je značajno poboljšanje i povećana je vatrena moć njenih jedinica u streljačkoj i PO vatri i sredstvima podrške. U partizanske jedinice svih stepena uvedene su (ili se prediđalo) PAP i AP i PM 7,62 mm, snajperske puške u partizanske vodove, RB, BsT 82 mm i MB 60 mm i MB 82 mm u prateće vodove partizanskih četa i bataljona. Na nivou brigade u pratećoj jedinici uvedeni su topovi 76 mm B-1, MB 120 mm i baterija lakih partizanskih bacača 128 mm.
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #11 on: February 09, 2020, 01:48:17 pm »

Transport partizanske brigade trebao je u prvom redu da omogući njenu pokretljivost i manevarsku sposobnost. Pri rješavanju tog problema morala se vršiti organizacijska kombinacija: tovarni, zaprežni i motorizirani transport, uključujući, prema potrebi, i transport helikopterima što je uslovljeno osobinama geografsko-topografskog prostora na kome partizanske jedinice izvršavaju zadatke.

Zaprežni pribor služio je za opremanje voznih (zaprežnih) grla radi vuče dvoosovinskih kola, dvokolica i oruđa - BsT 82 mm M60 ili M60A, MB 120 mm UB M52, M75 i M74 i brdskih topova 76 mm M48 B-1.
Dvokolice su služile za prevoženje oruđa, municije, MTS i opreme koja po težini ne prelazi dozvoljenu nosivost dvokolice i koja se svojom zapremninom može smjestiti u sanduk dvokolice.
Tovarni pribor činili su samari, uzde, oprema za grlo i pribor za pakovanje opreme.
U opremanju planinskih, brdskih i lakih (partizanskih) jedinica savremenim tovarnim i zaprežnim priborom, učinjen je značajan napredak uvođenjem novog, znatno lakšeg samara M77 i novog tipa lakše i pogodnije dvokolice M84. Time je dio stočnog transporta znatno olakšan i udovoljeno je zahtjevu za povećanjem manevarske sposobnosti tih vrsta jedinica, s obzirom na njihovu namjenu i osobine prostora na kojem izvode b/d.

Prema formaciji iz 1985. godine u lakom (partizanskom) bataljonu bio je organiziran kombinirani transport – tovarni, zaprežni i motorizirani: 2 jahaća konja, 10 tovarno-lakih konja i 15 vozno-srednjih konja, 7 traktora, 1 motocikl, 7 prikolica od 3 t, 14 dvokolica, 1 sanitetska kolica:
- komanda bataljona: 2 jahaća konja, 2 tovarno-laka konja, 1 vozno-srednji konj, 1 dvokolica; u transportu k-de bataljona bio je predviđen i jedan motocikl
- odjeljenje veze: 2 tovarno-laka konja
- 1., 2. i 3. laka (partizanska) četa: traktor s prikolicom u komandi čete, 1 vozno-srednji konj s dvokolicom u 2. odjeljenju (mitraljeskom) / pratv i 2 tovarno-laka konja u 3. odjeljenju (minobacača 60 mm) / pratv
- protivoklopni vod: 4 vozno-srednja konja, 4 dvokolice (u svakom od dva odjeljenja BsT 82 mm bila su 2 vozno-srednja konja i 2 dvokolice)
- vod minobacača 82 mm: 6 vozno-srednjih konja i 6 dvokolica
- pozadinski vod: 4 traktora, 4 prikolice od 3 t, 1 sanitetska kolica, 1 vozno-srednji konj

Tovarne čete kao samostalne armijske jedinice i u sastavu brdskih brigada, 345. planinske brigade, lakih (partizanskih) divizija i nekih partizanskih brigada TO bile su namijenjene za ojačanje transporta jedinica, za prijenos oruđa, opreme, municije i drugih materijalno-tehničkih sredstava na teško prohodnom zemljištu.

Poseban problem za partizanske jedinice predstavljalo je njihovo snabdijevanje u borbi borbenim i životnim potrebama.

Partizanske jedinice po broju i kvalitetu predstavljale su važan dio oružanih snaga. One su bile poslije operativnog dijela JNA (pukova, brigada i divizija) kvalitetno najsposobnije za izvođenje b/d u svim uslovima: taktičko-operativnim, prostornim i meteorološkim. Predviđalo se da će najčešće dejstvovati raščlanjeno po bataljonima i četama, a ponekad i po vodovima. Cilj takvih dejstava je jednovremeni nalet na više objekata radi istovremenog nanošenja što većih gubitaka, dezorganizacije općeg stanja u pozadini neprijatelja i prikrivanja vlastitih namjera i borbenih aktivnosti.

Pri definiranju organizacijsko-formacijske strukture partizanskih jedinica, trebalo je voditi računa o ovome:
- sve partizanske jedinice u organizacijsko - formacijskom pogledu i vrsti naoružanja moraju odgovarati specifičnostima koje iziskuju načela njihove upotrebe u oružanoj borbi;
- jedno od glavnih njihovih obilježja mora biti velika pokretljivost, manevarska sposobnost i snažna vatra za djelovanje po svim neprijateljevim strukturama;
- moraju se karakterizirati fleksibilnošću organizacijsko - formacijske strukture, sistema komandovanja, pozadinskog obezbjeđenja i mogućnošću brže transformacije u ostale vrste pješadijskih jedinica u sastavu JNA i TO.
Logged
Perun
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 668


« Reply #12 on: February 09, 2020, 04:22:11 pm »

Da li su partizanske postrojbe bile namjenjene samo za partizansko ratovanje na pzt ili bi se koristile i u frontalnoj borbi npr. na planinskom dijelu bojisnice
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #13 on: February 09, 2020, 10:55:07 pm »

Da li su partizanske postrojbe bile namjenjene samo za partizansko ratovanje na pzt ili bi se koristile i u frontalnoj borbi npr. na planinskom dijelu bojisnice

Laka (partizanska) brigada bila je namijenjena za izvođenje b/d na frontu, PZT i u vlastitoj pozadini, prvenstveno na brdsko-planinskom teže prohodnom zemljištu. Na manevarskom zemljištu b/d, načelno, izvodi na pomoćnom pravcu, a na brdsko-planinskom zemljištu i u sastavu divizija često je predstavljala osnovnu udarnu snagu. Bilo je predviđeno da u zahvatu fronta najčešće dejstvuje u međuprostorima, izvodeći bočne udare po klinovima neprijatelja koji prodire, zatvara teže prohodne pravce ili zabacivanjem dejstvuje po neprijatelju iz pozadine. Na PZT laka brigada raznovrsnim dejstvima (napadom, prepadom, zasjedom, diverzijama i slično) izvršava različite zadatke: dejstvuje po neprijateljskim kolonama u pokretu, artiljerijsko-raketnim jedinicama na vatrenim položajima ili u pokretu, policijskim i drugim snagama okupacionog sistema, pozadinskim jedinicama u rejonima rasporeda, snabdjevačkim kolonama, helidromima i vazdušnim desantima u očekujućim i ukrcnim rejonima, napada na naseljena mjesta, brani slobodnu teritoriju i slično. U vlastitoj pozadini, najčešće se upotrebljava za PDB, pri čemu, u dubini teritorije, može biti njen osnovni nosilac. Zbog jednostavne formacije i lakšeg naoružanja pogodna je za izvršenje zadataka u ulozi HD (helikopterskog desanta). Borbene zadatke izvršavala je u sastavu lake (partizanske) divizije. S obzrom na svoju organizacijsko-formaijsku strukturu i opremljenost borbene zadatke mogla je izvršavati sa više samostalnosti i za duže vrijeme i na odvojenom pravcu.

Nizinski reljef ili nizinsko zemljište čine prostrane i uravnjene nizine, mnoge riječne doline i kotline koje se odlikuju malim nadmorskim i relativnim visinama od 0 do 200 m n.v. To su najprohodniji dijelovi reljefa. Nisu sve nizine dobro prohodne niti su svi dijelovi jedne nizine dobro prohodni.

Brdski reljef ili brdsko zemljište čine  reljefni oblici nadmorskih visina od 200 do 500 m. Glavni reljefni oblici su brda.

Manevarsko zemljište čine nizinski i brdski reljef u kompleksnim cjelinama jer nejčešće pružaju povoljne uslove za olakšano kretanje (manevar) i upotrebu svih rodova KoV van komunikacija u povoljnim vremenskim uslovima.

Planinski reljef - planinsko zemljište čine reljefni oblici velikih nadmorskih visina od 500 m naviše, koje nazivamo planinama.
Niske planine su reljefna uzvišenja čiji vrhovi imaju od 500 do 1000 m n.v. To su najprohodniji, najkomunikativniji i najnaseljeniji dijelovi planinskog zemljišta sa povoljnim uslovima za život. Još uvijek je zastupljena i zemljoradnja u takvom prostoru.
Srednje planine obuhvaćaju reljefna uzvišenja čiji vrhovi imaju n.v. od 1000 do 2000 m. Uslovi za život su znatno suroviji nego u niskim planinama, naročito iznad 1500 m n.v.
Karakteristike planina omogućuju da se manjim snagama može braniti širi front i uz to uspješno se suprotstavljati tehnički nadmoćnijem napadaču. Poboljšani su uslovi za obostrano ubacivanje jedinica u borbeni poredak ili pozadinu protivnika, što povećava značaj pravilne upotrebe jedinica teritorijalne odbrane i partizanskih snaga u međuprostorima i vlastitoj pozadini. U planini se vodi borba za komunikacije s kojim ciljem se vrše obilasci besputnim terenima. Odbrana je redovno u grupnom sistemu i plića sa podijeljenim rezervama. Obilno se koristi višekatna vatra i izvođenje protivnapada odozgo naniže. Dubine operacije su manje jer je tempo prodiranja u planini sporiji za nekoliko puta nego u ravnici.
Minobacači u planini su vrlo efikasno oružje i u napadu i u odbrani jer su lakoprijenosni i imaju ubacne putanje.

Tenkoprohodno zemljište je ravničarsko i drugo zemljište koje ima nagibe do 5°. Na njemu je u pogodnim meteo-uslovima moguća masovna i normalna upotreba tenkova, uz mjestimično savlađivanje ili obilaženje lokalnih prepreka (manji kompleksi šuma, izdvojene močvare, jaruge, kanali, potoci, manje rijeke, manji vrlo strmi odsjeci). Ovo zemljište pruža najpovoljnije uslove za maksimalno iskorištavanje taktičko-tehničkih osobina tenkova u svim godišnjim dobima pod povoljnim hidrometeorološkim uslovima. Pri tome se najčešće ne pojavljuju potrebe za narušavanjem borbenog poretka tenkovske čete i oklopnog bataljona, osim pri savlađivanju težih dionica zemljišta.
Logged
NikolaX
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 86


« Reply #14 on: February 10, 2020, 02:28:47 pm »

Utjecaj reljefa na formaciju jedinica (vojno-geografsko gledište)

Na ravničarskom i brdskom zemljištu (nizine, visoravni, platoi) u b/d optimalne rezultate postižu jedinice oklopno mehanizirane formacije, uz odgovarajuću podršku ostalih rodova KoV i RV i PVO. Oklopne i mehanizirane jedinice su glavni nosilac dejstava i tempa prodiranja u napadu i značajnih borbenih aktivnosti u odbrani. Tu ulogu mogu imati i jedinice pješadijske formacije koje su u dovoljnoj mjeri zasićene oklopnom borbenom tehnikom i motornim vozilima, pri čemu bi naročito morala biti naglašena njihova protivoklopna sposobnost.

Brdsko zemljište je reljefni ambijent u kome optimalne rezultate daju jedinice pješadijske formacije uz odgovarajuću podršku ostalih rodova KoV i RV i PVO, dovoljno zasićene oklopom, elementima pokretljivosti i PO sredstvima. Na takvom zemljištu nosilac b/d su pješadijske jedinice, a oklopna, PO i druge komponente im moraju omogućiti da očituju svoje visoke borbene kvalitete i povećavaju tempo prodiranja, odnosno žilavost odbrane. Brdsko zemljište dozvoljava da i OMJ budu nosilac b/d, ali pri tome pored potrebne podrške ostalih rodova KoV i RV i PVO, moraju biti u dovoljnoj mjeri biti zasićene vrlo pokretljivom pješadijom.

Na niskoplaninskom zemljištu optimalne rezultate daju jedinice pješadijske formacije uz manju zasićenost oklopnim i PO borbenim sredstvima i potrebnu podršku ostalih rodova KoV i RV i PVO. Glavni nosilac b/d i tempo prodiranja su pješadijske jedinice. Jedinice OM formacije mogu uspješno dejstvovati na povoljnijim prolazima pri izrazitoj dominaciji mehanizirane komponente (OT, mehanizirana artiljerija) i čestu upotrebu VD (vazdušnih desanata), odnosno jedinica TO. Uz odgovarajuću podršku dobre rezultate mogu dati i pješadijske jedinice brdske formacije, pri čemu im treba ojačati protivoklopnu komponentu.

Srednjeplaninsko zemljište je ambijent dejstva pješadijskih jedinica brdske formacije koje su u tim uslovima i glavni nosilac borbenih dejstava uz podršku odgovarajućih rodova KoV i RV i PVO. Na ovom zemljištu uz sadejstvo potrebnih rodova KoV i RV i PVO, mogu uspješno dejstvovati i pješadijske jedinice, ali bi se morale rasteretiti motornih vozila, mehanizacije i oklopa, a pojačati tovarnim, ako je moguće i helikopterskim transportom. Helikopterski VD i općenito primjena helikoptera (dotur, evakuacija, manevar oruđa i manjih jedinica i slično) dobivaju na značaju, ali pri tome treba imati na umu da se povećanjem nadmorske visine naglo smanjuje nosivost ovih letjelica.

Na višem dijelu srednjeplaninskog i na visokoplaninskom zemljištu glavni nosilac b/d mogle bi biti pješadijske jedinice planinske formacije. Na višem dijelu srednjeplaninskog i na visokoplaninskog zemljištu uspješno mogu dejstvovati i pješadijske jedinice brdske formacije jer u svom sastavu obično imaju i dijelove sa specijalnom opremom i ljudstvom obučenim za veranje koje bi trebalo u što kraćem vremenu pojačati.
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.04 seconds with 23 queries.