PALUBA
March 28, 2024, 09:32:48 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Grad Kovin (Prijepoljski)  (Read 1906 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« on: September 17, 2020, 08:36:55 am »




Kovin (tvrđava)


Kovin (lat. Conin, Chovino) ili Jerinin Grad je tvrđava u Srbiji koja se nalazi na stenovitom uzvišenju iznad leve strane klisure Lima, 9 kilometara severno od Prijepolja, između mesta Džurova, Kučina i Izbičanja. Ostaci tvrđave predstavljaju spomenik kulture.

Nije poznato kada je podignuta, pošto se u izvorima pominje tek sredinom XV veka (1448. i 1454) kao pogranična tvrđava Stefana Vukčića Kosače prema Despotovini Srbiji, a otomanski putopisac Evlija Čelebija navodi 1622. godine da potiče iz doba Nemanjića i da je porušena u doba otomanskog osvajanja tog dela Balkana. Uloga Kovina bila je da kontroliše prolaz klisurom Lima, između Bistrice i Prijepolja, kao i put koji je Prijepolje povezivao sa manastirom Orahovicom (Mažići). Od nekadašnjeg utvrđenja, najočuvanija je donžon kula na samom vrhu uzvišenja, a na terenu se uočavaju ostaci građevina, cisterne, ali i terasasti platoi, povezani uklesanim stepenicama, koji se spuštaju do reke. Južno od tvrđave (na daljini od oko pola kilometra) nalazi nekropola iz doba antike i srednjeg veka, dok se severozapadno od nje nalazi lokalitet koji pripada Vinčanskoj kulturi.



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Ostaci Kovina

Uzvišenje na kome je tvrđava podignuta, visoko je 698 metara nmv. i njegove stenovite ivice onemogućavaju prilaz njenom vrhu sa severa i zapada, dok se na istoku nalazi klisura Lima. Zahvaljujući ovakvom prirodnom položaju, Kovinu se praktično moglo prići samo sa jugozapada i dosta teže sa jugoistoka, na kome danas ima ostataka bedema. Na padini koja se spušta ka reci uočljivo je nekoliko zaravnjenih platoa, između kojih se nalaze stepenice uklesane u stenama.

Donžon kula, danas očuvana do visine od oko 6,5 metara, ima četvorougaonu osnovu unutrašnjih dimenzija 9 x 6 metara. Zidovi su joj debeli 1,6 odnosno 1,8 metara, tako da su joj spoljašnje dimenzije 12,5 x 9,2 metara. U njenoj unutrašnjosti se uočavaju otvori za grede koje su nosile spratnu konstrukciju, postavljene na 48 do 50 centimetara, sa razmakom od 3,5 metara između dva sprata, dok se prvi nivo nalazi na visini od 1 metra, u odnosu na današnji nivo njenog dna. Izgrađena je od manjeg kamenja, a prilikom gradnje njenog severozapadnog kraja, neravan teren je popunjen blokom maltera. Istočno od nje, ka Limu, u stenu je uklesana klupa sa naslonom, dužine preko 2 metra, kakva postoji u Ostrvici na Rudniku.


Literatura:
Deroko, Aleksandar (1950). Srednjevekovni gradovi u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Beograd: Prosveta.
Zdravković, Ivan (1970). Srednjovekovni gradovi u Srbiji. Beograd. str. 29—32.
Grupa autora (2010). Leksikon gradova i trgova srednjovekovnih srpskih zemalja.
izvor



* kovin.jpg (60.76 KB, 800x534 - viewed 54 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #1 on: September 17, 2020, 09:18:26 am »


* * *


Na levoj obali Lima, na oko 9 km severno od Prijepolja nalazio se srednjovekovni grad Kovin. U istorijskim izvorima se pominje tek 1448. g. kao >castrum Conin<, a 1454.g. >civitate Chovino cum castris<. Evlija Čelebija u svome putopisu pominje ga kao mali zapusteli grad.

Ruševine grada Kovina, kao i većina ostataka naših srednjovekovnih gradova, na terenu su poznate i kao Jerinin grad. Nalazi se istočno od sela Džurova na južnom ogranku Pobijenika, na teško pristupačnom vrhu od oko 700 m nadmorske visine. Na najvišem delu nalazila se četvorougoana kula čiji su zidovi imali debljinu od oko 1,8 m. Kula je pokrivala površinu od oko 53 m2. Od nje se prema Limu spušta nekoliko zaravnjenih terasastih delova.

U gradu se nalaze ostaci nekih gradevina, cisterna za vodu i stepenice uklesane u stenu izmedu pojedinih platoa. Na istočnoj strani stene odakle se pruža pogled na dolinu Lima je klupa-banak uklesana u steni te podseća na sličnu u gradu Ostrvica kod Rudnika. Gradu se najlakše moglo prići sa južne strane. Severna i zapadna strana su bile prirodno obezbeđene, a na jugoistočnoj, sa koje je pristup nekako i bio moguć, vide se i danas zidovi koji su najverovatnije služili za odbranu. U neposrednoj blizini grada, idući oko 500 m prema jugu, nalazi se antička i srednjovekovna nekropola.

Srednjovekovni grad Kovin je nesumnjivo čuvao i obezbeđivao prolaz putem koji je vodio levom obalom Lima i kontrolisao prilaz dolinom Bistrice.


* * *


« Last Edit: September 17, 2020, 09:30:49 am by Dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #2 on: September 17, 2020, 09:29:54 am »



* * * 


Na pomenutom putu, na oko 6 km severno od grada Kovina nalazio se poznati srednjovekovni manastir posvećen sv. Dordu u Orahovici u Dabru. On se pominje u tipiku sv. Save za manastir Studenicu. To znači da je manastir veoma star, da je postojao na samom početku XIII veka i da je u to vreme imao značajnu ulogu u srpskoj državi. Danas su od njega ostale samo ruševine u ataru sela Mažica (na imanju porodice Drčelić), koje još uvek nisu detaljnije istražene.

Zidovi su očuvani veoma slabo, ali je na osnovu njih ipak moguće tačno odrediti osnovu crkve, a samo donekle rekonstruisati i njen arhitektonski oblik. Na osnovu oskudnih istorijskih izvora zna se da je manastir postojao od početka XIII pa do polovine XIX veka. Svi ti podaci ne daju odgovor na neka ključna pitanja, pa se ne zna ni ko je ktitor manastira, ni datum gradnje, ni koliko je puta rušen i obnavljan i ko ga je sve obnavljao, pa ni kada je poslednji put rušen. Postoji jedino podatak da je zapusteo pre 1875. g. i da od tada nije više obnavljan.

Manastir se pominje kao karavanska stanica u XV veku i kasnije. Tu je, najverovatnije, bila jedna od pretovarnih stanica na Limu, do koje su dubrovačke karavane dovodili hercegovački vlasi, i manji lokalni trg. Na to ukazuju i karakteristični nazivi potesa u neposrednoj blizini manastira kao što su: Padalištu, Panadurište, Varda i slično.


Izvor: „Gradovi, trgovi i naselja u srednjem veku“, Milica Nikolić



* * *

Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #3 on: September 17, 2020, 12:04:41 pm »



Hram koji čuva tajne srpske srednjovekovne hirurgije: Manastir Mažić


Na levoj obali Lima, u pribojskom selu Mažići, 14 kilometara daleko od raskrsnice na kojoj put ka ostacima srednjevekovnog manastira istog imena obnovljenog u ovom veku vodi preko brane na akumulacionom jezeru Limske elektrane, tik uz pravoslavnu svetinju, nalaze se arheološko nalazište u kome su pronađeni hirurški instrumenti iz srednjeg veka.

Manastir se u istorijskim izvorima sreće pod imenom Orahovica ili Orehovica, a manastirska crkva Sv. Đorđa, prema istoimenoj srednjovekovnoj župi, naziva se i crkva u Dabru, ili crkva (manastir) u Mažićima.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Ovaj manastir se svrstavao, o čemu svedoči Studenički tipik (nastao početkom XIII veka), među šest najznačajnijih srpskih manastira. Ovim tipikom bilo je propisano da izboru studeničkog igumana prisustvuju igumani Đurđevih Stupova, Sv. Nikole u Toplici, Sv. Bogorodice Gradačke, Sv. Nikole Končulskog, Sv. Nikole u Dabru (Pribojskoj Banji) i Sv. Đorđa iz Orahovice (Mažića) na Limu. Prvi pisani podatak o postojanju ovog manastira jeste upravo ovaj tipik.

Ne zna se tačno ko je ktitor manastira, i smatra se da je sagrađen krajem XII veka, a više puta je rušen i obnavljan.

Manastir je postradao nakon 1240. godine, kada su ga poharali Kumani u svom pohodu na Balkan. Prema arhiepiskopu Danilu II, manastir Orahovicu obnovio je kraj Milutin.

Ponovo je stradao 1667. godine, kada su ga domaći Turci  čak i  opljačkali. Među ovdašnjim življem još se prepričava legenda o tome kako su manastir zapalili Turci koji su se prezivali Gavran. Govori se da od Gavrana ima još uvek potomaka, i da je u pitanju žena koja trenutno živi u Nemačkoj. Pripoveda se kako su potonji iz loze Gavrana dolazili praznikom na zidine manastira i palili sveće moleći se Bogu da im oprosti grehe.

O raskoši tadašnjeg manastirskog zdanja pisao je Evlija Čelebija koji je ovde boravio početkom XVII veka, a njegove impresije o manastiru sa 500 kaluđera svakako deluju preterano, budući da je skoro nezamislivo da taj broj monaha bude u jednom kompleksu iz tog doba, a da nije u pitanju crkva ili manastir sa posebnim religijskim značenjima u okviru nacionalne crkvene institucije. Čelebiju citira i Savo Derikonjić, arheolog i direktor Zavičajnog muzeja u Priboju , svakako jednog od najzaslužnijih ih ovog kraja za istraživanja tokom dvehiljaditih, a u Čelebijinom putopisu, vezano za Mažić,  pominju se i kreveti sa svilenom i brokatnim posteljinama i znatno manastirsko bogatstvo. Bez obzira na upadljiva preterivanja u opisima slavnog srednjevekovnog putopisca, na ovaj način ostavljen je trag o postojanu i aktivnom životu u manatiru.

Tokom XVII veka maastir je obnovljen, pominje se 1683. godine i početkom XVIII veka, a potom je opusteo. Jedini zapis iz tog perioda koji govori o postojanju, kasnije obnavljanju manastira načinjen je rukom ktitora obnove manastira Banje kod Priboja, Dionisija Popović, i kaže:

„ … preko Lima sela Banja nahija zovu se Maržići, Goleša, Kasidoli, Potoci. U Maržićima ima jedan manastir mali kram Sveti Đorđe. Oboreno e sve. Bilo je zdanija što su monasi prebivali. I tu ima zemlje toga manastira. Tri kuće sjede na toj zemlji, daju četvrtu oku u manastir Trojicu u Ercegovini. I to je bio metok manastira Banje. Sjeđeli kaluđeri banjski, pa dođu Turci biše te pobiju rečene kaluđere i poaraju od krstova i drugije stvari cerkovni. Pograde toke i druge raktove na konje, ženama pavte i aljale na ruke. To e bilo u 1743. godini.”


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Manastir se gotovo dva veka nalazio u ruševinama, a obnovljen je i osveštan 2007. godine. Od nekadašnje crkve, pre obnove, ostali su zidovi u visini od oko 2 m. Crkva u znatnoj meri ima izgled kakav je imala polovinom XIII veka kada ju je obnovio kralj Milutin.

Pre 20 godina započela su arheološka istraživanja i konzervatorsko-restauratorski radovi u Mažićima. Tokom iskopavanja ostataka i proučavanja istraženi su oostaci starije srednjevekovne nekropole na kojoj je sagrađena crkva, a na zapadu, severu i istoku, ostaci kuhinje, trpezarije, podruma, bolnice i monaških ćelija.

Hramovna slava je Sveti Georgije – Đurđic, 16. novembra, koji se slavi u spomen na prenos moštiju ovog svetitelja.


* * *



* Manastir Mažić 3.jpg (200.15 KB, 1280x851 - viewed 40 times.)

* Manastir Mažić 5.jpg (284.1 KB, 1279x846 - viewed 35 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #4 on: September 17, 2020, 12:09:28 pm »



* * *


Arhitektura crkve Sv. Đorđa i ikonopis


Po arhitektonskim karakteristikama crkva je slična obližnjem manastiru Pustinja, Crkvi Sv. Ilije u Banji kod Priboja, Žitinu, Kumanici. Može se izneti pretpostavka da je bogomolja u Mažićima, kao jedna od najstarijih crkava u ovom kraju, predstavljala obrazac za izgradnju kasnije podignutih crkava u predelima limsko-drinskog sliva.

Manastirska  crkva je jednobrodna građevina dužine 15 m i širine 6 m, i zidana je  od pritesanog kamena, dok fasada nije pokrivena malterom. Ostaci fresko–slikarstva na zapadnom delu crkve, kasije prekriveni zidanjem priprate, potvrdili su da je hram u vreme obnove od strane kralja Milutina bio i spolja omalterisan i oslikan.

Unutrašnji prostor podeljenje na oltarski deo sa polukružnom apsidom, pravougaoni naos i pripratu kvadratne osnove. Nad naosom se uzdiže kupola kružnog tambura, koja je natkrivena kupastim krovom što je karakteristično za pozniji period srednjeg veka. Crkva iz vremena kralja Milutina najverovatnije je imala kupolu koja je počivala na lukovima koje su nosili četiri  jaka pilastra, čiji su ostaci bili očuvani u njenom središtu.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Unutrašnja podela prostora jasno je vidljiva i spolja, jer su krovni pokrivači svakog traveja crkve postavljeni na različitu visinu.

Kameni dovratnici zapadnog portala su četvorostepeni, a dvostruka arhivolta izrađena od sige uokviruje predstavu patrona hrama, Sv. Đorđa, koji se nalazi u luneti. Bočni portal  koji je probijen na severnom zidu zapadnog traveja naosa je takođe uokviren sigom, ali nije istaknut stepenasto usečenim dovratnicima.

Visoko na zapadnoj fasadi nalazi se bifora, putem koje svetlost dopire u prostor priprate.Na istoku se nalazi polukružna apsida sa jednom mnoforom. Bočne zidove probijaju monofore malih dimenzija, dok je na tamburu kupole osam visoko postavljenih monofora sa tranzenama, koje dobro osvetljavaju unutrašnji prostor crkve.

Prostor naosa izdeljen je pilastrima na dva traveja. Zapadni je veoma mali u odnosu na istočni travej naosa. Priprata je od naosa odvojena punim zidom, probijenim portalom nad kojim se nalaze neoslikane lunete. Nadvišena je poluobličastim svodom.

Unutrašnjost nije oslikana. Zidne površi su danas pokrivene mnogobrojnim ikonama.



* * *



* Manastir Mažić 4.jpg (178.78 KB, 1280x850 - viewed 24 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #5 on: September 17, 2020, 12:17:07 pm »



* * *


Arheološka istraživanja kažu..


Prilikom arheoloških istraživanja manastirske celine otkrivene su praistorijske humke iz ranog bronzanog doba, koje verovatno datiraju iz početka II milenijuma pre nove ere.

Crkve su, inače i često podizane grobovima predaka iz praistorijskog doba, a što nije puka  slučajnost  s obzirom da su za sakralne objekte i nekropole birana su mesta sa povoljnim položajem. Ova činjenica potrvđuje se i time da su takva mesta obično ono što se u narodu zove „vekovnim“, odnosno: u kontinuitetu traju tokom smenjivanja istorijskih epoha.

Pored praistorijskih nalaza ovde je pronađen i rimski nadgrobni spomenik iz III veka, kao i veći broj grobova iz XI i XII veka, što ukazuje da je i pre XII veka ovde verovatno postojala bogomolja.

Ispod amvona crkve pronađena su tri skeleta.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Arheološki lokalitet sa ostacima srednjovekovne bolnice otkriven je nakon rekonstrukcija manastira Mažići 1999 godine, po projektu Republičkog ministarstva za kulturu, koja je trajala zajedno sa istraživanjima sve do 2004. godine. U tom poduhvatu istraženi su delovi zgrade jugozapadno od crkve, a radi se o prostoriji koja je bila podeljena ćerpičem na tri dala: dva manje sa dovoljno prostora da u njih stane jedan ležaj,  i jednu veću. Postoji mogućnost da je veća prostorija mogla služiti za hirurške intervencije.

Delovi maltera na  kome je urezanim oštrim predmetom pisalo “Bože pomozi” takođe su zanimljiv fragment vezan za postavljanje mogućih rekonstrukcija događaja tokom operacija. Deo bolničkog zdanja koji je istraživan u tom poduhvatu, nedugo posle otkopavanja se urušio.

Značajan podatak koja su pružila istraživanja ostataka srednjevekovne bolnice dali su prikupljeni hirurški instrumenti, slični današnjim, a neki od njih, gledano okom tadašnje medicine su izuzetni rariteti. Potrebno je naglasiti da se medicina na našim prostorima u to vreme zasnivala na vizantijskim teorijskim i prakatičnim dostignućima, i da nije bilo neuobičajeno i kod nas i na Zapadu da se pri manastirima, odnosno, samostanima, nalaze lečilišta i bolnice. Međutim, za razliku od ljudi koji su se lečenjem pacijenata na Zapadu, uključujući tu i jedan broj sveštenih lica, a koji su se za tu vrstu posla spremali kroz školovanje, u Srbiji u to vreme, radilo se o monasima koji su učili gledajući, i iz sopstvenog iskustva, budući da škole za medicinske nauke kod nas u to vreme nisu postojale.

Zato i zadivljuje činjenica da su se u Mažiću, radile i operacije na lobanji i moguće, operacije na mozgu (vađenje ostataka metaka i sl.) o čemu svedoče instrumenti koji su tu pronađeni. Ovakva vrsta instrumenata, pored Mažića, bila je izuzetno retka i u svetu, o čemu svedoče evropski muzeji koji čuvaju samo još dva slična. Skalpel za sečenje dugih kostiju, jedna vrsta okvira za naočare sa uočljivim urezima na mestu gde je bilo staklo, nailk na današnje “lenonke”, mali hirurški šestar iz XV veka, hirurški nož, viljuška za amputaciju iz istog perioda, takođe su deo bolničke zbirke iz Mažića koja se sada čuva u riznici manastira Banja kod Priboja. U bolnici su takođe otkrivena i  dva svećnjaka izrađena od studeničkog mermera koja datiraju iz  XIII i XIV veka.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Derikonjić govori i o brojnim ostacima skeleta, od kojih je kod jednog nađeno bronzano dugme čiju starost smešta u XII vek, a kod drugog- dva dubrovačka denara iz XIII veka.

Sonde za istraživanje otkrile su više stotina skeleta na ovom lokalitetu. Dalja istraživanja, usled nedostatka sredstava, kao i zbog nerešenih imovinskih odnosa nisu vršena u kasnijem periodu.

Zanimljivo je da se ćivot iz ovog manastira datiran na 1620 godinu čuva u Staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu.


Izvor: Pasaž - Portal za kulturu i društvo




* Manastir Mažić 1.jpg (263.24 KB, 1280x850 - viewed 25 times.)

* Manastir Mažić 2.jpg (130.25 KB, 1200x797 - viewed 22 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #6 on: September 17, 2020, 12:35:19 pm »




Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #7 on: September 17, 2020, 12:48:37 pm »



Iz putopisa Evlije Čelebije o Priboju i okolini


Najveći turski putopisac (ali možda i svetski tog doba) Evlija Čelebija je za života prošao preko 40 zemalja. Sa tih putovanja ostavio je knjige putopisa. Iako njegovi putopisi geografski i demografski nisu najtačniji, ipak predstavljaju značajno delo, što zbog obimnosti, što zbog živopisnih opisa krajeva kroz koje je prolazio. Kroz Priboj, Evlija Čelebija je prolazio nekoliko puta. U svojim putopisima pored Priboja spominje i manastir Mažiće (Orahovicu).


Evlija Čelebija (1611 - 1682)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* * *


Kasaba Priboj*

"To je kasaba sa hiljadu kuća, džamijom, hanom, hamamom i nekoliko dućana; to je vrlo lijepo mjesto koje smo mi opisali prošle godine iduči iz Bosne za Rumeliju.

Zatim smo prošli kroz grad Kovin, koji se nalazi na jednom visokom brdu (planini) Kovin. Idući zatim u zapadnom pravcu ostavili smo opet na desnoj strani grad Prijepolje, i nakon petnaest sati putovanja zakonačili smo u blizini grada Mileševa. Zbog toga što smo odsjeli dosta daleko od grada nismo uspjeli da ga razmotrimo.

Zatim smo pošli dalje i za devet sati prešli gorsku visoravan Korab i sa hiljadu muka i nevolja stigli u Ješan (?)."

 
* U orig. stoji pogrešno Sirboj, iskrivljeno od Priboj

 

Manastir Mažići

"Ovaj starinski manastir leži na visokom bregu koji okružuje reka Lim. To je uredan manastir četvorougaonog oblika s raznovrsnim kupolama kao kakav grad (kal’a), a sav je pokriven čistim olovom. U njemu ima pet stotina kaluđera; okolni stanovnici su Srbi i Bugari.

Kaluđeri poslužuju goste od sveg srca; ne daju im ni da skinu pokrivače i torbe svojim konjima i sami ih timare. Konjima daju hranu, a ljudima čiste papuče i dan-noć stoje na usluzi. Svakom donose jelo i piće po tri puta dnevno. Kaluđeri ovog manastira su se za Gazi Hodavedigarovih vremena pokorili Carstvu i tu ostali. Manastir ima mnogo zadužbina. Ovamo dolaze oni koji su se zavteovali, i kako kažu, “za ljubav Isusove vere” besplatno poslužuju goste hranom i čine im uslugu donoseći im brokatne, svilene i pozlaćene jorgane i krasne presvlake.

Ušao sam u ovaj divni manastir da bih ga mogao pažljivo razgledati i razgledao sam ga. Manastir je bio ukrašen zlatnim i srebrnim kandilima, krstovima i umetnički jako lepo izrađenim skupocenim lusterima, a miris mošusa, sveže ambre alojinog drveta i tamjana opija čoveku mozak. Na jednom tronožnom krstu stoji Jevanđelje. Okolo je tako ukrašeno raznovrsnim draguljima, da se sija kao svećnjak, a vredi preko pedeset hiljada groša.

U njemu ima, dalje, jedna ćelija u koju sam takođe želeo da uđem i da je razgledam, ali mi, siromahu, jedan mladi duhovnik ne dade da uđem. Ranim jutrom krenuli smo iz ovog manastira opet prema jugoistoku, obalom reke Save, i za pet sati stigli u porušeni grad Kovin."



* * *



* Evlija Čelebija (1611 - 1682).jpg (26.04 KB, 465x280 - viewed 26 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #8 on: December 15, 2020, 02:07:09 pm »



Kovingrad (limski) - Kula


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* Kovingrad (limski) - Kula (1).jpg (219.01 KB, 1200x896 - viewed 17 times.)

* Kovingrad (limski) - Kula (2).jpg (224.12 KB, 1200x894 - viewed 19 times.)

* Kovingrad (limski) - Kula (3).jpg (234.55 KB, 1200x900 - viewed 18 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #9 on: December 15, 2020, 02:10:05 pm »



Kovingrad (limski) - Stene i bedemi



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* Kovingrad (limski) - bedemi.jpg (299.84 KB, 899x1200 - viewed 22 times.)

* Kovingrad (limski) - bedemi- 1.jpg (309.89 KB, 1200x896 - viewed 21 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #10 on: December 15, 2020, 02:13:49 pm »



Kovingrad (limski) - Kula

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



Pogled na Lim

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


izvor za sve prethodno postavljene fotografije.




* Kovingrad (limski) - kula.jpg (267.05 KB, 906x1200 - viewed 22 times.)

* Kovingrad - Pogled na Lim.jpg (217.82 KB, 1200x895 - viewed 19 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 115



« Reply #11 on: December 26, 2020, 09:38:31 am »

Град Ковин.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Рушевине  града  Ковина,  као  и  већина  остатака  наших  средњовековних  градова,  на терену  су  познате  као  Јеринин  град.  Налазе  се  на стеновитом узвишењу од око 700 мнв, изнад леве стране клисуре Лима, 9 км северно од Пријепоља, источно  од  села  Џурова. На  највишем  делу узвишења налази се четвороугоана донжон кула, данас очувана до висине од око 6,5 м и дебљине 1,8 м. Од куле се према Лиму спушта неколико заравњених терасастих делова. У  граду  се  налазе  остаци  неких  грађевина,  цистерна  за  воду  и  степенице  уклесане  у  стену између  појединих  платоа.  На  источној  страни  стене  одакле  се  пружа  поглед  на  долину  Лима  је купа-банак  уклесана  у  стени  те  подсећа  на  сличну  у  граду  Острвица  код  Рудника.  Граду  се најлакше могло прићи са јужне стране. Северна и западна страна су биле природно обезбеђене, а на  југоисточној,  са  које  је  приступ  некако  и  био  могућ,  виде  се  и  данас  зидови  који  су највероватније служили за  одбрану. У непосредној близини града, идући око 500 м према југу, налази се античка и средњовековна некропола. У падини постоји пећина где се живело у праисторији, о чему сведоче фрагменти керамике и алатки.
Средњовековни  град  Ковин  је  несумњиво чувао  и  обезбеђивао  пролаз  путем  који  је водио левом обалом Лима и контролисао прилаз долином Бистрице, као и пут који је повезивао Пријепоље са манастиром Ораховицом. Није познато када је град подигнут, пошто се у изворима помиње тек средином XV века као погранична тврђава Стефана Вукчића Косаче према Деспотовини Србији. Евлија Челебија наводи 1622. године да Ковин потиче из доба Немањића и да је порушен у доба отоманског освајања. Турци га нису поседали за време своје владавине, и није више обнављан.



* Град Ковин.jpg (292.82 KB, 878x874 - viewed 18 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 115



« Reply #12 on: December 26, 2020, 09:41:44 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Скица основе града Ковина, према А. Дероку.


* Ковин на Лиму.jpg (106.29 KB, 474x644 - viewed 21 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #13 on: December 27, 2020, 06:32:29 pm »




Quote
Pogled sa tvrđave Kovingrad






Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #14 on: January 06, 2021, 01:27:27 pm »




Quote
Манастир Мажић храм који чува тајне средњовековне хирургије


На левој обали Лима у Прибојском селу Мажић, налази се манастир Свети Ђорђе.

Манастир се у историјским изворима среће под именом Ораховица или Ореховица, а сврстао се међу 6 најзначајнијих Српских манастира, о чему сведочи Студенички типик.

Ктитор манастира није познат, али је познато да је манастир из пред-немањићког периода, и да је увек био од изузетне важности за Србе.

Манастир је 1240. године у походу Кумана уништен, а обнавља га краљ Милутин. Поново је страдао 1667. године када су га потурице попалиле и опљачкале. Током 17. века манастир је поново обновљен, помиње се 1683. година и почетком 18. века, а потом је опустео.

Манастир се скоро 2 века налазио у рушевинама, а обновљен је и освештан 2007. године. Од некадашње цркве пре обнове остали су зидови у висини од 2 метра.

Приликом археолошких истраживања манастирске целине, откривене су праисторијске хумке из раног бронзаног доба, које највероватније датирају са почетка 2. миленијума пре нове ере.

Цркве су иначе биле подизане на гробовима предака из праисторијског доба, а то није пука случајност с обзиром да су се за сакралне објекте и некрополе бирала места са повољним положајем. Ова чињеница потврђује се тиме да су таква места обично оно сто  се у народу зове вековно, односно у континуитету трају током смењивања историјских епоха.

Поред праисторијских налаза, ове су пронађени гробови из 3. века, као и већи број гробова из 11. и 12. века што указује да је на овом месту увек постојала богомоља.

Археолошки локалитет са остацима срењо-вековне болнице откривен је након реконструкције манастира 1999. године. Тада су истражени делови југозападно од цркве, а ради се о просторији која је била подељена на 3 дела. Два дела су била мања са довољно простора да у њих стане лежај и један већи простор који је био операциона сала.

Делови малтера на коме је урезано оштрим предметом писало Боже помози су такође били уочљиви.
 
Део болничког здања који је тада истраживан, недуго после откопавања се урушио. Откривени су медицински инструменти, који се знатно не разликују од ових данас.

Инструменти за извлачење метака сврдлом који потиче из 1520. године, а овај примерак је седам милиметара дужи од аналогног примерка који се налази у Германском националном музеју у Нимбергу, затим хируршки шестар, виљушка за ампутације ко и наочаре које су функционално помагало у операцијама, а јасно је да је реч о најстаријим пронађеним наочарима тог типа.

Поводом ових епохалних медицинских открића биле су планиране изложбе, али због недостатка новца нису спроведене. Даља истраживања на открићима која мењају историју медицине су прекинута.

Ово откриће је скрајнуто и јако мало медијски пропраћено, а од великог је значаја. Зашто је тако можемо да претпоставимо.






Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 23 queries.