PALUBA
March 29, 2024, 12:29:25 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik foruma PALUBAinfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Američki avioni u SSSR-u, Lend-Lease, trase i upotreba aviona  (Read 5876 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 230


« on: September 17, 2020, 03:26:19 pm »

Tokom tridesetih godina prošlog veka ,sovjetska vlada preduzima mere u jačanju odbrane zemlje.U sklopu toga je i kupovina ratne tehnike u inostranstvu ,ali važnije,kupovina licence za izradu aviona ,motora i ostale opreme.Na taj način je trebalo da osvoje novu savremenu tehniku i tehnologiju.Neki su kupljeni i radjeni u SSSR-u ,kao Vultee V-11,Douglas DC-3 , Consolidated PBY Catalina,Martin 156 itd.

U napadu Nemačke 1941g ,Rusi su pretrpeli velike gubitke u avionima,a i morali su da pomere svoje fabrike iza Urala i u Sibir.To je uticalo da se obrate saveznicima  za nabavku aviona.Ponudjen im je Lend-Lease, kojem Vlada SAD donosi uredbu o pomoći SSSR -u 7 novembra(XI mes) 1941g.Odmah su počele isporuke iako je sporazum izmedju ove dve zemlje potpisan 11 juna(VI mes) 1942g.Prema zvaničnim podacima do kraja rata SSSR je primio 14018 letelica(negde piše 14126).Za poredjenje SAD je V.Britaniji isporučio 38800 letelica.V.Britanija je deo tih aviona  isporučila SSSR-u   4570 primeraka.Kako je u Sovjetskom Savezu  za vreme rata napravljeno 115 596 aviona,ispada da je pomoć  bila  16% od ukupnog broja aviona.
Vojni materijal je dolazilo iz SAD ,V.Britanije i Kanade i to preko 8 ruta.Prva je otvorena preko Severnog Atlantika do Murmanska i Arhangelsa avgusta 1941g.To je bila jako rizična ruta jer su nemačke podmornice i torpedni avioni potopili 80 brodova ili oko 10% robe.Ipak je ova ruta ostala stalno otvorena i preko nje je prevezeno 20% od sve robe.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvi avioni su stigli iz V.Brutanije i to Hurricae i Tomahawk(brit.naziv za američki Curtiss P-40 Warhawk) i to preko severnog Atlantika.Tako je i nastala ova ruta,a prvi konvoj PQ -0 je u Arhangels stigao 31 avgusta 1941g sa 64 aviona.Do kraja godine stiglo je sedam konvoja,a 20 decembra 1941g je u Murmansk stigao parobrod sa prva dva američka  B-25 .Tokom 1941 i 1942g ova ruta je bila glavna za dostavu aviona i opreme,ali posle potapanja brodova konvoja PQ -17 nastala je pauza.

Rute na dalekom istoku su smatrane manje opasnim.Brodovi su pristajali u Vladivostok ,Petropavlovsk- Kamčatski,Magadan,Nahodka i Habarovsk(rekom) a zativ železnicom preko cele države.Ovako je prevezeno oko 50% sve robe.Ipak i ova ruta je bila rizična jer ,iako je postojao pakt o neutralnosti izmedju SSSR i Japana ,brodovi i podmornice Japana su zatvorile sve prolaze bez leda (Šangajski i Korejski).Sovjetski brodovi su bili podvrgnuti pretresu od Japanske mornarice,zadržavali su ih a neki su potopljeni.Od 1941-1945g bilo je zadržano 178 ruskih brodova,od toga neki i po dva meseca,a 25 je bilo potopljeno.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Najveći broj aviona je stigao upravo ovom rutom ,preletom kroz Aljasku i Čukotku pa preko Sibira , skoro 80%. od svih pristiglih u SSSR.Desetine su izgubljene u udesima na tom putu.
Taj put (nazvan ALSIB -  АлСиб - Аляска–Сибирь) je vodio preko Aljaske i Čukotke koji je zvanično nazvan Krasnojarska trasa.Rešenje o njegovom otvaranju je donesena jula 1941g ali je njeno ustanovljenje bilo teško jer prolazi kroz mala i malo naseljena mesta ,pa su prvi avioni krenuli tek septembra 1942g.Pošto nije bilo puteva kroz Sibir ,graditelji pomoćnih aerodroma su išli kamionima i peške noseći alat do predvidjenog mesta.Ovu trasu je opsluživala 1 pomoćna aviodivizija (pod komandom polarnog pilota I.P.Mazuruka).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prijem aviona je vršila sovjetska vojna misija u mestu Ferbanks na Aljasci dokle su leteli američki piloti.Oni kreću  iz mesta Niagara Falls(gde je bila fabrika aviona) pa lete do USAAF baze Great Falls.Na ovoj ruti su leteli i vojni i civilni piloti i WASP -Women Air Sevice Pilots.Od baze su avione leteli samo američki vojni piloti u grupama od po 5-7 aviona.Duž ove trase do Aljaske su napravljene betonske piste ,postavljeni radionavigacioni instrumenti,konforne odaje za odmor pilota.U Ferbanksu su avioni predavani i odatle su ih preletali  Sovjetski piloti .Sve je to lepo funcionisalo, do zime,kada se avioni bukvalno zalede.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U Krasnojarsku su avione primali piloti borbenih pukova,i odatle su odlazili leteći ili na železnici.Po ovoj trasi je stiglo više od polovine svih aviona.Od 1944g ovom trasom je stizalo duplo više aviona nego preko Irana.Poslednji avion koji je išao preko Berlingovog prolaza je bio septembra 1945g.Oko desetak lovaca je vraćeno isporučiocima koje vojna misija nije primila.Bilo je 26 katastrofa gde je poginulo 83 vaduhoplovaca.Ovde su uračunati i oni koji su preletali avione i posade koje su obezbedjivale trasu.





* brod.jpg (128.54 KB, 391x719 - viewed 71 times.)

* trase.jpg (224.31 KB, 724x633 - viewed 74 times.)

* putanje.jpg (347.15 KB, 844x590 - viewed 75 times.)

* trasa kanada.jpg (169.2 KB, 427x569 - viewed 74 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 230


« Reply #1 on: September 17, 2020, 03:32:51 pm »

Južna ruta je nastala sredinom 1942g kao posledica potapanja brodova na Severnoj ruti .Pored toga nije bilo severne zime ,pa se vreme isporučivanja robe povećalo za 60-70 dana.Brodovi su polazili sa istočne obale SAD pa pored Afrike do Persiskog zaliva,pa rekom Šat el Arab.Neki su išli kroz Giblartar i Suecki kanal, ali ovde posle pada Italije.Pre dolaska brodova septembra 1941g Sovjeti i Britanci su okupirali Iran,i morali su da poprave luke,puteve i železnicu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Rutom preko Irana,Armeniju ,Kahzastan i Azerbejdžan(persijski koridor) je prevezeno oko 20% robe.To je zahtevalo brodski ,drumski i železnički transport.

Lovci i laki bombarderi su dovoženi do Basre(Irak) i Horemšahle(Khorramshahr),pa su svi preveženi i skupljeni u britanske baze Margile i Shaibah.Tu su ih montirali .U isto vreme američki Douglas je počeo gradnju montažne fabrike  u Abadan (Iran) gde su završavane montaže aviona.Srednji bombarderi B-25 su leteli  iz Floride u Brazil,pa preko Atlantika do zapadne obala Afrike ,pa preko kontinenta na Bliski istok u neku od navedenih baza.Kada je otvorena pomoćna baza na ostrvu Easter  u srednjem Atlantiku preletali su i srednji bombarder A-20.U ove baze su dolazili američki avioni iz SAD ili V.Britanije -lovci P-39 ,P-40, P-47 ,bombarderi A-20 i B-25,i školski  AT-6.Poslednji iz ovih baza je preleto za SSSR februara 1945g i to tri P-47.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nakon motaže , američki piloti su obavili kratki kontrolni let. Potom sovjetski koji je obavio i let za prijem aviona .Tada  je  proveravao  oružije i nišanske sprave.U nekim slučajevima  su avioni vraćeni po nekoliko puta,dok se svi kvarovi ne otklone.Dešava se da su neispravno montirani ili da je oružije zardjalo pri prelasku mora.Kada je sve u redu ,posle završetka papirologije,avion dobija dodatne rezervoare(ako ima) i spreman je za prelet.Let se obavlja na visini od 3-5000m ,u svakakvim meteo uslovima.Prelazi se 1450km sa sletanjem jedino u Teheranu. Ovaj prelet obavljaju i Sovjetski i strani piloti (strani samo do Teherana).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Montaža aviona u Iranu

Za godinu dana su izgubili jedan avion i pilota.U slučaju nevremena dižu se na 6-7000m i često lete sami. U Teheranu avione primaju Sovjetski piloti i konačno proveravaju avion.Ako nešto ne valja vraća se cela grupa. Sve ukupno ovim koridorom je stiglo 4874 aviona,najviše 1943g.Sovjeti su za prelet organizovali trasu sa radiosignalima od Shaibah i Abadana do  Teherana gde su sletali ,piloti se odmarali a avioni spremali za dalje.Sovjeti su u Teheranu organizovali komisiju koja je primala avione.

Od Teherana preleću do Kirovabad(sada Gadža) u Azerbejdžanu ,pomoćni aerodrom za prelete ,ili u Adžikabul (sada Kazi -Magomed) gde je bio centar za preobuku na nove avione.Odatle su išli u SSSR gde je bilo potrebno.

Preko Crnog mora i Artika je stiglo oko  10% vojnog materijala u SSSR.

Hidroavioni su iz SAD preletali sa raznih mesta po raznim rutama u zavisnosti gde su napravljeni.Neki preko Islanda,neki preko Sredozemnog mora,neki preko Aljaske.Do Vladivostoka je morem stiglo svega 17 aviona.
Manji broj drugih savezničkih aviona je došao na drugačiji način,zarobljavanjem u Evropi ili prinudnim sletanjem na daleki Istok.Za vreme rata je korišćen i mali broj trofejnjih nemačkih aviona.

Avioni koje su SAD najviše isporučivali su lovci,9690(možda dodati oko stotinu A-20 koji su prepravljeni kao noćni lovci).Najviše ih je bilo u PVO eskadrilama i mornarici.U najvećem broju je isporučivano  šest tipova aviona. Bell P-39 Airacobra -4952 primerka , Bell P-63 Kingcobra - 2400 , Curtiss P-40 Warhawk - 2134 , A-20 Havoc - 2771 , North American B-25 Mitchell - 861 , Douglas C-47 Skytrain - 708 primeraka .

U manjem broju su stizali  Republic P-47 Thunderbolt - 195 , hodroavion  PBN-1 Nomad - 137 , amfibija PBY-6A Catalina - 48 ,izvidjač Curtiss O-52 Owl - 19 , školski AT-6 Texan - 74 ,lovac P-51 Mustang - 10

Po jedan primerak su stigli -  Consolidated B-24 Liberator i Curtiss C-46 Commando ,i stigla su dva torpedna aviona Vought OS2U Kingfisher.


Inženjeri i tehničari su sa zanimanjem izučavali dobijenu tehniku,a neki primerci (pojedinačno) su traženi baš zbog upoznavanja nove tehnologije.Ipak neki avioni su bili zabranjeni za isporuku kao što su Lockheed P-38 Lightning , Boeing B-17  prvi mlazni  Bell P-59 i Lockheed P-80.Američki inženjeri su imali bolje uslove za rad i nisu im nedostajali materijali za izradu novih aviona.Zbog toga su ruski inženjeri kopirali tehnologiju ,koliko su mogli,a najbolji je primer B-29 kojeg su kopirali do najsitnijeg detalja i  napravili svoj Tu-4.Rusi na svoje avione nisu stavljali američke motore ,naoružanje ,glavne delove  i agregate.Jedini slučaj je radiostanica stavljena u JAK-9 DD i točkovi firme Bendix kao glavni točkovi na Tu 2( koji su pre motaže ipak odbačeni).Ali su zato sirovine iskorišćene,aluminijum koji je upotrebljavan od 1942g (kada je izmeštena industrija),legirani čelik,kablovi,fotooprema,delovi za radio i dr.

nastavak sledi


* iran trasa.jpg (106.25 KB, 414x342 - viewed 63 times.)

* letak.jpg (143.61 KB, 650x865 - viewed 65 times.)

* teheran.jpg (120.36 KB, 797x542 - viewed 65 times.)
Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
kapetan fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 7 442


« Reply #2 on: September 17, 2020, 08:23:06 pm »

Nova tema sa novim informacijama.

Pozdravljam! 
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #3 on: September 18, 2020, 06:12:36 am »


Стаљин се обратио Алексеју Тупољеву у вези пројектовања и градње авиона класе Б-29. Тупољев одговори: "али ми можемо направити још бољи авион од овога"! А Стаљин му опет каже: "Немојте покушати да направите бољи, не треба, направите такав"!
Можда је баш од ове епизоде Стаљина и Тупољева настала изрека да је "боље највећи непријатељ доброг", Тако је, минуциозним пребацивањем цоловних мера у метарске и копирањем до последњег шрафа и плочице авиона од Б-29 настао Ту-4, први прави совјетски стратегијски бомбардер поред далеко лошијег Пе-8. А да Тупољев није успео да направи Ту-4, вероватно би остао без главе!
Logged
BrankoBananko
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 553



« Reply #4 on: September 18, 2020, 10:18:43 am »


Стаљин се обратио Алексеју Тупољеву у вези пројектовања и градње авиона класе Б-29. Тупољев одговори: "али ми можемо направити још бољи авион од овога"! А Стаљин му опет каже: "Немојте покушати да направите бољи, не треба, направите такав"!
Можда је баш од ове епизоде Стаљина и Тупољева настала изрека да је "боље највећи непријатељ доброг", Тако је, минуциозним пребацивањем цоловних мера у метарске и копирањем до последњег шрафа и плочице авиона од Б-29 настао Ту-4, први прави совјетски стратегијски бомбардер поред далеко лошијег Пе-8. А да Тупољев није успео да направи Ту-4, вероватно би остао без главе!

Kako moze biti prvi sovjetski strateski bombarder pored pomenutog Pe-8 koji je poceo proizvodnju 1936 godine. Ne samo Pe-8 nego i TB-3 1932, TB-1 1929.
Logged
BrankoBananko
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 553



« Reply #5 on: September 18, 2020, 10:40:40 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Evo jedna maketa sto sam radio. 1/72 Airfix Hurricane.
Ovaj avion je prepravljen u dvosed i sluzio je za korekciju artiljeriske paljbe na Lenjingradskom frontu.


* 20200918_043715.jpg (121.32 KB, 1080x546 - viewed 26 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #6 on: September 18, 2020, 10:49:10 am »

Logged
momo PT61
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 053


ПЕНЗИОНЕР


« Reply #7 on: September 18, 2020, 11:48:05 am »

@Kosta,odlican trud,cista 5! pilot
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 230


« Reply #8 on: September 18, 2020, 03:29:28 pm »

Isporučeni avioni , upotreba i iskustva

Curtiss P-40 Warhawk


P-40 su bili prvi avioni poslati u SSSR i stigli su u Arhangelsk septembra/oktobra 1941g.Ovo su bili Britanski avioni ,koje su oni proglasili kao nepodesne za rat , i kojih su  hteli da se oslobode.
Ove avione su prvo poručili Francuzi i Britanci ,kako je Francuska kapitulirala svi su završli u Britaniji.Prvi isporučeni  nisu imali zaštitu pilota i važnih delova  i imali su samo dva mitraljeza 12,7mm iznad motora.Imali su ,po njihovim merilima(Britanci), malu brzinu.Zbog toga su ih  ocenili kao nepodobne za borbene akcije,pa su ih koristili kao školske.Nazvali su ih P-40 Tomahawk I.  Drugi poboljšani model Tomahawk II je bio bolji -imao je oklop i bolje naoružanje,ali Bitka za Britaniju je završena.Pored toga britanski  piloti i komanda su smatra da su njihovi Spitfire i Hurricane bolji.U  prvoj turi SSSR-u  je stiglo 48 Hurricae i Tomahawk,i sa njima britansko i američko osoblje za obuku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Priprema za let preko Sibira

Ti prvi avioni su Arhangelsu  skupljeni na aerodromu u blizini grada,a onda su uskoro stiglo još 25 primeraka(navodno svi su  plaćeni zlatom) iz SAD.Ubrzo su predati eskadrilama.Sovjetski piloti su ih smatrali boljim od I-15 i I-16 ali slabijim od Jakova i Lavočki.Jedan avion su prebacili u komandu vazduhoplovstva na ispitivanje.Piloti su ocenili da je nešto bolji od Hurricane ,ali da nije dorastao savremenim nemačkim i ruskima avionima,sa malom brzinom lošim vertikalnim manevrom.Ipak imao je i dobre osobine,udobna kabina,dobra preglenost ,i mogućnost odbacivanja kabine,dobro naoružanje(kasniji modeli) ,a naročito daleki preleti - do 1100km.Motor ALISON se pokazao kao ekonomičan za daleke letove,a konstrukcija čvrsta i pouzdana.Pored toga ocenjeno je da sa njim mogu leteti i osrednji piloti,da oprašta greške.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Jedan od prvih Tomahawk  novembar 1941g

Sa druge strane održavanje je bilo otežano.Često su se lomili zupčanici i osovine elektrogeneratora.Zamenjen je sa domaćim(iako je naručeno 200 novih iz SAD).Motoru su propadali ležajevi zbog prašine i lošeg ulja pa nisu smeli dugo i često da rade pod velikim gasom(forsaž) .To je dovodilo do havarije motora,a u vazduhu do požara.Tako da su motori radili 30-35% od resursa,a održavanje je otežavao i nedostatak delova.Rusku zimu apsolutno nisu podnosili.Od hladnoće su im popucali hladnjaci za ulje,ponekad  i u vazduhu.Pucala je instalacija stajnog trapa,ili se hidro instalacija zaledi i nemoguće je izvući stajni trap.Protiv ovoga su se borili na razne načine,ulje su zagrevali i vruće sipali u motore,a ulje i antifriz su menjali sa ruskim.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
P-40E sa Ruskim motorom M-105P  zima 1942/43

U proleće 1942g zbog nedostatka rezevnih motora mnogo P-40 je bilo van stroja.Zbog toga su dobili nove ruske motore M-105P i M-105R,koji su bili manji i lakši od motora Allison.Kako je elisa VIŠ-61P nešto manja morali su prednji deo da izmene.Avion je izgubio brzinu(više od 10km/h),a razlikovao se po tome što je imao drugačije izduvne grane i drugačiji spiner.Nije napravljeno puno ovakvih aviona,i koristili su ih za korekturu artiljerske vatre.Za obuku pilota na novi tip aviona napravljeno je nekoliko dvoseda,dodata je jedna manja ,prilično  tesna kabina u trupu,zatvorena ili otvorena.Takvi su nazvani P-40UČ.

Krajem 1941g stiže 14 komada P-40E Kittyhawk iz V.Britanije severnoatlanskom rutom.On je imao bolji motor za velike visine koji je dozvoljavao forsiranje do 5 min(hitni bojevi režim).Smanjili su profil trupa,poboljšali preglednost iz kabine,skratili noge stajnog trapa i postavili oružije u krila.Povećali su hladnjak ulja i postavili ga skroz napred do elise.Medjutim patio je od istih boljki kao i njegov predhodnik.Eskadrile su zamenile stari P 40 sa novim od januara 1942g,a neke su zamenile Hurricane sa P-40E.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* P 40 na trasi ALSIB.jpg (85.11 KB, 745x525 - viewed 23 times.)

* prvi na frontu novembar 1941g.jpg (185.06 KB, 967x582 - viewed 23 times.)

* p40e.jpg (59.58 KB, 980x394 - viewed 23 times.)

* p40E.jpg (149.79 KB, 1000x400 - viewed 22 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 230


« Reply #9 on: September 18, 2020, 03:35:16 pm »

Na zapadu je P-40 leteo kao avion za podršku ili lovac bombarder,pa je avion dobio oklop,više nosača bombi,veću brzinu,i daljinu leta.To sve je uticalo na osobine lovca,pa je postao trom- težak ,trebala mu je duža pista.Tokom 1942g počeli su da pristižu iz Irana,a krajem godine i preko Aljaske.U novembru je tim putem stiglo 22 nova P-40K.Do kraja godine je stiglo još 21 avion ovog tipa.Posle je stigla verija P-40M,i nakraju P-40N.Ova poslednja verzija je imala značajne izmene ,smanjena je težina uvodjenjem aluminijumskih radijatora,novi točkovi,sklonjen je jedan od rezervoara.Uveden je i novi pokopac kabine -veći sa odličnim pregledom

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tokom 1942g je primljeno 487 aviona,a 1943g stiglo je 939 aviona,tako da je u različito vreme bilo preko dve desetine pukova opremljeno sa njima.U toku 1943g ovaj avion je dobio drugu ulogu,zaštitu gradova i važnih objekata,praćenje bombardera i torpedonosaca,samostalno bombardovanje i izvidjanje,(PVO)To je uradjeno jer je imao moćno naoružanje,veliki dolet,dobro preživljavanje u borbi ,dobru(po ruskim standardima tog vremena) radio vezu.Osim toga smatran je skoro jednakim sa Bf 109F ,i nešto lošiji od FW-190A-3.

Ruski piloti su se prema ovom avionu odnosili dvojako-jedni su bezuslovno smatrali da je bolji od Hurricane,dok su drugi smatrali da je neupotrebljiv u vazdušnim bitkama.Neki su bili oduševljeni sa prostornom kabinom,sa odličnim pogledom i dobrim navigacionim instrumentima,dok su drugi bili razočarani njegovom težinom ,brzinom i verikalnim manevrom.U sukobu sa Messersmitom su se trudili da ga napadaju odozgo ili horizonalnim manevrima.

Kao presretač se nije pokazao,ali za napad na bombardere je bio odličan.Mogao je dugo da leti nad nekim reonom čekajući neprijatelja.Imao je mali plafon leta i malu brzinu penjanja,osim toga nije imao bilo kakvu opremu za noćni lov,a i pronalaženje ciljeva noću po uputstvu sa zemlje je bilo jako teško.Ipak za noćni lov bombardera su koristili svetleće bombe SAB-50.Jedan avion je osvetlio ciljeve sa bombom a drugi je napadao.Kasnije su dobili radio kompas PRK-10 za napad na zemaljske ciljeve.

Na kraju 1944g u PVO je bilo oko 900 P-40 u nekih šest pukova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ovi avioni su se dobro pokazali i u morskoj avijaciji .Oni od 1942g brane konvoje u Crnom Moru,u prvo vreme sa dvadesetak aviona,ali kako su pristizali tako se povećevao njihov broj.Potom su imali redovne patrole koje su tražile neprijateljske izvidjače,ili su pratili bombardere i torpedonosce.Od 1944g izvode i udare po objektima na zemlji,obali ili brodovima.Uspešno su nosili bombe od 100kg do 500kg ( razne kombinacije),ili rakete.Sam let i bombardovanje je bilo opasno jer se letelo na visini do 20m.Dešavalo se da pilot krilom zakači jarbole na brodu.Juna 1944g mehaničari su na aerodromu napravili dvosedu varijatu,gde je u drugoj kabini sedeo bombarder sa nišanom.Ipak ovo je ostao jedinstven slučaj.Pokušali su da pronadju podmornice,ali u tome nisu uspeli jer je avion leteo brzo ,a i pilot nema dobar pogled na dole.

Leteli su i kao izvidjači sa kamerom AFA-I i to i nad kopnom i morem.Napravljen je i dvosed izvidjač P-40EF  na bazi P-40K-5 ,skinuli su mu naoružanje i na to mesto stavili rezervoare,u trupu američki fotoaparat ,a u drugoj kabini je bio bombarderski nišan za navodjenje fotoaparata.Napravljeno je samo nekoliko primeraka.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dvosedi izvidjač P-40F

U eskadrilama su ostali do 1946g,kao avioni za obuku, kada ih polako rashoduju . Do danas je preživeo samo jedan Kittyhawk u muzeju Severne flote,ali jako izmenjen posle restauracije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* warwik.jpg (78.61 KB, 694x466 - viewed 25 times.)

* p40sov.jpg (21.21 KB, 457x259 - viewed 24 times.)

* izvidjač.jpg (67.87 KB, 924x539 - viewed 24 times.)

* kertis1.jpg (129.2 KB, 758x484 - viewed 23 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #10 on: September 18, 2020, 03:53:36 pm »



Odlična tema, veliko hvala Kosta  Smiley
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 230


« Reply #11 on: September 20, 2020, 03:01:47 pm »

Bell P-39 Airacobra

P-39 je juna 1941g stigao u V.Britaniju,gde je učestvovao u napadima na nemačke bombardere i Bf 110.Medjutim nisu bili zadovoljni sa neobičnim avionom za to vreme ,pa su jednu polovinu poslali na daleki istok a jedan deo u SSSR.Ovaj avion je do kraja rata ostao glavni lovac koji je isporučen po Lend-Lease.Proizvodio se do juna 1944g i napravljeno je 9558 primeraka od toga je 4924 isporučeno Rusima.

Avion je najviše korišćen kao presretač a piloti su ga voleli jer je imao moćno naoružanje, bila je dovoljna  jedna ganata iz topa da prepolovi avion.Ipak avion je imao brojne nedostatke pa je najviše od svih bio van stroja ,čak do 17,5%

Prvih 11 stižu preko severne rute krajem 1941g i to britanske Airacobra I sa topom od 20mm.Sredinom januara 1942g dve u rasklopljenom stanju stižu u jedan od rezervnih pukova na ispitivanje.Avion su sastavili uz pomoć britanskih inženjera i tehničara iako je bila jaka ruska zima.Nakon toga su ih ispitali probni piloti i predate su istruktorima.U proleće su prošli zvaničnu  ispitnu komisiju gde su ustanovili da je avion po letnim karakteristikama ravan nemačkim i sovjetskim lovcima,pozitivno su ocenjene manevarske i uzletno-sletne karakteristike.Imao je veliku udobnu kabinu sa grejanjem,kakvo nije imao ni jedan sovjetski avion.Zaključak komisije je bio da avion može uspešno da vodi vazdušni boj kao i da vrši udare po zemlji.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Oružari spremaju avion za let 1942g

Istovremeno su vršene obuke pilota i mehaničara,i to bez većih problema.Maja 1942g kreću u bitku sa neprijateljem. 16 maja  Airacobra je bila oštećena u borbi pa je pilot morao da sleti na trbuh.Avion je uništen ali pilot živ.To je prva P-39 uništena u borbi.Potom je Mornarička avijacija , oktobra 1942g, dobila desetak ovih aviona.

Masovno pojavljivanje ovih aviona je počelo 1943g dolaskom iz pravca Arhangelsa ,preko Irana i sa dalekog istoka.Preko Irana je  novembra 1942g stigao i  P-39D koji je imao top od 37mm ,dopunske rezervoare pod trupom i motor od 1300k.s.Krajem iste godine stižu i preko Aljaske i to postaje glavna trasa primanja ovih aviona(2618).U isto vreme preko Irana stiže verzija P-39K koja je imala drugačiju elisu sa hidrauličnim pomeranjem koraka i drugačijim izduvnim cevima.Model P-39L je imao staru elisu sa elektičnim pomeranjem koraka.P-39M je imao novi motor sa malo boljim performansama na velikim visinama.

Model koji je naviše zastupljen u SSSR -u je bio P-39N sa  motorom V-1710-85 i elisom većeg prečnika i P-39Q sa naoružanjem top 37mm i šest mitraljeza 12,7mm.
U 1943g ovaj avion je bio na svim frontovima koje su vodili Sovjeti,ali možda ih je bilo najviše na jugu jer su dolazili iz Irana( i avioni i delovi).Drugom polovinom 1943g severno morska flota dobija oko trideset P-39N.Iste godine počinju da stižu u sistem PVO prvo sa 65 aviona,a sledeće godine 597.Sa ovima avionima su ruski piloti ostvarivali fantastične pobede u  vazduhu i mnogi asovi su leteli upravo sa ovim avionima.

Zanimljivo da su u SAD i V.Britaniji avion ocenili kao neuspešan po koncepciji i neprikladan za rat.Trudili   su se  da je odgurnu u SSSR.   Bell P-39 Airacobra  i P-63 Kingcobra  nisu bili prikladni jer nisu odgovarali njihovim operativnih zahtevima-pišu američki istoričari.U SSSR-u je avion ocenjen potpuno drugačije.Ratni piloti su ga ocenili kao "savršen,savremen brzi lovac" ili "savremena ratna mašina napravljena kao dobar lovac za rat"U eskadrilama koje su imale i Jak i Kobre piloti su smatrali da je P-39 u koječemu slabija od Jak-a ,ipak daleko od toga da je loša.Bilo je i onih koji su prednost davali Kobri a u jednom pukovskom dokumentu stoji da je ona veoma opasan protivnik i  da sa njom stupaš u bitku samo ako si brojčano jači i to sa visine i iznenada.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Amerikanci su smatrali da su njene karakteristike na visinama slabe.I stvarno brzina kod P-39D je velika do 4500m ,nakon toga naglo pada.Plafon je bio na 9900m,manje nego kod Sovjetskih lovaca.Na sovjetsko -nemačkom frontu skoro sve se odvijalo na visini do 5000m.Po dužini leta ona je bila lošija od nekih američkih aviona (P-51 ili P-47) ali ona je bila tolika i kod sovjetskih lovaca.Osim toga noviji modeli su imali dodatne rezervoare pod trupom.Ali zato je imala moćno naoružanje.

Kada su piloti videli kako Airacobra  sa svojim topom od 20mm i šest mitraljeza drobi protivnika,bili su oduševljeni .Šta tek reći za P-39Q sa topom od 37mm i četiri mitraljeza 12,7mm.Ova vatrena moć se dobro pokazala i u borbi u vazduhu,na zemlji ili moru.Ovaj top je obarao protivnika samo jednom granatom,a bio je efikasan i protiv tenkova,okopnih vozova,brodova.On je po brzini paljbe i balističkim karakteristikama bio bolji od sovjetkog topa istog kalibra.


Od polovine 1943g Kobra više nije samo lovac već napada i ciljeve na zemlji.Tu se pokazala kao odlična i to se vidi po broju uništenih aviona na zemlji,više nego u vazduhu.Tu su i brojni automobili ,razni čamci (rečni i morski) i vozovi.Raketno naoružanje je bilo efikasno,a bombe su bile od 100 i 250kg fugasne i napalm,koje su bacane iz pikiranja(45°)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prijem aviona P39L-1(c/n 42-4598) u Abadanu(Iran) aprila 1943g.U proces su bili uključeni predstavnici USAF,sovjetski oficiri,civilni inžinjer NKAP(Народного Комиссариата авиационной промышленности) i mehaničari -montažeri.Ovaj avion je 22 IV 1943g predat 25 ZAP(запасной авиационный полк-rezervni avio puk) koji ga je do 5 V 1943g preleteo u SSSR.Onda je predat puku PVO u okolini Moskve 22 V 1943g.

U proleće 1943g proban je kao izvidjač sa kamerom AFA-I.Napravljeno je svega nekoliko primeraka ,ali taj posao je prepušten Kittyhawk.Još jedan problem je bio sa ovim avionom.Naime,njegov motor se nalazio u sredini i avion je jako reagovao na promenu centraže.Često se dogadja da nakon ispucavanja svih granata avion hoće da padne u kovit,i dovoljna je mala nepažnja pilota da se ovo desi.Tada je potrebno silovito i jako pomeranje ručice i pedala.Ovo je bilo veliki problem i za dva meseca u jednoj diviziji su se desile  dve katastrofe i četiri havarije.Svi su se bojali da izvode figure u vazduhu,a katastrofe su doživljavali i probni piloti,i to čak tri 1943/44g.Zbog toga je u Moskvu stigla specijalna ekipa 1943g iz fabrike Beel.

Iskakanje iz aviona koji je u kovitu je isto opasno.Iskakalo se na leva vrata (koja za to služe),ali često je rep udarao u pilota.Tako je poginulo više njih.A ako bi mu uspelo da izadje iz kovita dešavalo se da se rep deformiše od prevelikog opterećenja,zaglave komande.U martu,posle serije katastrofa usledila je kontrola svih Kobri u lovačkim pukovima.Kod više od 15 aviona je pronadjena deformacija na repu i zadnjem delu trupa.Najčešće kod otvora za radio stanicu i donji deo trupa ka repu.Bilo je slučajeva kada se komadne zaglave u letu.


Zbog toga su sproveli opsežnu istragu u borbi protiv ovoga.Ustanovljeno je da je glavni problem neadekvatno reagovanje pilota.Vremenom su instruktori  obučeni kako da ovo izbegnu,pa su oni kasnije pokazivali pilotima.Snimljen je i obrazovni film,kako izbeći upad u kovit.Ovo je znatno smanjilo broj havarija,ali ne do kraja.Glavni inžinjer u avijaciji je zabranio da se ,pri preseljenju aviona, u repnom delu nose alati i oprema.Zabranjeno je leteti bez municije ili korišćenje nekakvog balasta umesto nje.Da bi pomerili centar napred,ponekad su skidali oklop rezervoara ulja(koji je u zadnjem delu trupa)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Avion na Aljasci spreman za prelet







* kobra oruzari 1942g.jpg (121.95 KB, 772x556 - viewed 23 times.)

* pilot Burmatov iz puka Severne flote.jpg (104.74 KB, 961x626 - viewed 24 times.)

* kobra prijem.jpg (84.84 KB, 933x431 - viewed 25 times.)

* aljaska.jpg (21.7 KB, 593x322 - viewed 23 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 230


« Reply #12 on: September 20, 2020, 03:09:20 pm »

Pregledom repnog dela je ustanovljeno da su njihove granice sigurnosti manje nego kod Sovjetskih aviona.Zbog toga su inženjeri odredili pojačanje u repnom delu,koje su ,posle ispitivanja,vršili i u poljskim uslovima u eskadrilama.To je uradjeno na 326 aviona,ali su primenjivana i druga rešenja za ojačanje trupa.

Bilo je još problema sa ovima avionom.Prednji točak,koji je omogućavao odličan pregled pri rulanju,je na lošim travnatim aerodromima jako vibrirao što je dovodilo do loma noge stajnog trapa.Ovo se obično dogadjalo pri većim brzinama rulanja,pa su one kasnije oganičene.

Motor ,u ratnim uslovima,nije mogao da dosegne svoj predvidjeni resurs od 250 sati rada.To bi obično bilo oko 60%-70%.Ali najopasnije je bilo pucanje osovine od motora do elise,jer je prolazila pored poluga komandi.Postojala je opasnost  da ih pokida.Kako su za stanje aviona   odgovorni pilot i mehaničar,proveravan je njihov rad.Otkriveno je da piloti preterano koriste forsaž,a ne proveravaju stanje uljnog sistema.Pored toga ne vodi se računa kakvo ulje i benzin koriste.Benzin je bio B-78 koji koriste i u SAD ,ali je ovaj Sovetski lošiji.Sipali su i B-70 pa i kad nije bilo drugog(kao kod opkoljenog Lenjingrada) domaću smešu nazvanu "Kompot".I sa njom je avion  bezbedno leteo.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Vršene su i izmene u održavanju na osnovu iskustva zimi ,zagrevanje motora,sipanje toplog ulja(specijalnim kranom) i rashladnog sredstva u motor.Zimi su sve tečnosti i masti zamenjene sa ruskim,što je nekad dovodilo do oštećenja.Dešavalo se da zbog vibracija popucaju cevi za gorivo napravljene od aluminijuma,što je dovodio do požara.Zato su ove cevi menjane sa bakarnim.Na jednom je probano stavljanje skija koje se skupljaju pri letu,ali je to bio jedinstven slučaj.

Za ubrzavanje obuke pilota,napravljeno je nekoliko dvoseda.Dodatna kabina je napravljena ispred postojeće,što je vršilo posao,ali su se piloti žalili da je u prednjoj kabini neudobno,jer se elisa vrtela odmah do prednjeg stakla kabine,a u slučaju iskakanja pilot udara u elisu.Na nekoliko desetina aviona su motori zamenjeni Sovjetskim M-105P.Nekoliko aviona je dobilo radiopolukompas .Takvi avioni su bili vodje grupe aviona.Na nekoliko je bio ugradjen ovaj kompas i u americi,ali u malom broju.

Proizvodnja P-39 je završena 1944g .Poslednjih pet P-39Q  su stigli preko Aljaske  na početku 1945g.Broj isporučenih se razlikuje kod Sovjetskih i Američkih izvora .Preko V.Britanije je poslato 212 aviona ,ali je stiglo 158. Ovde su uračunati i neispravni avioni koje su poslali Britanci umesto rezervnih delova.Po sovjetskim podacima sve ukupno je stiglo  4952 aviona. Po američkim podacima poslato je- 108 P-39D, 40 P-39K , 137 P-39L ,157 P-39M ,1113 P-30N , 3291 P-39Q.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
P39Q-15(ser.44-2498) iz 72 Zaštitnog  puka.Avion je za komandanta puka Zavarućkin.Boje su standardne za ovaj avion dobijen preko Lend-Lease,odozgo krila i trup Olive Drab,odozgo Neutral Grey.Zvezda standardna na četiri pozicije,crven spiner i traka na trupu(sa belim obrubom) je oznaka puka.

Mnogi pukovi i divizije su završile rat sa P-39 ,ali su neki 1944g počeli da ih zamenjuju sa savremenim Jak-3 ,Jak -9 i La-7 a početkom 1945g i P-63 Kingcobra.Statistika na kraju rata je pokazala da na jednu uništenu Kobru dolazi 122 ratna leta i četiri uništena protivnika.Neki piloti su imali po dvadeset oborenih aviona,a rekorder je bio pilot Rečkalov sa 50.

P-39 je ostao u vazduhoplovstvu do 1950g,a posle samo po neki ,koji je leteo kao školski.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
P-39 iz sastava 6-og Gardiskog puka Mornaričkog vazduhoplovstva Crnomorske flote Krim 1947g



* kobra mehanicar.jpg (113.66 KB, 753x457 - viewed 9 times.)

* aircobra 21.jpg (50.67 KB, 980x324 - viewed 9 times.)

* krim 1947g.jpg (56.86 KB, 561x348 - viewed 9 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 230


« Reply #13 on: September 21, 2020, 03:47:17 pm »

Bell P-63 King Cobra

Fabrika Bell Aircraft je 1941g krenula u poboljšanje P-39 a na osnovu primedbe pilota i mehaničara.Iako je zadržala izgled  P-63 to je ustvari bio nov avion jer je imao novo krilo,rep i veće dimenzije.Prvi je poleteo krajem 1942g,i planirana je masovna proizvodnja sledeće godine. Bilo je jasno da će najveći korisnik biti avijacija SSSR.Zbog toga je krajem 1943g fabrika poslala komisiju koja je podrobno predstavila avion P-63A ,a početkom sledeće sovjetski piloti su dobili zadatak da je ispitaju.

Tokom ispitivanja je uništena jedna King Cobra,jer je pilot upao u kovit - nasledjen nedostatak od predhodnika.Fabrika je radila na ovome i delimično rešila problem.Drugo ,avion je napravljen za podršku trupama na zemlji.U tom smislu avion je unapredjivan(model A-1 do A-10),dobio je nove dodatne rezervoare,nosače raketa,kontejnere sa velikokalibarskim topom,duplirali municiju , šest raketa ,i oklop(40kg kod A-1 do 121kg kod A-10).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pilot Kočetkov na ispitivanju P-63 King Cobra

Dolazak P-63 u SSSR je počeo prvom polovinom 1944g.Odmah po dolasku prvih aviona u Ferbanks počela je obuka sovjetskih pilota.Medjutim ta prva partija je vraćena na doradu zbog kvara na uljnom hladnjaku.Onda je otkriveno da se repni deo deformiše pri naglim zaokretima ,pa su u oktobru 1944g svi oni na putu kroz SAD  zadržani zbog ojačanja repa.Da bi ubrzali posao angažovali su sve mehaničare na aerodromima u okolini,i američke i kanadske.Tako su doradili 233 aviona.Oni koji su dobijeni bez ove prepravke su doradjivani na aerodromima po uputstvu CAGI.Svi su dobili novu oznaku ,crvenu petokraku u belom krugu.

Od  1944g se prelet odvijao nesmetano ,već uhodanim ritmom,sve do kraja 1945g.Skoro svi su stigli preko Aljaske.Uvodjenje novog aviona u eskadrile je išlo polako,jer je avijacija  imala dovoljno aviona,a iskustva sa njegovim prethodnikom su i dalje u sećanju.Zato su prvo zvanične komisije htele da dobro prouče avion.To je trajalo od kraja 1944g do polovine 1945g.Avion je na kraju dobio prelaznu ocenu,imao je veliku brzinu,dobru pokretljivost,moćno naoružanje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izgled aviona 1944g dok je prelazio iz Aljaske u Sibir

Sistem upravljanja je bio pouzdaniji,jer su sajle delimično zamenjene sa lakim šipkama.Stajni trap sa dobrim amortizerima je obezbedjivao dobru vidljivost ,lako uzletanje i sletanje kao i bezbedno rulanje i upravljivost na zemlji.P-63A je bio sporiji od Bf 109G-4 za 9km/h na visini od 5000m,ali je brže penjao za 2m/s na toj visini.Bio je brži od FW 190A-4 ,a od oba je bio bolji u horizontalnom manevru.

Imao je i nedostatke.Ako ih uporedimo sa poslednjim modelima P-39 imao je manju polatnu masu i manje goriva.Povećao se oklop kabine i važnih delova.Na avionima serije A-1,A-5 i A-6 je dolazilo do deformacije pokrivnog lima na krilima.Od modela A-7 lim je deblji i ojačan na nekim delovima.Problem se javljao i u nestabilnosti aviona pri izlaska iz  pikiranja u vertikalnu figuru.To su delimično rešili uvodjenjem kontrabalansera u sistem upravljanja kormila visine i uvećanjem repnih površina.A definitivno je rešeno na modelu P-63C uvodjenjem jačeg motora V-1710-117 i grebena pod trupom-dopuna repu.Ovakav dodatak repu su ugradjivali i Rusi na starije modele P-63 A po uputstvu CAGI.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Zagrevanje aviona pred polazak na zadatak

Uprkos trudu Bell -ovih inženjera,i novi avion je padao u kovit kada se potroši sva municija.Bilo je neohodno da se u tom slučaju avion odmah izravna trimerima. U protivnom avion može da padne u kovit ,ali je predvidiv (za razliku od P-39 kada nastaje naglo),i bez trešenja i drmusanja palice.Zbog toga su postojala ograničenja-zabranjeno je da se iz pikiranja izvlači sa vertikalnim figurama,dozvoljeno je samo lagano(glatko) pomerati komande,izvodjenje figura bez municije ili balasta je najstrože zabranjeno.

U proleće 1945g P-63 stiže u PVO eskadrile.On je na visinama preko  7500m bio bolji od Spitfire IX i La-7 jer je imala veći plafon leta.Pored toga standardna oprema je bila i radiopolukompas MN-26Y što je omogućilo dobru navigaciju noću i u oblacima.Bio je i jedan primerak sa radarom P-63-A-10,koji nije služio za pretragu već samo upozoravao na pojavu aviona od pozadi.Prve King Cobre su u eskarilama zamenile P-39.U to vreme je počinje rat sa Japanom ,pa sad avioni idu na istok istom trasom  kojom su i došli.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prijem prepravljenih P-63C-5 na školski dvosed UTI P-63

U tom kratkom ratu ovi avioni su leteli kao izvidjači,za podršku trupama,kao pratnja bombarderima ili transportnim avionima.Pored toga napadali su kolone vozila,pešadiju ,brodove .Nosili su sovjetske bombe(na promenjenim nosačima),dok topovi ispod krila nisu korišćeni.Japanskih aviona je bilo veoma malo,tako da i nije učestvovao u vazdušnim bitkama.

Posle kapitulacije Japana prestala je isporuka aviona u Ferbanks.Ukupno je predato 2400 KingCobry od 2450 traženih.Preko Aljaske je prispelo 2397 aviona ,a ostali preko mora do Murmanska.Iako je isporuka zvanično prestala ipak je iz Aljaske dolazilo nešto aviona sve do 29 septembra 1945g,kada je poslednji preleteo.U to vreme je u zbornim mestima Krasnojarske i Ukure bilo oko sto aviona.Oni su rasporedjivani  po eskadrilama sve do jeseni 1946g.






* kingkobra ispitivanje SAD.jpg (117.31 KB, 980x554 - viewed 6 times.)

* kingkobra prelet.jpg (58.87 KB, 980x389 - viewed 7 times.)

* grejanje.jpg (31.3 KB, 593x325 - viewed 8 times.)

* UTI P63.jpg (64.33 KB, 749x388 - viewed 5 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 230


« Reply #14 on: September 21, 2020, 03:50:34 pm »

Sovjetski piloti su cenili King Cobru kao komfornu za eksploataciju ,sa prostranom udobnom kabinom ,sa dobrim grejanjem i odličnim pogledom.Imala je dovoljno dobrih instrumenata i dobar nišan.Posle 1948g pojavio se problem jer su istekli resursi motorima,pa su ograničili upotrebu gasa i forsirani režim.Ostale su u upotrebi do 1950g kada se pojavljuju mlazni avioni.Bile su dobre za prelazak na mlaznu avijaciju,pre svega zbog prednjeg točka,jer Sovjetski lovci to nisu imali.Tako su vezbali poletanje i sletanje sa takvim stajnim trapom kao i sletanje sa 300-400km/h bez zakrilaca-imaitirajući MIG-15.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Posleratni snimak P-63A-10

Za tu svrhu su napravili dvosedu verziju(kao kod Airacobri) gde je druga kabina na mestu naoružanja.Prve verzije su pravljene u radionicama,samostalno a 1948g su radjene po planu i uputstvu glavnih inženjera avijacije.Zadržan je jedan mitraljez za vežbu gadjanja.Ova izmena je sprečila upadanje u kovit,a nakon ispitivanja  skoka iz prve kabine(u slučaju nužde) počela su masovne prepravke na verziju P-63U.
Zadržali su se još po negde sve do kraja pedesetih.U muzeju u Monino postoji jedan hibrid P-63 i P-39 koji su sastavili od nekoliko aviona koji su nastradali na preletu iz Aljaske.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ostatke aviona na dalekom istoku pronalaze i danas.


* posle rata king.jpg (93.11 KB, 736x505 - viewed 9 times.)

* ostaci dal istok.jpg (99.7 KB, 517x356 - viewed 12 times.)
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 23 queries.