Prelijepe fotografije ML!
Idemo dalje sa stivom....
"Druga podmornička grupa
Dok se još odvijalo goreopisano krstarenje, u Francuskoj su u punom jeku bile probne vožnje dvije podmornice klase "Syrene" izgrađene za Mornaricu KrSHS na navozima brodogradilišta u Nantu, koje su trebale biti isporučene te jeseni, a ubrzano jačanje naše tek uspostavljene Podmorničke flotile tada je bilo i predmet pažnje inostranih stručnih časopisa, kao što je to britanski magazin "Naval and Military Record" u broju od 2. oktobra 1929. naglasio:
"Jugoslovenska mornarica postepeno počinje da živi. Njena Podmornička flotila koja je već obuhvatala dvije moćne podmornice građene u Engleskoj, poboljšanog "L" tipa, koje nose svaka po 2 topa od 10 cm, upravo je sad pojačana sa dvije manje podmornice "Osvetnik" i "Smeli", koje je nedavno isporučilo Nantesko brodogradilište "Loire". Ove jedinice projektovane od Simonot-a, poboljšano su izdanje izvrsnog tipa "Syrene" i smatraju se od strane francuskih stručnjaka kao najbolje podmornice za odbranu obale koje uopće postoje. One predstavljaju pod današnjim prilikama najveću borbenu vrijednost koja se može postići na jedinicama od 600 t, pošto nose jedan top od 100 mm i šest torpeda najmoćnijeg tipa (od 550 mm), uz brzinu od 14,5 čvorova na površini, dok omogućuju i udoban smještaj za svoju posadu od 43 čovjeka. One su snabdjevene s tri periskopa i sa dobrim podvodnim slušalačkim spravama. Akcioni im je radijus 7.000 milja, vrlo velik za jedinice čisto defanzivne koncepcije: to znači da one mogu krstariti nedjeljama u Sredozemnom moru. Kotorska baza, jedna od najjačih prirodnih luka u Evropi, dobiva tako ponovno na važnosti, naročito zato pošto jugoslovensko osoblje obuhvaća elitu oficira i vođa izobraženu pod austrijskom zastavom. Bokokotorski Arsenal postepeno povećava svoj obim i svoj kapacitet. Još nedavno on je modernizovao admiralski brod "Dalmacija" od 2.400 (bivši njemački "Niobe") i onih osam torpiljarki naslijeđenih od Austrije. Kada program o kome se sada radi, od šest razarača od 2.000 t i šest podmornica od 800 t bude završen, mala jugoslovenska flota biće faktor na Jadranu, ali i na Sredozemnom moru."- zaključuje britanski magazin.
Podmornice "Smeli" i "Osvetnik" Kraljevska mornarica Jugoslavije formalno je preuzela 16. novembra 1929. u Tulonu kada su na njima svečano podignute jugoslovenske ratne zastave. Najstariji naš oficir na primopredaji novih objekata bio je kapetan fregate Vladimir Pfajfer, a ispred domaćina u podmorničkoj bazi u Tulonu, jugoslovenske mornare i oficire pozdravio je viceadmiral Duran-Viela, glavnokomandujući francuske Prve sredozemne eskadre. Francuski admiral pritom je kapetanu fregate Pfajferu, kapetanima korvete Ulmanskom i Tomiću, te poručnicima bojnog broda Plajvajsu i Martinecu uručio odlikovanje Legije časti, dok su odlikovanja Krst kavalira dobili kapetan korvete Vilfan i inženjer Dobrila.
U pratnji matičnog broda "Sitnica", podmornice "Smeli" pod komandom kapetana fregate Vladimira Pfajfera (koji je primio dužnost od Ivana Ulmanskog 27. novembra 1929) i "Osvetnik" pod komandom kapetana korvete Slavomira Tomića, stigle su u domovinu u Tivat 9. decembra. Time je i zvanično uspostavljena druga podmornička grupa Podmorničke flotile KrM Jugoslavije, jer su prvu grupu činili "Hrabri" i "Nebojša" sa matičnim brodom "Hvar".
Za matični brod novih podmornica određen je stari teretnjak "Sitnica" izgradjen još 1891. u Njemačkoj u Elbingu, pod imenom "Nayade". "Sitnica" je imala nosivost od 554 t, parostroj od 370 kW, brzinu od 11 čv i naoružanje od dva topa 47 mm i dva protivavionska mitraljeza. U početku, "Sitnica" je u Floti KrM Jugoslavije služila kao vodonosac, ali je nakon naručivanja dviju novih podmornica iz Francuske, preuređena u njihov matični brod, iako se još vodila i kao školski brod. Rekonstrukcija je obavljena u splitskom brodogradilištu "Jug".
Po uplovljavanju u Boku gdje je drugoj podmorničkoj grupi priređen svečani doček, "Smelog" i "Osvetnika" su u Tivtu obišli ministar Vojske i Mornarice, đeneral Stevan Hadžić, komadant Ratne mornarice, viceadmiral Viktor Vikerhauzer i francuski ambasador u Beogradu Dardo. Uslijedio je intenzivni period obuke i vježbovnih vožnji uz jadransku obalu prilikom kojih su nove podmornice pokazale sve svoje nadmoćne tehničke karakteristike.
Jugoslovenske podmornice na Orijentu
"Petnaest dana krstarenja na moru zbog vježbanja, a 13 dana u Aleksandriji i Bejrutu zbog radnji na uređenju podmornica i odmora"- glasilo je kratko naredjenje Komande KrM koje je u maju 1930. primio komandant Podmorničke flotile kapetan bojnog broda Janko Kršnjavi. Na izvršenje su u ponoć 24. juna sa mola I pomorskog Arsenala u Tivtu krenule podmornice "Hrabri" pod komandom kapetana korvete Bogoslava Ernija, "Nebojša" pod komandom poručnika bojnog broda I klase Marka Dabovića, uz pratnju matičnog broda "Sitnica" kojim je komandovao kapetan korvete Mirko Plajvajs. Pred njima je bio mjesec dana odsustvovanja iz domaćih voda i prvo pojavljivanje jugoslovenskih ratnih brodova u istočnom Mediteranu. Tokom dva dana plovidbe do najjužnije tačke Evrope, grčkog rta Matapan, "Hrabri" i "Nebojša" neprekidno su vježbali razne borbene situacije – podvodni napad na brod – cilj koji je u tim uslovima simulirala "Sitnica", te signalizaciju, pratnju trgovačkih brodova, odbranu od napada iz vazduha, itd.
Dvadeset šestog juna u 10 sati naš plovni sastav prošao je rt Matapan i po starom pomorskom običaju, taj je događaj obilježen uz Boga mora i voda Posejdona – prerušenog mornara koji je pohodio sva tri broda i pokrstio one članove posada koji još nisu prošli rutom južno od Matapana. Naredna dva ipo dana podmornice i "Sitinica" plovili su pučinom Mediterana bez kopna na vidiku, sve dok se 29. juna oko 14 sati na horizontu nije ukazala egipatska obala kod Aleksandrije.
"Svi pohitasmo da je vidimo. I zbilja – najprije obrisi, a zatim sve jasnije konture afričke obale – dok se napokon ne prikaže Aleksandrija sama. Okružena žućkastim pješčanim nasipima, skup bijelih kućica nadvišen karakterističnim svetionikom Raz-el-Tin i signalnom stanicom na kojoj lepršaše jugoslovenska zastava – nama u pozdrav. Po prvi put u svjetskoj istoriji pozdravio je Orijent jugoslovensku Ratnu mornaricu"- zabilježio je jedan od učesnika ove plovidbe u magazinu "Jadranska straža". Da dočeka goste na pilotskom čamcu na sidrište aleksandrijske luke isplovio je lično egipatski komadant pristaništa koji je naše podmornice i "Sitnicu" sproveo do unutrašnjeg dijela luke gdje su se "Hrabri" i "Nebojša" vezali na dvije plutače u neposrednoj blizini aleksandrijskog Kraljevskog dvorca.
"Jos se 'Sitnica' vezivala kad pristade motorni čamac sa jugoslovenskom zastavom na pramcu u kome bejaše naš poslanik na egipatskom dvoru g. Jovan Dučić koji nije mogao da sačeka, da lagodnije i iz počasni zvižduk stupi na brod, već se mladenačkim skokom popeo na brod i sa suzom radosnicom u očima zaželio komadantu Podmorničke flotile dobrodošlicu"- opisao je hroničar.
Komandant Podmorničke flotile Janko Kršnjavi kasnije se, držeći tokom svečanog ručka zdravicu ambasadoru Dučiću, osvrnuo na ovaj njegov "upad" na podmornicu: "Neka nam g. ministar oprosti – vidjeći ovu njegovu razdraganost, umjesto da pozdravimo starog iskušanog diplomatu po svim pravilima strogog pomorskog ceremonijala, skoro smo ga poljubili kao od Boga nam datog pjesnika koji je, vraćajući se iz tuđine – stupio na domaće tlo".
Tokom boravka naših podmorničara u Aleksandriji, ambasador Dučić im je ukazao svu moguću pažnju pa su, nakon velikog prijema i svečane večere za posade koju je ambasador organizovao u jednom od hotela, veliki pjesnik i podmorničari zajedno osvanuli u jednom od najeminentnijih noćnih lokala u Aleksandriji. Priređivane su čajanke i večere u restoranima kamo običava da zalazi otmeni aleksandrijski svijet, da uz zvukove večernjeg džeza i žubor fontana, zapleše fokstrot, tango ili slou-foks." – zapis je jednog od učesnika ovih fešti u aleksandrijskim noćima jugoslovenskih podmorničara.
Osim zabave, naši oficiri i mornari su višednevni boravak u Aleksandriji iskoristili i za službene susrete sa kolegama iz egipatske Mornarice, fudbalske utakmice sa dva najbolja profesionalna egipatska tima koje su završene tek relativno tijesnim pobjedama domaćina, kao i za posjete atrakcijama grada i okoline, medju kojima i čuvenim egipatskim piramidama i sfingi. Za sve to vrijeme rijetki i neuobičajeni gosti iz Jugoslavije izazivali su veliku pažnju mjesnog stanovništva ali i drugih koji su u to vrijeme boravili u Aleksandriji.
"Danomice se je mogla primijetiti velika važnost posjete naše Mornarice Egiptu. Orijent je naviknut da prima posjete ratnih brodova. On mjeri snagu države po njezinoj ratnoj mornarici, pa se često događa da se u aleksandrijskoj luci susreću flotni djelovi raznih zastava. Jugoslovensku ratnu mornaricu do ovog momenta nije još imao prilike Egipat da vidi, valjda ni da čuje za nju, kad najednom dolaze dvije velike podmornice (koje bi mogle da budu na ponos i velikim mornaricama), sa mornarima kojima se pozna na licu da su valjani pomorci i dobri vojnici. Sve su novine pune o toj posjeti, pa bile pisane arapskim, enleskim ili francuskim jezikom. Donose slike svih triju brodova i komadanta Podmorničke flotile i popraćuju ih simpatičnim komentarima. Oko jedinica kruže svaki čas jedrilice i brzi čamci sa svijetom, koji ih posmatra i koji pita dozvolu da može pregledati brodove, dok glasnik svaki čas treba da odzdravlja na pozdrav trgovačkih brodova koji mimo njih prolaze. Svi oni – sem italijanskih – pozdravljaju jugoslovensku ratnu zastavu trokratnim spuštanjem zastave – čak i sovjetski parobrod "Novorosijsk" sa zastavom na kojoj je srp i čekić na crvenom polju.“- bilježi o tim danima u Egiptu "Jadranska straža".
Devetog jula u osam sati "Hrabri", "Nebojša" i "Sitnica" napustili su Aleksandriju, a ambasador Dučić sa osobljem jugoslovenskog poslanstva ispratio ih je do izlaza iz luke. Podmorničari su dugo mahali njima, ali i malom čamcu u kome su bile tri Slovenke iz Gorice koje su malo prije isplovljavanja podmornica, pristale uz njih i mornare darivale buketima ruža.
Nakon dvodnevne vožnje, naši brodovi su 11. jula u 11 sati uplovili u luku Bejrut, glavni grad Libanonske Republike i Sirije pod francuskim mandatom. Nakon uobičajene razmjene posjeta sa lokalnim civilnim i francuskim vojnim vlastima, na naše podmornice stigao je i počasni konzul Čehoslovačke Bajer koji je posebno toplo pozdravio dolazak naših mornara u Bejrut.
"Hrabri", "Nebojša" i "Sitnica" u luci tog bliskoistočnog grada ostali su šest dana pripremajući se za dugotrajnu plovidbu i povratak u domovinu do koje su na moru trebali neprekidno da provedu šest dana i šest noći.
"Naši francuski prijatelji potrudiše se da nam ovaj boravak ostane u što ljepšoj uspomeni. I uslijediše pozivi kod najviših vlasti, sad u vilama sred palma i pinija, sad u sobama sa visokim prozorima i persijskim ćilimima neprocjenljive vrijednosti. Pred ulazom bjehu postrojeni spahije sa isukanim sabljama ili mornari sa puškama na pozdrav. I svuda bjehu podignute zarošene čaše u čast njegovog veličanstva, kralja Aleksandra I i naglašeno prijateljstvo obaju naroda, potvrđeno zajednički prolivenom krvlju u prošlosti. Kao i u Aleksandriji, tako i ovdje bjehu naši mornari predmet opšte pažnje sa strane pučanstva. Svojim lijepim ponašanjem i vojničkim držanjem zadivili su i ovdje svakoga."- navela je "Jadranska straža" pišući o boravku naših podmornica u Bejrutu. Nekolicina naših oficira i podoficira automobilima su se uputili i na izlet do Jerusalima gdje su obišli Hristov grob, Zid plača i ostale atrakcije, kao i Mrtvo more gdje je za naše podmorničare koji su se u njemu okupali, pravo otkrovenje bila činjenica da u toj vodi, pregustoj zbog ogromne koncentracije soli, nikako ne mogu potpuno zaroniti.
Naši podmorničari u Bejrutu su 14. jula na francuski nacionalni praznik – Pad Bastilje, prisustvovali velikoj proslavi i defileu francuskih kolonijalnih trupa, a Jugosloveni su tom prilikom položili i vijenac na Spomenik neznanom junaku i prisustvovali svečanoj Svetoj misi u bejrutskoj katedrali. Imali su i više izleta po okolini glavnog grada Libanona, kao i do Damaska u Siriji, a u fudbalskim utakmicama nadmoćno su pobijedili ekipu mornara sa francuskih topovnjača stacioniranih u Bejrutu. Nakon oproštajnog ručka koji je kapetan bojnog broda Janko Kršnjavi priredio na "Sitnici" za francuskog pomorskog komandanta u Levantu i njegov štab, naš pomorski sastav 18. jula u 13 sati isplovio je iz Bejruta i nakon šest dana plovidbe stigao u Boku Kotorsku."
Pravimo pauzu za vikend, pa cemo nastaviti u ponedjeljak.
