Drugi dio iz knjige Ukleta podmornica:
Istog dana barkasa ih je vratila na PB Hvar.
Polaznici tečaja, kojima se naknadno priključio i devetnaesti član, smješteni su u krmeni prostor matičnog parobroda. Toliko već star i dotrajao da se rijetko kad mogao pokrenuti vlastitim pogonom. Imao je 2500 tona istisnine, a u njemu je bilo smješteno 250 dočasnika i 35 časni¬ka. Časnici su raspolagali s dvije trećine luksuzno uređenog prostora, raskošnom blagovaonicom i prostorom za odmor. Cijeli dograđeni zapovjedni most sa salonima bio je namijenjen zapovjedniku flotile. Ča¬snici su na pramcu imali svoju, dobro opremljenu i vrlo čistu kuhinju.
Prostorija na pramcu, gdje su bili smješteni narednici, nazvana je Cikago. Tamo je bilo vrlo tijesno. Gužva od kreveta, uski samo toliko da se moglo spavati, bili su natiskani jedan pored drugog i jedan iznad drugog.
Krmena prostorija, nazvana Songa), u koju su smješteni polaznici tečaja, bila je dugačka oko 18 metara i visoka oko dva metra. U njoj je bilo smješteno oko sto dočasnika. Manje od pola njih moglo je propisno objesiti visaljke i u njima spavati. Ostali su ih prostirali po željeznom podu i tako spavali. Ispod stambenog prostora bili su tankovi pitke vode, spremište boje i drugih potrepština.
U jednom uglu bili su brodski zatvori.
Zahodi su bili na palubi. Zimi im, ili za kišnih dana ili noći, zagri¬janima iz prostorije i postelja, nije bilo ugodno izlaziti na palubu. Još neugodnije je bilo sa svježeg zraka sići u zagušljivu prostoriju. Nekoli¬ko malih okruglih brodskih prozorčića tik iznad površine mora, koji su često bili zatvoreni zbog prskanja valova u prostoriju, nisu bili dostatni za provjetravanje. Iako se gamad svake druge godine uništavala ciklo¬nom, na brodu je bilo stjenka i žohara.
U Šangaju su se prije doručka, ručka i večere razvlačili preklopni stolovi, dijelila se hrana, a tamo se i jelo. To je bila jedina prostorija za odmor, druženje, kartanje, ali i kojekakva zla koja su nastajala u ta¬kvom okruženju. Mladen, duboko ogorčen, stoički je podnosio bijedan smještaj. Očvrsnuo je kroz tri godine školovanja i sada već gotovo u 20-oj bio je iskusan mladić, spreman svladati svaku nevolju.
Devetomjesečni tečaj se održavao svakog dana i trajao je po devet sati. Prije podne od sedam do dvanaest, a poslije podne od petnaest
do devetnaest sati. Nedjelja je bila dan odmora. Uz naporno svladava¬nje gradiva u učionicama polaznici su svakog dana morali po dva sata provesti u praktičnom radu na podmornicama. No posade ih nisu pri¬hvaćale kao učenike, nego kao najmlađe koje su iskorištavali za najteže i najprljavije poslove. Čišćenje masnih kaljuža, pranje boje terpentinom i slično bile su im najčešće dužnosti. Angažiranje i na drugim poslovi¬ma, po dva sata dnevno na doku dok je neka podmornica bila u njemu, bitno je utjecalo na učenje. Bilo je dana kad su s posadom radili i po 12 sati na doku, s podvodnog dijela podmornice strugali su moraviju, sastav bakrenog sulfata, čime je bila obojena pa je za teoretsku izobra¬zbu ostajalo malo vremena. Uza sve to morala se održavati i osobna higijena. Nakon posla, prljavi i umašćeni od nafte i ulja, morali su se prije nastave ili prije objeda ili večere oprati i okupati. No za takvo ne¬što, osim subotom popodne, nije bilo tople vode. Usprkos tome takve nevolje su stoički podnosili.
U knjizi dr. Andreja Korbara piše da se prostor za podoficire i mornare kolokvijalno zvao "Šangaj". On takođe pominje veoma teške uslove života na "Hvaru".
