PALUBA
March 28, 2024, 04:05:28 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Donirajte Palubu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2]   Go Down
  Print  
Author Topic: Bitka za Moskvu, 1941.  (Read 2650 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #15 on: August 10, 2021, 06:53:04 pm »

Rokosovski pod pritiskom

Srećom, druga faza operacije Tajfun započela je pre nego što je Rokosovski mogao da stupi u akciju. General Alfred Veger je sa dve pešadijske divizije iz svog 27. korpusa, ojačane oklopnom borbenom grupom iz 1. oklopne divizije, napao u jutarnjim časovima 15. novembra, kako bi potisnuo sovjetsku 30. armiju sa Moskovskog mora, veštačkog jezera u gornjem toku reke Volge, kako bi obezbedio krilo 3. oklopne armije. Sovjetska 30. armija se još uvek oporavljala od teškihi borbi oko Kalinjina i njene dve divizije su se iz ovog područja povukle preko Volge. Dan kasnije, 56. korpus 3. oklopne armije kreće preko reke Lame i udara na levo krilo 30. armije, koje je bilo više samo jedinica koja je pokrivala taj prostor, umesto da je stvarno branila taj prostor. Sovjetske 30. i 1. armija krenule su sa napadima na mostobran 56. korpusa, ali nisu uspeli ništa da učine.

Sa frontom 30. armije između Moskovskog mora i Volokolamska, poljuljanim početnim nemačkim napadima, 4. oklopna armija je krenula 18. novembra u glavni napad istočno od Volokolamska, sa Rufovim 5. korpusom (3 pešadijske divizije) i Fon Fitinghofovim 46. oklopnim korpusom (2, 5. i 11. oklopna divizija), koji su imali više od 400 tenkova. Hepnerov napad imao je za cilj da proširi pukotinu između 30. i 16. armije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Četa sovjetskih tenkova T-34/76 i pešadija u pokretu ka frontu.

Rokosovski se sa Žukovim prepirao oko taktike upotrebe sovjetskih snaga, tražeći da se krene sa elastičnom odbranom kako bi imali vremena da se reorganizuju, ali je Žukov zahtevao odsudnu odbranu – ni pedalj zemlje okupatoru. Kako god, Hepnerov napad je otkrio da linije odbrane sovjetske 16. i 30. armije drže uglavnom konjičke jedinice, te da se na frontu širine 90 km nalaze svega tri pešadijske divizije. Staljinovi protivnapadi poslužili su samo za to da seozbiljno oslabe sovjetske jedinice prve linije, i to neposredno pred nemački napad. Pod pritiskom pet oklopnih divizija, sovjetska konjica i pešadija su se povukli ka Klinu. Do večeri 18. novembra, napadi 4. oklopne armije krenuli su da razdvajaju sovjetsku 16. od 30. armije. Dok se 30. armija povlačila ka Klinu, 16. armija se povlačila ka Istri, čime je dalje povećano rastojanje između ove dve jedinice. General major Leljušenko, koji se oporavio od rana zadobijeniih kod Borodina, u večernjim časovima 18. oktobra preuzima komandu nad 30. armijom i prima naređenje od Žukova da po svaku cenu zadrži Klin. Kako su se i 16. i 30. armija povlačile, Hepner je u jutarnjim časovima 19. novembra povećao pritisak, napadajući 40. oklopnim korpusom na levo krilo Rokosovskog. Istovremeno, Fon Bok naređuje 9. armiji da pređe u odbranu i zadrži Kalinjinski front Konjeva, koji je krenuo u seriju protivnapada, dok su Hepner i Rajnhart udarili na desno krilo Zapadnog fronta Žukova. Leljušenko je pristigao u Klin i video svoj novi štab u bezglavom povlačenju, ali je uspeo da za kratko vreme uspostavi red i organizuje odbranu grada. U ovome je definitivno bio uspešan, obzirom da je uspeo da zadrži nemačke snage na pet dana. Konačno, nemački 56. oklopni korpus je odsekao putnu komunikaciju severno od Klina, dok je 5. korpus učinio to isto, ali južno od grada. Leljušenko je 23. novembra izvukao iz Klina svoje preostale jedinice, u trenutku samog zatvaranja klopke, i povukao ih ka kanalu Moskva-Volga. Rajnhartova 3. oklopna armija je eksploatisala sovjetsko povlačenje, zauzevši Solnečnogorsk 23. novembra, a narednog dana i Rogačevo. Nastupajući južno, duž železničkog pravca Klin-Moskva, Borbena grupa iz sastava 2. oklopne divizije sukobila se u blizini Peškija sa sovjetskom 146. tenkovskom brigadom, naoružanom britanskim tenkovima Matilda II i ovo su bili među prvim primercima opreme iz programa Zajma i najma koji je stigao na front.


* operacija_tajfun_105.jpg (45.18 KB, 709x470 - viewed 2 times.)
« Last Edit: August 11, 2022, 06:14:07 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #16 on: August 10, 2021, 06:53:12 pm »

Ka predgrađu Moskve

Dalje na jugu, situacija kod Rokosovskog bila je jednako očajna, pošto se njnjegova armija suočavala sa glavnim snagama Hepnerovog napada. Rokosovski je postavio svoju najbolju jedinicu, 78. streljačku diviziju, u ključnom gradu Istra; ova jedinica je 17. oktobra stigla iz Sibira, u potpunosti popunjena ljudstvom i artiljerijom. Teren oko Iskre favorizovao je branioca, sa velikim jezerom severno od grada i močvarnim zemljištem na jugu. Hepner je u frontalni napad na grad uputio Štumeov 40. oklopni korpus. Sovjetska 78. streljačka divizija očajnički se branila naredna tri dana, da bi se 27. novembra povukla. SS divizija Rajh je u borbama za Istru imala 255 poginulih i 671 ranjenog pripadnika, što je ozbiljno oslabilo snagu pešadije u ovoj jedinici.  Rokosovski nije mogao da zaustavi Hepnerov napad, ali je nemačka ofanziva počela da se lomi u niz slabo koordinisanih napada koji su omogućili većini sovjetskih snaga da se pravovremnjeno povuče na nove položaje. Rokosovski je 28. novembra uspostavljio novu liniju odbrane na oko 35 km severozapadno od Moskve.

Nemačka 3. i 4. oklopna armija su u borbama za Klin i Istru istrošile dobar deo zaliha i pretrpele su značajne gubitke, a da ni jedna sovjetska jedinica nije bila niti opkoljena, niti uništena.

Krajem novembra, vreme je postalo više od smetnje i ozbiljno je umanjila borbene sposobnosti nemačke pešadije. Rajnhartov 56. oklopni korpus uspeo je da izbije na kanal Moskva-Volga kod Jahroma, 27. novembra, i da uspostavi mostobran, ali je bio neprijatno iznenađen kada je otkrio elemente nove sovjetske 1. udarne armije u blizini. Nakon kratkog boravka na istočnoj obali sa borbenom grupom Fon Mantojfela, Rajnhart je evakuisao mostobran i preusmerio svoju armiju (u stvarnosti svoje četiri divizije na čišćenje zapadne obale kako bi obezbedio Hepnerov levi bok. Rajnhartova armija je 30. novembra prešla u odbranu. Hepnerova armija je u narednih par dana nastavila sa napadnom operacijom po svom planu, ali je njen moment kulminacije prošao. Jedinice nemačke 2. oklopne divizije zauzele su 30. novembra Krasnu poljanu, koja se nalazila 32 km od Kremlja, što nije bilo od neke naročite koristi, obzirom da je nemački severni krak bio blokiran, usled pojačanja sovjetske odbrane, slabog vremena i nedostatka goriva.

Uprkos ponovljenim naređenjima Fon Boka da se priključi ofanzivi, Fon Klugeova 4. armija stojala je nepomično na reci Nari tokom celog novembra. Zahvaljujući ovoj neaktivnosti, Žukov je mogao da prebaci snage i sa do sada neaktivnom 5. i 33. armijom ojača novu odbrambenu liniju Rokosovskog.

Fon Kluge je igrao staru igru čekanja i jedini napad koji je izveo bio je onaj kada je 4. oklopna armija bila zaustavljena. U 05.00 časova 1. decembra, 20. i 57. oklopni korpus iz sastava 4. armije, napali su sa četiri divizije, među kojima se nalazila i  20. oklopna divizija. Fon Klugeova ofanziva bila je premala i zakasnela, ali u svakom slučaju bila je primer dobro organizovane operacije. Uprkos činjenici da je sovjetska 33. armija provela više od mesec dana gradeći odbranu oko Naro Fominska, Fon Klugeova odmorna pešadija uspela je da se probije kroz glavnu liniju odbrane za nekoliko časova. Naro Fominsk je osvojen, a dve nemačke pešadijske divizije su se probile kroz liniju 33. armije. Žukov je odmah prebacio snage kako bi ojačao poljuljanu odbranu 33. armije, koja je 2. decembra pokrenula manji protivnapad. Nakon 48 časova, Fon Kluge je prekinuo napadi započeo povlačenje svojih snaga do iza reke Nare. Fon Klugeov 13. korpus je trebao i da podržava nemački napad na Tulu, tako što bi zauzeo Serpuhov, ali na Guderijanovo opšte gađenje, Fon Kluge je svojim jedinicama dozvolio samo povremeno slanje patrola.

Na račun činjenice da je potrošila manje zalihe od bilo koje armije iz sastava Grupe armija Centar, i da je još krajem oktobra prešla u odbranu, Fon Klugeova 4. armija bila je spremna da se odupre sovjetskoj Zimskoj protivofanzivi, ali je lišila operaciju Tajfun bilo kakve šanse za uspeh. I sam Žukov je zabeležio da je u odsustvu napada na centralni deo linije odbrane, mogao da prebaci sve svoje rezerve iz centra, kako bi parirao neprijatelju na krilima.
« Last Edit: August 11, 2022, 06:14:18 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #17 on: August 10, 2021, 06:53:59 pm »

Guderijanov poslednji pokušaj za zauzimanje Tule

Guderijanova 2. oklopna armija veći deo novembra provela je u borbama sa sovjetskim protivnapadima, pokušavajući da dođe do dovoljne količine goriva kako bi izvela još jedan napad pre nego što zima onemogući bilo kakve dalje akcije. Međutim, Sovjeti su uspeli brzo da formiraju 50. armiju, brže nego što je Guderijan mogao da popuni svoje snage, tako da su Sovjeti sredinom novembra u Tuli imali šest streljačkih i jednu tenkovsku diviziju.

Nakon nekoliko manjih napada na južni sektor odbrane grada, Guderijan odlučuje da opkoli Tulu sa istoka i zapada umesto da rizikuje u frontalnom napada. Dve pešadijske divizije iz sastava 43. korpusa su 18. novembra započele napredovanje ka istoku, kako bi zauzeli Aleksin i presekli glavnu saobraćajnicu Serpuhov – Tula. Ipak, pre nego što je Guderijan stigao da uvede u borbu svoje oklopne jedinice, Vejzenbergerov 53. korpus je kod Uzlovaje pao pod udar sibirske 413. streljačke divizije koja je krenula u protivnapad. Guderijan je bio prinuđen da nekoliko dana provede u ponovnom uspostavljanju desnog krila, tako da je morao da razvodni svoj napad, u kome je upotrebio dve motorizovane divizije iz sastava Lemelsenovog 47. oklopnog korpusa, kojima je popunio gubitke 53. korpusa. Guderijan nije mogao da započne svoju ofanzivu sve do 24. novembra; jedinicama 24. oklopnog korpusa (3, 4. i 17. oklopna divizija) nastupao je severoistočno od Tule. Borbena grupa Eberbah je ponovo bila prethodnica i uspela je da zauzme raskrsnicu kod Veneva i uništi sovjetske mešovite oklopno-konjičke snage koje su štitile ovaj rejon.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Sovjetski divizijski top F-22 kalibra 76,2 mm u pokretu ka položaju, vučen artiljerijskim traktorom.

Dok je nemačka 17. oklopna napredovala ka Kaširi, 4. oklopna divizija i puk Grossdeutschland skretali su na zapad i pokušavali da preseku železničku prugu koja vodi u Tulu. Početna slabost sovjetskog otpora istočno od Tule ohrabrila je nemačku komandu da poveruje da bi 2. oklopna armija mogla da izazove pustoš jugozapadno od Moskve, tako da je Guderijanu naređeno da 29. motorizovanom divizijom preseče železnički pravac Kašira-Mihailov. Ipak, nakon nekoliko dana napredovanja, Guderijanove jedinice koje su predvodile napad morale su da stanu, pošto su neočekivano naišle na jake sovjetske snage; 17. oklopna je zaustavljena neposredno ispred Kašire, dok je 43. korpus zaustavljen nakon što je zauzeo Aleksin. Guderijan 2. decembra donosi odluku da još jednom pokuša da opkoli Tulu i uništi 50. armiju. Dok je gro 2. oklopne armije izdržavao brojne sovjetske protivnapade, Borbena grupa Eberbah i puk  Grossdeutschland napadali su na zapad i uspeli da dostignu železničku prugu Tula-Serpuhovo, pre nego što su 4. decembra snažnim dejstvom sovjetskih snaga bili prinuđeni da se povuku.

Sve armije iz sastava Grupe armija Centar su do noći 4/5. decembra prešle u odbranu. Vojničkim rečnikom rečeno, operacija Tajfun je kulminirala, što znači da je došla u tačku kada snaga napadača više nije veća od snage branioca. Shvatajući da je dosta jedinica izloženo opasnosti i skoro bez snabdevanja, mnogi komandanti su krenuli sa zahtevima ka pretpostavljenoj komandi, u kojima su tražili dozvolu za povlačenje na povoljnije položaje. Guderijan nije želeo da čeka odobrenje, te je na svoju odgovornost započeo povlačenje 24. oklopnog korpusa sa ugroženih položaja severno od Tule.

U drugoj fazi operacije Tajfun nemačke snage nisu uspele da zauzmu Moskvu ili da unište znatne sovjetske snage, ali je Grupa armija Centar i dalje bila opasno blizu Moskve.


* operacija_tajfun_106.jpg (37.49 KB, 650x545 - viewed 2 times.)
« Last Edit: August 11, 2022, 06:14:31 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #18 on: August 10, 2021, 06:54:53 pm »

Očajni dani, 5-15. decembra 1941.

Ono što je Fon Boku bila nepoznanica, bilo je to da je Staljin 30. novembra odobrio Šapošnjikovu plan za Zimsku protivofanzivu, baš tada kada se nemačka oštrica napada istupila. Dok je Žukov stabilizovao Zapadni front, Šapošnjikov je za protivofanzivu polako gomilao tri nove armije: 1. udarnu  i 20. armiju severno od Moskve i 10. armiju u rejonu Kolomne. Ove sovjetske armije nisu bile posebno snažne, naročito u pogledu oklopnih i artiljerijskih jedinica, ali su imale znatan broj sveže pristiglih pešadinaca. Iako se Šapošnjikov i Žukov nisu slagali oko toga kako koristiti ova ojačanja, slagali su se da će prvi udar morati biti upravljen na odbijanje Hepnerovih i Guderijanovih snaga.

Nemačka propast u izbočini kod Klina

Kalinjinski front Konjeva je u 03:00 časova 5. decembra 1941. započeo Zimsku protivofanzivu, krenuvši u napad 31. armijom istočno od Kalinjina. Osam časova kasnije, u napad je uvedena i 29. armija, koja je napadala zapadno od Kalinjina. Nemački 27. korpus je uspeo da odbije nekoordinisane napade 29. armije, ali je sovjetska 31. armija pretila da opkoli Kalinjin sa istoka. Obe armije su uspele da uspostave male mostobrane preko Volge. U ovom trenutku, Hitler se složio da prekine sa ofanzivnom operacijom usled lošeg vremena, ali je naredio Grupi armija Centar da brani ono što je tokom operacije osvojila.

Fon Bok i Rajnhart su napravili kritične greške koje su doprineli početnom uspehu sovjetske Zimske protivofanzive. Fon Bok je iz Rajnhartove 3. oklopne izvukao gotovo sve pešadijske divizije kako bi ojačao ranjivo krilo 9. armije oko Kalinjina, čime je Rajnharta u izbočini kod Klina ostavio sa tri oklopne i dve motorizovane divizije. Mada su Rajnhartove snage prešle u odbranu nakon evakuacije mostobrana kod Jahrome, propustio je da oklopne snage povuče sa kanala Moskva-Volga i stvori pokretnu rezervu; pored toga, najveći deo artiljerijskih oruđa ostavio je preblizu liniji fronta. Sve tri oklopne divizije, koje su možda imale 75 do 80 tenkova, skoncentrisane su 5. decembra na istočnom kraju izbočine, u blizini Dmitrova i Jahrome. Njegovo levo krilo, koje se protezalo od Dmitrova na kanalu Moskva-Volga do Zaharova, nekih 60 km, držano je jedinicama 14. i 36. motorizovane divizije, što je bilo daleko od prave odbrane.

Leljušenkova 30. armija je u 06:00 časova 6. decembra sa tri streljačke divizije i dve tenkovske brigade (56 lakih tenkova) napala na položaje dve nemačke motorizovane divizije. Napad je započet bez sredstava vazduhoplovne ili artiljerijske podrške, tako da se Leljušenkov napad rasplinuo na širokom frontu, ali su te snage ipak uspele da napreduju nekih 12 km kroz položaje nemačke 36. motoriizovane divizije, severno od Klina. Prva udarna armija Kuznjecova, koja je uspela da formira uporište preko kanala Moskva-Volga pre početka same protivofanzive, napala je sa pet streljačkih brigada na položaje 14. motorizovane i 6. oklopne divizije, na istočnom kraju izbočine. Uprkos svom impresivnom imenu, 1. udarna armija nije imala oklop, dok je artiljerije bilo vrlo malo.

Rajhartove iscrpljene snage bile su loše raspoređene da bi odbile bilo kakav napad, ali je on sa svojim komandantima korpusa omanuo u reakciji kada je Leljušenkov napad 7. decembra započeo da prodire na spojevima dve motorizovane divizije. Jedna sovjetska udarna grupa uspela je da napadne komandu 56. oklopnog korpusa, 4 km severoistočno od Klina, tako da je čak i sam komandant korpusa morao da uzme oružje i upusti se u borbu. Ipak, nemačka komanda se u početku činila paralizovanom ili apatičnom, što može biti rezultat mentalne i fizičke iscrpljenosti nakon devet nedelja stalnih borbenih dejstava; Fon Bok je opisao prodor sovjetskih snaga u zonu odbrane 3. oklopne armije kao „neprijatan“. Uporedo sa napadima Leljušenka i Kuznjecova, 20. i 16. armija su 6. decembra napale isturene položaje 2. oklopne armije kod Krasne poljane. Iako je armija Rokosovskog bila ozbiljno umorna igrajući svoju ulogu u zaustavljanju nemačke ofanzive, imao je dovoljno pešadije da izvede ozbiljne napade, vezujući snage 4. oklopne armije kako bi sprečila prebacivanje ozbiljnijih snaga na ugrožene pravce.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Dva protivtenkovska tima, naoružana protivtenkovskim puškama PTRD-41.

Za 3. oklopnu armiju, situacija je postala veoma neprijatna 8-9. decembra, kada je 8. tenkovska brigada 30. armije presekla pravac Kalinjin-Klin i zauzela Jamugu. Nemačka situacija kod Klina bila je haotična, sa odbranom organizovanom na brzu ruku, za koju su upotrebljene jedinice podrške. Istovremeno, 1. udarna armija je zauzela Fedorovku, dok je 16. armija uspela da potisne SS diviziju Rajh ka Istri. Rajnhart je konačno naredio svojim oklopnim divizijama da započnu povlačenje ka Klinu, dok je Hepner naredio svojim snagama da se u redu povuku do linije Solnečnogorsk-Istra.

Kako su nemačke oklopne snage krenule u povlačenje, tako je u borbu uvedena i sovjetska 5. armija. Fon Bok je uspeo da kamionima preveze nekoliko pešadijskih bataljona do Klina, ali je 3. oklopna armija bila u ozbiljnoj opasnosti od opkoljavanja kod Klina. Rajnhart je upotrebio borbenu grupu 6. i 7. oklopne divizije da izvede protivnapad na tenkove Rotmistrove 8. tenkovske brigade kod Jamuge, dok je prebacivao glavninu 3. oklopne armije u Klin. Velike količine nemačke artiljerije i vozila napušteno je tokom povlačenja. Nakon što je koncentrisao svoje snage, Rajnhart je mogao da zadrži grad, ali su sovjetska pešadija i konjica uspelid a se provuku oko njegovog levog krila i prodru u zevajući jaz izmežu 3. oklopne i 9. armije.

Hepner je pokušao da pomogne Rajhartu slanjem svoje 10. oklopne divizije u odbranu Klina, ali su nedostatak goriva i loše vreme usporili pristizanje i razvoj jedinice. Rokosovski je iskoristio povlačenje 10. oklopne divizije i 11. decembra krenuo u frontalni napad na 40. oklopni korpus i oslobodio Istru, dok je 20. armija oslobodila Solnečnogorsk.

U tom trenutku, celo levo krilo Grupe armija Centar se povlačilo u neredu. Leljušenko je 12. decembra formirao mobilnu grupu u čijem sastavu su se nalazile 8. i 21. tenkovska brigada, 2. motorizovani puk, 46. motociklistički puk i dve konjičke jedinice, pod komandom Rotmistrova, sa zadatkom presecanja odstupnice 3. oklopne armije. Dva dana kasnije, Rotmistrova grupa presekla je pravac koji iz Klina vodi na zapad, čime su izolovane nemačke 1, 2, 6. i 7. oklopna divizija, kao i 14. motorizovana divizija. U očajničkoj trci, 41. i 56. oklopni korpus ostavili su dosta svoje opreme i povlačili se na jugozapad, dok je mala zaštitnica držala Klin. Dve borbene grupe iz sastava 1. i 2. oklopne divizije izvele su uspešni protivnapad na Nekrasino i otvorile put za izvlačenje 3. oklopne armije. Klin je napušten u 21:30 časova 15. decembra, a 3. oklopna armija je spašena od opkoljavanja ; ipak, njenih pet divizija bilo je nesposobno za dalju borbu, obzirom da su izgubile najveći deo borbene tehnike.

Mada su gubici 3. oklopne armije u borbama u izbočini kod Klina bili skoro neznatni, šteta po moral bila je ogromna. Komandant 56. oklopnog korpusa, general Šal, žalio se da je veliki broj njegovih pripadnika izgubio želju za borbom i da su jednostavno otišli ka pozadini kako bi se sklonili od hladnoće i mogućeg zarobljavanja. Hepnerova 4. oklopna armija bila je takođe suočena sa mogućim opkoljavanjem nakon što je 2. gardijski konjički korpus probio krhku liniju odbrane kod Svenigoroda i zapretio da će izazvati pustoš među jedinicama drugog ešalona. Nemačka 4. oklopna armija se do 15. decembra povlačila duž čitavog fronta, dok je 9. armija pretrpela teške gubitke u borbama oko Kalinjina, pre nego su sovjetske snage 16. decembra povratile grad.


* operacija_tajfun_107.jpg (37.09 KB, 652x396 - viewed 2 times.)
« Last Edit: August 11, 2022, 06:14:43 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #19 on: August 10, 2021, 06:55:54 pm »

Guderijan je preusmeren

Šapošnjikova protivofanziva bila je usmerena na 3. i 4. oklopnu armiju na severu, ali je ista snaga bila usmerena i na Guderijanovu 2. oklopnu armiju. Mada je Guderijan 5. decembra izdao naređenja svojim jedinicama prvog borbenog ešalona da izvedu taktičko povlačenje, njegova armija je 6. ki 7. decembra potpala pod snažan udar 50. armije u Tuli, 1. gardijskog konjičkog korpusa iz Kašire i nove 10. armije, koja je oslobodila Mihailov. Još gore po Guderijana, 3. i 13. armija iz Timošenkovog Jugozapadnog fronta napale su na nemačku slabu 2. armiju na desnom krilu. Sovjetska konjica je 10. decembra opkolila 34. korpus kod Livna, dok su njene 45, 95. i 134. pešadijska divizija bile opkoljene, nakon čega im je pretilo uništenje. Komandant 134. pešadijske divizije, general Konrad fon Kohenhauzen, izvršio je samoubistvo 13. decembra, kada je prevladao strah od zarobljavanja. Na kraju, sve tri divizije su izašle iz obruča, ali uz velike gubitke u ljudstvu i opremi. Iako su 24. i 47. oklopni korpus u početku mogli da pariraju sovjetskim napadima, sovjetske snage su ipak uspele da se ukline između 2. oklopne armije i 2. i 4. armije. Sovjeti su uspeli da do 12. decembra razderu oba Guderijanova krila, tako da ovaj nije imao izbora do da se povuče u pravcu jugozapada što bje pre moguće. Sovjetska konjica je odmah počela da eksploatiše uspeh napada, tako da je ubrzo zapretila glavnoj liniji snabdevanja iz Orela.

Sovjeti su u početnoj faza Zimske protivofanzive uspeli da odbace sve tri nemačke oklopne armije od Moskve, dok se pet od šest armija Grupe armija Centar povuklo u neredu. Jedino je Fon Klugeova 4. armija, koja je na vreme započela sa pripremanjem odbrane i skladištenjem zaliha, uspela da izgubi manji deo osvojene teritorije.

Slika sovjetske Zimske protivofanzive iskrivljena je slikama toplo obučenih sibirskim trupama kako napreduju na tenkovima T-34, dok je u stvarnosti, sovjetska konjica odigrala glavnu ulogu u početnoj fazi protivofanzive. Žukov, Konjev i Timošenko su na raspolaganju imali male količine oklopna, i to većinom lakih tenkova.

Posledice

Prva faza sovjetske Zimske protivofanzive završena je krajem decembra; Grupa armija Centar odlučno je odbijena ispred Moskve. Iako je Kaluga oslobođena 26. decembra,  Vjazma i Ržev su ostali u nemačkim rukama tokom cele zime. Tokom operacije Tajfun, borbeni elementi Grupe armije Centar pretrpeli su gubitke od 110 000 ljudi, uključujući 24 000 poginulih i 5000 nestalih u akciji. Gubici u naoružanju i opremi tokom decembra 1941. bili su posebno teški: 496 tenkova, 983 artiljerijskih oruđa (452 haubica FH18 105 mm i 200 haubica s.FH18 150 mm), 473 minobacača kalibra 81 mm i 800 protivtenkovskih topova. Sovjetski gubici u istom periodu bili su još i veći: Zapadni i Kalinjinski front su izgubili 350 000 vojnika, što je iznosilo 37% ukupnog brojnog stanja. Suprotno savetu Šapošnjikova i Žukova, Staljin je naredio da se za januar isplanira nova, veća protivofanziva, sa ciljem opkoljavanja i uništenja glavnine Grupe armija Centar oko Vjazme. Sovjetska protivofanziva, izvedena u periodu januar-mart 1942, ostvarila je veliki pritisak na Grupu armije Centar, ali cilj protivofanzive nije postignut.

Hitler je bio bezan zbog lošeg učinka svojih generala, koji nisu uspeli da osvoje Moskvu, a posebno je bio ljut zbog neuspešnog zaustavljanja sovjetske Zimske protivofanzive. Hitlerovo poverenje u superiornost svojih generala u pogledu vojničkih veština znatno je umanjena propašću operacije Tajfun. Započeo je razrešenjem feldmaršala Fon Braušica i Fon Boka. Tokom naredne tri nedelje, tri od šest komandanata armija (Guderijan, Hepner i Štraus) i četiri od 22 komandanata korpusa Grupe armije Centar – smenjeno je sa dužnosti. Fon Kluge je preuzeo Grupu armija Centar, dok je Model postavljen na dužnost komandanta 9. armije. Iako su pristalice Guderijana ocenjivali njegovu smenu kao nepravednu, činjenica je da je dva puta dozvolio velikim sovjetskim snagama da izbegnu opkoljavanje, kao i da je učinak njegove armije u operaciji Tajfun bilo daleko ispod očekivanog.

Uklanjanje osam od 30 starijih oficira u Grupi armija Centar teško da je bila čistka. Fon Klugeovo nepoštovanje naređenja na reci Nari sabotirala je poslednju šansu za uspeh operacije Tajfun, a Rajnhartov slab učinak u bici za izbočinu Klin skoro da je rezultirao gubitkom četiri oklopne divizije.

Hitler je ispravio svoje pogrešne redukcije u proizvodnji naoružanja sredinom 1941. i naredio veliko povećanje tempa proizvodnje naoružanja i formiranje novih divizija. Dalje, Nemci su prepoznali superiornost sovjetskog srednjeg tenka T-34 i pre operacije Tajfun su završili razvoj tenkova Tigar i Panter.

Zaključak

Osnovni razlog neuspeha operacije Tajfun leži u ozbiljnim greškama nemačkih snaga, kombinovanim sa logističkim sistemom nedoraslim zadatku.

Kritične greške:

1) Hitler i Vrhovna komanda kopnene vojske nisu uspele da pravilno odmere snage potrebne za osvajanje Moskve, nastavili su istovremene ofanzive sa druge sve grupe armija i lišile Grupu armija Centar neophodnih snaga ojačanja i zaliha;

2) Guderijan nije uspeo da izoluje džepove kod Brjanska i Trubčevska, što je omogućilo sovjetskim snagama da se izvuku ka Tuli;

3) Vrhovna komanda kopnene vojske je redukovala snage potrebne za ofanzivu, slanjem 9. armije i dela 3. oklopne armije severno ka Kalinjinu i 2. armiju ka Kursku;

4) namerno odbijanje učešća Fon Klugea u podršci druge faze operacije Tajfun;

5) Fon Bokov potez lišavanja 3. oklopne armije pešadijskih divizija kako bi ojačao za operaciju ne tako bitna borbena dejstva oko Kalinjina;

6) Rajnhartov neuspeh da održi adekvatne pokretne rezerve koje bi obezbeđivale ranjivo levo krilo;

7) odvlačenje vazduhoplovnih kapaciteta na druge frontove, neophodnih za uspeh operacije Tajfun, čime je Grupa armija Centar ostala bez vazduhoplovne podrške, koja je bila od vitalnog značaja;

8) Fon Bokov plan za dvostruki obuhvat ignorisao je nedostatak goriva, razdaljine i teren, kao i vremenske neprilike;

U suštini, plan operacije Tajfun bio je loš, još lošije je izveden, i samo su postignuti početni uspesi, i to zahvaljujući problemima u redovima Crvene armije.
« Last Edit: August 11, 2022, 06:14:54 pm by Rade » Logged
Pages:  1 [2]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.025 seconds with 22 queries.