PALUBA
March 28, 2024, 08:20:49 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Čitajte na Palubi roman "Centar" u nastavcima, autora srpskog podoficira i našeg administratora Kuzme
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: AG-2, automatski bacač granata  (Read 1303 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« on: August 16, 2021, 05:37:34 pm »

Početkom tridesetih godina, sovjetski konstruktori naoružanja su pokušavali da se izbore sa problemom povećanja vatrene moći pešadijskih jedinica, koja nije mogla da se poveća prostim uvođenjem automatskog naoružanja, već projektovanjem nove vrste naoružanja – automatskog bacača granata.

Student Odeskog instituta za tehnologiju žitarica i brašna, Jakov Grigorjevič Taubin je krajem avgusta 1931. dostavio svoj projekt automatskog bacača granata, koji je koristio standardnu granatu Djakonova kalibra 40,8 mm, Artiljerijskom direktoratu Crvene armije, gde je zapao za oko i samom Tuhačevskom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Taubin, Jakov Grigorjevič

Nakon nekoliko meseci ispunjenih sukobima i birokratskim kašnjenjima, Taubinu je ponuđeno da u Kovrovskoj fabrici naoružanja INZ-2 izradi prototip svog oruđa. Taubin je tako napustio Institut i otišao za Kovrov. U Kovrovu su po Taubinovim nacrtima izrađena dva prototipa: jedan sa vertikalnim načinom hranjenja i drugi sa horizontalnim.

Grupa entuzijasta je, pod vođstvom Taubina, 1934. formirala samostalni konstruktorski biro, nazvan Konstruktorski biro Taubina (KB Taubina), koji će 1937. biti preimenovan u OKB-16. Iste godine, biro je prebačen u Moskvu i do kraja godine je tim koji je brojao pedeset ljudi, bio usmeren isključivo na razvoj projekta automatskog bacača granata.

Prvi model bacača bio je zasnovan na upotrebi slobodnog zatvarača. Kod ovog modela, upotrebljen je okvir sa pet granata, čime je povećana praktična brzina gađanja. Za ovaj bacač razvijena je i potpuno nova granata kalibra 40,8 mm. Međutim, malo barutno punjenje nije obezbeđivalo zahtevane performanse, tako da je Taubin morao u potpunosti da rekonstruiše bacač.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kako bi obezbedio veću pouzdanost bacača, Taubin je 1936. projektovao novu automatiku, koja je radila na principu iskorišćenja energije nastale usled dugog trzaja cevi.

Prvobitna brzina paljbe bacača granata kalibra 40,8 mm bila je ograničena konstrukcijom magacina i nije prelazila 50-60 granata u minuti. Primenom sistema hranjenja bacača redenikom, Taubin je uspeo da ostvari brzinu paljbe od 440-460 granata u minuti. Usled pregrevanja cevi prilikom gađanja rafalnom paljbom, gađanje je moralo biti ograničeno na broj granata u redeniku.

Počevši od 1933, vršeni su brojni testovi bacača granata kalibra 40,8 mm. Skoro svake godine su proizvođeni prototipovi novih modela, čak i u malim serijama. Tako je OKB-16 tokom 1937. proizveo 12 bacača za potrebe testiranja, dok je INZ-2 Kovrov proizvela još 24 primeraka. Na kraju 1937, Taubinov bacač granata je istovremeno uspešno prošao testove u tri streljačke divizije. Utisci su generalno gledajući, bili pozitivni, a praktična brzina gađanja dovedena je na nivo od 100 granata u minuti.

Novembra 1938, Sovjeti su u cilju testiranja, na oklopni čamac Dnjeparske flotile ugradili jedan automatski bacač granata. Za postolje je iskorišćeno postolje teškog mitraljeza ŠVAK. Gađanja su izvedena na sidrištu i kasnije, tokom vožnje. Pored toga, testiran je i u jedinicama NKVD na Dalekom Istoku, gde je takođe pozitivno ocenjen.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Rad na konstruisanju bacača konačno je završen krajem 1938. Automatika bacača funkcionisala je zadovoljavajuće, razvoj granate takođe je završen. Automatski bacač granata, zvanične oznake Taubin-Bergolcev AG-2, upućen je na dugo terensko a potom i na ispitivanje u jedinicama, koje je sprovedeno januara 1940. na Karelijskom frontu tokom Zimskog rata. Tokom testova, pored visoke efikasnosti novog oružja, otkriveno je i više nedostataka koji se mogu svrstati u dve kategorije: slaba izdržljivost delova konstrukcije i brojni zastoji tokom gađanja izazvani kvarom automatike prilikom rada u složenim uslovima.

Pouzdanost automatike u nepovoljnim uslovima obezbeđena je razvojem novih ulja za podmazivanje, otpornih na niske temperature, kao i uvođenjem novih procesa u proizvodnji delova sklopova koji su prilikom gađanja trpeli najveće opterećenje.

Uporedo sa proverom borbenih sposobnosti automatskog bacača granata AG-2 na bojištu, vršena je ekonomska analiza, koja je prikazala visoku cenu koštanja oruđa, ne samo zbog načina obrade delova, već i zbog samog materijala koji je korišćen u proizvodnji.

Mnogi nedostaci oruđa bili su otklonjeni, ali je inertnost vojnog rukovodstva u Glavnoj artiljerijskoj upravi Narodnog komesarijata odbrane SSSR, posebno njenog šefa maršala Kulika, uništila Taubinovu inicijativu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tako negativan stav prema AG-2 bio je rezultat činjenice da vojska nije prihvatila rezultate testova sa entuzijazmom, pošto Glavna artiljerijska uprava nije odredila mesto i ulogu automatskog bacača granata u hijerarhiji oružja i oruđa kopnene vojske. Vojska nije razvila taktičke i tehničke karakteristike za ovakav bacač granata; taktika njegove upotrebe takođe nije bila razvijena. Kulik, koji je bio načelnik Uprave, otvoreno je bio stava da mu nije potrebno takvo oruđe.

U naoružanje je uveden minobacač kalibra 50 mm. Pedeset godina kasnije, šef Uprave tokom Drugog svetskog rata, maršal Jakovljev, pisao je da se minobacač kalibra 50 mm tokom prvih godina rata pokazao kao sasvim obično oruđe; domet njegove vatre, koja je bila svega par stotina metara, činila je proračunavanje elemenata za gađanje vrlo teško.

Taubin je u periodu 1937-1940. nekoliko puta pokušavao da dokaže upotrebnu vrednost svog automatskog bacača granata. Brojne primedbe Taubina u vezi Kulika, podnete samom Vorošilovu, izazvale su otvoreni rat protiv Taubina. Kulik nije birao ni mesto ni vreme da Taubinu odgovara na optužbe, tako što je govorio da bi Taubina trebalo uhapsiti.

Nakon što su mu vrata uvođenja bacača u vojsku bila zatvorena, Taubin se okrenuo narodnom komesarijatu unutrašnjih poslova. Taubinov bacač je 1938. razmatran za uvođenje u naoružanje graničnih jedinica NKVD. Na jednom od poligona u nadležnosti NKVD održani su testovi oruđa, ali konačna odluka nikada nije donesena.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Dalja borba Taubina za uvođenje automatskog bacača granata AG-2 u naoružanje sovjetskih jedinica prekinuta je 16. maja 1941, kada je uhapšen zajedno sa Mihailom Baburinom – pod optužbom za sabotažu. Rad na mnogim projektima koji su bili u toku u Taubinovom konstruktorskom birou – prekinuti su. Na dužnost šefa konstruktorskog biroa postavljen je A. Nudelman. Samo godinu dana ranije, Taubin je odlikovan ordenom Lenjina, „za poseban doprinos u razvoju novih konstrukcija naoružanja“.

Prema zvaničnoj verziji, talentovani konstruktor naoružanja Taubin umro je u logoru, 1948. godine, usled upale pluća. Prema nekim skorijim podacima, Taubin je zajedno sa ostalim sovjetskim vojnim zvaničnicima, uključujući i Sakrijera i Ričagova, streljan bez suđenja 28. oktobra 1941. u selu Barbiš, u regionu Kujbiševa. Taubin je rehabilitovan 20. decembra 1955. godine.


* Triumf-Taubin-1.jpg (15.17 KB, 200x260 - viewed 61 times.)

* 5133.jpg (17.56 KB, 724x405 - viewed 2 times.)

* 5132.jpg (16.89 KB, 724x373 - viewed 1 times.)

* Triumf-Taubin.jpg (78.16 KB, 600x404 - viewed 3 times.)

* 4BHD1tDA56Q.jpg (67.48 KB, 800x570 - viewed 1 times.)
« Last Edit: August 11, 2022, 06:04:02 pm by Rade » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1 on: August 18, 2021, 09:58:49 am »

Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 316


« Reply #2 on: August 18, 2021, 09:51:40 pm »

Пред Други светски рат су совјети сами себи били највећи непријатељи. Очигледно је да мозак тадашњег начелника Главне артиљеријске управе, маршла Кулика очигледно није могао да види даље од свог носа и сујете...
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #3 on: August 18, 2021, 09:54:26 pm »

Kulik je minirao i proizvodnju tenkova T-34.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.022 seconds with 23 queries.