Rekli bi neki BČB.
-------------------------
PUTIN ODOBRIO
Zbog hrvatskih Rafalea Srbija od Rusije kupuje najmoćnije protuzračno oružje na svijetu - S-400, od kojeg strepi i Amerika?
‘Spremni smo Vučiću odmah isporučiti sustav‘
PIŠE N. P.
20. studenog 2021.
Ruski obrambeni koncern "Rosoboroneksport" spreman je u najkraćim mogućim rokovima razmotriti eventualni zahtjev Srbije što se tiče isporuke protuzračnog sustava S-400, izjavio je direktor te ruske korporacije Aleksandar Mihejev nakon završetka sajma vojne tehnike koji je održan u Dubaiju, piše ruski Sputnik.
To govori da je Rusija spremna odmah potpisati ugovor sa Srbijom.
"Trenutačno ne vodimo sa Srbijom pregovore po pitanju isporuke PZO sustava. Međutim, u slučaju da se obrate s takvih zahtjevom, spremni smo u najkraćemu mogućem roku odgovoriti i isporučiti vojnu tehniku", kazao je on.
Ruski mediji navode i da je Srbija jedan od najvećih uvoznika ruskog oružja i vojne tehnike u Europi. Podsjećaju i da je Srbija od Rusije kupila sedam helikoptera Mi-17 i Mi-35, dobila na dar šest aviona MiG-29 i 10 oklopnih vozila BRDM-2MS.
Ruski mediji dodaju i da je Srbija nabavila i raketni sustav Pancir-S1, dok je predsjednik Aleksandar Vučić svojedobno najavljivao da Srbija želi od Rusije kupiti i PZO sustav S-400, ali da za sada to sebi ne može priuštiti, piše ruski Sputnik.
Ruska tvrtka, navode analitičari, ne bi dala odobrenje za prodaju Srbiji da to nije odobrio i sam Vladimir Putin.,
Podsjetimo, druga etapa rusko-srpske PZO vježbe "Slovenski štit" održana je na teritoriju Srbije 2019. godine. Tom prigodom je ruska vojska prvi put za potrebe izvođenja vježbe u jednu stranu državu prebacila svoje PZO sustave. Osim artiljerijsko-raketnog sustava 96K6 Pancir-S1, prebačen je i dio elemenata najboljeg raketnog sustava PZO dugog dometa koji posjeduju ruske Zrakoplovno-svemirske snage – S-400, pisao je Tango six.
Prema dostupnim fotografijama, u Srbiju su stigla dva transportno-lansirna vozila, tj. samohodno lansirno oruđe, kao i jedan višenamjenski radar koji služi i kao nišanski radar. To je, međutim, samo mali dio kompleksa S-400.
S-400 je danas jedan od borbeno najmoćnijih, prema poznatim taktičko-tehničkim karakteristikama najvjerojatnije i najmoćniji raketni sustav za protuzračnu borbu koji se nalazi u operativnoj upotrebi u svijetu. Međutim, kao ni njegov stariji brat S-300, ni S-400 još uvijek nije borbeno upotrijebljen. No, bio je raspoređen u Siriji, čisto kao upozorenje.
S-400 (oznaka Ministarstva obrane Rusije 40R6, kompleks 98Ž6, NATO oznaka SA-21 "Growler") razvijen je iz sustava S-300, odnosno njegove varijante S-300PM2, i prvobitno je nosio oznaku S-300PM3. Nositelj razvoja je OAO NPO "Almaz" iz Moskve, koji se nalazi u sastavu Koncerna PVO "Almaz-Antej", a njegov naziv "Trijumf" obično se vezuje uz izvoznu verziju toga sustava.
U odnosu na svoga prethodnika, S-400 je dobio nove, suvremenije radare, novi softver, kao i četiri nova tipa raketa, uz mogućnost korištenja raketa koje su koristile različite verzije "familije" S-300P. Također tu su i druge mogućnosti integracija u sustavu promatračkih radara, pasivnih sustava za otkrivanje ciljeva, kao i sustava za protuelektronička djelovanja. Novi sustavi za otkrivanje ciljeva dodatno su pomogli u ažuriranju podataka o kretanju, odnosno poziciji cilja prilikom navođenja raketa na njih.
Sve ovo znatno je povećalo efikasnost sustava, kao i mogućnost njegove upotrebe u različitim situacijama. Tako S-400 ima sposobnost uništenja ciljeva na malim i vrlo malim visinama, djeluje na ciljeve na kojima su primijenjene tzv. stelt tehnologije, odnosno ciljevi koji imaju mali odraz u širokom spektru elektromagnetnog zračenja. Također, zbog moguće široke upotrebe borbenih bespilotnih letjelica povećan je broj ciljeva na koji se istodobno može djelovati, tu je zatim veća otpornost na ometanje...
S-400 može djelovati na taktičke borbene avione, strategijske bombardere, izviđačke avione (ISR, ISTAR, ELINT, SIGINT), leteće radarske sustave i komandna mesta (AWACS, AEW & CO), avione za elektroničko ometanje, leteće cisterne, krstareće rakete, balističke rakete malog, srednjeg i velikog dometa, bespilotne letjelice...
Ruski proizvođači naoružanja često u svom reklamnom materijalu navode taktičko-tehničke karakteristike izvoznih verzija oružanih sustava, pa su stvarne mogućnosti varijanti za rusku vojsku donekle nepoznanica, vjerojatno su vrijednosti nešto veće i mogu se samo procijeniti. Tako se, na primjer, navodi da je domet S-400 od dva do 400 kilometara po daljini i od pet do 30 kilometara po visini za aerodinamički cilj, sedam do 60 kilometara po daljini za balistički cilj.
Glavno i najčešće oružje S-400 su rakete 48N6, čiji su gabariti i mase iste. Tu je 48N6 (48N6E) dometa 150 km po daljini, 48N6M (48N6E2) dometa 200 km po daljini i 48N6DM (48N6E3) dometa 250 km po daljini i 27 km po visini za aerodinamički cilj. Domet 48N6 kada su u pitanju krstareće rakete je 28 km za 48N6 i 38 km za 48N6M. Brzina raketa 48N6 i 48N6M je 2100 m/s, a 48N6DM 2500 m/s. Najbrži cilj S-400 može gađati upravo raketom 48N6DM, a brzina cilja iznosi 4800 m/s, dok je kod 48N6M maksimalna brzina cilja 2800 m/s. Masa fragmentacijske bojne glave 48N6 je 145 kg, 48N6M 150 i 48N6DM 180 kg. Postoji informacija da se na raketu može montirati nuklearna bojna glava male snage.
Raketa najvećeg dometa nosi oznaku 40N6, proizvodi je koncern "Almaz-Antej" i do sada nije objavljena njezina fotografija, kao ni njezina lansirnog kontejnera. Za izvoznu 40N6E navodi se maksimalni domet 380 km po daljini i do 30 km po visini za aerodinamički cilj i 15 km po daljini za balistički cilj, srednja brzina rakete je 1190 m/s.
Prvi strani kupac S-400 bila je NR Kina, koja je 2015. godine potpisala ugovor za osam diviziona vrijednih tri milijarde dolara. Prema različitim podacima, nabavljeno je 250-300 raketa 48N6, a kupljene su i rakete 40N6E. Turska je 2017. godine naručila četiri diviziona sa 125 raketa 48N6 za 2,5 milijardi dolara. Oružje je naručila i Indija.
Na raznim forumima se navodi da će Srbija ići u nabavu sustava S-400 jer je Hrvatska krenula u nabavu francuskih zrakoplova Rafalea.
Slavenski štit
U Srbiji je u listopadu 2019. izvedena zajednička taktička vojna vježba raketnih postrojbi protuzračne obrane Vojske Srbije i ruskih zračnih snaga pod nazivom „Slavenski štit 2019“, priopćilo je u četvrtak srbijansko ministarstvo obrane, dok beogradski mediji ističu da je ruska strana za vježbu dopremila protuzračne sustave S-400 i Pancir.
„Slavenski štit 2019“ realizira se na području vojnog aerodroma „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ na Batajnici kod Beograda i na vojnom poligonu „Pasuljanske livade“ u središnoj Srbiji, uz angažiranje i ostalih postrojbi koje su dio srbijanskog Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (RZ PZO).
Cilj vježbe je zajedničko djelovanje snaga dviju zemalja u protuzračnoj obrani te obuka i uvježbavanje zapovjedništava i postrojbi za pripremu i izvođenje operacija PZO, navodi se u priopćenju srbijanskog ministarstva.
Uz raketne sustave PZO, koji su dio Vojske Srbije, na vježbi će, kako je najavljeno, biti korišteni i raketni sustavi protuzračne obrane iz sustava ruskih Zračno-svemirskih snaga. Ministarstvo navodi da se vježba izvori uz gađanje bojevim streljivom.
Beogradski mediji objavili su da su za vježbu "Slavenski štit 2019" ruske oružane snage dopremile u Srbiju raketni sustav PZO S-400 i bateriju sustava Pancir, dok ruski portal Sputnjik, pozivajući se na rusko ministarstvo obrane, navodi kako je to „prvi put da će ti najsuvremeniji sustavi sudjelovati na vojnoj vježbi u inozemstvu“.
Dometi sustava S-400 daleko preko granice Srbije
Vojni analitičar Aleksandar Radić ocijenio je za agenciju Beta da je sudjelovanje ruske vojske s najsuvremenijim raketnim sustavima PZO S-400 i Pancir na vježbi u Srbiji „dobro za pripadnike Vojske Srbije sa stručne strane“, ali da će taj događaj „izazvati krizne momente na vanjskopolitičkom planu“ jer će, kako je rekao, „sa Zapada stići neka vrlo neugodna pitanja“. To može izazvati političke probleme i pitanja sa Zapada o tome „što to Srbija radi i protiv koga se uvježbava“, kazao je Radić istaknuvši da su „dometi sustava S-400 daleko preko granice Srbije“.
„Iako je to defenzivni sustav, mi ovim šaljemo jasnu poruku. Reakcije koje možemo očekivati nisu nimalo povoljne i bit će teško osmisliti obranu političke pozicije Srbije na toj vježbi“, ocijenio je Radić za agenciju Beta.
Njegova je ocjena kako će taj akt Moskve biti protumačen kao spremnost Rusije da brani Srbiju.
„To je nešto što će vjerojatno izazvati euforiju kod rusofilnog dijela javnosti. Ali će oni zanemariti činjenicu da je zrakopolov, koji je dopremio te sustave, prošao kroz zračni prostor zemalja članica NATO, jer drugačije nije mogao doći, obzirom da smo okruženi tim zemljama“, konstatirao je Radić.
Radiotelevizija Srbije (RTS) prednijela je danas snimke ruske TV Zvijezda o dopremanju sustava S-400 i Pancir u Srbiju zbog sudjelovanje na vježbi „Slavenski štit 2019“.
Ti su sustavi, kako se navodi, stigli velikim ruskim transportnim zrakopolovom na vojni aerodrom u Batajnici. (H)
Moćni francuski Dassault Rafale
Francuski Dassault Rafale u svom zadnjem operativnom standardu F3-R, za kojeg se na natječaju odlučila Vlada RH, potpuno je kompatibilan s NATO-ovim standardima i smatra se najboljim višenamjenskim borbenim avionom u svijetu.
Rafale F3-R je dvomotorni avion generacije 4.5 kojima ima mogućnost superkrstarenja pri brzini od 1,4 Macha (letenje nadzvučnom brzinom bez korištenja naknadnog dogorijevanja goriva radi štednje). Stručnjaci smatraju da je njegova najveća prednost pred ostalim avionima u natječaju mogućnost obavljanja širokog spektra borbenih zadaća istovremeno, bez obzira na vremenske uvjete i doba dana.
Zrakoplovi Rafale imaju revolucionarni integrirani sustav Spectra koji pilotu omogućava iznimno veliku svijest o situaciji, a uključuje upozorenja o radarskom ozračenju, nadolazećim infracrveno vođenim projektilima, uporabi protumjera i aktivnog ometanja neprijateljskih frekvencija.
Po dostupnim informacijama, Spectra koristi softver za virtualno smanjenje radarskog odraza izravnim, ali teško zamjetljivim, ometanjem radara odašiljanjem lažnih podataka. Stručnjaci ocjenjuju da Rafale ima najmanji radarski odraz od svih ranije ponuđenih aviona (američki F-16 Block 70, švedski JAS 39 Gripen C/D i izraelski F-16 Barak), a što ga čini djelomično nevidljivim.
Rafale ima sposobnost nošenja širokog raspona pametnih bombi za udare danju i noću te koristi elektro-optički laserski označivač cilja za udare laserski vođenim bombama Damocles. Uz to, Rafale može ponijeti integrirani radarski samonavođeni projektil Meteor koji se smatra najboljom raketom na tržištu.
Korišten u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji i Maliju
Standardno naoružanje Rafalea uključuje i rakete zrak-zrak Mica, dok avion za napade na kopnene ciljeve može koristi krstareće rakete Scalp EG i AASM Hammer. Za protubrodske misije mogu se koristiti rakete AM39 Exocet, a predviđeno je i korištenje raketa ASMP za nuklearne udare. Zrakoplov je naoružan i topom kalibra 30 milimetara, a sveukupno ima 14 podvjesnih točaka koje mogu ponijeti 9,5 tona naoružanja.
Rafalea pokreću dva motora tipa Snecma M88 koji osiguravaju najveću brzinu od 2223 kilometara na sat (1,8 Macha na velikim visinama), borbeni dolet od 1852 kilometara i neborbeni dolet od 3700 kilometara s priključena tri vanjska spremnika. Brzina penjanja iznosi 304 metara u sekundi, a najveća visina leta je 16,8 kilometara, ističe proizvođač.
Osim naprednog napadno-navigacijskog sustava, radara AESA najnovije generacije uz visoku integraciju senzora i sustava samozaštite, Rafale se može pohvaliti izbacivim sjedištima koji osiguravaju pilotu da iskoči iz aviona dok je na zemlji i ne pokreće se. Također, pilot ima i mogućnost upravljanja putem konfiguracije HOTAS zbog koje ne treba micati ruke s upravljačke palice i ručice gasa.
Prvi Rafalei F3-R uspješno su testirani u prosincu 2018. iako je prvi Rafale u svojoj prvotnoj verziji poletio još 1986. Petnaest godina kasnije Rafale je i službeno uveden u uporabu u francusku vojsku koja je njegov primarni korisnik u ratnom i mornaričko zrakoplovstvu.
Tvrtka Dassault je dosad proizvela 201 Rafale u različitim verzijama, a pored Francuske koriste ga ratna zrakoplovstva Egipta, Katara, Indije i Grčke. Dosad je korišten u sukobima u Afganistanu, Libiji, Maliju, Iraku i Siriji. (H)
https://slobodnadalmacija.hr/
