PALUBA
March 29, 2024, 11:11:07 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Donirajte Palubu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Bitka za Midvej  (Read 1557 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« on: November 26, 2021, 05:52:24 pm »

Svega nekoliko bitaka je poznato poput bitke za Midvej, vođene juna 1942. između nosača aviona Japanske carske mornarice i američke mornarice. Pobeda Amerikanaca je okarakterisana kao odlučujuća pomorska bitka. Od početka rata, Japanci su nizali uspehe. Defanziva još uvek nije postojala u njihovoj strategiji, ali su zato postojale dve varijante napada. Prva je predviđala zauzimanje ostrva u južnom Pacifiku sa ciljem presecanja komunikacija između SAD i Australije, dok je druga predviđala napredovanje u centralnom Pacifiku, sa ciljem zauzimanja Havaja. Prvu varijantu je podržavao Generalštab mornarice, dok je druga varijanta nalazila uporište u komandi Kombinovane flote. Komandant Kombinovane flote, admiral Jamamoto, podržavao je drugu opciju jer je smatrao da može izvući korist iz primoravanja preostalog dela američke Pacifičke flote na bitku. Bio je uveren da bi u toj odlučujućoj bici prevagu imalo brojno stanje i obučenost japanske flote.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] admiral Isoroku Jamamoto

Ono što je predstavljao rezultat debate između japanskog Admiraliteta i Kombinovane flote bio je fatalni kompromis. Maja meseca su planirane operacije ograničenog obima u južnom Pacifiku sa ciljem zauzimanja strateški važnih aerodroma u Port Morezbiju na Novoj Gvineji, što je trebalo da bude kamen temeljac za dalju ekspanziju protiv pomorskih komunikacija između SAD i Australije. Ova operacija bi u junu mesecu bila propraćena snažnim napadom na Midvej u centralnom Pacifiku, nekih 1300 milja daleko od Havaja i protiv izabranih ciljeva u Aleutskom arhipelagu. Primorana da brani Midvej, američka Pacifička flota bi morala da se sukobi sa Kombinovanom flotom.

Na nesreću po Japance, američki komandant Pacifičke flote admiral Čester Nimic – nije pročitao Jamamotov scenario. Jamamoto je ispravno verovao da će se Amerikanci boriti za Midvej, ali pod uslovima koje je kontrolisao Nimic. Više od svega, Nimic je bio odlučan da se sukobi sa Japancima čim uslovi dozvole. Pod povoljnim uslovima, Nimic je smatrao postizanje iznenađenja svojim nosačima aviona, iako bi brojčana nadmoć bila na strani Japanaca.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] admiral Čester Nimic

Prvi efekat Nimicove politike jurenja bitke protiv Japanca rezultirao je bitkom u Koralnom moru. Ova bitka je skupo koštala obe strane. Japanci su izgubili na taktičkom, ali i na strategijskom nivou. Strategijski gledano, doživeli su prvi poraz u ovom ratu. Dok su uspeli da zauzmu Tulagi, Port Morezbi kao glavni cilj – ostao je u rukama Amerikanaca. U pogledu predstojeće bitke kod Midveja, poraz je utoliko veći što su Japanci izgubili tri nosača aviona: Šoho je potopljen, a dva nosača iz sastava Kombinovane flote (Šokaku i Zuikaku), izbačeni su iz operative za duže vremena. Time je Japancima izbijen iz ruke adut posedovanja šest snažnih nosača aviona u jednoj jedinici, koji su u sukobu protiv bilo kakve kombinacije američkih brodova predstavljali izuzetnu snagu i prednost.

Amerikanci su u Koralnom moru izgubili nosač aviona Leksington, dok je Jorktaun pretrpeo značajna oštećenja, tako da su u daljem raspolagali sa dva nosača aviona: Enterprajzom i Hornetom, koji su u vreme bitke u Koralnom moru bili angažovani u Dulitlovom napadu. Nosač aviona Saratoga je torpedovan od strane japanske podmornice januara 1942. i nalazio se na popravci u SAD. Povratak Saratoge u stroj nije se očekivao pre kraja maja. Stoga je trebalo popraviti Jorktaun i time smanjiti trenutni odnos u nosačima aviona koji je iznosi 2:1 u korist Japanaca.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona Jorktaun u doku na popravci

Kako su Japanci planirali, operacija zauzimanja Midveja i bitka sa preostalim delom Pacifičke flote predstavljala je najvažniji zadatak japanske mornarice. Stoga je za izvršenje ovog zadatka planirana upotreba svih osam nosača aviona, kao i 11 bojnih brodova. Od 18 teških krstarica, za ovu operaciju je dato njih 14. Operacijom je rukovodilo 28 admirala. Japanci su znali da će se, kada jednom unište Pacifičku flotu, ponovo okrenuti presecanju komunikacija između SAD i Australije. Sami Havaji, lišeni zaštite američke mornarice, takođe bi postali laka meta.

Nimic je imao prednost u vidu raspoloživih obaveštajnih podataka o snazi i namerama neprijatelja. Ovi podaci nisu bili sveznajući, ali su u kombinaciji sa Nimicovom agresivnošću i njegovim shvatanjem situacije, garantovali da su američke snage raspoređene tako da obezbeđuju nanošenje što većih gubitaka neprijatelju. Nimic je sve kapacitete angažovao za odbranu Midveja, uključujući i tri nosača aviona. Perl Harbur nije bio groblje svih američkih bojnih brodova na Pacifiku, iako je kružila takva priča – tako da je Nimic za bitku na raspolaganju imao sedam bojnih brodova. Uzevši u obzir lekciju o Perl Harburu, Nimic je odoleo pritiscima da agresivno upotrebi bojne brodove. Umesto toga, sklonio ih je sa bojišta. Za razliku od Jamamotoa, Nimicov plan se skoro u potpunosti oslanjao na nosače Pacifičke flote. Sa Jamamotovim snagama usmerenim na Midvej i Nimicom rešenim da brani i sačuva Midvej, pozornica za pojedinačno najdramatičniju i najvažniju bitku u ratu na Pacifiku bila je postavljena. Predstava je mogla da počne.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Midvej, fotografisan novembra 1941. godine


* jamamoto.jpg (26.8 KB, 330x477 - viewed 2 times.)

* nimic.jpg (31.82 KB, 375x563 - viewed 1 times.)

* USS Yorktown.jpg (168.21 KB, 1200x675 - viewed 1 times.)

* midvej.jpg (120.22 KB, 843x899 - viewed 3 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:28:39 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #1 on: November 26, 2021, 05:54:22 pm »

Snage

Japanske snage

Japanske snage su bile podeljene u dva dela: snage za Midvej i snage za Aleutska ostrva.

Snage za Midvej su se sastojale iz:

- Kido Butaia (taktička oznaka Komibinovane flote za sastav nosača aviona) pod komandom viceadmirala Nagumo Ćuićija (1. divizon nosača sa nosačima aviona Akagi i Kaga sa ukupno 117 aviona; 2. divizion nosača aviona sa nosačima aviona Hirju i Sorju sa ukupno 108 aviona; 3. divizion bojnih brodova sa bojnim brodovima Haruna i Kirišima; 8. divizion krstarica sa teškim krstaricama Tone i Čikuma sa po 5 izviđačkih aviona; 10. skvadron razarača sa lakom krstaricom Nagara (komandni brod), tri diviziona razarača sa ukupno 11 razarača i grupom za snabdevanje – jedan razarač i pet tankera),
- glavnine snaga pod komandom admirala Isoroku Jamamotoa (1. divizion bojnih brodova sa bojnim brodovima Jamato, Mucu i Nagato; laki nosač Hošo sa 8 aviona; 3. skvadron razarača sa lakom krstaricom Sendai i 8 razarača; 1. grupa za snabdevanje sa dva tankera),
- zaštitnice pod komandom viceadmirala Takasu Široa (2. divizion bojnih brodova sa bojnim brodovima Ise, Hjuga, Fuso, Jamaširo; 9. divizion krstarica sa lakim krstaricama Oi i Kitakami; tri diviziona razarača sa ukupno 12 razarača; 2. grupa za snabdevanje sa dva tankera),
- desantne snage za Midvej pod komandom viceadmirala Kondo Nobutakea (laki nosač aviona Zuiho sa 24 aviona; 3. divizion bojnih brodova sa bojnim brodovima Kongo i Hiei; 4. divizion krstarica sa teškim krstaricama Atago i Čokai; 5. divizion krstarica sa teškim krstaricama Mijoko i Haguro; 4. skvadron razarača sa ukupno 7 razarača; grupa za snabdevanje sa četiri tankera i brodom za popravke),
- snaga bliske podrške pod komandom viceadmirala Kurita Takea (7. divizion krstarica sa teškim krstaricama Kumano, Suzuja, Mogami, Mikuma; 8. divizion razarača sa 2 razarača; tanker),
- grupe transportnih brodova pod komandom kontraadmirala Tanaka Raizoa (2. skvadron razarača sa lakom krstaricom Jincu i 10 razarača; 12 transportnih brodova; razarači br. 1, 2 i 34 konvertovani u brodove za transport ljudstva; tanker),
- grupe tendera za hidroavione pod komandom kontraadmirala Fudžito Rujutaroa (tenderi za hidroavione Čitoze sa 20 aviona i Kamikavo Moru sa 12 aviona; razarača Hayašio; razarač br. 35 konvertovan u brod za transport Ljudstva),
- grupe minolovaca (4 minolovaca, 3 lovca podmornica, 3 broda za snabdevanje),
- podmorničkih snaga pod komandom vice admirala Komacu Teruhišija (3. skvadron podmornica sa podmornicama 1-168,1-169,1-171,1-174 i 5. skvadron podmornica sa  10 podmornica) i
- vazduhoplovnih snaga sa kopna.

Snage za Aleutska ostrva su se sastojale iz

- 2. Kido Butaia pod komandom kontraadmirala Kakuta Kakuđija (4. divizion nosača aviona sa nosačima Rjujo i Junyo sa ukupno 63 aviona; 4. krstarički divizion sa krstaricama Maya i Takao; 7. divizion razarača sa tri razarača; tanker) ,
- glavnine snaga pod komandom viceadmirala Hosogaja Moširoa (teška krstarica Nachi; razarači Ikazuchi i Inazuma; 2 tankera i tri teretna broda),
- desantnih snaga “Atu-Adak” pod komandom kontraadmirala Omori Sentaroa (laka krstarica Abukuma; 21. divizion razarača sa 4 razarača; minopolagač; transportni brod),
- desantne snage “Kiska” pod komandom kbb Ono Takeđija (21. krstarički divizion sa 2 lake i 2 pomoćne krstarice; 6. divizion razarača sa 3 razarača; 2 transportna broda; 3 konvertovana minolovca),
- grupe tendera za hidroavione pod komandom kbb Ujuku Keičija (tender Kimikava Maru sa 8 aviona; razarač Šiokaze)   i
- odreda podmornica pod komandom kontraadmirala Jamazaki Šigeakija (1. skvadron podmornica sa 6 podmornica: I-9, I-15, I-17, I-19, I-25, I-26).

Američke snage

Američke snage su se sastojale od:

- namenskih snaga br. 17 (TF-17) pod komandom kadm Flečera (namenska grupa nosača aviona br. 17.5 sa nosačem Jorktaun  i 75 aviona; namenska grupa krstarica br. 17.2 sa teškim krstaricama Astoria i Portland;  grupom razarača br. 17.4 sa razaračima Moris, Anderson, Haman, Rasel, Hjudžis i Guin),
- namenskih snaga br. 16 (TF-16) pod komandom kadm Spruansa (namenska grupa nosača aviona br. 16.5 sa nosačima aviona Enterprajz i Hornet sa ukupno 158 aviona; namenska grupa krstarica br. 16.2 sa teškim krstariacama Mineapolis, Nju Orleans, Vinsenes, Northempton, Pensakola i lakom krstaricom Atlanta; namenskom grupom razarača br. 16.4 sa 9 razarača; grupom tankera sa 3 tankera i dva razarača),
- podmorničkih snaga pod komandom kadm Ingliša (ukupno 19 podmornica, dva tendera za hidroaviona, 1 razaračem i 4 patrolna čamca),
- garnizona na Midveju (3650 ljudi, 10 torpednih čamaca, 4 patrolna čamca i 112 aviona različitih tipova),
- snaga za Aleutska ostrva (namenska grupa br. Cool pod komandom kadm Tiobalda (2 teške krstarice, 3 lake krstarice, 4 razarača, 5 podmornica, 2 tankera i 1 transportnim brodom).

« Last Edit: August 09, 2022, 08:28:52 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #2 on: November 26, 2021, 05:56:48 pm »

Bitka

Jedinice 1. Kido Butaia isplovile su sa sidrišta Haširajima 27. maja. Isplovile su sa zakašnjenjem od jednog dana u odnosu na planirano isplovljenje. Dan iskrcavanja na Midvej bio je određen uslovima plime i oseke, ali celokupan plan operacije nije bio ažuriran u skladu sa izabranim danom. To je značilo da je na raspolaganju za uništenje odbrane Midveja pred iskrcavanje ostao jedan dan manje.

Podmornice koje su imale zadatak da izviđaju takođe su kasnile. Napustile su ostrvo Kvajalein između 26. i 30. maja. Neke su pristigle 3. juna umesto 1. juna kako je planirano. Do tog vremena američki nosači aviona su već prošli kroz to područje. Komandant 6. flote (sastav iz koga je data većina podmornica za operaciju) nije čak smatrao za shodno da Jamamotou ukaže na ovu činjenicu. Operacija “K” (izviđanje kretanja američkih nosača aviona) je napuštena 31. maja kada je podmornica I-121 prišla ostrvu sevrozapadno od Havaja i ustanovila prisustvo američkih brodova.

U međuvremenu, drugi znaci su ukazivali na to da su Amerikanci svesni situacije u kojoj se nalaze. Podmornica I-168 izvršila je izviđanje Midveja 2. juna i javila o obimnim aktivnostima američkih aviona sa ostrva tokom dana, te da se aktivnosti nastavljaju i noću. Japanski analitičari su proučavanjem radio saobraćaja zabeležili povećanje radio saobraćaja između američkih brodova, od kojih su mnoge poruke nosile oznaku “hitno”. Na osnovu toga su analitičari zaključili da Pacifička flota nije besposlena u Perl Harburu. Ponovo, ovaj razvoj događaja nije uticao na Japance da ažuriraju planove.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Japanska podmornica I-168, fotografisana 1934, verovatno prilikom pomorskih ispitivanja.

Nosači aviona Hornet i Enterprajz uplovili su u Perl Harbur 26. maja. Dan kasnije je uplovio i Jorktaun i otišao u suvi dok kako bi se popravila oštećenja zadobijena u Koralnom moru. Hornet i Enterprajz isplovljavaju 28. maja, a dva dana kasnije Perl napušta i Jorktaun.

Nakon isplovljavanja iz Perl Harbura, TF-16 (namenska grupa 16) okreće na sevrozapad kako bi zauzela poziciju 350 milja severoistočno od Midveja. TF-16 se spaja sa Jorktaunom 2. juna u 1600 časova, 325 milja severoistočno od Midveja. Na ovoj poziciji, Flečer preuzima komandu. Snaga Pacifičke flote: 3 nosača, 8 krstarica i 15 razarača – čekala je da se sukobi sa kombinovanim snagama japanske carske mornarice.

Prvi američki izviđači, 20 aviona Dauntles, uzletelo je sa Jorktauna u jutro 3. juna. Flečer je pomerio svoje nosače na novu poziciju, nekih 175 milja zapadno od Point Laka, jer je naslućivao japanski napad na Midvej. U međuvremenu, 1. Kido Butai se približio Midveju sa severa, gde su tokom 2. i 3. juna vladali loši meteo uslovi.

Iako je japanski plan predviđao bitku koja će započeti iznenadnim vazdušnim udarom na Midvej, Nagumovo kasno isplovljenje je značilo da će prve japanske snage koje će biti uočene biti desantne snage koje su nastavljale da se približavaju Midveju prema zadatom planu. U 0843 časova u jutro 3. juna avioni PBY sa Midveja uočili su grupu minolovaca. Manje od sata kasnije, PBY su uočili grupu transportnih brodova, oko 700 milja od Midveja. Ova grupa brodova je pogrešno protumačena kao glavnina snaga. Prvi napad u ovoj bici izvela su devet aviona tipa B-17 iz 431. bombarderske eskadrile koji su poleteli sa Midveja nešto posle 1200 časova i napali transportne brodove. Iako nisu postigli pogotke, Japanci više nisu mogli biti u iluziji da je strategijsko iznenađenje još uvek moguće.

Napad avionima B-17 propraćen je drugim udarom na grupu transportnih brodova u jutarnjim časovima 4. juna. Četiri aviona PBY, opremljeni radarima, poslati su u noćni torpedni napad. Od njih četiri, samo je jedan avion postigao pogodak. Pogođen je tanker Akebono Maru, pri čemu je stradalo 23 članova posade, a brod je ostao u stroju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Japanski tanker Akebono Maru, tokom Drugog svetskog rata dva puta potapan.

Japanci napadaju Midvej

U 0430, 4. juna, Nagumo naređuje poletanje 108 aviona kako bi izvršio napad na Midvej. Među 108 aviona našla su se 18 bombardera sa Akagija i Kage i 18 jurišnih aviona sa nosača Sorju i Hirju. Svaki nosač je uputio i po devet aviona u sastav lovačke pratnje. Nagumo nije znao da nije bilo šansi da postigne iznenađenje ovim napadom. Komandant mornaričke vazduhoplovne jedinice sa Midveja, kbb Simard je odlučio da ništa ne prepušta slučaju. Stoga je u 0350 naredio poletanje patrole. Drugu patrolu, sastava 22 aviona PBY uputio je u 0415.  Petnaest aviona tipa B-17 sa ostrva je poletelo kako bi napalo grupu transportnih brodova, ali sa naređenjem da nastave ka severu ukoliko bi bili otkriveni japanski nosači aviona. Ostatak jurišnih aviona sa Midveja ostali su u pripravnosti, čekajući podatke o otkrivanju neprijatelja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona Akagi

Marinci su sa Midveja poslali protiv Japanaca sve avione kojima je raspolagao 211. lovačka eskadrila Marinskog korpusa: 6 aviona Wildcat i 18 F-2A Buffalo. Do susreta je došlo 30 milja od Midveja. Vazdušna bitka, koja je započela u 0620 časova, za rezultat je imala poraz marinaca. Japanci su uspeli da obore 13 aviona F-2A Buffalo i 2 aviona Wildcat, istovremeno izgubivši svega 2 lovca i 3 jurišnika. Veći deo preostalih aviona koji su poslati na Japance sa Midveja bili su oštećeni: svega dva aviona je uspelo da sleti neoštećeno.

Nakon obračuna sa Marincima, japanski avioni su napali na ostrva Istern i Sand, težišno po instalacijama podrške, koje su uspeli da teško oštete. Američke avione nisu zatekli na zemlji, a protivvazdušna odbrana bila je izuzetno jaka. Nakon bombardovanja Midveja, vođa japanskog napada, poručnik Tomonaga sa nosača aviona Hirju javio je Nagumu da je potrebno poslati drugi talas. Sem što napadom nije postignut cilj, Japanci su platili visoku cenu. Na povratku nazad, ka nosačima aviona, Japanci su što od američkih lovaca, što od protivavionske vatre, izgubili jedanaest aviona: 8 jurišnih palubnih aviona, dva lovca i jedan bombarder. Još četrnaest aviona je teško oštećeno i kao takvi nisu mogli biti vraćeni u operativu. Lakše je oštećeno još 29 aviona. Najveće gubitke je podnela vazduhoplovna grupa ukrcana na nosač aviona Hirju. Nakon napada, svega osam aviona je ostalo upotrebljivo za dalja dejstva, što će se pokazati kao važno kasnije tokom dana.

Borba nosača aviona 4. juna

Tokom dana je duvao slab vetar. To je primoralo obe strane da plove u vetar (ka jugoistoku) maksimalnom brzinom kako bi dobili dovoljno vetra preko palube za poletanje aviona. To je značilo da su američki nosači aviona morali da se udaljavaju od Japanaca, što je povećavalo rastojanje koje će njihovi avioni morati da pređu da bi napali svoje ciljeve. U drugu ruku, Japanci su imali potencijalnu prednost u tome što su se približavali svojim ciljevima prilikom manevra za poletanje aviona sa svojih nosača.

U 0430, američki nosači su se nalazili nekih 200 milja severno – severoistočno od Midveja. Flečer je zbog predostrožnosti uputio 10 obrušavajućih bombardera sa Jorktauna u izviđanje. Trebali su da izvide 100 milja severno od Jorktauna. Glavna Flečerova prednost tokom dana bila je što je mogao da se osloni na Midvej u izvođenju većeg dela izviđanja. Nakon što su izviđači poleteli, Flečer je zaplovio ka severoistoku.

Uprkos pretpostavkama Naguma da su američki nosači aviona prisutni, u jutro 4. juna Flečer se nalazio nekih 215 milja istočno od Naguma, unutar radijusa japanskih izviđača. Sva američka prednost u prikupljanju obaveštajnih podataka pala bi u vodu da su Japanci uspeli da prvi primete neprijatelja.

Nagumo je za izviđanje odredio ukupno sedam aviona. Šest njih je trebalo da leti 300 milja daleko, a poslednji, sedmi avion na 150 milja. Angažovanje svega sedam aviona imalo je za posledicu da je veliki deo prostora ostao nepokriven, čak i pri dobrim meteo uslovima. Pri lošim meteo uslovima, ovaj ionako veliki nepokriveni prostor poprimao je još veće razmere. Izviđanje koje nije dalo rezultate uticalo je da Japanci poveruju da nema američkih jedinica u području.

Da bi potencijalna situacija bila još neizvesnija postaralo se nekoliko izviđačkih aviona, koji nisu mogli da polete u naređeno vreme. Dva aviona sa krstarice Tone poleteli su sa zakašnjenjem od 12, odnosno 30 minuta. Time je već porozni plan izviđanja učinjen još rizičnijim, od samog početka.

Za razliku od izviđanja organizovanog od strane Japanaca, Amerikanci su izviđanju posvetili posebnu pažnju. Obe strane, i Amerikanci i Japanci, verovali su da će pobedu u bici nosača aviona odneti onaj ko prvi napadne, čime je izviđanje dobilo na značaju. Napori Amerikanaca u organizovanju i sprovođenju izviđanja dali su prve rezultate 4. juna. U 0530 časova, Flečer je sa aviona PBY primio poruku da su uočeni neprijateljski nosači. Nakon toga, u 1552 je pristigla druga poruka sa PBY u kojoj se kaže da “mnoštvo aviona leti ka Midveju, smer 310, daljina 150.“

Izveštaj nije bio tačan, tako da kada su podaci ucrtani na kartu ispalo je da su Japanci u dometu američkih aviona. Međutim, japanski nosači su se nalazili 220 milja daleko od namenskih snaga br. 17.

Nakon kraćeg razmišljanja, Flečer u 0607 časova naređuje Spruansu da okrene na jug i napadne neprijatelja. Flečer je postupio na osnovu podataka izviđačkog aviona sa Jorktauna. Spruans i njegov načelnik štaba su odlučili da pokrenu napad u 0700 časova. Računali su da će se Japanci do tada naći 155 milja od namenskih snaga br. 16, u dometu američkih lovaca i torpednih bombardera. U 0638 zastavni brod admirala Spruansa signalizirao je nosaču aviona Hornet da avioni krenu u napad u 0700 časova. U tom trenutku komandanti eskadrila sa Horneta donose sudbonosnu odluku. Iz do sada neobjašnjenih razloga, odlučuju da pošalju udarnu grupu sa Horneta u smeru 265°, severnije od pozicije koja je bila javljena u izveštaju izviđačkih aviona. Flečera je brinula cifra od svega dva nosača aviona koji su se pominjali u izveštajima. Preostala dva nosača su mogli biti bilo gde. Stoga je Flečer odlučio da avione sa Jorktauna čuva u rezervi. Oko 0630 časova, svih deset izviđačkih aviona sa Jorktauna se vratilo na palubu. Ubrzo potom, Flečer okreće na jugozapad kako bi pratio Spruansa.

Avioni u napad poleću sa Horneta u tačno naređeno vreme. Do 0742 svi avioni određeni za izvršenje napada bili su u vazduhu, da bi 13 minuta kasnije krenuli ka cilju. Na nosaču Enterprajz poletanje nije išlo baš glatko. Stoga je Spruans naredio da obrušavajući bombarderi koji su poleteli krenu ka cilju bez lovačke zaštite. Lovci koji su kasnili sa poletanjem ušli su u pratnju torpednih bombardera sa Horneta. U napad je poletelo ukupno 116 aviona: 20 lovaca, 67 obrušavajućih bombardera i 29 torpednih aviona. Međutim, kohezija napada je već dovedena u pitanje. Umesto dve grupe koje lete ka svojim ciljevima, američki avioni su leteli u tri. Najveća je bila grupa sa Horneta, koju su pratili lovci sa nosača Enterprajz. Zakasnelo poletanje je značilo da se bombarderi i torpedni avioni sa Enterprajza kreću bez lovačke zaštite, te da ovi avioni lete u dve grupe. Još važnije, svaka od tri grupe aviona je uzela različiti kurs ka cilju.


* i168.jpg (111.18 KB, 740x596 - viewed 1 times.)

* tanker-akebono-maru-1.jpg (21.68 KB, 750x359 - viewed 1 times.)

* nosac-aviona-akagi.jpg (79.13 KB, 713x781 - viewed 1 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:29:05 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #3 on: November 26, 2021, 05:57:29 pm »

Avioni sa Midveja napadaju 1. Kido butai

Odmah po prijemu izveštaja o japanskim nosačima aviona, sa Midveja su upućeni svi raspoloživi avioni. Lovački avioni su ostavljeni radi zaštite samog ostrva, dok je 51 avion poleteo bez lovačke zaštite u napad na neprijatelja.

Nešto posle 0700 časova, prvi američki avion doleće u područje snaga admirala Nagumoa. Osmatrači sa Akagija su ga ubrzo uočili. Iznad Akagije je patroliralo 29 lovaca Zero. Prvi talas napadača brojao je 6 aviona TBF Avenger i 4 srednjih bombardera B-26 Marauder, koji su se nalazili u ulozi torpednih bombardera. Bez ikakve pratnje, ovi avioni su bili laki plen za japanske lovce. Dva aviona TBF Avenger su uspela da lansiraju torpeda na nosač aviona Hirju, dok je jedan B-26 uspeo da lansira torpeda na Akagi – ali bez i jednog pogotka. Na Midvej su se vratili jedan Avendžer i dva Maraudera. Japanci su izgubili dva lovačka aviona.

Nešto nakon 0800 časa na bojište pristiže 16 obrušavajućih bombardera Dauntles iz sastava 241. eskadrile Marinskog korpusa. Komandant eskadrile, major Lofton Henderson, izabira lakši način za napad, jer je u eskadrili imao neiskusne pilote. Hirju je bio meta, ali su morali prvo da se izbore sa 13 Zeroa iz patrole, kojima se ubrzo pridružilo još šest aviona. Nije bilo pogotka, osam američkih aviona je oboreno, među njima i avion komandanta eskadrile, dok su Japanci izgubili svega jedan avion.

Sledeći avioni koji su krenuli u napad bili su avioni B-17, njih 14. Oni su sa velike visine napali nosače Sorju, Hirju i Akagi. Devet lovaca sa nosača Hirju i tri sa nosača Kaga napalo je američke bombardere, ali bez uspeha. Do 0820 je završen napad, ponovo bez uspeha.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Neuspešni napad na japanski nosač aviona Hiryu

Poslednji napad avionima sa Midveja izvršen je sa 11 obrušavajućih bombardera SB2U-3 iz 241. eskadrile Marinskog korpusa. Ovi zastareli avioni su napali bojni brod Haruna. Tri aviona je izgubljeno, a da nije postignut niti jedan pogodak.


* Hiryu_f075712-768x572.jpg (70.9 KB, 768x572 - viewed 1 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:29:19 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #4 on: November 26, 2021, 05:58:17 pm »

Dilema admirala Naguma

Nakon što su avioni otišli ka Midveju, Nagumo je i dalje držao velike snage u rezervi. Prema naređenju koje je dobio od Jamamotoa tokom majskih ratnih igara, Nagumo je trebao da drži polovinu raspoloživih aviona u rezervi, kako bi njima napao američke brodove ukoliko bi se pojavili. Na Akagiju i Kagi, 43 aviona je bilo u pripravnosti, naoružano torpedima, sa 34 bombardera na Hirju i Sorju, koji još uvek nisu bili naoružani.

Nakon preporuke Tomonage u 0715, koji je savetovao da se uputi drugi talas na Midvej, Nagumo odlučuje da se ogluši o naređenje admirala Jamamotoa da polovinu aviona zadrži u rezervi i naređuje da se avioni iz rezerve pripreme za napad ciljeva na kopnu. To je značilo da se torpeda zamene klasičnim bombama od 800 kg, čime avioni postaju nepodesni za napad na ciljeve na moru. Nagumo je smatrao da čini ispravnu stvar jer izviđački avioni nisu izveštavali o prisustvu američkih brodova.

Nagumo prima uznemirujuću vest odmah po početku prenaoružavanja aviona. U 0740 izviđački avion br. 4 sa krstarice Tone izvestio je da je uočio grupu od deset neprijateljskih površinskih brodova na 250 milja od Midveja. Grupa je plovila u kursu 150°, brzinom od preko 20 čv. Ovaj izveštaj je bio čista sreća za Nagumoa. Ovaj avion je poleteo sa zakašnjenjem od 30 minuta i iz nekog razloga je skratio svoju rutu i ranije krenuo da pravi pseću putanju ka severu. Time se postavio na poziciju sa koje je uočio američke brodove. Iako se u prvom izveštaju o neprijatelju ne pominju nosači aviona, ipak, iz njega je proisteklo da su američki brodovi prisutni – što je bilo i najbitnije u tom trenutku. U 0745 Nagumo otkazuje prenaoružavanje aviona iz rezerve. Naređuje izviđaču da otkrije koji su brodovi u pitanju i da održava kontakt. Konačno, u 0830, izviđač javlja da je u sastavu “nešto što liči na nosač aviona”.

Nagumo je i dalje zadržao veliki broj aviona naoružanih bombama za napad na ciljeve na kopnu. Njegov problem je bio taj što je verovao da raspolaže sa svega šest Zeroa za pratnju aviona koje bi uputio u napad. Problem se usložio povratkom aviona iz napada na Midvej, koji su trošili zadnje količine goriva, a bilo je i oštećenih aviona. Agresivni Jamaguči je savetovao Nagumoa da uputi avione u napad na američki nosač, čak i bez adekvatne pratnje.

U ovom trenutku, Nagumo je zaista bio u velikoj dilemi. Njegove osnovne pretpostavke da Amerikanci neće doći pre nego što se zauzme Midvej pokazale su se kao netačne. Njegov plan izviđanja se pokazao kao neadekvatan, ali su barem uspeli da lociraju Amerikance. Avioni su se vratili iz napada na Midvej u 0815 časova. Sada je trebalo doneti odluku da li se oglušiti o Jamamotovo naređenje o držanju znatnog broja aviona u rezervi? Izveštaj izviđača sa krstarice Tone trebao je biti posve jasan, čak i bez identifikacije tipova brodova. Šta je 10 brodova radilo 240 milja severo-severoistočno od Midveja (na Nagumovom krilu), u kursu 150° (u vetar)? Da je Nagumo odmah poslao avione u napad, skoro svi avioni bi još uvek bili naoružani za napad na brodove. Imao bi i dovoljno lovaca za zaštitu. Međutim, kako nije preduzeta nikakva akcija, inicijativa je prešla u ruke Amerikanaca. U 0753 bojni brod Kirišima je uočila drugu grupu američkih aviona u dolasku. Za sledećih 40 minuta, 1. Kido Butai je napadnut sa još tri grupe američkih aviona. Kako su palube sva tri nosača aviona bile zauzete opsluživanjem vazduhoplovnih patrola, to je značilo da nema šanse za poletanje aviona iz rezerve.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Japanski bojni brod Kirishima (u pozadini je nosač aviona Akagi).

Nakon procene opcija koje su mu bile na raspolaganju, Nagumo odlučuje da preduzme obazrivu akciju. Nameravao je da prihvati avione koji su izvršili napad na Midvej i da potom nastavi na severoistok i približi se Amerikancima, istovremeno pripremajući napad za 1030 časova. Za napad bi odredio 34 bombardera, 43 jurišnih  aviona naoružanih torpedima i 12 lovaca. Do trenutka pokretanja napada, vazduhoplovne patrole bi pružale zaštitu od napada iz vazduha. U 0837 časova, 1. Kido Butai je okrenuo u vetar kako bi prihvatio avione. Prihvat je završen u 0918 časova, tako da je Nagumo okrenuo na severoistok i povećao brzinu na 30 čv kako bi se približio Amerikancima. Da je imao vremena da pripremi planirani napad u 1030, njegovi iskusni piloti bi se uspešno obračunali sa američkim nosačem aviona. U stvarnosti, kojim god kursom da je plovio, Nagumo bi verovatno zakasnio za preduzimanje uspešne akcije. Američki nosači avioni koji su poleteli u 0700 časova su već bili na svom putu ka japanskim nosačima.


* kirishima-akagi-1939-768x508.jpg (66.8 KB, 768x508 - viewed 1 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:29:34 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #5 on: November 26, 2021, 05:59:28 pm »

Flečerova situacija

U 0815 časova, radar na nosaču aviona Enterprajz je otkrio neidentifikovani avion oko 30 milja južno. Iako su avioni iz vazduhoplovne patrole bili upućeni u presretanje, kontakt sa uljezom nije ostvaren. Uljez je bio izviđački avion br. 4 sa krstarice Tone koji je uskoro javio o susretu sa Flečerovim nosačima. Amerikanci su uhvatili japansku radio poruku tako da je Flečeru bilo posve jasno da je otkriven. Još uvek je brinuo o jutarnjem izveštaju o dva japanska nosača aviona tako da su tamo negde na moru bila još dva, neotkrivena, koja su možda u tom trenutku pripremali napad. Sačekao je još malo da se razjasni situacija i shodno tome je zakasnio sa upućivanjem aviona sa nosača Jorktaun u napad. Sada, pretpostavljajući da je uočen i ne želeći da ga uhvate sa avionima punim goriva i bombi na palubi, odlučuje da pokrene deo aviona sa Jorktauna u napad. Između 0830 i 0905 časova, sa nosača je poletelo 17 obrušavajućih bombardera, 12 torpednih i 6 lovačkih aviona.

Odlučujuća faza

Avioni sa tri američka nosača leteli su ka Nagumovim nosačima. Pored eskadrile koja je ostala na Jorktaunu, Flečer je sve avione poslao u napad. Sve do tada, vazduhoplovna patrola iznad japanskih nosača je odlično odradila svoj posao. Međutim, napadači sa kojima su se susretali do tada nisu bili baš umešni u napadu na brodove. Da su kojim slučajem avioni sa američkih nosača pronašli svoje ciljeve, PVO japanskih brodova bi bila stavljana na probu kao nikada do tada.

Ono što je usledilo u narednih sat i po vremena, od 0951 časova pa do 1040 kada je zadnji američki bombarder odleteo – odlučilo je ishod bitke. Tokom tog vremena, 1. Kido Butai je prošao put od naizgled nepobedive pa do poraženih snaga. Američka nesposobnost sinhronizacije bila je u punom zamahu kada je ratna sreća umešala prste i dovela najpreciznije i najsnažnije američko naoružanje iznad tri nebranjena nosača aviona japanske carske mornarice, u vreme kada su bili najranjiviji.

Prva je u napad krenula eskadrila torpednih bombardera sa Horneta. Komandir eskadrile je leteo sa svojih 15 Devastatora u kursu 265°, na visini od nepunih 500 metara. U 0825 je izašao iz formacije i poveo eskadrilu na jugozapad gde se očekivalo pojavljivanje neprijatelja. Bio je u pravu. U početku je uočen dim, da bi u 0915 bili uočeni i sami nosači aviona. Krstarica Čikuma je uočila torpedne bombardere na daljini od oko 20 nautičkih milja. Krenuvši u napad, eskadrila je napala na 1. Kido Butai koji se kretao ka njoj. Komandir eskadrile je odabrao za cilj najbliži nosač aviona, Sorju. U vazduhoplovnoj patroli se nalazilo 18 lovačkih aviona, a sa razvojem napada sa Akagija i Kage je poletelo još 11 lovaca. Jedini oblik odbrane koji su Devastatori mogli primeniti bio je letenje na maloj visini. To ih nije spaslo od japanskih Zeroa koji su ih nemilice napadali i obarali. Između 0920 i 0937 časova svih 15 Devastatora je oboreno a da je samo jedan avion uspeo da lansira torpedo, bezuspešno. Žrtvovanje eskadrile VT-8 bilo je važno, ne zato što je odvukla japansku vazduhoplovnu patrolu na male visine, već zato što su time sprečili Japance da pravovremeno uoče još napadača.

 Na bojištu su se potom pojavili Devastatori iz eskadrile VT-6 sa Enterprajza, njih četrnaest. Nakon poletanja, komandir eskadrile je ušao u naređeni kurs 240°, da bi nakon 0930 časova uočio dim na severozapadu, na daljini od nekih 30 milja. Dim se uskoro pretvorio u 1. Kido Butai koji je punom parom plovio ka severoistoku. Odlučio je da napadne najbliži nosač, Kagu, te da za napad razdvoji snage. Japansku vazduhoplovnu patrolu je sada činilo 27 lovaca. Osmatrači su uočili američke avione kako dolaze sa juga u 0938 časova. Dva minuta kasnije Tone otvara vatru iz glavnog naoružanja kako bi svojoj vazduhoplovnoj patroli označila lokaciju napadača.  U međuvremenu, Akagi i Sorju su podigli još sedam lovaca. Četrnaest Devastatora je započelo napad pod teškom vatrom, samo što je sada bar pet uspelo da lansira torpeda. Ipak, zbog velike daljine do cilja i lošeg ugla, nije došlo do pogotka. Devastatori koji su uspeli da prežive napad izvukli su se kroz sredinu japanskog plovnog sastava, odletevši ka istoku. Od pet preživelih aviona, jedan se srušio u more pre nego što je dospeo do Enterprajza. Kružeći na visini od oko 6700 metara, pokolju američkih torpednih bombardera je prisustvovala lovačka eskadrila VF-6 sa 10 aviona Vajldket. Japanci nisu uspeli da uoče ovu eskadrilu za svo vreme njenog približavanja. Nakon što je izvestio o kontaktu u 0956, komandir eskadrile vraća jedinicu na Enterprajz.

Sudbina jurišnika sa Horneta je jedan od najkontroverznijih aspekata bitke. Uprkos činjenici da su Japanci bili u kursu 240° u odnosu na TF-16 kada je primljen izveštaj o kontaktu sa PBY, vazduhoplovnoj grupi sa Horneta je naređeno da leti u kursu 265°. Eskadrila torednih bombardera br. 8 krenula je u naređeni kurs ali je promenila kurs ka jugozapadu u oko 0825 časova i nije imala problem sa pronalaženjem cilja, uz već navedene rezultate. Avioni Dauntles iz sastava VB-8 i VS-8, njih 34, praćeni sa 10 lovaca iz VF-8, su leteli u kursu 265° na 4500 metara visine, i prošli daleko severnije od japanskog sastava. Nakon 150-160 milja leta, VF-8 se zbog stanja goriva odvojila od grupe i vratila na Hornet. Svi avioni iz eskadrile su se srušili pre nego što su uspeli da pronađu nosač. Svi piloti, sem dvojice, su spašeni. Formacija aviona se nakon 225 milja rasturila, tako da je VS-8 letela na istok ka Hornetu, ponovo prošavši severno od 1. Kido Butaija, a VB-8 je nastavila na jug, nastojavši da pronađe cilj. Kada su konačno skrenuli na istok, nalazili su se južno od Japanaca. Četiri aviona iz eskadrile je nastavilo ka Hornetu, dok je ostatak grupe okrenuo na jugoistok kako bi sleteo na Midvej. Najveća borbena komponenta Namenske grupe br. 16 je izvršila let, a da nije ni videla neprijatelja. Na sreću po Amerikance, sudbina obrušavajućih bombardera sa Enterprajza bila je posve drugačija. Avioni iz sastava eskadrila VB-6 i VS-6, njih 33, letelo je u kursu 231°, planirajući da naiđe na Japance na nekih 140 milja. Nakon što su došli na očekivanu poziciju, ne našavši japanske brodove, američki avioni u 0935 časova okreću na severozapad. Planirao je da tako lete do 1000 časova, kada bi okrenuli na severoistok. Skoro na samom kraju deonice, uočen je japanski razarač. Komandir grupe, MekKlaski, je pravilno procenio da se radi o japanskom razaraču koji se vraća u glavninu plovnog sastava. Bio je u pravu, jer je uočeni razarač bio Araši, koji je plovio ka Nagumovom sastavu nakon što je izvršio napad dubinskim bombama na američku podmornicu Nautilus. U 1002 komandir grupe izveštava da je uočio Nagumoa 35 milja severoistočno.

MekKlaski je tako išao indirektno ka svojoj, dok je talas sa Jorktauna išao direktno na 1. Kido Butai. Avijacija sa Jorktauna se do tada pokazala kao najsinhronizovanija. Pogodilo se da su avioni iz tog talasa krenuli u napad istovremeno sa dolaskom aviona MekKlaskija u zonu cilja.

Nakon poletanja, tri vazduhoplovne jedinice sa Jorktauna su se spojile u 0945 časova. VB-3 je letela na visini od 15000 stopa, dok su torpedni avioni iz VT-3 leteli na visini od 1500 stopa, pod zaštitom dve grupe lovaca iznad njih. U 1003 časova, i VT-3 i VB-3 su uočile japanske snage na severozapadu. VT-3 se popela na 2600 stopa radi izvršenja napada sa veće visine.

U vreme dolaska američkih aviona na cilj, u vazduhu se u okviru vazduhoplovne patrole nalazilo 41 japanskih lovačkih aviona Zero. Kao rezultat obračunavanja sa američkim avionima sa Horneta i Enterprajza, japanski avioni su bili na malim visinama.

U 1010 časova krstarica Čikuma je dala početno upozorenje o nadolazećem napadu. Sa krstarice Čikuma su uočeni avioni iz eskadrile VT-3, na daljini od oko 14 milja. U cilju uzbunjivanja vazduhoplovne patrole, ispalila je plotun iz glavnih baterija u pravcu opasnosti.

Dolazak nove grupe aviona prisilila je japanske lovce da napuste gonjenje aviona iz VT -6 i okretanje ka avionima iz VT-3. Međutim, za razliku od prethodnih napada torpednih bombardera, VT-3 je imala prednost prisustva lovačke zaštite. Veliki broj japanskih lovaca je na sebe privukla mala formacija aviona iz lovačke zaštite američkih torpednih bombardera. Dvadeset japanskih lovaca je kontinuirano napadala avione iz zaštite, obarajući ih jednog po jednog. Preostalih tri aviona Vajldket je prešlo u odbrambenu formaciju i uspešno odolelo napadima Japanaca, uspevši da obori tri Zeroa.

Kako bi okrenuo krmu ka nadolazećim torpednim bombarderima iz VT -3, Nagumo je odlučio da okrene na severozapad. Komandir eskadrile je odlučio da napadne poslednji nosač aviona u grupi, Hirju. To je primoralo avione iz VT -3 da paralelno prolete 1. Kido Butai, omogućivši japanskoj vazduhoplovnoj patroli dodatnu priliku za napad.

Japanski osmatrači nisu primetili nailazak aviona iz VB-3, koji su leteli na visini od 15 000 stopa. Nije bio primećen ni dolazak MekKlaskijevih bombardera. Sedamnaest obrušavajućih bombardera iz VB-3 izabralo je za cilj nosač aviona Sorju. Od njih 17, svega 13 je bilo naoružano sa bombama. Počevši napad u 1025 časova, tri aviona iz VB-3 je uspelo da postigne pogotke. Na američkoj strani nije bilo gubitaka.

Od MekKlaskijevih 32 obrušavajućih bombardera, 30 je izvršilo napad. McKlaski je naredio da VS-6 napadne njemu najbliži nosač, Kagu, a da VB-6 napadne udaljeniji nosač, Akagi. Međutim, to je bilo u suprotnosti sa tada važećom doktrinom upotrebe, tako da su u nastaloj konfuziji obe eskadrile napale nosač Kaga. U 1022 časova MekKlaski i njegovi krilni pratioci, VS-6 i najveći deo aviona iz eskadrile VB-6 su napali nosač Kagu. Bez vazdušne zaštite, i bez protivavionske vatre, rezultat je bio potpuno uništenje nosača. Četiri bombe su pogodine nosač, nakon čega je ovaj definitivno bio osuđen na propast.

Dok su se nosači Sorju i Kaga suočavali sa smrtnom opasnošću, dotle se činilo da će Akagi u ovoj bici proći neogreban. Međutim, u jednom od najbitnijih momenata bitke, poručnik Ričard Best, komandir eskadrile VB-6 je shvatio da obe eskadrile sa Enterprajza napadaju Kagu, a da bi Akagi mogao proći bez napada. Stoga su Best i još dva aviona iz sastava VB-6 obustavili napad na Kagu i krenuli na sever, ka Akagiju. Napadnuvši ga sa levog boka, postigli su potpuno iznenađenje. Jedan od aviona je postigao bliski promašaj, dok je Best uspeo da pogodi krmenu ivicu srednjeg lifta. Ova bomba je eksplodirala u hangaru, među naoružanim avionima. Ceo talas koji je poslat sa nosača aviona Enterprajza, pretrpeo je gubitke od dva aviona iz sastava eskadrile VB-6.

Poslednji napad tog jutra na 1. Kido Butai završen je između 1035 i 1040 časova. Nakon dovođenja svojih Devastatora u bolji položaj za napad, Masi je nameravao da podeljeno napadne nosač Hirju. Pet aviona je krenulo u napad na desni bok nosača, ali bez pogodaka. Deset od ukupno dvanaest aviona je oboreno.

Ovim je američki napad bio završen. Sa ukupno osam bombi su pogođena tri nosača. Hirju je ostao netaknut, iako su ga napadali i obrušavajući i torpedni bombarderi. U poređenju sa štetom koju su pretrpela tri japanska nosača, gubici aviona nisu ni bili bitni. Međutim, gubici obeju strana bili su teški. Od 41 aviona vazduhoplovne patrole za zaštitu plovnog sastava, 11 je oboreno, a još tri je oštećeno pri sletanju. Oni su uspeli da nanesu gubitke Amerikancima u prvim napadima, ali nisu uspeli da odbrane svoje nosače.

Avioni koji su se vraćali na nosače Enterprajz i Hornet imali su problem u pronalaženju TF-16, jer nosači nisu bili na predviđenim pozicijama. Vazduhoplovna grupa sa Horneta je najteže prošla. VF-8 je u potpunosti promašila TF-16 tako da je svih 10 aviona izgubljeno. Veći deo aviona iz VB-8 je krenulo ka Midveju, da bi se tri aviona srušila na putu ka ostrvu a još tri je oštećeno od prijateljske protivavionske vatre tokom prilaska. VS-8 se vratila na Hornet. Iako su pretrpeli velike gubitke (15 torpednih, 10 lovačkih i 20 obrušavajućih bombardera), vazduhoplovna grupa sa Horneta nije nanela nikakvu štetu japanskom sastavu. Napad sa Enterprajza je bio daleko efikasniji, ali takođe sa teškim gubicima. Lovci iz VF-6 su se svi vratili, ali je bilo gubitaka među torpednim bombarderima (10 od 14 aviona) i obrušavajućih bombardera (17 od 33 aviona). Eskadrila VB-3 se na Jorktaun vratila u 1115 časova. Još uvek zabrinut oko mogućnosti pojavljivanja do tada neotkrivenih japanskih nosača aviona, Flečer je odlučio da uputi patrolu sa 10 aviona iz VS-5 kako bi pokrio severozapadni sektor na daljini do 200 milja. Poslednjih sedam aviona Dauntles je naoružano i čekalo je u rezervi.

Japanski odgovor

Stanje sva tri, u napadu oštećena nosača aviona, bilo je vrlo rizično. Sva tri su zavisila od pravovremene i efikasne akcije na otklanjanju posledica napada. Uprkos mitu da su na palubama nosača bili avioni, prava istina je da su avioni, sa gorivom i municijom bili u hangarima ispod letne palube. Dodatno, u hangaru su se nalazila i ubojna sredstva koja su skinuta sa aviona tokom prenaoružavanja usled promene zadatka aviona. U ovim uslovima, jedna bomba je mogla da se pokaže kao katastrofalna.

Sudbina nosača aviona Sorju je prva zapečaćena, shodno njegovoj veličini. Tri pogotka u oko 1025 časova izazvali su veliki požar koji se brzo proširio na palubu drugog hangara. Uskoro je vatra prekrila brod, od pramca do krma. U 1045 časova je postalo jasno da je je bitka za nosač izgubljena tako da je komandant naredio napuštanje broda. Sorju je potonuo iste večeri u 1913 časova, uz gubitak od 711 članova posade, među kojima se nalazio i sam komandant, koji je odbio da napusti brod.

Bomba koja je pogodila nosač aviona Kaga, prodrla je u hangar i izazvala požar među avionima i ubojnim sredstvima, koji su uskoro počeli da eksplodiraju. Jedna od ukupno četiri bombi je pogodila most, pri čemu su stradali komandant broad i oficir zadužen za borbenu otpornost broda. Na taj način je svaka borba za očuvanje broda postala konfuzna i dezorijentisana. Požar na taj način nije bilo moguće kontrolisati i uskoro je brod ostao bez pogona. U 1410, američka podmornica Nautilus torpeduje nosač, ali bezuspešno –torpedo nije eksplodiralo. Neuspevši da ugase požar, svi preživeli članovi posade prekrcavaju se na razarače, da bi u 1925 nosač bio potopljen torpedima sa razarača. Ljudski gubici iznosili su 811 članova posade.

Agonija nosača aviona Akagi trajala je najduže. Bomba koja ga je pogodila u 1026 ne bi bila fatalna za njega da nije prodrla u hangar i eksplodirala među avionima popunjenim gorivom i naoružanjem. Posada nije mogla da ugasi požar koji se uskoro proširio na letnu palubu. U 1024 je otkazao system kormilarenja, verovatno zbog bliskog promašaja avio bombe. Nagumo nije mogao da komanduje sastavom sa plamtećeg nosača aviona sa zaglavljenim kormilom tako da je u 1046 napustio brod. Komandni most se, da bi izbegao plamen, evakuisao konopima. Uprkos najvećim naporima posade, brod je u 1350 izgubio pogon, samim tim i sposobnost da se dalje bori. Komanda za napuštanje broda data je u 1700 časova. Sam admiral Jamamoto sledećeg jutra naređuje potapanje nosača. Gubici posade iznosili su 263 članova.

Jutarnju katastrofu preživeo je samo jedan nosač – Hirju. Kako Nagumo nije mogao da komanduje sa gorućeg Akagija, komandovanje 1. Kido Butaijem je privremeno dato u nadležnost kontraadmirala Hiroakija, komandanta 8. krstaričkog diviziona. On je detašovao laku krstaricu Nagara i 6 razarača uz tri goruća nosača aviona a ostatak brodova: eskortni brod, dva bojna broda, dve teške krstarice i pet razarača ostavio oko nosača aviona Hirju.

Na nosaču Hirju, Jamaguči prima naređenje od Hiroakija da pokrene napad na američke nosače aviona. Jamaguči odlučuje da angažuje eskadrilu bombardera  a da sat vremena kasnije uputi u napad i preostale jurišne avione. Za lovačku zaštitu su određena šest lovačka aviona. Na samom nosaču je ostalo 10 lovačkih aviona, 16 obrušavajućih bombardera i 8 torpednih bombardera. Ovaj sastav je bilo moguće ojačati sa 27 aviona iz vazduhoplovne patrole.

Od prvog talasa napada sa Hirjua, vođenog poručnikom Kobajaši Mičijom, očekivalo se mnogo. U posadama osamnaest bombardera nalazili su se piloti-veterani, a sama eskadrila je smatrana elitnom jedinicom. Sada su dobili priliku da to i dokažu. Nakon brifinga komandanta Hirjua, u 1050 časova je poletelo još 24 aviona, a već osam minuta kasnije grupa je letela ka zapadu. U tom trenutku, američki nosači su bili udaljeni 100 nautičkih milja.

Iako su se Japanci odlučili za trenutni napad, jačina neprijatelja bila je potpuna nepoznanica. Delu Japanaca je bilo posve jasno da je veličina napada koja je uništila 1. Kido Butai morala doći sa vise nosača aviona. Veći deo konfuzije bio je pripisan nekompletnom izveštaju izviđačkog aviona sa krstarice Tone. U 0855 časova, avion sa krstarice Čikuma je upućen radi potvrđivanja ranije prikupljenih podataka o TF-16. U izviđanje je upućen i eksperimentalni bombarder D4Y1 Type 2, koji je ovog puta upotrebljen kao brzi izviđački avion. On je u zonu stigao posle 1100 časova, kada je mogao da potvrdi prisustvo tri američka nosača aviona. Izveštaj zbog neispravnosti radio uređaja nije stigao do japanskih brodova. Komandant 4. diviziona razarača je u oko 1300 časova javio o rezultatima ispitivanja zarobljenog pilota iz eskadrile VT -3. Pilot je kasnije ubijen od strane posade razarača Araši. zarobljeni pilot je potvrdio indentifikaciju tri američka nosača aviona, a odao je i da nosača aviona Jorktaun deluje samostalno. Informaciju je potvrdio i pilot aviona D4Y1 po povratku na Hirju.

Nakon evakuacije Akagija, Nagumo se ukrcao na laku krstaricu Nagara. Početkom popodneva je preuzeo komandu nad glavninom 1. Kido Butaija. Odlučan da se osveti za prepodnevne događaje, Nagumo naređuje da ostatak 1. Kido Butaija plovi ka američkom sastavu, za koji je verovao da se nalazi udaljen 90 nautičkih milja. Nagumo je bio optimista, verujući da može da zada udarac Amerikancima upotrebom japanskih teških plovnih jedinica i preostalih aviona sa Hirjua. Nestvarna želja da će Amerikanci udovoljiti Nagumovoj želji za bitku površinskih brodova razvejana je u 1240, kada je avion sa krstarice Čikuma doneo nove podatke. Naime, američki brodovi su plovili ka severu, udaljavajući se od japanskih brodova. Kao odgovor, Nagumo je okrenuo ka severu. Prvi indikator da neće ići sve po zamisli japanskog admirala bila je vest o požaru na tri nosača aviona i da je jedini operativni nosač – nosač Hirju. Ova vest je rezultirala poplavom naređenja admirala Jamamotoa, u cilju stavljanja situacije pod kontrolu. U 1220 časova, Jamamoto upućuje glavninu snaga na jug kako bi pomogao Nagumou. Dok su transportni brodovi Invazijskih snaga plovili ka severozapadu i čekali rrazvoj događaja, borbene jedinice Kondoa su hitale ka istoku, takođe u pomoć Nagumou. Drugom Kido Butaiju je bilo naređeno da krene na jug. U 1310 časova Kondo dobija naređenje da bombarduje i uništi aerodrome na Midveju. Sa uništenim aerodromom na Midveju, kao pretnja bi ostali samo američki nosači. Uništenje aerodroma bilo je moguće izvesti ili napadom aviona sa Hirjua ili napadom površinskih jedinica.
« Last Edit: August 09, 2022, 08:29:47 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #6 on: November 26, 2021, 06:00:24 pm »

Hirju se sveti

Udaljeni svega nekih 90 milja, i uz pomoć japanskih aviona koji su ih pratili, Kobajašiju nije bilo teško da pronađe svoju metu. Šest američkih nosača aviona je uočeno u oko 1130 časova. Lovci iz zaštite američkih nosača napali su japanske avione i uspeli da obore dva Zeroa. Time je ionako oskudna lovačka zaštita japanskih bombardera postala još slabija i brojala svega četiri lovačka aviona.

Prvi indikator Amerikancima da je u toku odgovor Japanaca potvrđen je u 1151 časova kada je radar sa Jorktauna otkrio grupu neindentifikovanih letelica 32 milje jugozapadno od njih. Ovaj podatak je došao u loše vreme po Amerikance. Dvanaest Vajldketa samo što je bilo podignuto u vazduh, kako bi se oslobodio prostor na palubi za prihvat aviona iz vazduhoplovne patrole. Vazduhoplovna patrola koja je upućena nije još uvek postigla potrebnu visinu i samim tim bila je na lošoj poziciji. U 1155 časova, formacija japanskih aviona je osmotrila TF-17 na daljini od nekih 25 milja. Kobajaši je sa svojih 18 bombardera krenuo u penjanje kako bi postigao visinu povoljnu za izvođenje napada. Četiri Zeroa iz lovačke pratnje nalazili su se miljama iza njih, kao rezultat loše odluke da napadnu grupu američkih aviona, i sada su pokušavali da sustignu bombardere. Oni su uočili američke lovce kako očajnički pokušavaju da postignu visinu na kojoj bi presreli japanske bombardere.

Kada su američki avioni dostigli visinu od 3000 metara, osamnaest japanskih bombardera se nalazilo u dve grupe, jedna nešto iznad druge. Iznenadni napad šest Vajldketa na jednu grupu bombardera, i odmah potom čeoni napad na drugu, potpuno je zbunio Japance. Druga faza vazdušnog sukoba bila je još zbunjujuća i u nju je uključena i zaostala lovačka pratnja japanskih bombardera. Presretanje je preživelo deset bombardera, od toga su dva bila bez bombi. Naoružani avioni su se podelili u dve grupe. Jedna grupa od tri aviona nastavila je na istok ka Jorktaunu, dok je druga grupa od pet bombardera otišla na jugozapad kako bi pri izvršenju napada imala Sunce iza leđa. Ovih pet bombardera je preživelo dva potencijalno razarajuća presretanja, izgubivši svega jedan bombarder pre nego što su napali na Jorktaun. Brodovi koji su se nalazili u pratnji Jorkatuna, dve krstarice i pet razarača, nalazili su se u krugu na daljini 1300 do 1800 metara od nosača. Cela grupa brodova je promenila kurs okrenuvši na jugoistok kako bi se udaljila od japanskih aviona. U 1209 časova sa Jorktauna su uočeni japanski avioni. Iskusni Japanci su napadali iz pravca Sunca, podeljeni u grupe koje su prilazile iz različitih pravaca kako bi zbunili artiljerce na Jorktaunu.

Napad koji je usledio predstavlja jedan od najpreciznijih napada celog rata i u potpunosti je potvrdio bombardersku eskadrilu sa Hirjua kao elitnu jedinicu. Od sedam aviona, tri su postigla direktne pogotke, dok su dva postigla bliske promašaje, koji su takođe izazvali oštećenja. Od njih sedam, koji su bombe odbacili sa visine od 300 m, pet je uspelo da se vrati na matični nosač. Prva bomba je pala pored lifta br. 2, iza ostrva. Prodrla je u hangare i izazvala manji požar. Drugi pogodak, postignut u 1214 časova, izazvao je najveća razaranja. Bomba je pala u dimnjak, izazvala eksploziju u kotlarnicama i smanjila brzinu broda na svega 6 čvorova. Treća bomba je pogodila lift broj 1, probila ga,  eksplodirala u unutrašnjosti broda i izazvala požar. Po svim merilima, tri pogotka i dva bliska promašaja od strane sedam aviona predstavlja imresivno postignuće, o ma čijim avionima se radi.

Na kraju napada, bombarderska eskadrila sa Hirjua je mogla da zabeleži statistiku da je izgubila 13 od ukupno 18 bombardera kojima je raspolgala. Izgubljena su i tri Zeroa. Vazduhoplovna patrola koja je branila cilj imala je gubitak od svega jednog lovačkog aviona. Međutim, na kraju napada, Jorktaun se zaustavio, a kroz rupu u palubi izvijao se gust, crni dim. U 1323 časova, Flečer prebacuje komandno mesto na krstaricu Astorija, dok Spruans šalje dve krstarice o dva razarača iz sasatav TF-16 da pomažu Jorktaunu.

Tomonaga napada Jorktaun

Jamaguči se suzdržavao od napada jurišnim avionima sa Hirjua sve dok se situacija ne razjasni. Znao je da se operacija može vratiti u kolosek samo ako se tri američka nosača potope ili oštete toliko da moraju da se povuku. Brza i efikasna akcija sa Hirjua bila je šansa da se situacija spasi. U 1245 časova, jedan od bombardera koji su se vraćali posle izvršenog napada na Jorktaun, javio je radio vezom da je bombarderska eskaddrila ostavila jedan američki nosač u plamenu. Jamagući je uviđao da će se Hirju morati suočiti sa još dva američka nosača. Pri tom, shvatao je i da nema neke naročite resurse koje bi mogao u potrebiti u borbi. Jurišnici sa Hirjua su učestvovali u jutarnjem napadu na Midvej i u to napadu su loše prošli. Od osamnaest aviona, svega osam je ostalo operativno. Jamaguči je malo popravio raspoloženje kada je u 1130 na Hirju sleteo jurišnik koji je tog jutra bio upućen sa Akagija u izviđanje. Sat vremena kasnije, avioni su bili spremni da krenu u napad. Napad je činilo 16 aviona: 9 jurišnika sa Hirjua, jedan sa Akagija i šest Zeroa kao pratnja.  Napad je vodio Tomonaga, isti onaj koji je predvodio i napad na ostrvo. Tomonagin avion je bio oštećen u tom napadu, a nije bilo vremena da se u potpunosti popravi. Krila su zakrpljena, ali su rezervoari goriva i dalje puštali. Kako god, Tomonaga je primio naređenje da napadne jedan od dva netaknuta nosača i u oko 1330 časova poleteo na zadatak. Grupa je krenula na istok, a TF-17 se nalazila svega 83 milja daleko. TF-16 je bila nešto dalje, na 112 milja.

U međuvremenu, posada Jorktauna je uspela da ugasi požar i da osposobi kotlove. U 1430 časova, kada je Tokunaga uočio američki plovni sastav na nekih 35 milja daljine, mogao je da vidi nosač aviona koji je izgledao netaknut, 5 krstarica i 12 razarača kako plove na istok brzinom od 24 čvorova. Japanci su odmah krenuli u napad.

Amerikanci su bili svesni nailaska Tokunaginih aviona. Krstarica Pensakola, koja je bila upućena iz TF-16 kao pojačanj, ostvarila je radarski kontakt u 1427 časova. Nekoliko minuta kasnije i Jorktaun je ostvario radarski kontakt. U vazduhu se nalazilo svega šest Vajldketa. U 1429, četiri od njih je upućeno na severozapad kako bi presreli japanske avione. Dva minuta kasnije poslata su i preostala dva lovca iz grupe. Sa svim raspoloživim lovačkim avionima upućenim u presretanje, Amerikanci su morali da zatraže 15 lovaca od TF-16. Kao pomoć im je upućeno osam lovaca.

U poređenju sa presretanjem obrušavajućih bombardera sa Hirjua, vazdušna bitka protiv torpednih bombardera sa Hirjua nije prošla tako dobro po Amerikance. Nekoliko faktora je uticalo na to da je većina aviona uspela da lansira svoje oružje na Jorktaun. Neki od tih faktora su nedovoljan broj lovaca na odgovarajućim visinama, kao i efikasnija bliska zaštita japanskih lovaca.

U 1436 časova četiri lovačka aviona dobija naređenje da se vrati na Jorktaun. Oni su promašili japanske jurišnike koji su leteli u oblacima. Međutim, dva lovca koja su letela na visini od 2100 metara uspevaju da pronađu japanske avione i da i hiznenade. Uspevaju da unište jednog jurišnika pre nego što ih je obojicu oborio jedan Zero iz lovačke pratnje.

Piloti iz eskadrile VF-3, koji su se nalazili na palubi Jorktauna, bili su spremni da uzlete i da brane svoj nosač. U 1440 im se ispunila želja: poleteli su u sred japanskog napada, bez dopunjavanja gorivom, bezvremena da postignu potrebnu visinu. Istovremeno, Tomonaga je javio svojim preostalim avionima da izvrše napad.

Tomonaga je sa svojom grupom od 4 aviona (pošto je prethodno podelio grupu na dva dela) prošao po krmi Pensakole. Jorktaun je uspeo da okrene desni bok dalje od napadača. Kao odgovor, Tomonagina grupa se razdvojila kako bi došla u povoljnu poziciju za lansiranje. Prvi japanski avion koji je oboren bio je Tomonagin. Ipak, Tomonaga je uspeo da lansira torpedo, koje je na kraju promašilo cilj. Tomonagin krini je takođe uspeoda lansira torpedo i – takođe promašio. Nakon lansiranja je oboren od strane lovaca koji su pristigli u pomoć sa TF-16. Preostala dva aviona iz Tomonagine grupe su pokušala napad na levi bok Jorktauna. Oba su oborena a da nisu postigli niti jedan pogodak.

Žrtvovanje Tomonage i nejgovih četiri aviona omogućilo je uspešan napad drugom delu grupe, koju su sačinjavala 5 jurišnika. Ova grupa je uspela da se probije između krstarice Portland i razarača Balč i da krene ka pramcu nosača, na levom boku. Jorktaun je pokušao da okrene krmu ka napadaču, ali bez uspeha – veliki brod nije moguće tako lako i brzo okrenuti. Zeroi iz lovačke pratnje su na sebe preuzeli sav bes branioca, uspevši da zaštiti pet jurišnika koji su izvodili napad. Od četiri lansiranih torpeda (avion sa Akagija je imao kvar i nije uspeo da lansira torpedo), dva su pronašla svoju metu. Oba pogotka u levi bok nosača su imala razarajući učinak. Tri strojarnice i pramčana prostorija sa generatorima bile su poplavljene i svi kotlovi izbačeni iz stroja. Jorktaun se zaustavio i nagnuo za 23°.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Pogođeni Jorktaun

Svih pet jurišnika, zajedno sa četiri lovaca, uspelo je da se vrati a Hirju. Uz cenu od pet jurišnika i dva lovca, Jamaguči je uspeo da onesposobi ono za šta je mislio da je drugi američki nosač. Amerikanci su izgubili četiri Vajldketa, ali samo jednog pilota.


* Yorktown_dive_bombing.jpg (120.29 KB, 700x623 - viewed 0 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:30:01 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #7 on: November 26, 2021, 06:01:02 pm »

Smrt Hirjua

Flečerova promišljenost u upućivanju izviđača sada se isplatila. U 1445 časova, avion sa Jorktauna je javio poziciju japanskog nosača Hirju. Podaci su bili rezultat još jednog primera lične incijative, ovog puta incijative dva pilota eskadrile VS-5 koji su samonicijativno proširili zonu izviđanja, dok je na drugoj strani Nagumo na nesreću odlučio da se flotom približi neprijatelju umesto da iskoristi prednost doleta svojih aviona koji su omogućavali da udari Amerikance a da im ne dođe u domet avijacije.

Izveštaj iz VS-5 postavio je Hirju na nekih 160 milja severozapadno od TF-16. Na palubi Enterprajza, 25 Dauntlesa je čekalo na poletanje, naoružani bombama od po 500 i 1000 funti. Spruans je odlučio da ih uputi u 1530 časova. Dvanaest minuta kasnije avioni su bili u vazduhu. Uprkos činjenici da su očekivali jak otpor Japanaca, Vajldketi nisu mogli biti angažovani zbog doleta.  Ovde je primećen još jedan razultat aljkavog rada Spruansovog štaba, koji nije uključio nosač aviona Hornet u planiranje napada i nije mu javio sve do trenutka kada je samo lansiranje aviona već počelo. Još jednom se pokazala nesposobnost Amerikanaca da organizuju veliki i složen napad. Trideset minuta nakon što je upućen napad sa Enterprajza, Hornet je poslao 16 obrušavajućih bombardera. Još petnaest ih je ostalo na palubi, nakon što je Mičer naredio promenu kursa, čime je nosač izašao iz vetra i završio sa lansiranjem aviona.

U trenutku poletanja aviona sa Enterprajza, drugi talas sa Hirjua se vraćao iz napada na Jorktaun. Preostali avioni, pet jurišnih i tri lovačka, sleteli su u 1540 časova. Uprkos teškim gubicima, izveštaji preživelih pilota dali su Jamagučiju dozu ohrabrenja. Sa dva potopljena ili oštećena nosača aviona, Hirju ispred sebe ima svega jedan operativni američki nosač aviona.

kako bi udario po „trećem i poslednjem“ američkom nosaču, Jamagući je isplanirao da uputi napad u 1800 časova. Vreme napada je bilo ključno, jer je u vreme sumraka mala grupa aviona mogla neopaženo da se provuče i izvrš zadatak. Za ovaj napad, Hiryu je raspolagao sa svega četiri bombardera i pet jurišnika. Devet lovačkih aviona bi činilo zaštitu. Kako bi napadače sproveo do mete, Jamaguči je planirao da uputi izviđački avion D4Y1 sat vremena pre samog napada.

Situacija koja je do malopre bila ohrabrujuća u Jamagučijevoj svesti, počela je da poprima posve drugačiji oblik zahvaljujući izveštajima iviđačkih aviona koji su bili upućeni ranog poslepodneva. Jedan od njih je javio o prisustvu plovnog sastava sa sva nosča aviona na poziciji 120 milja severozapadno od Jamagučievog sastava.

Činjenica da su dva američka nosača ostala operativna uskoro je potvrđena kada je pristigla velika grupa američkih obrušavajučih bombardrea. Grupa sa Enterprajza, smanjena na 24 aviona pošto je jedan avion u letu odustao zbog kvara, bila je spremna da završi započeti posao razaranja japanskih nosača aviona. Poručnik Galaher, vođa napada, poveo je svoje avione da izvrše napad iz pravca jugozapada. Uspeli su da postignu iznenađenje. Galaher naređuje avionima sa Enterprajza da napadnu Hirju, a da 14 obrušavajućih bombardera sa Jorktauna napadne njima najbliži bojni brod.

Na nosaču Hirju su vršene pripreme za lansiranje izviđačkog aviona. Ukupno 13 Zeroa je bilo angažovano u vazduhoplovnoj patroli. Japanci su definitivno bili zatečeni. U 1705, četiri minuta nakon što su primećeni, počeo je napad. Lovci su očajnički napadali Dauntlese dok su se obrušavali, ali sa vrlo malom šansom za uspešno presretanje. Komandant Hirjua je započeo oštar okret preko levog boka. Videvši da su prva dva aviona iz VS-6 promašila cilj, komandir eskadrile VB-3 naređuje svojim avionima da napadaju Hirju. Postignuta su četiri pogotka u zoni ispred ostrva, koji su izazvali veliki požar i razneli pramčani lift.

Petnaest minuta kasnije je pristigla grupa aviona sa Horneta. Hirju je bio u požaru, tako da je preostalih 14 obrušavajućih bombardera napalo brodove iz pratnje nosača. Napad je bio bezuspešan. Sat vremena kasnije, 12 bombardera B-17 izvelo je konačni napad 4. juna na 1. Kido Butai, ponovo bez pogodaka.

Četiri pogotka bombama u Hirju bilo je sasvim dovoljno da se zapali brod. Bombe su probile u hangar gde je u toku bilo pripremanje aviona za napad. Požar se pojačao i u 2123 časova ostao bez pogona. Jamaguči je odlučio da ostane na nosaču. Do jutra 05. juna u 0430 časova, posada nosača je iskrcana. U 0510 japanski razarač je krenuo da potopi nosal, gađajući ga torpedom. To nije bilo dovoljno za potapanje nosača, jer je avion sa nosača Hošo preleteo zonu u 0630 časova i fotografisao nosač koji je još uvek bio na površini, gorući. Primećeni su i članovi posade koji se iz nekog razloga nisu iskrcali. Poslat je drugi razarač da spasi ove ljude, ali je u 0912 časova Hirju potonuo pramcem. Od 70 ljudi, koliko ih je bilo na nosaču u trenutku potonuća, 35 je kasnije spašeno od strane Amerikanaca. Bez njih, zarobljenika, gubici posade su brojali 383 članova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Nosač aviona Hiryu u plamenu


* hirju-u-pozaru-midvej-768x510.jpg (75.7 KB, 768x510 - viewed 1 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:30:13 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #8 on: November 26, 2021, 06:01:54 pm »

Dilema admirala Jamamotoa

Nosači aviona određeni za napad na Aleutska ostrva nisu primili Jamamotovo naređenje da krenu ka jugu sve do 1500 časova dana 4. juna, kada su se nalazili u sred napada na Dač Harbor. Kako su trebali da sačekaju povratak aviona iz napada i da ih popune gorivom i ubojnim sredstvima, nisu mogli da krenu ka jugu sve do jutra sledećeg dana. Tokom večeri 4. juna, Jamamoto je još uvek bio u uverenju da može da napdne i postigne uspeh. Njegovo noćno naređenje izdato u 1915 časova jasno je pokazalo da nije bio svestan ozbiljnosti situacije. Još uvek je razmatrao zauzimanje Midveja i uništenje američke flote u boju površinskih brodova. Naređenje je izdato i podmornici I-168 da bombarduje aerodrom na Midveju, nakon čega bi usledilo bombardovanje aerodroma sa teških krstarica iz Grupe za blisku podršku. Jamamoto nije video Nagumovu težnju za borbu površinskih brodova kao dovoljno agresivnu, tako da je 4. juna u 2255 časova oduzeo pravo komandovanja Nagumu, sem u delu komandovanja osakaćenim nosačima aviona Akagi i Hirju sa njihovom pratnjom. Pred noćnu bitku, komanda je predata Kondou.

Kako napredujuće japanske snage nisu ostvarile kontakt do 2330 časova, postalo je jasno da do bitke površinskih brodova neće ni doći. Nastavak napredovanja na istok dovelo bi do toga da brodovi dođu pod udar američkih aviona. Stoga je u 0015 časova Jamamoto izdao naređenje Kondou i Nagumu da prekinu napredovanje na istok i da se povuku i pridruže glavnini snaga. U 0020 časova Kuritinim krstaricama je bilo naređeno da prekinu planirano bombardovanje aerodroma na Midveju. Konačno, u 0225 časova, Jamamoto je primoran da prihvati realnost. Preneo je komandovanje Kombinovanoj floti i otkazao operaciju Midvej.

Jorktaunovo teško iskušenje

U poređenju sa očajničkim ali neefikasnim pokušajima da sačuvaju japanske nosače aviona koji su se našli pod udarom 4. juna, napori na suprotnoj strani, u spašavanju Jorkatuna skoro da su mogli imati uspeha. U 1455 časova dato je naređenje za napuštanje broda. Brod je bio već opasno nagnut, tako da je postojala realna opasnost da posada strada pri prevrtanju broda. Brodovi iz pratnje su do 1639 prekrcali svu posadu sa Jorktauna, uz pomoć mirnog vremena. Nakon prelaska posade na krstaricu Astorija, Flečer je u 1712 časova naredio TF-17 da se pridruži Spruansu, a da Jorktaun ostavi. Kasnije je promenio mišljenje i ostavio jedan razarač da čuva nosač. Flečer je planirao da se vrati narednog jutra i da proceni da li je moguće spasiti Jorktaun. Dva japanska izviđačka aviona su uočila Jorktaun, kako pluta nagnut u jednu stranu tokom istog popodneva.

Komandant Jorktauna je 5. juna formirao grupu od 170 ljudi, ukrcao ih na tri razarača i poslao da se ukrcaju na Jorktaun. Napori za spašavanje broda započeti su 6. juna kontraplavljenjem prostorija i odbacivanjem nepotrebnog tereta. na trenutak se učinilo da će se ovi napori isplatiti, kada se pojavio remorker Vireo i započeo tegljenje za Perl Harbur. Međutim, Jamamoto je već uputio podmornicu I-168 da potopi nosač. U umešno izvedenom napadu u 1336 časova, I-168 je ispalila celu salvu torpeda na Jorktaun, sa daljine od svega 1200 metara. Dva torpeda su pogodila nosač, dok je treće torpedo pogodilo razarač Haman, koji se nalazio uz sam nosač i prepolovilo ga. Nakon ovog napada, Jorktaun je napušten u 1555 časova, ovaj put zauvek. Potonuo je u 0501 časova narednog jutra.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] USS Yorktown (CV-5) tone, 7. jun 1942.


* jorktaun-tone-768x575.jpg (63.94 KB, 768x575 - viewed 0 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:30:29 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #9 on: November 26, 2021, 06:02:28 pm »

Spruansova bitka

Čak i nakon prelaska na krstaricu Astorija, Flečer je zadržao komandu nad dvema američkim namenskim snagama. U 1811 časova 4. juna, Spruans je tražio od nadređenih instrukcije za dalje delovanje. Kako je odgovor bio negativan, Spruans je zadržao taktičku komandu i dalje komandovanje snagama u bici, bez konsultacije sa Flečerom. Ovo se smatra nesebičnim aktom Flečera koji je garantovao kontinuitet komandovanja nad TF-16, ali je poslužio i za mnimiziranje Flečerove uloge kod Midveja. Spruansova primarna briga bila je izbegavanje sukoba površinskih brodova, istovremeno koristeći preostale vazduhoplovne kapacitete za nanošenje udara na pogodne ciljeve, uz odbranu Midveja od još uvek moguće invazije. U 1915 časova, Spruans naređuje TF-16 da plovi na istok kako bi izbegla japanske snage koje bi mogle ploviti na istok. U ponoć, Spruans je poveo TF-16 na sever ali je bio prinuđen da sve do 0200 časa plovi na istok, jer je imao lažni radarski odraz površinskog objekta. U 0420 časa na dan 5. juna, TF-16 je zaplovila na jugozapad kako bi u jutro imala ostrvo Midvej u dometu.

Jutro 5. juna je donelo pogoršanje vremena. Isto kao i Flečer dan ranije, Spruans odlučuje da sačeka izveštaje sa izviđanja Midveja, kako bi odlučio šta mu je činiti. Međutim, serija izveštaja sa Katalina unela je zabunu i čak naslućivala prisustvo petog japanskog nosača aviona.

Spruans je bio ubeđen da nema opasnosti po Midvej tako da je u 1100 časova poveo TF-16 severozapadno, brzinom od 25 čv, kako bi istražio jutrošnje izveštaje o nosaču aviona. Planirao je popodnevni napad sa velike distance preostalim obrušavajućim bombarderima.

Sa Horneta je u 1512 upućen napad, jačine 12 obrušavajućih bombardera, na cilj udaljen 240 milja. Drugi napad je sačinjavalo 14 obrušavajućih bombardera iz eskadrile VS-8. Upućen je 30 minuta posle prvog talasa. Komandir prve grupe je leteo 315 milja, a da nije naišao na cilj. Na povratku, preleteo je preko japanske „lake krstarice“ koju je napao bez uspeha. Meta je u stvari bila razarač Tanikaze koju je Nagumo detašovao kako bi se uverio da je Hirju potonuo. Drugi talas sa Horneta nije ostvario nikakav kontakt.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Japanski razarač Tanikaze

Doprinos Enterprajza uzaludnim američkim naporima od 5. juna ogledao se u angažovanju 32 aviona Dauntles iz četiri različite bombarderske eskadrile koje su se sada nalazile na Enterprajzu. Ovaj napad je upućen u 1530 časova i leteo nekih 265 milja na severozapad. Pritom nije uspeo da uoči nikakav cilj. Kada je vođa grupe čuo izveštaj prethodne grupe o nailasku na „laku krstaricu“, poveo je svih 32 aviona u napad na istu metu. Ni ovi avioni nisu bili ništa uspešniji u napadu na manevrišući razarač. Tokom popodneva isti brod je napalo i 18 bombardera B-17, raspoređenih u dve grupe. Tanikaze nije pretrpeo ni jedan direktni pogodak, ali je šest članova posade nastradalo u napadima. Zauzvrat, na američkoj strani izbrojani su gubici od jednog oborenog Dauntlesa i dva bombardera B-17 koji su se srušili u povratku.


* razarac-tanikaze-768x391.jpg (23.35 KB, 768x391 - viewed 1 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:30:43 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #10 on: November 26, 2021, 06:03:05 pm »

Faza gonjenja

Kada je otkazana operacija Midvej, naizloženije japanske jedinice bile su četiri teške krstarice iz Grupe za blisku podršku. Na nesreću po njihovog komandanta, naređenja za prestanak bombardovanja Midveja bila su pogrešno upućena, tako da ih one nisu primile sve do 0230 časova 5. juna. U tom trenutku su se nalazile na svega 50 milja daleko od Midveja. Japanske krstarice su tada okrenule, ali tokom promene kursa je uočena američka podmornica. Tokom manevra izbegavanja podmornice, teška krstarica Mogami je udarila u Mikumu. Mikuma je tada pretrpela laka oštećenja, ali je pramac krstarice Mogami bio razbijen i mogla je da nastavi vožnju brzinom od svega 12 čvorova. Kako je bila blizu aerodroma na Midveju, njeno preživljavanje na bojištu bilo je pod velikim znakom pitanja. Stoga je Kurita naredio da ostale dve krstarice održavaju veliku brzinu, a da Mikumu ostave da prati teško oštećenu krstaricu Mogami.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Pramac krstarice Mogami nakon udesa sa krstaricom Mikuma

Kako su Spruansovi nosači tragali za fantomskim nosače, avionima sa Midveja je dat zadatak da se obračunaju sa dva “bojna broda” uočena blizu ostrva. “Bojni brodovi” su u stvari bile dve teške krstarice koje su plovile malom brzinom na zapad. Na krstarice je upućeno u napad 12 obrušavajućih bombardera i osam bombardera B-17, koji su izvršili napad, ali bez posledica po japanske brodove.

Jutro 6. juna je zateklo TF-16 u plovljenju na zapad. U 0500 časova Spruansovi razarači su se nalazili 350 milja severozapadno od Midveja. Sa Enterprajza je poletelo 18 Dauntlesa kako bi izveli jutarnje izviđanje u sektoru od 180º ka zapadu, na daljini do 200 milja. Jedan od izviđača je u 0645 iztvestio o plovnom sastavu jačine bojni brod, krstarica i tri razarača na poziciji 130 milja jugozapadno od TF-16. Izveštaj je pogrešno primljen, tako da je Spruans izvešten o sastavu jačine nosač aviona i pet razarača. U 0730 časova, isti avion izveštava o dve krstarice i dva razarača, ali na poziciji jugoistočno od pozicije iz prethodnog izveštaja. Spruans je ovo shvatio kao dve posebne grupe brodova i smatrao je da su ciljevi vredni izvršenja napada. Ono što su piloti uočili u stvari su bile krstarice Mikuma i Mogami, praćeni sa dva razarača, kako plove na zapad.

U napad je u 0800 časova krenulo 26 obrušavajućih bombardera sa Horneta. Pratnju je sačinjavalo 8 lovačkih aviona. Hitnost akcije je umanjena donekle nakon sletanja izviđačkog aviona koji je poslao jutarnji izveštaj. Pilot je potvrdio da nema nosača aviona u izviđanoj zoni.

Napad je vodio isti onaj kmandir koji je prethodno bezuspešno napadao „laku krstaricu“. Nešto pre 1000 časova, njegovi avioni uspevaju da postignu dva pogotka na krstarici Mogami. Japanci uspevaju da obore dva Dauntlesa. Vatreno krštenje dve japanske krstarice bilo je daleko od završetka. Sa Enterprajza je u 1045 poletela grupa od 31 obrušavajućih bombardera i 12 Vajldketa. Dauntlesi su skoncentrisali napad na Mikumu koju su indentifikovali kao bojni brod. U napadu zadobija pet direktnih pogodaka i dva bliska promašaja, što za posledicu ima izbijanje požara i kvar na pogonu. U 1358 časova požar se širi na krmenu prostoriju sa torpedima, a ubrzo nakon toga dolazi do velike eksplozije, što za posledicu ima velika oštećenja i deformacije na krmi. Preživela posada je počela da napušta brod kada se pojavio i treći talas američkih aviona. To je bio drugi napad sa Horneta, sa 24 obrušavajućih bombardera. U tom trenutku, TF-16 se nalazila svega 90 milja daleko. Razarač Arašio biva pogođen bombom u krmu, pri čemu gine 37 članova posade, među kojima se našlo i preživelih članova posade sa Mikume. Mogami je dobila još jedan pogodak, ali je uspela da održi brzinu i da se spasi sa bojišta. Njeni gubici u posadi iznosili su 90 mrtvih i 101 ranjenih. Mikuma se nije mogla spasiti, potonula je u oko 1930 časova.

U veče 6. juna TF-16 se nalazila 700 milja daleko od ostrva Vejk. Nešto posle 1900 časova, Spruans je poveo TF-16 na sevroistok radi popune gorivom. Bitka je bila završena.


* mogami-krstarica-udes-midvej.jpg (183.2 KB, 481x799 - viewed 0 times.)
« Last Edit: August 09, 2022, 08:30:55 pm by Rade » Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #11 on: November 26, 2021, 06:03:16 pm »

Epilog

Uprkos naporima japanske carske mornarice da sakrije razmere poraza od svog stanovništva i kopnene vojske, nije se mogla sakriti činjenica da su Japanci pretrpeli veliki poraz. 1.Kido Butai se borio bez podrške i podneo najveći teret gubitaka. Svih četiri nosača aviona je potonulo, izgubljeni su i svi avioni iz pripadajućih vazduhoplovnih grupa – njih 248. Podjednako teški gubici su bili i u posadama aviona, ali ipak ne tako katastrofalni kako se verovalo. Poginulo je 110 pilota, najviše među vazduhoplovnom grupom sa Hirjua. Poređenja radi, u bici za Solomonova ostrva poginulo je takođe 110 pilota, dok je u bici za Santa Kruz izgubljeno 145 pilota, među kojima dosta iskusnih pilota.

Japanci su ukupno izgubili 3057 ljudi, većinom članova posade ovih četiri nosača aviona. Među žrtvama se nalazilo i 721 pripadnika letačkog tehničkog osoblja, što je predstavljao najznačajniji gubitak u ovoj bici. Pored nosača aviona, potopljena je i teška krstarica Mikuma, dok je teška krstarica Mogami bila teško oštećena i ostala van stroja sve do 1943. godine. Nekoliko manjih brodova je takođe oštećeno, ali nijedan od njih nije ostao van stroja duže vreme. Do iskrcavanja na Midvej nije nikada došlo. Jedini uspeh ove operacije bilo je zauzimanje ostrva Atu i Kiska do čega je došlo 7. juna.

Za Amerikance, cena nanošenja strategijskog poraza Japancima bila je relativno mala. najvažniji gubitak Pacifičke flote bio je gubitak nosača aviona Jorktaun. Pored njega, izgubljen je i razarač Haman. Izgubljeno je i 144 aviona, dok su ljudske žrtve brojale 362 mornara, marinaca i pilota.
« Last Edit: August 09, 2022, 08:31:07 pm by Rade » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #12 on: November 26, 2021, 07:11:14 pm »

Slike pogodaka na japanskim nosačima:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Slika pogodaka na nosaču Jorktaun:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Akagi-Bomb-Hits.png (145.93 KB, 840x600 - viewed 3 times.)

* Kaga-Bomb-Hits.png (152.63 KB, 840x600 - viewed 3 times.)

* Hiryu-Bomb-Hits.png (143.99 KB, 840x600 - viewed 3 times.)

* Soryu-Bomb-Hits.png (138.87 KB, 840x600 - viewed 3 times.)

* YorktownAircraftTorpedoDamage.png (83.59 KB, 900x500 - viewed 4 times.)

* YorktownDiveBombingDamage.png (129.3 KB, 900x500 - viewed 4 times.)

* YorktownSubAttackTorpedoDamage.png (124.79 KB, 900x500 - viewed 4 times.)
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.039 seconds with 22 queries.