PALUBA
March 28, 2024, 05:10:27 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Ada Kale - Selidba jedne tvrđave  (Read 817 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: December 24, 2021, 11:10:38 am »

„Usred veličanstvene reke pojaviše se svetli bastioni Adakalеа […] čiji su se refleksi prelamali u tamnom ogledalu vode, a oštre konture bele sahat-kule i minareta divno su se ocrtavale na visokim brdima koja su ovde s obe strane oivičavala reku.”

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Malo je poznato da se u Đerdapskoj klisuri nalazilo rečno ostrvo koje je potopljeno 1971. godine prilikom izgradnje hidroelektrane „Đerdap”. Na ovom ostrvu, dugom oko 1750 m i širokom oko 450 m, krajem 17. i u prvoj polovini 18. veka vojni inženjeri u službi bečkog dvora (Marsilji i De Morez) sagradili su tvrđavu Nova Oršava. Na ovom rečnom ostrvu nalazilo se još u Starom veku utvrđenje koje su sagradili Rimljani. Tokom Velikog bečkog rata (1683–1699), tačnije nakon 1689. godine, po projektima austrijskog vojnog inženjera Marsiljija počinje da se gradi utvrđenje nazvano po gradu Oršava, smeštenom nekoliko kilometara uzvodno na levoj obali Dunava. Nakon Požarevačkog mira (1718), Austrijanci je dodatno utvrđuju po projektu Doksata De Moreza, da bi nakon jednomesečne opsade u narednom austrijsko-turskom ratu, tokom 1738. godine, ponovo prešla u osmanske ruke. Ostrvo se naseljava osmanskim stanovništvom, a nekadašnja zgrada komande je pretvorena u džamiju. U poslednjem austrijsko-turskom ratu, ostrvo i njegova neposredna okolina bili su poprište novih borbi za prevlast nad njim. Svištovskim mirom iz 1791. godine Ada kale je vraćena osmanskom carstvu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prema jednom sačuvanom projektu iz prve polovine 18. veka, utvrđenje je imalo četiri bastiona (Karl, Eugen, Valis i Mersi) sa istoimenim spoljašnjim utvrđenjima, zatim crkvu, smeštajne objekte za komandanta, oficire i vojnike, barutni magacin… Postojale su četiri glavne kapije (Beogradska, Vidinska, Banatska i Srpska), ispred kojih su se nalazili istoimeni ravelini. U neposrednoj blizini kapija i u svim spoljašnjim utvrđenjima nalazili su se kazamati za dejstvo artiljerijskom vatrom. Na desnoj obali Dunava nalazilo se još jedno manje utvrđenje, Fort Elizabet, koje je 1868. godine srušila Kneževina Srbija. Sredinom 19. veka, austrijski putopisac Feliks Kanic opisao je ovo ostrvo tokom svog putovanja po južnoslovenskim krajevima:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

„Pre nego što je Dunav proglašen za slobodnu, međunarodnu saobraćajnicu, mogla je svaka sila koja je držala Adakale ozbiljno da ometa dunavsku trgovinu. U svakom slučaju, trebalo je obnoviti tvrđavu koju je sa dva bastiona i jednom nešto više postavljenom kulom osmatračnicom 1736. sagradio general Hamilton i koja je u čast carice dobila ime ’Fort Elisabeth’ i istovremeno na levoj obali podići nova utvrđenja. […] Izuzev nekoliko prvobitno austrijskih kasarni, upravnih zgrada i crkve pretvorene u džamiju, naselje je ostavljalo prilično bedan utisak. U jednom nezgrapnom konaku, koji ne služi mnogo na čast turskoj graditeljskoj veštini, primio me je miralaj – komandant – okružen korpama za voće, nekim ispreturanim rubljem i svakakvom starudijom. Posle kratke prezentacije moje bujrundije i obavezne kafe i čibuka, ljubazni efendija me je pozvao na razgledanje tvrđave. Pošto sam već na putu ka konaku video ono što je najzanimljivije, iskoristio sam njegovu naklonost i dobio odobrenje da skiciram nekoliko punktova, a zatim sam napustio ovo istorijski znamenito ostrvo. […] Austrijanci su 1691. godine počeli da utvrđuju ovo često osvajano i gubljeno ostrvo dugo 1400 i široko 300 m, koje se prema istoku završavalo oštrim rtom. Na početku XVIII veka, Marsilji je na njemu osim jednog kvadratnog rimskog utvrđenja s okruglim kulama na uglovima i dve izolovane antičke kule našao samo nekoliko šančeva. Tek 1717. počeo je guverner Mersi da izgrađuje Adakale prema planovima princa Eugena. Nastao je jedan bastioniran četvorougaonik izgrađen prema svim pravilima odbrambene taktike, s odgovarajućim spoljnim utvrđenjima, i na srpskoj obali ’Fort Elisabeth’. Do izbijanja ponovnog rata (1737) učinjeno je mnogo na pojačanju objekata, a na istočnom delu ostrva nastala je mala kolonija nemačkih zanatlija i sitnih trgovaca. Kao i sva austrijska vojna zdanja onog vremena, i ova su nosila pečat izrazite sigurnosti, a naročito je bila čuvena čvrstina njihovih kazamata. Venac bastiona, lomljen sa mnogo uglova, dopire gotovo svuda do same ivice ostrva i sve do 1878. ostaje naoružan topovima koje su austrijske jedinice ostavile 1739. godine.”

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, ostrvo je bilo pod austrougarskom vojnom upravom, ali osmanskim suverenitetom. Od 1913. godine i Balkanskih ratova konačno prelazi pod kontrolu Austrougarske. Nakon Prvog svetskog rata, stanovništvo plebiscitom odlučuje da se ostrvo pripoji Rumuniji. Od 1923. godine postaje nezaobilazna turistička destinacija za 40.000 do 50.000 turista, kolika je bila godišnja posećenost ovog ostrva. Rumunski kralj Karlo II (1930–1940), na molbu 680 stanovnika ostrva, vraća njegov nekadašnji status kojim su bili oslobođeni poreza.



Prilike se menjaju krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20. veka, kada rumunska i jugoslovenska vlada zajednički planiraju izgradnju hidroelektrane „Đerdap”. Prema ideji rumunskog profesora Konstantina Nikolaesku-Plopšora, trebalo je utvrđenje preseliti na drugo rečno ostrvo Šimijan, nizvodno od buduće HE „Đerdap”. Deo utvrđenja je prenet, ali nakon profesorove smrti 1968. godine ideja nikada nije sprovedena u celosti. Umesto preseljenja na ovo ostrvo, većina stanovništva se odlučila za iseljavanje u Tursku. Ostrvo je potopljeno 1971. godine.

Nenad Šeguljev

Izvor: www.tvrdjavadotblog.wordpress.com


* Ada1.png (1313.54 KB, 1016x669 - viewed 5 times.)

* Ada2.jpg (168.45 KB, 1024x640 - viewed 5 times.)

* Ada3.png (928.23 KB, 1016x669 - viewed 5 times.)

* Ada4.jpg (193.41 KB, 1024x709 - viewed 5 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1 on: December 25, 2021, 07:55:59 am »

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.021 seconds with 23 queries.