PALUBA
March 28, 2024, 08:34:45 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Krstarica  (Read 4819 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: January 16, 2009, 02:12:57 pm »

   Krstarica je univerzalni ratni brod sa relativno tankom oklopnom zaštitom, jakim artiljerijskio-raketnim naoružanjem, velike brzine i radijusa dejstva, osposobljena za izvođenje samostalnih zadataka. Prema Londonskom pomorskom sporazumu iz 1930 godine krstarica je definisana kao: „ površinski ratni brod koji nije ni bojni brod ni nosač aviona, a koji ima više od 1850 t deplasmana ili čija je artiljerija većeg kalibra od 130 mm.“, razvrstavajući je prema kalibru glavne artiljerije na teške ( artiljerija kalibra preko 155 mm) i lake ( artiljerija kalibra do 155 mm).
   Za prvu krstaricu se smatra severnjački brod Wampanoagh koji je izgrađen krajem američkog građanskog rata za dejstva protiv južnjačkih gusarskih brodova i probijača blokade. Bio je to brod deplasmana 4200 t, naoružan sa 16 topova kalibra 229 mm i pogonom na jedra i paru. Sa parnim pogonom ovi brodovi su postizali brzine do 16 čv, ali su imali velikih problema sa vibracijama, zbog kojih je dolazilo do pucanja oplate trupa. Kao vodeća pomorska sila tog doba, V.Britanija je izgradila brodove Inconstant i Shah. Uskoro su sve mornarice počele sa gradnjom ovih brodova. Boj između britanske krstarice Shah i peruanskog monitora Huscar je doveo do potrebe za postavljanjem oklopa na ovu vrstu brodova.

          KRSTARICE SA OKLOPNOM PALUBOM

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Zbog neuspeha britanske krstarice Shah, kao i zbog porasta probojhne moći artiljerije tog doba, brodovi više nisu mogli da ponesu dovoljno debeo oklop. U početku je smanjivana dužina oklopa, a vrhunac su dosegli italijani gradnjom neoklopljenih brodova Italija i Lepanto. Konstruktor Armstrong je došao na ideju da brodove zaštiti samo oklopnom palubom i povodom toga je 1882 rekao: „Umesto jedne oklopnjače se mogu sagraditi tri krstarice sa oklopnom palubom za istu cenu, a u tom broju su one svakako nadmoćnije. Manje su, pa ih je teže pogoditi, brže su, pa u borbi mogu birati povoljniji položaj, napasti ili uzmaći, okretnije su, pa mogu lakše upotrebiti torpeda. Ako oklopnjače nisu potrebne da unište druge oklopnjače, onda čemu uopšte služe? Sve zadatke, koji se floti stavljaju u dužnost, sigurnije će rešiti veliki broj manjih, ali bržih krstarica sa oklopnom palubom, nego dve ili tri teške oklopnjače...“. Po njegovoj zamislli i planovima je 1883 izgrađena krstarica Esmeralda za RM Čilea. Bio je to brod deplasmana 3000 t, čeličnog trupa, sa pogonom koji su činila dve ležeće trocilindrične compound-mašine, dok su paru proizvodila četiri dvočelna cilindrična kotla pod pritiskom od 6 atm, što je bilo dovoljno da brod ostvari brzinu od 18.3 čv na probnoj vožnji. Oklop je činila paluba debljine 25 mm koja se u sredini trupa nalazila 0.3 m, a na krajevima trupa 1.2 m ispod vodene linije, dok se naoružanje sastojalo od dva topa kalibra 254 na pramcu i krmi i 12 topova kalibra 152 mm postavljenih na bokovima broda. Nepropusna ćelijska konstrukcija iznad oklopne palube je bila visoka 1.8 m, a duž oba boka je tekao i po jedan koferdam. Ugljenare su se pružale iznad oklopne palube, i iznad mašina i kotlova. Kako se Esmeralda smatrala za veoma uspeli brod, uskoro su sve mornarice počele da grade ovu vrstu brodova. Italija gradi serioju od 5 krstarica klase Giovanni Bauson, Argentina jednu klase Patagonia, Francuska Sfax, SAD Baltimore,V.Britanija Mersey. Sledeći nepisano pravilo razvoja ratnih brodova i ove krstarice su se gradile sve veće i veće dok nisu izgubile svoju svrhu. Naime 1895 je britanska RM porinula krstarice Powerfull i Terrible koje su dosegle deplasman od 14200 t i brzinu od 22 čv. Ove krstarice su se pokazale kao besmislene, po tonaži su se izjednačile sa oklopnjačama, a imale su slabo naoružanje i oklopnu zaštitu koja se sastojala od palube debljine 152 mm. Na bokovima je naslagano 3000 t uglja , ali on nije mogao da nadomesti nedostatak bočnog oklopa.

          TORPEDNE KRSTARICE

   Pod uticajem ideja mlade škole admirala Oba, da je za pobedu na moru dovoljan veliki broj krstarica i brodova naoružanih torpedom, francuska je 1884 izgradila prvu torpednu krstaricu. To je bila krstarica Milan, deplasmana 1550 t, brzine 18 čv, naoružana sa 5 topova kalibra 100 mm, 4 klaibra 47 mm, 2 kalibra 37 mm i sa 2 TC. Ovaj tip krstarica usvajaju uskoro Italija ( Partenope), Austro-Ugarska ( Leopard), i Rusija ( Leitenant Iljin). Krajem 19 veka ovaj tip krstarice uspešno zamenjuju razarači.

          LAKE KRSTARICE

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Do 1890 godine se ustalila podela krstarica na 3 klase: I klasa, namenjena za vođenje krstaričkog rata i zaštitu sopstvenih komunikacija, deplasmana preko 6500 t, sa radijusom dejstva od oko 10000 NM, i galvnom artiljerijom kalibra 160-240 mm; II klasa, iste namene kao i prva, ali za dejstva na manjim morskim područjima, deplasmana 3500-6500 t, sa radijusom dejstva od 4000-9000 NM i glavnom artiljerijom kalibra 152 mm; III klasa za dejstva u sastavu flote, deplasmana ispod 3500 t, radijusa dejstva 2000-7000 NM, i artiljerijom kalibra 100-1520mm. Pored artiljerije sve krstarice su bile naoružane i sa 4-6 TC, pretežno nadvodnih. Artiljerija je bila razmeštena po bokovima brodova, na platformama i zaštićena štitovima, dok se zaštita sastojala od oklopne palube debljine do 120 mm. Pojavom oklopnih krstaša, krstarice I klase polako nestaju sa scene, dok se krstarice II i III klase sve više usavršavaju. Pravi ispit za krstarice ovih klassa je svakako bio Rusko-Japanski rat kada se uvidelo da oklopna paluba ne pruža dovoljnu zaštitu svim vitalnim delovima, kao i da je brzina nedovoljna za postavljene zadatke. Uskoro se na ovu vrstu brodova postavlja i oklopni pojas, a krstarice II i III klase prerastaju u lake krstarice. Za postizanje što većih brzina na ove brodove se ugrađuju parne turbine, a podvodna zaštita se pojačava ugradnjom poprečnih i uzdužnih bočnih pregrada. Deplasman ovih brodova se kretao od 3000 do 5500 t, brzina od 23 do 30 čv, dok je naoružanje sastojalo od 6 do 12 topova kalibra od 102 do 152 mm. Kod naoružanja ovih brodova se uočavaju dva principa, britanski sa topovima kalibra 152 i 102 mm i nemački sa topovima kalibra 105 mm. Nemci su smatrali da će velika kadenca ( 20 granata u minuti) i dobre balističke osobine biti dovoljne da se izjednače sa britanskim krstaricama naoružanim topovima od 152 mm. Do početka I svetskog rata V.Britanija je izgradila 42, Nemačka 17, SAD 3, Italija 3, Austro-Ugarska 3, a u Rusiji je počela izgradnja 8 lakih krstarica.
   Tokom rata krstarice su pokazale svoju svestranost i sa uspehom su korišćene za različite zadatke. Saveznicima su služile za izviđanje, održavanje borbenog dodira sa neprijateljskim flotnim sastavima, podršku svojih torpednih brodova u napadu, odbijanje neprijateljskih torpednih napada, gonjenje neprijateljskih rejdera, zaštitu konvoja i patrolnu službu. Nemci su ih takođe sa uspehom upotrebili i u krstaričkom ratu, za prepade na neprijateljske baraže i na neprijateljske obale. Već na samom početku rata, u boju u Helgolandskom zalivu, dokazana je prednost britanskih krstarica naoružanih topovima kalibra 152 mm nad nemačkim brodovima sa topovima kalibra 105 mm. Ovo je uslovilo odluku nemačke carske mornarice da ubuduće sve krstarice budu naoružane topovima kalibra 150 mm. Na osnovi iskustava stečenih u pomorskim operacijama tokom prvog svetskog rata, došlo se do zaklučka da je krstaricama potrebna veća brzina, jači oklop i jače artiljerijsko naoružanje. Krajem rata se javljaju i krstarica kod kojih je artiljerija postavljena u uzdužnici broda.
   Posle rata se stalo sa razvojem lakih krstarica i sve pomorske sile su se ograničile na izgradnju manjih probnih serija, koje su služile i za usavršavanje, odnosno ispitivanje novih tehnologija. Tek posle Londonskog ugovora iz 1930 godine se naglo razvila gradnja lakih krstarica, kao brodova potrebnih za odbranu pomorskih komunikacija. U periodu od 1930 do 1939 godine, izgrađen je veliki broj lakih krstarica čiji se deplasman kretao u rasponu od 3000 do 10000 t, a lake krstarice su počele da se dele u 3 grupe. U prvu grupu su spadale krstarice deplasmana preko 8000 t, namenjene za dejstva na okeanskim prostranstvima ( gradile su ih V.Britanija-17, SAD-7 i Japan-4), u drugu geupu su spadale krstarice deplasmana 6000 do 8000 t, i u treću krstarice deplasmana ispod 6000 t ( gradile su ih V.Britanija i Italija).
   Tokom drugog svetskog rata se uloga krstarica u artiljerijskom boju smanjila, ali se povećala njihova uloga u zaštiti nosača aviona od napada avijacije, zbog toga je tokom rata pojačano protivavinsko naoružanje brodova uvođenjem vežeg broja PAT kalibra 20 i 40 mm. Lake krstarice su se takođe istakle i prilikom izvođenja desantnih operacija kada su služile za bombardovanje neprijateljskih uporišta na obali.
   Posle rata su se pomorske sile ograničile na dovršavanje tokom rata započetih krstarica, kao i na rekonstrukciju onih izgrađenih tokom rata. Rekonstrukcija se ogledala u ugradnji novih PAT, nove elektronike, PPd naoružanja, čime je znatno povećena borbena moć. Pojavom raketnog naoružanja krstarice su se postavile kao idealni brodovi za ugradnju ovih novih sistema.

          TEŠKE KRSTARICE

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

   Vašingtonski ugovor o razoružanju iz 1922 godine je ograničio deplasman krstarica na 10000 t, a kalibar artiljerije na 203 mm. Inače se prva teška krstarica pojavila krajem prvog svetskog rata, bila je to britanska krstarica Hawkins, deplasmana 9800 t, brzine od 30 čv, naoružana sa 7 topova kalibra 190 mm, 3 od 102 mm i 4 od 47 mm. Zaštita se sastojala od oklopnog pojasa debljine 76 mm, oklopne palube debljine 38 mm, dok su topovske kule imale oklop debljine do 76 mm. Uskoro su sve pomorske sile počele gradnju ovih krstarica. Kako je deplasman bio ograničen na 10000 t, konstruktori su se našli pred velikim teškoćama da usklade tražene TT karakteristike. Uskoro su uspeli da smanje težinu brodskog trupa korištenjem kvalitetnijih čelika i primenom elektrovarenja. Artiljerija se smešta u dvocevne i trocevne kule razmeštene u uzdužnici broda, a samim topovima se povećasva dužina cevi na 50 do 55 klaibara i daje elevacija do 42 stepena, čime je povećan domet i probojnost zrna. Ugrađuju se i PAT kalibra 20 do 102 mm, dok se za izviđanje i korekturu artiljerijske vatre ukrcavaju hidroavioni. Pogon je poboljšan ugradnjom kotlova visokog pritiska i parnih turbina sa zupčastim prenosom-reduktorom, što je dovelo do povećanja maksimalnih brzina. Francuska i Italija grade krstarice veće brzina i manjeg radijusa dejstva, dok se ostale zemlje odlučuju za gradnju sporijih brodova sa većim radijusom, zbog potrebe dejstva na okeanskim prostranstvima. Do početka drugog svetskog rata V.Britanija je izgradila 15 krstarica tipa London, Kent i York, SAD 18 tipa Pensacola, Augusta, Portland i Mineapolis, Francuska 9 tipa Tourville, Suffren i Algerie, Italija 7 tipa Trieste i Zara, Japan 12 tipa Kinugasa i Nati, a Sovjetski Savez je počeo gradnju 7 brodova klase Kirov koji su bili deplasmana 8600 t sa topovima kalibra 180 mm, dok je nemačka izgradila 3 broda klase Admiral Hipper. Gradnja Vašingtonskih krstarica je prestala pojavom nemačkih brodova klase Deutchland i prestankom važenja Vašingtonskog ( 1922) i Londonskog ( 1930) ugovora o ograničenju tonaže pojedinih vrsta ratnih brodova. Tokom drugog svetskog rata samo su SAD gradile teške krstarice, dok su se ostale mornarice preorijentisale na gradnju lakih. Posle drugog svetskog rata mornarica SAD je izgradila 3 teške krstarice klase Des Moines, a ostali brodovi su modernizovani. Prve krstarice, ujedno i brodovi, sa ugrađenim raketnim naoružanjem su bile teške krstarice Boston i Canberra. Na njima su u periodu od 1952/56 ugrađeni lansirni uređaji za rakete Terrier, sa bojevim kompletom od 144 projektila. Uskoro je počela modernizacija i ostalih brodova u raketne krstarice.

          PROTIVAVIONSKE KRSTARICE

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

   Pojavom aviona kao sve dominantnijeg oružja, i shvatajući kakvu on opasnost pretstavlja po ratne brodove, mornarica V.Britanije je u periodu od 1933 do 1936 rekonstruisala 2 krstarice klase Coventry u protivavionske brodove ugradnjom PAT. Neposredno pred početak drugog svetskog rata počela je sa izgradnjom protivavionskih krstarica klase Dido, koje su bile naoružane sa 10 PAT kalibra 133 mm i 16 PAT kalibra 40 mm. Mornarica SAD je početkom rata izgradila 6 protivavionskih krstarica klase Juenau naoružanih sa 16 PAT kalibra 127 mm i 9 četvorocevnih PAT kalibra 28 mm. Tokom rata je mornarica SAD izgradila još dve klase ovih brodova. Posle rata, klasičnu artiljerijsku protivavinsku krstaricu je izgradila samo Francuska. Bio je to brod De Grasse, deplasmana 9380 t, brzine 33.5 čv, naoružan sa 16 PAT kalibra 127 mm i 20 PAT kalibra 57 mm. Uvođenjem protivavionskih raketa u naoružanje prestala je gradnja ove vrste krstarica kao posebnih brodova, jer su sve savremene raketne krstarice osposobljene za PVO flotnih sastava.

          HELIKOPTERSKE KRSTARICE

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

   Afirmacijom helikoptera kao efikasnog PP oružja, na krstaricama je počela ugradnja helikopterskih platformi za poletanje i uzletanje, kao i hangara za njihovo čuvanje i održavanje. Najčeše su na krstarice ukrcavana 2 helikoptera, ali su mornarice V.Britanije, Francuske, Sovjetskog Saveza i Italije rekonstruisale, odnosno izgradile, brodove koji mogu da ukrcaju i veći broj helikoptera. V.Britanija je rekonstruisala krstaricu Blake i ugradila joj na krmi hangar i poletno-sletnu platformu za 4 helikoptera tipa Sea King, Francuska je izgradila krstaricu Jeanne d`Arc deplasmana 12300 t, brzine 26 čv, naoružanu sa 4 topa kalibra 100 mm i kapacitetom za nošenje 8 helikoptera. U miru je služila kao školski brod, dok je u slučaju rata mogla da bude korištena kao komandni brod, protivpodmornički brod ili transporter trupa. Italija je 1958-64 izgradila dve krstarice klase Andrea Doria sa snažnim PVO i PPd naoružanjem, sposobnih da nose 4 helikoptera tipa A/B 204B, dok je 1974 završila krstaricu Vittorio Veneto sa takođe jakim PVO i PPd naoružanjem sposobnu da nosi 9 helikoptera istog tipa. Najdalje je otišao Sovjetski Savez izgradnjom dva broda klase Moskva, naoružanih za PVO i PPd zaštitu plovnih sastava, koji su mogli da nose do 14 helikoptera tipa Ka-25. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih britanska mornarica je napravila 3 broda klase Invincible koji su prvo bili klasifikaovani kao krstarice, ali su uskoro na njih ukrcani avioni sa STOVL karakteristikama tako da su preklasifikovani u nosače aviona.

          RAKETNE KRSTARICE

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

   Pojavom raketnog naoružanja neumitno se pojavila ptreba za raketizacijom ovih brodova. Prve raketne krstarice su nastale prepravkom brodova izgrađenih tokom drugog svetskog rata, skidanjem artiljerije i ugradnjom raketnih lansera na njihovo mesto. Mornarica SAD je prva pregradila dve teške krstarice u raketne ugradnjom lansera za rakete Terrier. Uskoro su mornarice V.Britanije i Sovjetskog Saveza sledile ovaj trend i na svoje artiljerijske krstarice, izgrađene tokom ili neposredno po završetku drugog svetskog rata, počele da ugrađuju protivavionske raketne sisteme. Takođe je na ovim brodovima počela ugradnja nuklearnog pogona čime je povećana brzina i radijus dejstva. Prva namenski građena raketna krstarica je bila američka Long Beach, koja je takođe bila i prva krstarica sa nuklearnim pogonom. Nju su ubrzo sledile sovjetske krstarice klase „Grozni“ ( Kynda), prve krstarice naoružane protivbrodskim raketama, istovremeno se smanjivao broj i kalibar topova na ovim brodovima. Danas raketne krstarice pretstavljaju kapitalne brodove flota, koji su osposobljeni za zaštitu velikih plovnih sastava od napada aviona, podmornica i drugih brodova, kao i za izvršavanje raketnih udara po brodovima i ciljevima na kopnu. Ovo je postignuto ugradnjom lansera za krstareće rakete, dok se istovremeno smanjuje broj zemalja koje poseduju krstarice, pre svega zbog kompleksnosti njihove gradnje i elektronske opreme koja se u njih ugrađuje. Trenutno krstarice u svom sastavu imaju mornarice SAD ( klasa Ticonderoga), Rusije ( klase Kirov i Slava) i Perua ( krstarica Almirante Grau).

   Trenutno ne postoje posebni palnovi razvoja novih raketnih krstarica u vodećim pomorskim silama. Kao jedan od razloga je sigurno i činjenica da se sve više gubi razlika, kako u deplasmanu i naoružanju, tako i u elektronskoj opremi između krstarica i razarača. Jedan od primera je i poređenje raketnih krstarica klase Ticonderoga sa raketnim razazračima klase Arleigh Burke, gde se vidi da je se razlika u deplasmanu ( 9466 / 9033 t) i naoružanju izgubila, a da razarači ove klase imaju prednost koja se ogleda u savremenijoj elektronici. Postoji velika verovatnoća da je vreme krstarica prošlo.


* protectedcruiserschematau1.png (14.88 KB, 320x317 - viewed 214 times.)

* georgesleygues.jpg (24.31 KB, 416x234 - viewed 275 times.)

* fiume, zara, gorizio, pola.jpg (18.99 KB, 512x158 - viewed 144 times.)

* hms argonaut.png (129.91 KB, 400x277 - viewed 151 times.)

* vitorio venneto.jpg (18.14 KB, 480x307 - viewed 160 times.)

* almirante grau.jpg (53.79 KB, 350x262 - viewed 157 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 11:52:35 pm by MOTORISTA, Reason: Prebacivanje slika u atačment » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #1 on: July 17, 2020, 02:42:37 pm »



Quote
A cruiser is a type of warship. Modern cruisers are generally the largest ships in a fleet after aircraft carriers and amphibious assault ships, and can usually perform several roles.

The term has been in use for several hundred years, and has had different meanings throughout this period. During the Age of Sail, the term cruising referred to certain kinds of missions—independent scouting, commerce protection, or raiding—fulfilled by a frigate or sloop-of-war, which were the cruising warships of a fleet.

In the middle of the 19th century, cruiser came to be a classification for the ships intended for cruising distant waters, commerce raiding, and scouting for the battle fleet. Cruisers came in a wide variety of sizes, from the medium-sized protected cruiser to large armored cruisers that were nearly as big (although not as powerful or as well-armored) as a pre-dreadnought battleship.[1] With the advent of the dreadnought battleship before World War I, the armored cruiser evolved into a vessel of similar scale known as the battlecruiser. The very large battlecruisers of the World War I era that succeeded armored cruisers were now classified, along with dreadnought battleships, as capital ships.

By the early 20th century after World War I, the direct successors to protected cruisers could be placed on a consistent scale of warship size, smaller than a battleship but larger than a destroyer. In 1922, the Washington Naval Treaty placed a formal limit on these cruisers, which were defined as warships of up to 10,000 tons displacement carrying guns no larger than 8 inches in calibre; heavy cruisers had 8-inch guns, while those with guns of 6.1 inches or less were light cruisers, which shaped cruiser design until the end of World War II. Some variations on the Treaty cruiser design included the German Deutschland-class "pocket battleships" which had heavier armament at the expense of speed compared to standard heavy cruisers, and the American Alaska class, which was a scaled-up heavy cruiser design designated as a "cruiser-killer".





Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.027 seconds with 22 queries.