PALUBA
March 29, 2024, 08:19:19 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2] 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13   Go Down
  Print  
Author Topic: Vinovnici sloma Srbije  (Read 14606 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #15 on: January 12, 2022, 10:08:36 pm »

одакле је ово? немам сад времена да читам, летимично сам прегледао. тешка лаж да карађорђевићи нису били омиљени у србији, као што би била исто таква да су били. познато је да су срби још од слома првог устанка и милошевог успона (а док је карађорђе био жив) били жестоко подељени између ове двојице, а то се наставило и касније на њихове потомке. али ако је неки владар био вољен, цењен и поштован, био је управо стари петар.

  Ne samo o Karađorđevićima . Uopšte ima puno stvari koje nisu jasne i netačne su . Meni naročito smeta " ludilo " Đorđa Karađorđevića i njegova Abdikacija .
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #16 on: January 13, 2022, 06:42:54 am »

KuK propaganda.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #17 on: January 13, 2022, 11:55:21 am »

III.
U prošlom je članku, pokazano po primjeru Bugarske, kako je Rusija samo prividno pomagala nacijonalne težnje balkanskih naroda, da bi ih poslije iskoristila za svoje vlastite imperijalističke težnje. Mogao je, da se navede i još jedan drugi primjer, Rumunjska, koja je na očajno zapomaganje Rusije u rusko-turskom ratu, priskočila u pomoć ruskoj vojci, koja je bila poražena pod Plevnom, i kojoj je Rusija poslije u znak blagodarnosti oduzela Besarabiju. Ali i Bugarska i Rumunjska imadu mudre političare, koji uvijek umiju jasno da posmatraju pravo stanje stvari. Tome i treba pripisati što Rumunji i pored sviju sjajnih obećanja od strane Rusije i Francuske, u ovome ratu nisu stali na stranu njihovu, i ostali su vijerni svojoj politici neutralnosti čak i u trenutku, kada je ruska vojska milijuna bila i na Karpatima. Otuda i dolazi, da je Bugarska odmjerila usluge, koje joj je mogla učiniti vjerna i nekoristoljubiva Austro-Ugarska, i samovlasna-sebična tobožnja velikodušna i darežijiva Rusija, pa se stavila na stranu Austro-Ugarske.
Samo Srbi uhvatili su se u mreže ruskog panslavizma, koje je Rusija bacila na Balkan, da u njih uhvati sve balkanske narode. Dok je dinastija Obrenovića vladala Srbijom bili su glavni principi srpske politike mudrost i jasnoća. Da li je onda prevladala u Srbiji ljubav ili državnička mudrost, o tome ne treba raspravljati, jer u politici nemaju prava da presugjuju osjećaji. Na svaki način pak izabrala je Srbija tada jedini pravi put, na kome je bilo mogućno njeno razvijanje: iskreno prijateljstvo sa Austro-Ugarskom, sa kojom je Srbiju vezivalo stotinu veza, na polju industrijskom, finansijskom, trgovačkom, znanstvenom, društvenom i uopšte na svima drugim poljima.
Ali sve se to promijenilo u trenutku, kada je Petar Karagjorgjević dao ubiti posljednjeg Obrenovića, i kada je sjeo na njegov prijesto. Time je on prekršio sebi put prijateljstva sa Austro-Ugarskom, I morao je potražiti priključenje na Rusiju. Karakteristično je i to, što ova ista Engleska, koja se danas predstavlja kao zaštitnik Srbije, čitav niz godina nije priznavala Petra Karagjorgjevića za kralja Srbije, i njega isto kao i svi ostali dvorovi, izuzimajući samo Rusiju, nije htjela da primi u zvaničnu posjetu. Petar Karagjorgjević je bio žigosan, i morao je, ako je htio da se održi, da se baci Rusiji u naručaje, gdje se u pogledu etike i morala najvećim dijelom gaje još azijatski pojmovi. Povijest ruskih careva, počinjući od Petra Velikog do mediokriteta, koji danas drhčući sjedi na njegovom prijestolju, ispunjena je čitavim nizom ubijstava i zločina, tako da je u tom pogledu srodstvo Petra Karagjorgjevića sa ruskim dvorom još iz ranije vrlo srdačno. On se i dušom i tijelom odao u službu ruskom caru, i još od samog početka našao je oslonac u časnicima zavjerenicima, koji su nesrećnog Aleksandra i njegovu ženu zaklali iz 'državnili obzira', i koji su samo pod njim, koga je štitila Rusija, mogli još da nagju zaštitu za sebe. Pašić im je prišao, jer je u tome predvigjao najveće koristi za sebe, i svoj veliki talenat stavio je u službu Petra Karagjorgjevića i njegovih pristaša.
Uspjeli su, da zasjene srpski narod i da ga zavedu s puta, koga je on do tada uvigjao kao jedini pravi put. Pronagjen je san o velikoj Srbiji, naslikan najdrastičnijim i najprimamljivijim bojama, tako da ne treba da začudi nikoga, što se tako vatreni i častoljubivi narod, kao što je srpski narod, zanio ovim snovima. Sve je stavljeno u službu ove zanesenjačke ideje i promet i trgovina i - što je najgore i najviše za osudu - vaspitanje omladine. Sve je bilo samo sredstvo za nesavjesnu agitaciju, koja je svoju borbu protiv dotadašnjeg prijatelja i zaštitnika Srbije - Austro-Ugarsku, ispisala na krv i nož na svojim zastavama. (Slijedi još jedan članak.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #18 on: January 13, 2022, 12:03:44 pm »

IV.
Rat Austro-Ugarskoj! Rat kepeca protiv džina! Petar Karagjorgjević i njegovi ministri znali su vrlo dobro, da oni na ovu nejednaku borbu nikada nebi smjeli ni pomisliti, kad im moćna Rusija nebi priskočila u pomoć. I sada tek postaje jasan put laži, kojim su vodili politiku srpski državnici posljednjih godina. U Petrogradu su ih uvjerili, da je Rusija nepobjedna, i to su oni propovijedali kao ideju vodilju svoje politike. Rusko poslanstvo u Beogradu bilo je crkva ovog političkog 'vjeruju', a ruski rublji bile su joj prorok.
Srpskim državnicima se ne može predbaciti, što su oni željeli velika djela za svoju zemlju; ali historija će ih pozvati pred svoj sud, jer su oni htjeli nemoguće i u svojoj zaslijepljenosti išle su tako daleko, da su stalno podcjenjivali neprijatelja, koga po ruskim uputstvima nisu prestajali dražiti. Kao glavni optuženik pred sud svjetske historije imalo bi da bude izvedeno srpsko novinstvo, koje je smatralo kao svoj glavni zadatak podcjenjivati Austro-Ugarsku i uvjeriti srpski narod, da je trula Hapsburška monarhija, pa da je zadatak mlade i snažne Srbije, da je razdrobi. Ta drskost je išla tako daleko, da je srpski narod obmanjivan mislima, da mu za borbu protiv Austro-Ugarske nije potrebna nikakva pomoć i da će on i svojom vlastitom snagom moći pobjediti, stalno podcjenjivanog protivnika. Ova ista Austro-Ugarska, koju su zamišljali srpski političari, novinari i studenti sa ciglo jednim udarcem uništiti, vodi sada rat na četiri strane, pobjedonosni rat: razdrobila je rusku vojsku milijuna; Talijani su pri svojim bezuspješnim napadima na austro-ugarski front kod Soče izgubili skoro 750.000 koje mrtvih, koje ranjenih i zarobljenih, a to je četvrtina njihove cjelokupne vojske; a Austro-Ugarska je osim toga imala dosta vojske i da osvoji Beograd, i najzad su austro-ugarske čete osvojile najjače svjetsko prirodno utvrgjenje Lovćen. Nijedna od velikih sila, koje su Srbiju i Crnu Goru pobunile na rat, nije mogla da priskoči u pomoć u sudbonosnim trenucima. Pod praskom austro-ugarskih topova srušila se kuća laži o velikoj Srbiji, a oni koji su svu ovu nesreću pripremili, pobjegli su ne starajući se ni malo o sudbini njihovog prevarenog naroda.
Bilo bi žalosno za inteligenciju srpskoga naroda, da nije u njezinoj sredini bilo Ijudi, koji bi mogli predviditi i proreći ovakav kraj. Ali se je protiv njih odmah podizalo, i oni su narodu predstavIjani i žigosani kao izdajice i austrijski špijuni. Stare stranke, koje su svoju politiku bile vodile na zdravoj osnovici prijateljstva izmegju Srbije i Austro-Ugarske, potisnute su izbornim manevrima, i u Skupštini su imali pristupa samo oni političari, koji su odobravali politiku Petra Karagjorgjevića i Nikole Pašića. Iz godine u go-dinu odlazili su po neki od njih u Petrograd, i vraćali se odande ispunjeni još većim fanatizmom i džepova napunjenih ruskim rubljama, ali su rijetko ovi isti političari odlazili u Austro-Ugarsku, da se tamo u Monarhiji izvjeste o pravom stanju stvari. Ovi ljudi nisu htjeli ništa da vide, a nisu ni svom narodu dozvolili da otvori oći. Sada, kada ih je njihova sudbina kaznila i primorala, da žive u progonstvu, sada počinju tek uvigjati, da je bio pogrješan put, kojim su išli. Ovo uvigjanje mora da je potpuno, jer su oni spremni žrtvovati svoje dosadašnje vogje Petra Karagjorgjevića i Nikolu Pašića, a Austro-Ugarsku moliti za mir. Ali Austro-Ugarska nema više ništa da govori sa ovim Ijudima, oni sli, izdajući i napuštajući svoju otadžbinu, izgubili svako pravo, da govore u ime Srbije. Što je već jedan put pomenuto na ovom mjestu, neka sada opet bude ponovljeno:
Austro-Ugarska će opet podariti mir Srbiji, i njena snažna ruka paziti će ubuduće, da se ova nesrećna zemija oporavi od zadobijenih rana ovoga rata, i da opet nagje put za red i za blagostanje.
- Beogradske Novine, 17-20/1915.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #19 on: January 13, 2022, 12:11:50 pm »

Politika laži srpske vlade.
Priznanje ministra Stojana Protića.


Od jednog Srbina, koji je pod vladom Nikole Pašića igrao vidnu ulogu i ovih dana došao iz Kruševca u Beograd, primili smo ovo autentično saopštenje: Bilo je mjeseca oktobra 1915. godine. Pobjedonosno je prodiranje austro-ugarske, njemačke i bugarske vojske primoralo srpsku vladu, da svoje sjedište premjesti iz Niša u Kraljevo. Srpski je Državni Savjet bio sada na okupu u Kruševcu, gdje je bilo njegovo stalno sjedište još od početka rata. Sjednicama Savjeta predsijedao je kao predsjednik Stojan Protić, intimni prijatelj Pašićev. On je slijepo vjerovao 'brat Rusu', i još od samog početka bio je za to, da Rusija i ostale sile sporazuma dogju sa dovoljnim brojem vojnika u pomoć Srbiji. Ali sve molbe i navaljivanja ostadoše bezuspješna i Protić je podnio ostavku. Srpskom je poslaniku u Petrogradu Spalajkoviću pripisivao on u krivicu, što je izostala očekivana pomoć iz Rusije za Srbiju, predbacujući mu, da nije sa dovoljno energije zastupao interese Srbije. Od kako je vlada pobjegla iz Niša nije primio Državni Savjet nikakve izvještaje o toku dogagjaja. Izgleda, da su na njega bili zaboravili. Kada je poslije vlada pobjegla u Rašku, došao je Protić iz Kraljeva u Kruševac, da spremi svoje stvari i da bježi za vladom. Tada su došli k njemu njegovi kruševački prijatelji, i preklinjahu ga, da im najzad kaže istinu, kako stoje stvari. Ovako je doslovce glasio odgovor, koga im je dao Protić: 'Greška je naša, što smo se naučili tako vešto da lažemo, da smo i sami počeli verovati u naše sopstvene laži. Neznam vam reći, šta će biti, jer neznam ni sam šta je istina od onog, što mi se kaže. Znam sigurno samo jedno: Spalajković je idiota!’ Ove riječi su najbolji nepobitni dokaz za tačnost zaključaka naših članaka, od kojih posljednji niže donosimo. Vogje srpskoga naroda varale su ga I lagale do posljednjeg trenutka, i onda ga žrtvovale bez ikakvih obzira. G. Stojan Protić je takogjer došao do toga uvjerenja, ali i on suviše dockan.
- Beogradske Novine, 20/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #20 on: January 14, 2022, 10:38:56 am »

Pašićeva politika laži.


I.
Od diplomatske strane, koja je za vrijeme rata stajala u tijesnoj vezi sa srpskom vladom primamo slijedeće o politici, koju je od početka rata provodio Nikola Pašić i koja je zemlju dovela na rub propasti. Najveća pogibao je odmah od početka rata bilo za Srbiju maćedonsko pitanje. Bilo je jasno, da Bugari neće propustiti priliku, da zadobiju natrag ono zemljište, kojega su godine 1913. izgubili. To se je znalo u dipiomatskim krugovima entente, pa je ruska vlada već na jesen 1914. godine preporučila Nikoli Pašiću, da se na svaki način nagodi sa Bugarima. Pašić je bio naoko pripravan stupiti u pregovore, ali ono što je on nudio, bilo je tako neznatno, da Bugari nijesu mogli na to pristati. Pašić je htio naime samo, da se isprave granice. Rezultat je toga bio, da su Bugari na pritisak Rusije davali prividne odgovore i čitavu stvar zatezali. I prema Grčkoj je Pašić pošao krivim putem. Makar je on tačno znao, da kralj Konstantin kao i njegov generalni stožer stoje sasvim sa svojim simpatijama na strani središnjih vlasti, jer su oni bili uvjereni o njihovoj nepobjedivosti, ipak se on nadao dapače čvrsto nadao, da će Grčka u času pogibelji sa svojom vojskom priteći u pomoć Srbiji. U ono je vrijeme bio u Ateni na vladi Venicelos, pa je značajno za Pašića, što je on više vjerovao u moć urotnika Venicelosa, nego u moć kraljevu. Ovo povjerenje u pomoć Grčke bila je prva grješka u računima Nikole Pašića. U novembru 1914. godine započela je druga ofenziva austro-ugarske vojske i položaj Srbije bio tako kritičan, da je i sam Pašić postao bojažljiv i nastojao odbaciti sa sebe svaku odgovornost. U ono je vrijeme proveo najprije rekonstrukciju kabineta. Na zahtjev mlado-radikala zbačen je Stojan Protić i oni poslaše na vladu svoje vodje Ljubu Davidovića i Milorada Draškovića, dok je od strane naprednjaka ušao u kabinet dr. Voja Marinković. Liberali su pod vodstvom Voje Veljkovića i Ribarca odklonili svoje sudjelovanje u vladi, pa su ostali kao i prije najljući neprijatelji Nikole Pašića. Položaj je srpske vojske postajao sve ozbiljniji. Pomanjkanje municije kao i neprestano odstupanje demoralizirali su inače dobru srpsku vojsku, pa da nesreća bude potpuna, pojavile su se u zemlji epidemije, koje su tražile više žrtava nego li sam rat. Da popravi raspoloženje u vojsci, poslao je Pašić kralja na frontu i položaj je postajao sve teži. Grčka je molbu za pomoć jednostavno odbila. U času najveće nužde nastupili su oni ozbiljni dogadjaji na sjevernom ratištu, koji su prisilili Austro-Ugarsku, da bezuvjetno povuće svu svoju vojsku iz Srbije i baci je u Bukovinu na Ruse. Srbija je tada bila slobodna.
Buduće vrijeme bilo je posvećeno odmoru i rehabilitaciji. Ali kada su u Nišu primijetili, da Austro-Ugarska navodno zapušta bojište, prevladala je objest i izgubila se svaka mjera eventualnih mogućnosti za Srbiju. U proljeće 1914. godine pokazali su se prvi puta veliko srpske ideje, koje je svaki razuman čovjek morao smatrati ludošću. Danas se zna, šta je sve Srbija za sebe tražila. Bez obzira, da u samom slučaju potpunog poraza Austro-Ugarske ne bi nikada bilo moguće ispuniti sve zahtjeve Srbije, zauzela je Srbija skroz protivno stanovište ententi, a u prvom redu protiv Rusije, čija je diplomacija radila na tome, da povuče u rat Italiju i Rumunjsku. Već u ovo prvo vrijeme pokazalo se je kako ententa misli postupati sa Srbijom. Dok je srpska vojska bila tučena i morala odstupati, niko živ u ententi nije se brinuo za Srbiju, a njihovi diplomatski zastupnici, koji su sjedili u Nišu, ostentativno su se otudjivali od Pašića. Čim je srpska vojska proživjela svoju krizu, oživjela je stara ljubav nanovo i poslanici entente izlazili su i ulazili jedan za drugim kod Pašića. Ovo bi moralo otvoriti oči Pašiću, jer mu je to bilo dokazom, kako je sebično ententa mislila o Srbiji. Ona je Srbiju izrabljivala kao stoku, koja se pušta ležati na drumu, kad ne može dalje. Ali Pašić to sve nije htjeo vidjeti.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #21 on: January 14, 2022, 10:46:58 am »

II.
U januaru 1915. godine počele su u ententi konferencije, u kojima se savjetovalo o osnovi jedne velike koncentrične ofenzive za proljeće. Engleska i Francuska poslale su svoje prestavnike u Petrograd da se tu sa ruskim vlaslima sporazumlju o zajedničkom postupku. Za Englesku krenuo se na put na Nevu general Sir Paget, a za Francusku čuveni general Pau. Obojica su se kako na putu za Petrograd tako i u povratku zadržali u Nišu, gdje su s priličnom larmom dočekani. Njima u čast priredjivani su banketi, oba ententna generala prosto su plivala u oduševljenju i djelima srpske bratske vojske i vanredno zainteresovani za njenu spremu, i popunjenje. Raspoloženje u Nišu bilo je vanredno i optimizam Pašićev izgledao je kao opravdan.
Ali na suprotnost od svega toga nije se dugo čekalo. Brzo su u Nišu bili o tome načisto, da ententa misao o njenoj velikoj proljetnjoj ofenzivi, zida djelimično na pomoći Italije, i kad su se diplomatski generali Paget i Pau vratili u Niš iz Petrograda, već se prilično tačno znalo, šta su oni skuvali na carevu dvoru. Rusija je pregovarala sa Italijom, a Srbija, koja je krv svoga srca žrtvovala za ruske stvari, morala je doživjeti, da se njeni zahtjevi, bez da je i pitana - prosto žrtvuju zahtjevima Italije. Ova je, kao što je poznato, zahtjevala osim gotovog novca, koji joj je Engleska za njeno vjerolomstvo imala da plati, Dalmaciju i Istru, dakle predjele, koji su naseljeni srpsko-hrvatskim stanovništvom, pa ih je Srbija s toga i tražila za sebe.
Ali to još nije sve. Velikosrpski prohtjevi nijesu samo zahvatali Bosnu i Hercegovinu, Arbaniju, Hrvatsku, Slavoniju i Srijem, nego i Banat. U mnogobrojnim konferencijama, u kojima je ententa velikodušno dijelila austro-ugarsku medvedju kožu, prijavila se Rumunjska sa svojim zahtjevima na Banat, sa rijekom Tisom kao granicom. Šta je ona na drugoj strani u Bukovini tražila ne stoji s ovim u vezi, važno je ovdje samo to, da je ona postavila svoje zahtjeve na Banat, predio, koji je i Srbija tražila, i da je Rusija u svako doba vjernu joj Srbiju gurnula u stranu u korist jednog najamnika, koji je tek imao biti zadobijen. Ali su gore stojale stvari odnosno Hrvatske, o kojoj je ententa u svima pregovorima na prilično čudnovat način ćutala. Ništa se tačno nije znalo u Nišu o njenim namjerama odnosno te zemlje, ali se sumnjalo - a docnije se pokazalo da su bili u pravu - da Italija u svojoj proždrljivosti želi da i Hrvatsku proguta, da od nje stvori jednu autonomnu kraljevinu pod vladavinom vojvode od Abrusse. To sumnjičenje dobilo je svoju potvrdu iz Londona, gdje Italija jednovremeno kao i Petrogradu vodila pregovore. Srbiju su, dakle, na svima stranama, i ako se svom svojom snagom bila zalagala za ententu, mimoilazili i unižavali. To je bio rezultat politike srpskog ministra predsjednika Pašića.
Ma koliko da je Pašić pažljivo bio radio na tome, da se sve vijesti o tim pregovorima, koje je ententa vodila mimo Srbije, zataškaju, ipak nije mogao spriječiti, da se ovdje-ondje nešto o njima ne šušne. I ono malo bilo je dovoljno, da izazove buru od ogorčenja u cijeloj zemlji. Pa i u samoj radikalnoj stranci, tome stubu svih Pašićevih radova, obrazovaše se razne grupe, koje su uzele pod oštar kritičarski nož politiku svoga glavešine, i otvoreno pokazivali raspoloženje, da sa polja teoretične kritike predju na polje praktične opozicije. Velikom mukom i trudom pošlo je Pašiću za rukom, da umiri te buntovne duhove, pozivajući jednog po jednog sebi, ulivajući im u glavu ono, što je njemu trebalo.
Pa pored svega toga on je bio primoran na jedan korak, koji je njemu, dušom i tijelom odanome Slovenu Rusije, teško morao pasti. On je preduzeo jedan korak u Petrogradu i podnio je Sazonovu memorandum, u kome je bio razložio, kolika bi velika pogrješka bila mjesto Austro-Ugarske ostaviti Italiju na Balkanu. On se šta više usudio, da se prema Rusiji postavi na načelo: Balkan balkanskim narodima! I on je proricao, da se u Srbiji neće nikada utvrditi mir, ako se njeni zahtjevi u potpunom obimu ne ispune. Odgovor, koji je on na to dobio, bio je značajan o pravoj ljubavi Rusije prema Srbiji. Zahtjevi Srbije vrlo su veliki, reklo se, ona se mora zadovoljiti time, da dobije Bosnu i Hercegovinu, i jedan dio Arbanije i Srijema. Kad se srpski poslanik u Petrogradu Spalajković takviin odgovorom nije dao zadovoljiti, nego je na Sazonova sve više i više navaijivao, odgovorio je ovaj: 'Rusija tu nemože ništa učiniti, a Srbija, ako hoće, može ratovati sa Italijom!'
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #22 on: January 14, 2022, 10:52:43 am »

III.
Položaj Srbije postao je istovremeno težak i uslijed toga, što je Rusija Srbiji s jedne strane mnogo obećavala, a s druge strane tražila od nje, da odstupi ona zemljišta, koja je ona već imala u rukama. Rusija je postajala Pašiću sve neugodnija, jer je tražila, bezuvjetni sporazum izmedju Srbije i Bugarske, a to je značilo toliko koliko žrtvovanje Maćedonije. To je znao Pašić tačno i to on svome narodu nije mogao dati. Vojska, koja je prije dvije godine prolijevala krv za Maćedoniju sva bi se digla bila protiv njega, pa i u samoj skupštini, dapače i medju prijateljima Pašićevim bilo bi došlo do otvorene uzbune. Pašićev je položaj bio užasan. S jedne strane srpski narod, koji nije htio ni riječi čuti o tome, da se ustupi Maćedonija, na drugoj strani božanska Rusija, koja je bez smilovanja zahtijevala napuštanje Maćedonije. Osjećaji Srbije, koja je zadnju kap krvi žrtvovala za sveslovensku stvar, bili su močnicima u Rusiji posve ravnodušni: jednom riječi mala je Srbija bila samo jedan instrumenat, mašina, koja nije smjela imati vlastite svoje volje. Već onda je morao Pašić, koga je njegova reklamna štampa bila razglasila kao najmudrijeg diplomatu, jasno vidjeti sudbinu svoje zemlje. Ali on je bio državnik srednje vrste, samo majstor intrige i laži, koji je ovim niskim i nečasnim srestvima htio polučiti velike cijeli. Moguće je, da je već onda on osjećao i počeo sumnjati u ljubav Rusije prema njegovoj zemlji. Ali to se nikada nije moglo primijetiti, jer je on i u tim časovima još bio pun pouzdanja. U ono je vrijeme u Nišu vladalo dobro raspoloženje, a Pašić se je starao, da se ono i ne smuti. Od vlade ovisna štampa, kao 'Samouprava' i 'Odjek', organ vlade mlado-radikala, zavaravali su narod i sa znanjem štampali lažne vijesti, u kojima je položaj entente, a time dakle i Srbije, prikazivan u najružičastijem svjetlu. Kroz okružne i sreske oblasti raširivao je Pašić iskrivljene vijesti, tako da u čitavoj zemlji niko nije imao ni pojma o onom, šta se u svijetu dogadja. Opozicija, koja nikada nije vjerovala Pašiću, nije apsolutno mogla dobiti kakovih informacija, pa ni sama vojna komanda, koja je bila u Kragujevcu nije bila od Pašića tačno informirana. On je često polazio u Kragujevac, ali danas još niko nezna, šta je on tamo pričao zapovjednicima vojske.
Poznato je samo jedno, da je izmedju ovih i Pašića bilo neprestano diferencija. Vojna je komanda htjela znati istinu, ali se je Pašić uvijek izgovarao, tako da u Kragujevcu jednako kao u čitavoj Srbiji nijesu vidili ponor, u koji je Pašić vodio  zemlju. On je slijepo vjerovao Rusiji, pa se nije nikako mogao smiriti sa mišlju, da bi Rusija ikada mogla biti potučena. Pašićeva je vjera u Rusiju bila tim jača, što je sa Rusijom stajao i padao on, a i njegova politika. Tako je on postao slijepo oružje Rusije i ne na korist, nego na štetu svoje zemlje.
Došao je drugi maj 1915. a s njime i užasan poraz Rusa na Dunajcu. Naravno za Pašića ova odlučna bitka nije ništa drugo bila nego obična ratna epizoda, koja po njegovom mišljenju neće imati nikakvih utjecaja na tječaj i svršetak rata. Ako je tkogod u njegovoj blizini izustio i najmanju sumnju, tješio ga je Pašić, da će Italija stupiti u rat, šta se je i zaista dvadeset i jedan dan kasnije dogodilo. I ako on nije mnogo držao od talijanske vojske, ipak je on od oružane intervencije Italije očekivao dvije pogodnosti za entente. Po njegovom mišljenju morati će Austro-Ugarska znatne čete odpremiti na jugo-zapadnu granicu, a drugo je navještenjem rata Italije bio središnjim vlastima presječen i zadnji put, kojim su one dobivale životne namirnice i sirovine. Pašić se je ali i ovaj puta prevario. Ipak se je svatko u Srbiji veselio, što je Italija stupila u rat, jer se je ovo smatralo kao odlučni momenat u korist entente, pa ovo veselje nijesu pomućivale ni vijesti o porazima Rusa u Galiciji. Kada su izvještaji ruskog vojnog vodstva melanholični, Pašić ih je jednostavno ispravljao i revidirao. Francuski i engleski izvještaj donašala je štampa u cijelosti, od ruskih samo nekoliko redaka. Pašić je dakle ovim svojim postupkom jednostavno falsificirao javne dokumente.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #23 on: January 14, 2022, 11:01:49 am »

IV.
Bismarck je jedanputa rekao: kad čovjek sjedi na krivom vozu, ne može na svakoj stanici prelaziti. Pašić, koji je vazda volio igrati ulogu Bismarcka Sr- bije, sjedio je u krivom vozu, u vozu, koji je njegovu otadžbinu vodio do si- gurne propasti, pa on nikada nije ni najmanje pokušao, da ovaj voz skrene pravim putem. Njegova osobna sudbina bila je preusko vezana s njegovom politikom, pa je on nije mogao promijeniti. Sto puta se može navesti u njegovu odbranu, da su ga zavele vlasti sporazuma, u prvom redu Rusija. Kad bi on zaista bio onaj veliki državnik, koji je htio vazda da bude, on je kraj svih ovih laži i obećanja morao vidjeti pravu istinu. Veliki Ijudi idu pravim putevima. Oni se kukavno ne uklanjaju zaprijekama i teškoćama, oni im se ne ugibaju stranputicama, nego imadu odvažnosti za istinu i ovo je njihovo najbolje oružje. Ali oni su državnici, ljudi, kojima je stvar uvijek preča od njihove vlastite ličnosti. Pašić je ali intrigant, koji se služi sitnim i najsitnijim srestvima, koji nikada ne zaboravlja kod stvari, za koje se bori, koje će koristi donijeti to njemu lično. Naravna je posljedica ovog neotadžbeničkog vezivanja državnih i ličnih interesa, da stvarni neuspjesi donašaju velike lične štete. Kad Pašić nije htio napustiti svoje lične interese, morao je ostati u krivom ruskom vozu, jer samo je tako mogao misliti i nadati se, da neće konačno propasti. On se je u to čvrsto nadao, jer ova je nada bila njegov jedini spas. Svom narodu naravno morao je on ovu nadu sugerirati, pa kada su se uzredali dogadjaji, koji nijesu odgovarali ovoj njegovoj nadi, morao je on ove dogadjaje iskriviti: on je morao lagati, da narod uzdrži u nadi i da taj narod svoju sudbinu neuzme uvoje ruke, pa da tako nepropadnu i najviši lični interesi Pašićevi. U ovom svom neugodnom položaju Pašić je našao u Rusiji sve samo ne pomoć. U julu 1915. godine, kada se je spremala bura ofenzive austro-ugarske i njemaćke vojske protiv Srbije, zahtjevala je Rusija energično, da se Srbija obveže Bugarskoj, da će ona potpuno izvršiti ugovor 1912. godine t. j., da će Bugarskoj ustupiti Maćedoniju. Bugarska je zahtjevala, da Srbija odstupi Maćedoniju odmah, a Pašić nije mogao ni da zadovolji zahtjevima Rusije. U ono je vrijeme došlo u tajnim sjednicama skupštine do žestokih ličnih napada protiv Pašića. Kada je on jednom tražio od skupštine povjerenje, uskratila mu ga je liberalna stranka. Naravno on je mogao nastaviti svoju štetnu politiku, jer većina, koju je on imao u skupštini, bila je jednako lično interesirana kao i on. Sa ovom politikom padao je Pašić, a padala je i čitava radikalna stranka. Medjutim je kralj Petar sjedio u Topoli i sadio kupus.
Nastupila je nova neugodnost za Pašića kada su sile sporazuma koncem jula, a početkom avgusta tražile, da Srbija započne sa velikom ofenzivom. Pašić je ovaj zahtjev predložio vojnoj komandi, a ova ga je i jednostavno odbila. Srpski je generalštab izjavio, da Srbija može samo onda preduzeti ofenzivu protiv Austro-Ugarske, ako će istovremeno započeti ofenzive Rusije i Italije. Pošto Rusija, a ni Italija nijesu bile u onaj čas sposobne za otenzivu, ostala je srpska vojska u miru i čekala.
Medjutim se doznalo u Nišu, da je Pašić odbio priliku sklopiti častan mir. Govorilo se, da je Srbija mogla sklopiti mir bez ikakove štete za sebe. Pravim poštenim patriotama bila je na ove glasove o miru situacija jasna. Središnje su vlasti tražile vezu sa Turskom i pošto put za Carigrad vodi preko Srbije, trebalo je Srbiju pregaziti. Srbija bi bila očuvana od svake nesreće, da je Pašić primio ponudu središnjih vlasti, jer Srbija je mogla napredovanje Austro-Ugarske i Njemačke sprječavati, ali nikada ne suzdržati. Svako je mogao primijetiti, da je u ono vrijeme štampa Austro-Ugarske monarhije vrlo umjereno pisala o Srbiji. Sile sporazuma naravno su odmah osjetile o čemu se radi, pa je ruski poslanik u Nišu dobio nalog, da energično pita Pašića u koliko je istine o vijestima o miru. Pašić, vjerni sluga Rusije, dao je znamenit odgovor: 'Srbija živi i umire sa Rusijom'. Barem ovom zgodom Pašić je mogao biti iskreniji i reći: Ja živim i umirem sa Rusijom. Jer politika, koju je Pašić ovaj čas vodio kada je odbio sve ponude za mir, nije bila politika zemlje i otadžbine, nego, njegova lična poliiika. Jer je Pašić vazda vodio samo ličnu politiku, morala je Srbija stupiti u beznadežnu borbu protiv dviju najjačih vojnih vlasti i protiv Bugarske, Srbija je morala propasti.
Beogradske Novine, 41/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #24 on: January 14, 2022, 11:10:30 am »

Današnji Beograd.
Utisci sa puta švajcarskog majora du Bois.


Švajcarski major du Bois pun je hvale za austro-ugarsku upravu u Srbiji, koju je tu skoro upoznao iz sopstvenog posmatranja. Evo šta on piše u 'Breslavuer General-Anzeiger' o svojoj posjeti u Beogradu.

Beograd je mnogo stradao od topništva. Borba prilikom juriša na grad bila je grozna i oknočana uličnom borbom, čiji se tragovi još i danas vide na zgradama. Ja cijeniin, da je polovina domova beogradskih pogodjena topovskim metcima, polovina od njih prošla samo s lakiin povrijedama, koje su dosad i opravljene, dok je oko 15% od cjelokupnog broja domova više manje porušeno. Naprotiv, crkve su ostale nepovrijedjene, isto tako i javne zgrade, od kojih su samo njeke lako oštećene, što će se u brzo popraviti. Ulice su opet očišćene od ruševina, mnogobroje rupčage pričinjene granatama, ispunjene su, kamena i drvena kaldrma dovedena je opet u red, raztrgnute kanalizacije i vodovodi potpuno su opravljeni, postrojenje za električno osvjetljenje opet funkcionira i grad se blista u svjetlosti, tramvajske pruge opet su otpočele redovnom vožnjom, jednom riječi, javna uredjenja stavljena su opet u djelovanje i saobraćaj funkcionira bezprijekorno.
U gradu je za divljenje velika čistoća. Trgovački je obrt poslije potpunog zastoja opet oživio. Trgovački su dućani većinom otvoreni, isto tako hoteli i kavane. Sve se namirnice u Beogradu mogu opet nabaviti, i ako su luksuzni predmeti naravno vrlo skupi. Za najpotrebnije stvari odredjene su umjerene cijene. Postepeno se gradjanstvo vraća svome uobičajenom načinu života i Iaća se posla Kada čovjek s večera i nedeljom posmatra lijepo odijelo dama po ulicama i šetalištima, onda jedva da pomisli na strašnu krizu, a na nju ga samo podsjeća veliki broj osoba u crnini. Saobraćaj između civilnog stanovništva i trupa je korektan i ne opaža se znak razdraženja. Stanovništvo se ne uklanja ispred vojnika, sa njima posluje, a kao se mora primjetiti, veliki dio austro-ugarskih vojnika je iz Hrvatske, Bosne, Dalmacije itd., koji govore istim jezikom kao i stanovništvo.
Vojna je uprava mnogo učinila za podizanje blagostanja gradjanstva u Beogradu. Za one, koji traže rada, uredila je posredničke urede, koji omogućavaju, da svaki ponovo otpočne posao, a i sama drži u poslu na javnim radovima veliki broj radnika i radnica. Preduzela je još i energične mjere, da čistotom osigura narodno zdravlje. Postoji zdravstvena komisija, koja često izriče kazne zbog nedovoljne čistoće po prodavnicama. Ona se brižIjlvo zanima i pitanjem o sirotinji i razdaje osim odjeće iz dana u dan i hranu nevoljnima.
U Beogradu izlazi i jedan dnevni list, za sada na njemačkom i srpskom jeziku, a u skoro će početi da iziazi i na magjarskom jeziku. Ovaj časopis uredjuje jedan rezervni časnik, koji je u gradjanskom životu urednik jednog bečkog lista. Časopis donosi sve zvanične izvještaje ne samo središnjih sila, već i sila sporazuma, i time utjeruje u laž izvjesnu štampu, koja tvrdi, kao da taj časopis priča svojim čitaocima, da su Nijemci osvojili Verdun, a Turci forsirali Sueski Kanal.
Gradska uprava, riješila je jedno pitanje, o kome su mnogo lupale glavu i uprave naših švajcarskih gradova, a to je pitanje o kinematografskim pozorištima, i to na najjednostavniji način time, što je za svoj račun otvorila dva takva pozorišta, kojima samo upravlja i razumije se, dobre prihode postizava, te ove upotrebljava za dobrovoljne ciljeve. I ako je stanovništvo predje mnogo stradalo, te to i sad osjeća, ipak se već opaža dobro djelovanje preduzetih mje ra od strane vojne uprave. Ovo se bolje nego ičim drugim dokazuje slijedećom činjenicom: Prije pada srpske vladavine brojao je Beograd s predgradjima oko 120.000 stanovnika. U oktobru 1915. godine pao je taj broj na 40.000, a sad je opet skočio na 60.000. A taj se broj neprestano penje, jer se svakim danom vraćaju srpski iseijenici u Beograd.
Beogradske Novine, 147/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #25 on: January 15, 2022, 12:14:37 pm »

Položaj Srba pod vlašću sila sporazuma.


I.
Silna karakteristika odnosa i položaja u krugovima Srba, koji se sada bave u inostranstvu, rukovodi nas da se malo pozabavimo s novim tipom srpske emigracije. Pod srpskom emigracijom razumijevamo one Srbe, koji su prilikom dogadjaja od prošle jeseni ma iz koga razloga našli za shodno da pobjegnu u inostranstvo, ili su bili prinudjeni da odstupe sa ostacima srpske vojske. Većinom su to bili imućni i ugledni ljudi, kojima je pošlo za rukom, da se na vrijeme prebace preko granice i da se dokopaju koje neutralne iii savezničke zemlje. Oni što zaostaše, koji većim dijelom pripadaju siromašnoj klasi, zavidljivo su gledali te 'srećne ljude', kojima je pošlo za rukom, da se još blagovremeno sklone ispred strahovite vladavine austro-ugarske vojske, koja se očekivala, i koji će sad u mirnom skloništu prijateljske zemlje moći sačekati svršetak rata. A emigrirani Srbi, kad su stali nogom na savezničku zemlju sjetili su se s bolom i iskrenim saučešćem svoje braće, koja će sad izvjesno morati podnijeti do kraja tešku sudbinu slomljenih naroda.
Od tada je prošlo tri četvrti godine, dovoljan razmak vremena za kritično ispitivanje tadanjih nada i strahovanja.
Posmotrimo prvo stanovništvo, koje je ostalo. S punim pravom možemo izjaviti, da i medju njima od najokorjelijih i nepomirljivih protivnika Austro-Ugarske, koji c. i k. četama ne mogu oprostiti što su samostalnu Srbiju slomili, nema ni jednoga, koji bi danas još zbog toga osjećao bol, što je propustio, da u zgodno vrijeme pobjegne u inoštranstvo. Od grozeće strahotne vladavine osvajača nijesu oni ništa osjetili. Čvrstom rukom I odlučnom voljom pristupila je austro-ugarska uprava zadatku, koji ju očekuje, da ponovo stvori redovne prilike. Vijerni pratilac čvrstine pak bila je blagost i pravičnost. Gdje su lijepe riječi, prijateljske napomene obećavali uspjeh, nigdje se tu nije upotrebljavala kakva oštrina i strogost. S najboljom voljom i bogatim srestvima, koja austro-ugarskoj vojsci stoje na raspoloženju, radilo se na tome, da se srpskom narodu povrati mir i zadovoljstvo, ti osnovni uslovi napredovanja.
Taj je rad uspjeo. Svi neutralni, koji su u posljednje vrijeme putovali po Srbiji, dali su izraza svome divljenju o tome, kako je to moguće, da se u tako jako opustošenoj zemlji i srazmjerno za tako kratko vrijeme povrati redovan život u tako visokoj mjeri. Stanovništvo, koje je u najvećem strahu očekivalo c. i k. vojsku i strepilo za svoj život i svoje imanje, sa svim se prevarilo. Mjesto krvoločnih tirana ono vidi iskrene prijatelje, koji se trude da poboljšaju sudbinu srpskog naroda.
Ne manje jako prevarili su se i Srbi, koji sad u inostranstvu žive. Ono što su očekivali, moguće je da su u početku i našli, ali su mjeseci prolazili, rat još neprestano traje, Srbija se čvrsto nalazi u rukama Austro-Ugarske i položaj se emigriranih Srba temeljno izmijenio.
Nestalo je one prekomjerne iskrenosti, kojom su u početku srpski bjegunci u savezničkim zemljama bili primljeni, a nestrpljenje, zlovolja, male neprilike bolna peckanja ogorčavaju sada život emigriranim Srbima. Ostaci srpske vojske, s čijim su se spasenjem siie sporazuma tako mnogo hvalile, nemaju nikakva uzroka, da tome 'spasenju' budu naročito blagodarni. Suprotno uvjeravanjima sila sporazuma i njihovih vlastitih vodja oni su opet otjerani na kasapnicu. Veliki dio mora kod Soluna engleskim i francuskim saveznicima da vrši izmećarsku službu i da stoji na najopasnijim mjestima, opet drugi dijelovi leže pred Verdunom, da za višu ideju odmazde budu od stranih zapovjednika povedeni u sigurnu smrt. Tako što nijesu sebi zamišljali srpski borci, kad su bili Krfu na domaku. Tada su obećavale sile sporazuma, da će srpskoj vojsci povratiti Srbiju, sad pak oni vide, da oni treba da osvoje Francuskoj Elsas!
Emigrirani Srbi moraju sad mirno uviditi, koliko su se prevarili kako u neprijatelju, Austro-Ugarskoj, tako i u prijatelju silama sporazuma. Neprijatelj brigu brine i čuva zaostali dio srpskog naroda od uništenja, 'prijatelj' međutim vodi srpsku omladinu, koja je dopala u njegovu vlast, za svoje ciijeve u smrt, a Srbima, koji sa za vojsku nesposobni i kod njega potražili zaštite, pretvara život u pravi pakao. Tako neumoljive istine sve jasnije kazuju, kojim putem treba srpski narod da podje, pa da spase svoju budućnost!
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #26 on: January 15, 2022, 12:27:25 pm »

II.
Jedan ugledan Srbin, koji je u doba zaposjednuća Srbije bio još oduševijen pristalica radikalne stranke i neprijatelj Austro-Ugarske, šalje nam sad jedno pismo, u kojemu nam javlja za gorka iskustva, što ih je on učinio kod 'savezničkih sila sporazuma', sa željom, da obavijesti svoje ovdašnje sunarodnjake. Pisac ovoga pisma bio je duže vrijeme u Švajcarskoj, Francuskoj, na Krfu i Solunu, prema tome može mu se vjerovati da govori na osnovu vlastitog iskustva. Prikazat ćemo čitaocima u glavnom sadržinu njegovog pisma, izostavljajući njeke stvari lične prirode:
'U prkos intenzivnome radu srpskih agenata u Švajcarskoj, do sada nije pošlo za rukom, da se skloni na povratak na Krf veći broj Srba, te je otišlo samo njekoliko jadnika, koji nijesu imali od čega da žive. A nije propušteno nikakvo sredstvo, da bi se u tom pogledu postigao uspjeh. Konzulati su obustavljali izdavanje pomoći, a činovnicima izdavanje plate.
Srbi nemaju povjerenja u sile sporazuma, jer su dogadjaji posljednjih mjeseca kod ovdašnjih Srba znatno podigli ugled središnjih vlasti, a smanjili ugled sporazuma. Od ruske se ofenzive Srbi ne nadaju bog zna čemu. Izvještajima francuskih i zapadno-švajcarskih listova vrlo malo vjeruju, pa i opšte ne vjeruju. Kako Francuzi, tako i Talijani gaje najveće nepovjerenje prema Srbima i pokazuju to u svome držanju prema njima. Srbin, pa ma imao i potpuno ispravan pasoš ne može prijeći francusku ili talijansku granicu, koji su to ipak pokušali, zadržavani su po osam dana na granici, izlagani svima mogućim šikanama, te najzad vraćeni sa granice. Nepovjerenje je sila sporazuma, a specijalno Francuza prema Srbima toliko, da su srpski pukovi na Krfu, u Biserti i najzad sada u Solunu smješteni odvojeni jedan od drugog, da bi im se onemogućilo medjusobno opštenje. Na Krfu bilo je strogo zabranjeno medjusobno posjećivanje vojnika iz puka u puk. Isto što i za vojnlke važilo je i za same srpske časnlke. Nlje čudo što je tako nedostojno ponašanje izazvalo veliko ogorčenje u cijeloj vojsci, a naročito časničkom zboru.
'Beogradske Novine', koje su nalažene kod srpskih vojnlka po logorima na Krfu, zaradile su strogu kaznu onima kod kojih su nadjene, te je priprećeno, da će se i u buduće strogo kazniti svaki, koji čita i širi 'Beogradske Novine'. Svi nadjeni egzemplari 'Beogradskih Novina' zaplijenjeni su i preduzete su mjere, da se stane na put njihovom širenju. Pred odlazak sa Krfa za Solun ovladala je medju srpskim vojnicima grdna radost. Ljudi su bili van sebe od ushićenja. Ali toj radosti nije bio uzrok zato što će se oni vratiti opet u rovove, nego što će se jednom izvući omrznutog francuskog gospodarstva i što će im bitl data mogućnost, da jednog dana pobjegnu svojim kućama u Srbiju. Stotine srpskih vojnika zakleli su se na Krfu, da će onoga časa, kad se budu našli na drugoj obali Jadrana baciti puške i poći u Srbiju, pa ma i morali potucati se po amautskim krševima.
Oko sredine aprila pronio se na Krfu glas, da će pored srpskih časnika srpskim četama zapovijedati i francuski oficiri, što je izazvalo najveće nezaddvoljstvo u srpskim časničkim krugovlma, gdje se to smatralo kao uvrjeda časti nanijeta srpskim časnicima. Oko srpskih logora po Grčkoj postavljen je, kao što je to bilo na Krfu, francuski oružnički kordon.
Srpska regrutna i superreviziona komisija, koja je ovih dana stigla u Ženevu pod komandom rezervnog pukovnika dr. J. Žujovića i dr. Jašića do sada nije mogla otpočeti svoj rad, pošto još nema za to dozvolu od švajcarske vlade. Trojica članova komisije proveli su jedno veče u restauraciji hotela 'Terminusa' u krugu velikog broja tamošnjih Srba, te se tom prilikom poveo razgovor o raznim stvarlma. Na kraju razgovora podiže se jedan beogradski trgovac i ugledni radikal i obratio se ovim rijećima dr. Jašiću: 'U ime srpskoga naroda ja apelujem na tebe kao Srbina prijatelja i čovjeka, da ne tražiš od nas kakvu bilo žrtvu koja bi bila namijenjena ne našoj otadžbini već sudjenicima. Mi smo do sada platili već i prekomierni danak u krvi, a bio bi zločin da se sada žrtvuju i poslednji naši Ijudi'. Dr. Jašić odgovorio je doduše sa rezervom, ali je opet jasno dao razumjeti svima prisutnima, da će ova superrevzija biti samo forme radi, da bi se zadovoljile želje sila sporazuma.'
Beogradske Novine, 150/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #27 on: January 15, 2022, 12:41:11 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Beogradske Novine.jpg (176.85 KB, 1016x598 - viewed 2 times.)
Logged
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #28 on: January 15, 2022, 01:52:22 pm »


 Ako niko neće , ili ne sme .
Ja ću pitati  moderatore .
Zbog čega se ova očigledna propaganda od strane poražene K udn K monarhije objavljuje i sramo blati Srbije Huh?
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 883


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #29 on: January 15, 2022, 05:11:31 pm »


 Ako niko neće , ili ne sme .
Ja ću pitati  moderatore .
Zbog čega se ova očigledna propaganda od strane poražene K udn K monarhije objavljuje i sramo blati Srbije Huh?
Nađeš kontra argumente, i onda se debatuje i dođe se do relativne istine (istina nikada ne može biti apsolutna).
Jason je istoričar kao i Ssekir75, ali nije neophodno biti istoričar da bi našao kontra argumente i postovao ih ovde, i onda se kulturno razvije diskusija. Upravo zbog toga i postoji forum ili diskusiona grupa.
Logged
Pages:  1 [2] 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.036 seconds with 22 queries.