PALUBA
March 28, 2024, 05:12:08 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 [3] 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13   Go Down
  Print  
Author Topic: Vinovnici sloma Srbije  (Read 14602 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
PakleniVuk
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 061


Ko laje zlo ne misli


« Reply #30 on: January 15, 2022, 05:36:19 pm »

Jel ovo zaista KuK propaganda i zar ne bi trebalo da bude na "austro-finskom" jeziku?  Ovo deklarativno ima Zagrebačko narečje te ne bi bilo loše da imao neki link ili fusnotu odakle je izvor na temi. I forma  (način obraćanja u tekstu ) je takva da se neko van Srbije obraća onima u Srbiji i govori im kako se oni ponašaju. To po samom čitanju izaziva obrnutu reakciju.  Dakle ne može se polemisati da li je nešto tačno ili nije, može se samo odgovoriti na isti način onom ko je pisao (ili to smatra činjenicom) tako što se njemu ukaže šta je to što on kao rob u "Austrofinskoj" voli i zašto to treba da ostane.  To je jedini način argumentovane diskusije. Braniti stav  "da narod voli svoje vladare(ili samoproglašene vladare)" je pogrešan. Jer nijedan narod na svetu apsolutno  (sa znakom uzvika! ) niti voli niti mrzi nekog. To je osobina na ličnom nivou  (pojedinac voli ili mrzi, a narod ni jedno ni drugo).  

P.S. ali ima dosta toga što se može smatrati i činjenicom samo posmatranom sa suprotne strane kao recimo opozicionar vezano za prvi deo o Radikalima na prvoj strani teme. I dosta podseća na sadašnje vreme gde se može primeniti ista ili slična kritika, ali sem kritike rešenje se ne nudi  Wink
« Last Edit: January 15, 2022, 06:08:54 pm by PakleniVuk » Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #31 on: January 16, 2022, 12:04:06 pm »

Budućnost Srbije.


U Švajcarskoj se tu skoro pojavila jedna brošura, koja se sad mnogo čita u tamošnjim srpskim krugovima. Napisao ju je g. Milan Stojadinović pod naslovom 'Naša budućnost'. Pisac polemiše sa onima, čija je vjera pokolebana, te koji tvrde da je srpski narod u toku rata iz svega onoga što je predhodilo, toliko pretrpio da se o nekoj njegovoj budućnosti u opšte više ne može govoriti. Pisac veli, da iz svega toga mora proizilaziti samo činjenica, da kod preostalih mora da se razvije svijest o srpskoj tragediji, a na osnovu toga još mnogo veći pojmovi o dužnosti. Pojedinci propadaju, ali narodi ostaju, te poslije mnogih patnji i lutanja najzad moraju naći pravi put.
Nacionalni život, veli pisac dalje, mora se prenijeti na sasvim druge osnove, moraju doći sasvim novi ljudi. Ne vrijedi se mnogo zadržavati pitanjem, jesu li srpski narod i srpska vlada prouzrokovali rat, jesu li ga mogli spriječiti. Mali narodi ne mogu i nijesu nikad mogli ma šta izazvati: oni su prosto uvučeni u sukob velikih sila. Nikakva srpska poltika nije mogla ukloniti sa svijeta činjenicu, da put za Carigrad vodi kroz Srbiju.
Cijela se Srbija slaže u tome, da se mora stvoriti jugo-slovenska država. No ovo se do sada stalno stavljalo idealistima, koii su tražili metafizičke osnove – jugoslovensku umjetnost, jugoslovensku religiju, jugoslovensku modu, ali su pri tome smeli s uma ono što je najvažnije: da stvore jugoslovensku demokraciju.
Naša Golgota na putu kroz Arbaniju pokazala je veličinu srpskoga naroda, ali je jednovremeno pokazala kako naš državni organizam i njegovi organi ni iz daleka nijesu na visini. Trijumfalni pohod balkanskih ratova nije, kao što se to očekivalo prokrčio put socijalnoj reorganizaciji, nego samo ograničenoj sebičnosti i špekulacijama. Izgledalo je da su činovnici smatrali kao svoju srpsku nacionalnu dužnost, da učestvuju u državnim liferacijama, dok su pojedinci i pojedine koterije gomilale velika bogatstva, srpski je narod na artiji potpuno ravnopravan sve većma siromašio, te ga je čekaia sudbina proletarizovanja. Stranački se život počinjao sve većma ograničavati na borbu oko masnih sinekura, liferacija i t. d. Na štetu srpskoga naroda, koji je sa bezprimjernom hrabrošću odoljevao nadmoćnijem protivniku postadoše milijunarima Iiferanti djonova od artije i rdjavoga brašna. Ovi su Ijudi umjeli tako vješto da prikriju svoje mahinacije pred javnošću, da su njihove smicalice u potpunosti izašle na javnost tek poslije evakuacije zemlje, a to je, ma kako tragično to izgledalo, bila sreća u nesreći. Jednovremeno se pokazala u najvećoj mjeri nedovoljna organizacija i zbunjenost, vanredna mjera sebičnosti i bezobzirnosti prema narodnim interesima. Vojnici i gradjani umirali su za vrijeme odstupanja od gladi, a u magacinima bile su nagomilane ogromne količine materijala, koji se nijesu mogli iskoristiti zahvaljujući nedostatku reda.
Poslije ovih nesretnih iskustava sa srpskom demokracijom, pod kojom su se krili činovnička korupcija, egoizam, halapljivost, u srpskom se narodu pojaviia težnja da raskrsti sa demokracijom, ma da krivica nije bila do same demokracije, već do ljudi, koji su te ideje zloupotrebljavali radi svojih ličnih irteresa. Naši su vodeći političari sa izvjesnim brojem časnih izuzetuka, stalno bili spremni na najsumniivije smicalice, ako su se pomoću njih mogli nadati da će njima zadobiti one, od kojih su mogli očekivati, da će moći da doprinesu njihovoj izbornoj pobjedi. Članstvo u stranci često je značilo kao neka dionica u svima nezakonitim koristima do kojih bi ta stranka mogla doći, pa je na osnovu toga mnogo izgubila objektivna i načelna stranačka borba. U mjesto da napredujemo mi smo pošli u nazad; no dok su višl slojevi biti prožeti korupcijom, narodna duša u užem smislu, duša širih narodnih slojeva ostala je čista nepokvarena.
Srpski radikalizam, koji je u početku po osnivanju stranke bio vrlo iskren, počinjao je da dobija, što je duže bio na vlasti izvjesne atribute reakcije. Program je počinjao da se sve većma krnji, a sami radikali, koje su u početku njihovi protivnici nazivali 'bezgaćnicima', postajali su velikim djelom špekulanti, koji o programu baš nijesu ni toliko voljeli da govore. Korupcija je počinjala da obuzima sve grane društvenoga života, a članstvo u vladajućoj stranci kanda je značilo u mnogo slučajevi i pravo na sve moguće više ili manje nezakonite povlastice. Zanemarivan je rad na podizanju narodne prosvjete i narodnog zdravlja. U Beogradu na primer konstatovala je regrutna komisija dosta znatan procenat regruta, koji boluju od tuberkuloze. Bilo je u zemlji okružnih gradova čije bolnice nijesu odgovarale savremenim zahtjevima, a broj nepismenih bio je kod nas u Srbiji toliki kao što je samo u vrlo malo evropskih država. Sam ministar pok. dr. Paču, dakle jedan od najuglednijih radikala, rekao je jednom prilikom, da je srpski poreski sistem, bio najnepravedniji u celom svetu. Kod nas su neposredne poreze veće nego u jednoj državi na svijetu te predstavljaju 75 na sto državnih prihoda. Kod progresivne poreze, ostalo je pri tome da narod sve većma stenje pod teškim poreskim teretima, kojl su kočiii njegov napredak. I opšte pravo glasa nije biio do kraja izvedeno, tako da je bilo mnogo hiljada srpskih gradjana, koji nijesu imali pravo glasa. Broj ovih poIitičkih bespravnika stalno je rastao, i u podacima državne statistike, koji su iziazili svake pete godine moglo se naći vrlo značajnih brojeva o stalnoj proletarizaciji i materijalnom nazatku srpskoga naroda.
Polazeći tim putem srpski radikalizam počinjao je zadnjih godina da prima mnoge konzervativne pa i reakcionarne tendencije, kao što je težnja za stvaranjem gornjega doma i drugih konzervativnih ustanova. Bilo je medju njihovim prvacima ljudi, koji nijesu imali drugih programa, nego li želju za ličnim obogaćivanjem.
Poslije Kumanova i Bregalnice dobili smo uvećanu Srbiju pod parolom oslobodjenja naše braće. Ali stanovništvo novih krajeva bilo je u prvo vrijeme isključeno iz srpskoga ustava, a njime se upravljalo poznatom uredbom, koja nije baš bila u znaku slobodoumnih ideja. Za prvih nekoiiko godina bio je za novooslobodjene Srbe predvidjen čisto politički režim, a mnogi nesposobni činovnici dobiii su više položaje u novim krajevima. Nije se pristupalo riješavanju agrarnoga pitanja, te je do dalje naredbe ostajao sistem, što ga ostaviše turske paše. Filijale banaka osnovane u Maćedoniji bavile su se samo lukrativnim poslom prodaje imanja. Stanovništvo je i dalje ostajalo u zavisnom položaju. Mnogi ugledni poslanici odoše u ovaj novi eldorado, da tamo steknu nešta za sebe. Čak i samo Kosovo Polje, hram srpske zavjetne misli, počinjalo je da prelazi u ruke ove gospode.
A zar ćemo pod tim režimom, sa tim istim Ijudima da stupimo u novu Srbiju? Zar na taj način da dokažemo Evropi potrebu naše državne egzistencije? Užasna je samo pomisao na to... Ako ne budemo našli hrabrosti i snagu da se rasičistimo s ovim zlom, onda za nas važe riječi slavnoga Dantea: lasciate ogni speranca…
Ova je brošura zabranjena u Francuskoj. Ovu je uslugu učinila francuska vlada srpskoj, pošto se g. Pašiću i njegovim drugovima u kabinetu svakako nijesu dopala razlaganja brošure. No stoga ova razlaganja ipak ne gube svoju zanimliivost.
Beogradske Novine, 187/1916.  


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* Милан Стојадиновић.jpg (112.54 KB, 352x448 - viewed 1 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #32 on: January 17, 2022, 01:46:22 pm »

Opasna igra.
Lažne vijesti o c. i kr. upravi u Srbiji.


Pariški 'Matin' čiji bezobzirna Iažljivost, razvijena u toku rata predstavlja vječitu mrlju na zalutaloj francuskoj 'kulturnoj naciji', u svojim najnovijim brojevima objavljuje niz članaka o sadašnjem stanju u Srbiji. U prva dva članka opisuje se sadašnje stanje u oblastima Srbije zaposjednutim c. i k. četama. Ovaj opis sadrži toliko podlosti, kleveta i nesavjesnosti, da ne možemo a da se ne zanimamo tom paskvilom, te da je prikažemo u pravom svjetlu. Izgleda, da se članak osniva na obavještenjima iz srpskoga izvora. Izgleda, da su ga inspirisali Srbi, koji su do skora živjeli u Srbiji, tako da su se mogli uvjeriti šta je austro-ugarska uprava sve učinila za stanovništvo Srbije, koja se zvanično još jednako nalazi na ratnoj nozi sa monarhijom. Tim je za veću osudu, što Ijudi, koji su se mogii uvjeriti o pravoj istini, mogu toIiko da se zaborave, te da iznesu takva izvrtanja i laži, kao što je to slučaj u pomenutom članku 'Matina'.
Taktika ovih članaka vrlo je prosta i providna. Sve nezgode, koje se ne daju izbjeći i jednoj osvojenoj zemlji, pretjeruju se u beskrajnost, a uz njih se izmišljaju nekakva zvjerstva, te nekake strahote, koje se u Srbiji nikada nijesu dogodile, a koja se neće ni dogoditi s obzirom na postupke kojim su zapojeni rukovodioci današnje uprave u Srbiji. Te se laži razgradjuju u čitave senzacione romane te se u tome vidu serviraju francuskoj publicl, koja u tim stvarima naravno ne može imati nikakvog vlastitog suda.
C. i kr. vojna glavna gubernija u Srbiii, najviša upravna vlast u neprijateljskoj zemlji Srbiji, osvojenoj silom oružja, a uz mnoge bolne zrtve, postavila je sebi kao princip za svoj rad načelo, da Austro-Ugarska nije povela ovaj rat protivu nevinog i zavedenog stanovništva, već protivu nesavjesnih vodja narodnih, te da se obmanuti narod ne uzima na odgovornost za grijehove i greške tih vodja.
S obzirom na to načelo austro-ugarska uprava radi evo već deset mjeseci na tome da zemlji, teško opustošenoj u toku četiri ratnih godina povrati opet miran i normalan život. Ko zna kako je u Srbiji izgledalo u jesen 1915. godine, a ko je u stanju da rasmatra njeno sadašnje stanje, taj može ocijeniti, kakav je silan rad ovdje izvršen, a mora steći uvjerenje, da i najzakletiji neprijatelj monarhije ne može ovoj odreći svoje priznanje za taj rad.
Trgovina i zanati opet su u normalnom toku, poljoprivreda vrši se opet u punom obimu, a racijonalnije se obavija nego li ikada dosad. Stanovništvu je stavijeno na raspoloženje stoka za rad i poljoprivredni strojevi, a vodjeno je strogo računa, da ni jedan kraj plodnoga zemljišta ne ostane neobradjen. Na sve strane ponovo su otvorene škole, te je time pružena mogućnost podmlatku, kojemu je u toku dugih ratnih godina prijetilo podivljavanie, da se snabdije za budućnost oružjem znanja. Željeznice svuda saobraćaju i još se dalje izgradjuju, iskvareni srpski drumovi popravljaju se i podižu se novi. Svuda su prema najmodernijim zahtjevima izvedene mjere za podizanje narodnoga zdravlja, koje se i u najudaljenijim selima nalazi na stupnju kao nikada dosad. Poslije čitavog niza godina, Srbija je ovog ljeta prvi put bila poštedjena od kolere i zaraznog trbušnog tifa. Lična i imovna bezbjednost u cijeloj je zemlji apsolutno zagarantovana primjernim radom na javnoj bezbijednosti. Nevolja i oskudica, ove neminovne posljedice svakoga rata, ograničene su po mogućstvu obimnim i širokim dobrotvornim ustanovama, a srpski državni člnovnici i njihove porodice, napušteni od vlastite vlade, spašavaju se od nevolje redovnom i mjesečnom pomoću. Kanalizacija i električna postrojenja, ulični objekti i parkovi ponova su dovedeni u red. Velikim smislom za čistoću i red učinjeno je da sad ulice pružaju gotovo prijatniju sliku nego li pod srpskom upravom. Svi organi c. i kr. uprave, a na čelu glavni činioci vojne gubernije dali su se jedinstvenom energijom na to, da izliječe rane, što ih je izazvao rat stvoren krivicom srpske vlade, te da se teško iskušanom narodu vrate opet redovne prilike.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #33 on: January 17, 2022, 01:48:20 pm »

'Matinovi' inspiratori mlsle, da crtaju sliku današnje Srbije. No ova slika ne sadrži niti jedne crte, koja bi makar i dodirivala gorepomenute činjenice, čija je istinitost poznata svakom pojedinom čitaocu. U tim člancima nalazimo samo klevete i pretjeranosti: Ništa ne mijenja stvar što se u interesu što veće vjerodostojnosti u člancima pominju i imena nekih visokih dostojanstvenika u guberniji. U mjesto da makar najsuvoparnijim riječima pomene nešto o pozitivnom radu c. i k. gubernije, ova informacija priča svojim čitaocima medju ostalim, kako se beogradski trgovački lokali otimaju ranijim vlasnicima i predaju tudjinciina. U kafanama - priča nam 'Matin' u sumornoj pozi - vidjaju se samo Austrijanci i Nijemci. Domaći Srbi u opšte ne dolaze u kafanu! Pošta funkcijrniše samo za Beograd, Valjevo, Palanku i Gornji Milanovac. Sa drugim se mjestima ne može opštiti. Stanovništvo se maltretira, zlostavlja od strane poiicijskih činovnika i bez ikakve krivice i bez sudjenja odvlače se žene i djeca, kao i starci u untrašnjost monarhije. Oni pak, koji ostaju u Srbiji pljačkaju se do gole kože.
Članak se završava vatrenom optužbom protiv barbarske Austro-Ugarske, koja sa osnovom uništava Srbiju i koja je u tu svrhu ustanovila najnemilosrdniji teror.
No 'Matin' i njegovi obavještači zaboravljaju,da je odvojenje neprijateljskih državljana, interniranje, specijalni pronalazak sila sporazuma, koju je lord Kitchener za vrijeme burskoga rata u veliko eksperimentalno oprobaо, a koja je odmah u početku rata u Engleskoj i Francuskoj nevjerovatnom rafinmanom izvedena. U Francuskoj i Engleskoj sabrani su svi neprijateijski podanici bez razlike na spol i doba godine, bez obzira na to u kojemu su se kraju zemlje nalazili, u koncentracijonim logorima, gdje su izloženi najsvirepijem postupanju i najnepotpunijoj ishrani, tako da se veliki dio austro-ugarskih i njemačkih podanika interniranih u Francuskoj i Engleskoj, - tim dvjema 'nosiocima kulture', - uslijed patnji, koje su morale pretrpjeti duševno i tjelesno nalaze u žalosnom položaju. U Srbiji ovaj je francusko- engleski pronalazak priveden u djelo samo na muško stanovništvo sposobno za oružje, i to iz vojničkih razloga, a ne iz osvete kao kod sila sporazuma. Srpski obavještači 'Matina' nijesu se obratili na pravu adresu kada u stupcima francuskoga lista protestvuju protiv interniranja. Tako isto tvrdjenje da domaći Srbi izbjegavaju beogradske kafane ne može se uzeti u obzir. Jedan pogled na uvijek pune kafane i restauracije beogradske pokazaće, da domaći svijet u prkos rata ne izbjegava ovo zadovoljstvo. Da pošta saobraća po cijeloj zemlji, a da nije ograničena samo na četiri mjesta i suviše je dobro poznato. Isto je tako poznato, da svaki Srbin, koji se vrati u Beograd bez ikakve teškoće dobije na slobodno raspolaganje svoj trgovački lokal i da pri odobravanju trgovačkih i obrtnih koncesija domaći imaju prvenstvo pred tudjincima.
Austro-ugarska uprava zadahnuta je željom, da srpskom narodu po mogućstvu ublaži surovost ratne sudbine. Ona u tome polazi sa pretpostavke, - to neka je još jednom naglašeno, da nije srpsko stanovništvo, već samo srpska vlada neprijatelj Austro-Ugarske monarhije. Stanovništvo je do sada potpuno odgovorilo toj pretpostavci, te mu je njegovo lojalno držanje donijelo i koristi. Takve lažne predstavke, kako ih publikuju povjerenici 'Matinovi', samo mogu donijeti štete stanovništvu.
C. i kr. glavna gubernija riješena je, da na dalja lažljiva opisivanja stanja u Srbiji odgovori time, što će onakve prilike, kakve po opisu neprijateijske štampe stvarno već postoje u Srbiji, zbilja i uvesti u zaposjednutom području. Ako srpski obavještači stranih listova opet budu navodili, da stanovntšivo u Srbiji ne može pohadjati kavane, onda će se donijeti odredbe, da tako zbiIja i bude. Ako se opet budu pojavile žalbe da ovdje ne funkcijonišu pošte, onda dobro, onda one u istinu neće raditi. A tada će se povesti računa i o tome, da 'Beogradske Novine' više ne budu veza izmеdju inostranstva i domaćeg pučanstva time što će objavljivati saopštenјa, koja će se poslije iskoristiti u neprijateljske svrhe.
C. i kr. uprava više nije voijna da i dalje dopusti, da se ona najgadnije kleveta u stranim listovima, dok se ona ovdje sa najvećom blagošću ophodi prema stanovništvu. Ovo je ozbiljna opomena; ako ona ne bude koristila, povući će za sobom bezobzirno posljedice.
Beogradske Novine, 204/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #34 on: January 17, 2022, 02:39:42 pm »

Manija lažl.


U svoje smo vrijeme više nego je bilo u opšte potrebno reagirali na ispade anonimnih članaka, koji su izašll u pariškom 'Matinu' i 'Tempsu' protiv carsko i kraljevske vojne uprave u Srbiji. Mi se uopšte nebi nikada ni obraćali na ispade ove pariške štampe, a najmanje na ispade jednog 'Matina', nego su naši reci bili više upravljeni samon piscu i njegovim dostojnim pomagačima. Htjeli smo, da ih upozorimo na vrlo opasan posao, kojeg su se bili prihvatili u navodnom svom otadžbeničkom žaru. Carsko i kraljevska uprava imaće potpuno pravo, ako bude u buduće poprimila najoštrije mjere, da spriječi ovakav nepošten način borbe, jedino moramo žaliti, da će od toga trpiti ne samo nedužni, nego i najnedužniji.
Anonimnom stranom doušniku možemo dati neke neanonimne srpske presude o njegovim aktivnostima i aktivnostima njegovih saučesnika, ali nećemo da pisca izložimo divljoj osveti a nije ni po našem ukusu, da krenemo stopama prijašnje srpske javne štampe, da iznašamo na javnost prljave osobne ispade, pa i protiv najnedostojnijeg protivnika. Osim toga ne dozvoljava nam naš značaj, da puštamo lično napadati ljude, koji ne imaju plilike, da se pred istom javnosti mogu da brane i ako zapravo anonimni prijatelj 'Matina' i 'Tempsa' ovo viteštvo s naše strane ni malo ne zaslužuje. Toliko možerno ipak saopštiti iz mnogih dopisa, koji su nam stigli, da javnost ovdje nije ni najmanje oduševljena radom onih, koji su kukavno napustili svoju otadžbinu, a još manje je sporazumna, da nekolicina kvaliteta dopisnika 'Matina' reprezentiraju Srbiju i Srpstvo makar i pred javnosti sila sporazuma.
Smjer, forma i sadržaj članaka, koji su izišli u 'Matinu' i 'Tempsu' odgovaraju potpuno svemu, što se od god. 1903. radlo u Srbiji, da se na laži sagradi, da se lažju stvori velika Srbija. Laž je bila od prvog početka jedino u čemu su radikali u Srbiji ostali doslijedni, konzekventni. Radikali su toliko lagali, da im je laž postala životna potreba, pa nije čudo i nas ni malo ne iznenadjuje, ako oni danas tim radom provode svoje posljednje časove, tim više, jer im je laž još jedino, što im je preostalo od svega što su imali, a obzirom na njihov sadanji položaj i društvo u kojem se nalaze i jedino još sredstvo da barem kukavno osiguraju na vrijeme svoju egzistenciju.
Za karakteristiku manije laži, koja je bila obuzela vodje radikala do poslijednjeg njihovog dijela, iznijećemo ovom zgodom jedan po sebi doduše neznatan, ali jednako značajan prilog.
Pred samu smrt pokojnog srpskog ministra finansija dr. Lazara Paču-a, boravio je u Vrnjačkoj Banji bivši srpski poslanik na carskom dvoru u Beču gospodin Jovanović. U isto vrijeme bile su već austro-ugarske i njemačke čete zaposjele Beograd. U razgovoru sa gospojom Paču, rekao je tada gospodin Jovanović:
- Okupacija je Srbije neizbježiva! Do toga mora doći, to je moje stalno uvjerenje!
Gospodin Jovanović zaprema danas ugledno diplomatsko mjesto - on je poslanik gospodina Pašića kod vlade Velike Britanije u Londonu. Ova okolnost ni malo baš ne smeta našem sudu o njemu i njegovim diplomatskim sposobnostima. Ono što je rekao gospodin Jovanović gospodji Paču, nije bilo njegovo lično uvjerenje, nego je on opetovao samo ono, što je čuo od samog Pašića i njegove okoline, kojoj je u ono vrijeme pripadao i sam. Ovaj će nam zaključak odobriti svako ko pozna gospodina Jovanovića. Ovog su mnijenja bili u onaj čas svi oni, u čijim je rukama bila sudbina cijele Srbije. Ipak sve to nije smetalo gospodina Pašića, da tri dana kasnije pogreba dr. Paču-a izjavi u Vrnjačkoj Banji, kako nema nikakove pogibelji, ali je sam brzo otputovao u Kraljevo, odakle je sa svojim vjernima pobjegao kukavno preko Arbanije.
Evo ovako su do poslijednjeg sata lagali radikali narod. Jeli onda čudo, ako i danas pod abnormalnim prilikama u kojima se sada nalaze, nastavljaju lažju. Polazeći sa ovog stanovišta, ne uzimamo toliko tragično njihove lažne ispade i ako se mora svačija strpijivost jednoč istrošiti.
Ovoliko našoj javnosti, da pozna naš sud i naše stanovište o bivšim vodjama srpskoga naroda, a uvjereni smo, da će 'oni tamo' obustaviti svoj prljavi rad, kad vide, da ih poznamo i cijenimo prema pravoj njihovoj vrijednosti.
Beogradske Novine, 227/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #35 on: January 18, 2022, 11:21:25 am »

Laži Sporazuma o Srbiji.


'Münchner Neueste Nachrichten' piše: Pariška štampa našla je za shodno da širi najnevjerovatnije bajke o postupanju c. i kr. vlasti prema stanovništvu Srbije. Izlišno je naglasiti, da su sve to izmišljotine pariških redakcija ili srpskih bjegunaca, koji time u progonstvu žele da dodju do hljeba bez motike. Pošto i jedan dio neutralne štampe prenosi te vijesti, to je c. i kr. vlada našla za shodno, da u svome beogradskom poluzvaničnom organu stane nasuprot tim intrigama. To ih je u Parisu kanda još većma ogorčilo, te podigoše groznu dreku. 'Matin' mеdju ostalim veli:
'Poluzvanični organ tirana, uplašen u dubini duše našim otkrićima, našao je za shodno da nam odgovori. Prijetnje gubernijine prostiru se na sporedne stvari, koje smo žigosali. 'Matin' je govorio i o pokoljima u Srbiji, a nije isključeno, da će srpski dželati i od ovih pokolja učiniti pravilo. O tome završetak članka beogradskog lista ne dopušta nikakve sumnje. Tu se veli: C i kr. uprava u buduće neće mirno trpjeti takve podle klevete neprljateljske štampe, dok ona ovdje sa najvećim obzirima postupa sa srpskim stanovništvom. Neka se upamti ova opomena. Ako se to ne bude učinilo, onda će se i snositi teške posljedice za ovo'.
Dakle iz tih riječi 'Matin' zaključuje, da je austrijska vlada namјerna da u Srbijl priredi pokolje. Ta može li biti sofističkijeg i glupljeg tumačenja? A kada on dalje tvrdi da neće ćutati, pošto bi inače tirani mogli neprimjеtno izvršiti svoje zločine, to on može biti uvjeren da 'tirani' ne čine nikakve zločine nad Srbima. Samo on čini zločin time, što svojim lažima daje povoda c. i kr. guberniji da nešto pritegne, kako bi pronašla izvor tih viјesti, za slučaj da se on nalazi u samoj Srbiji.
Beogradske Novine, 227/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #36 on: January 18, 2022, 11:28:24 am »

Naš posljednji odgovor.


Na naš članak, kojim je bilo označeno stanovište carsko i kraljevske vojne uprave u Srbiji, povodom anonimnih ispada u 'Matinu', odgovorio je povjerenik ove pariske novine i mi smo taj odgovor donijeli jučer na drugom mjestu u našem listu.
Nećemo se upuštati u potankosti i nasijedati bljutavim sofizmima 'Matina'; naše je stanovište jasno označeno, a za sve što se danas radi i kako se radi u Srbiji vojna je uprava svjesna svakog svog djela i voljna je odgovarati za svoj rad samo pred onima, koji su je postavili i odredili, a svojevremeno i pred jedino zato pozvanim forumom javnosti - sudom svjetske povjesnice. A taj sud očekuje ona uzdignute glave, uvjerena, da je učinila u ovoj zemlji više, nego njoj to nalažu dužnosti okupatorske.
Što se tiče navodnih nepravdi i progona srpskih gradjana u zaposjednutim dijelovima Srbije, to je tako podla i tako nepoštena tvrdnja, da nam se upravo gadi o tome i jednu samo riječ progovoriti. Ili 'Matin' pod našim progonima razumijeva ono nekoliko zločinaca, koje su car. i kralj. sudovi priveli davno zasluženoj kazni? Dobro bi učinio anonimus pariskog lista, kad bi uputio francusku javnost u jednu osobitost svoje otadžbine, da je Srbija bila od vajkada a osobito posljednjih deset godina kolijevka zločinaca i razbojnika, koji su zadavali najveću brigu pravim srpskim otadžbenicima. I to nijesu bili obični zločinci, nego privilegirana institucija i štitovi radikalnog sistema, a vlasti i sudovi bili su prema njima potpuno nemoćni, jer se na njima osnivala snaga radikala u zemlji. Car. i kralj. vojna uprava ne treba pomoći ovih ljudi, kao što ih je trebao Pašić od prvog dana svog javnog rada u ovoj nesrećnoj kraljevini, niti je njima sadanja uprava zadužena, kao što su njima bili zaduženi radikali. Car. i kralj. vojna uprava oslobodila je zemlju ovih zlikovaca, ovog srpskog specijaliteta i ona se ovim svojim djelom ponosi, a srpski će joj narod biti zato uvijek blagodaran.
Kako svagdje na svijetu, u prvo su se vrijeme okupacije dogodile mnoge nepravde i u Srbiji, ali uslijed krivnje samih Srba, koji su svojim prirodjenim bjesnilom za inatom i neobuzdanom željom za denuncijacijom unesrećivali vlastite svoje sugradjane - Srbe. Nigdje na svijetu se toliko ne denuncira kao sada u Srbiji. Sva su carsko i kraljevska nadleštva u Srbiji upravo pretrpana raznim anonimnim denuncijama Srba u zemlji, Srba u Švajcarskoj, Francuskoj, Rumunjskoj, Grčkoj, Italiji i gdje ih sve nije dovela sudbina, koju im je priredio Pašić. Dogodilo se da majka izdaje rodjenog sina, sestra brata, komšija komšiju, a sve lažno. Ova je beznačajnost bila prešla sve granice, pa su car. i kralj. vojne vlasti bile prisiljene da upotrijebe sva sredstva, da makar kako stanu na put ovom zločinu nad zločinima, koji je opasno ometao svaki ozbiljan i koristan rad u zemlji.
Od ovog podlog i zločinačkog bijesnila - posljedice dvanaest-godišnje vladavine radikala u Srbiji - nijesu bili očuvani ni organi carsko i kraljevske vojne uprave. Svako, koji živi u ovoj zemlji, moraće da prizna, da su svi organi vojne uprave daleko preko granica propisa izlazili u susret gradjanstvu u jedinoj plemenitoj namjeri, da olakšuju gradjanstvu onu bijedu i one muke, koje mora da muči uslijed zločinačke politike radikalskih vodja. A iz blagodarnosti sami su Srbi ovakove humane organe vojne uprave denuncirali, naravno i opet lažno, višim vlastima! Kao značajni primjer neka služi slijedeći dogadjaj:
Jedan vojni organ u Beogradu uložio je u početku okupacije sav svoj trud, da posrestvom raznih humanitarnih institucija, stranih konzulata, inostranih društava Crvenog Krsta, pa i putem sv. papinske Stolice u Rimu olakša bijednim ženama i djeci, koji su ostali u zemlji, kako bi dobiii pa i najneznatniju samo kratku vijest, gdje se nalaze i da li su još u opšte živi njihovi očevi i muževi. A koja je bila plata, nagrada ovom organu od strane onih, kojima je pomogao? Evo čujte: Jedan beogradski gradjanin - Srbin poveo je sobom kao svjedokinje dvije ugledne beogradske gospodje - Srpkinje pred višu vlast i tamo denuncirao ovog humanog organa vojne uprave …. 'da je veliki prijatelj Srba!' Naravno su posljedice bile ovoj podloj družini neugodne. Ovaj je zlikovac smjesta interniran, a njegova je danas porodica - žena i šestoro sitne djece - izložena najvećoj bijedi, pošto je ostala bez hranitelja. I ovako bi mogli produžiti i nikad prestati.
I kraj svega toga organi, a i sama vojna uprava u Srbiji radi i nadalje sve, da olakša život gradjanstvu, i 'Matin' može da bude uvjeren, da su životne prilike danas u Srbiji u svakom pogledu mnogo bolje, nego u ostalim zemljama Monarhije. Carsko i kraljevske vlasti ispunjujući svoju humanu misiju u zaposjednutim dijelovima Srbije stvorile su daleko ljepše i snošljivije životne prilike porodicama neprijateljskih vojnika, koji se danas bore u Maćedoniji i Dobrudži protiv savezničkih vojski, nego što imaju uslijed prilika rata porodice onih naših junaka, koji se bore na dalekim bojištima protiv svijeta neprijatelja. Ovoliko 'Matinu' - i to posljednji put.
Beogradske Novine, 228/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #37 on: January 18, 2022, 11:35:27 am »

Generalmajor Kuchynka, zapovjednik mosne brane grada Beograda (lijevo), i generalmajor pl. Rohn-Vrbas (desno), zapovjednik topništva (1916).


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* BN.jpg (143.53 KB, 536x781 - viewed 4 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #38 on: January 19, 2022, 10:57:42 am »

Sjetva Srbije godine 1916.


U svom godišnjem izvještaju za god. 1913. tuži se srpska Narodna Banka, kako je Srbija balkanskim ratovima privredno bačena u natrag. Štetne posljedice rata osjetila je naročito poljoprivreda i to u prvom redu zemljoradnja u vrlo jakoj mjeri. Obradjivanje njiva bilo je ostavljeno gotovo isključivo starcima, ženama i djeci, uslijed čega ni iz daleka nije mogla da bude obradjena onolika površina kao dotle u normalnim godinama i u mirno vrijeme. Uslijed toga izvoz hrane iznosio je 1913. g. samo dva i po milijuna dinara, dok je ovaj izvoz zadnje godine u mirno vrijeme (1911. god.) iznosio dvadeset i osam milijuna dinara. Privredna godina 1913 -1914. bila je relativna jedino godina mirnog vremena u nizu ratnih godina, što ih je Srbija proživela od 1911. godine ovamo. S toga nećemo pogriješiti, ako tvrdimo, da se za vrijeme svjetskoga rata obradjivana površina opet znatno smanjila, prema površini 1913. godine. Ovu pretpostavku ne opravdava samo prirodna činjenica, da je dužim trajanjem rata morala stalno da se uvećava i oskudica u radnoj snazi, već za nju govore i veliki uvozi žita iz inostranstva, kao i ne manje oskudica, koja je u prkos toga uvoza na kraju krajeva izbila u Srbiji. To sve sebi čovjek mora predočiti, kad želi da sudi o radu carsko i kraijevske uprave u zaposjednutim područjima Srbije u prvoj privrednoj godini, koja se evo primiče kraju na ekonomskom polju.
Carsko i kraijevska vojna uprava zatekla je zemlju sa stanovništvom, koje je bilo znatno proredjeno i ne samo uslijed neposrednih posljedica rata: naime sa vojskom je otišlo iz zemlje ne samo svo stanovništvo sposobno za nošenje oružja, već i znatan dio ostaloga gradjanskoga stanovništva. Kad se pod takim okolnostima pristupilo obradjivanju tla, valjalo je car. i kralj. vojnoj upravi, da se i sama energično lati posla, ako je željela, da se obradi dovoljna površina, čiji bi prinos bio u stanju, da ishrani stanovništvo, koje se naglo povećavalo bjeguncima, koji su se u masama vraćali, kao i čete smještene u zemlji. S obzirom pak na politiku umorenja gladju, koju vode naši neprijatelji, moralo se na kraju misliti i na takovo povećanje proizvodnje, koje bi dopuštalo prebacivanje izvjesnoga viška u pozadinu.
Danas se sa zadovoljstvom može utvrditi, da je car. i kralj. vojna uprava pokazala na djelu, da je potpuno dorasla teškome zadatku, još otežanim izvjesnim okolnostima. To se vidi iz uporedjenja sa veličinom prosječno obradjenoga tla u godinama mirnoga vremena (pri čemu nam za osnovu služi poslijednji potpuni statistički godišnjak kraljevine Srbije od 1908. god.) i veličini obradjenoga tla prema privremenim podacima za 1916. godinu. U okruzima Srbije starih granica (dakle bez novopazarskog sandžaka) iznosila ie 1908. godine površina zasijana žitaricama (razumijevaći tu i kukuruz) 573.120 hektara. Prema dosadanjim podacima ova površina iznosi 1916. god. 368.713 hektara iii okruglo 64.35 na sto površine zasijane 1908. godine. U pojedinim je okruzima ovaj odnos kao što slijedi:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prema tome obradjivano je od površine obradjivane 1908. god. ove godine u beogradskom okrugu 58.72, u valjevskom 60.82, u kragujevačkom 45.12, u kruševačkom 107.74, u podrinjskom (šabačkom) 59, u rudničkom (gornjo-milanovačkom) 72.27, u smederevskom (palanačkom) 56, u užičkom 65.40 i u čačanskom 65.75 na sto. Grad Beograd pak prostire se sada na veće upravno područje, nego li pod srpskom upravom, uslijed čega je naravno na tome području mnogo veća zasadjena površina nego li što je bila god. 1908.
Što se tiče pojedinih vrsti žita, to je površina zasijana 1916. god. rasporedjena po okruzima ovako:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kao što se vidi iz ove tarife s obzirom na poljoprivredne prilike u zemlji, a i na opskrbu stanovništva, koje se u mirno doba najviše hrani kukuruzom, od cijelokupno zasijanoga tla, zasijano je skoro dvije trećine kukuruzom. Kao što smo vidjeli njime je zasijano ove godine 224.674 hektara prema 275.538 u 1908. godini, što čini razliku od samo nekih 50.864 hektara. Pšenice je zasijano 108.168 hektara prema 219.226 hektara 1908. godine, zobi 23.715 hektara prema 49.991 hektar, a napokon ječma 9.729 hektara prema 23.764 hektara 1908. godine.
Ovome rezultatu, koji je sam po sebi vrlo povoljan, valja odati još naročito priznanje, kada se ima na umu, da je u zemijl nedostajalo ne samo radne snage, već i tegleće marve i poljoprivrednih sprava svake vrste, koje su propale uslijed ratnih dogadjaja. Moralo se stanovništvu prvo izdati ne samo sjeme, s time da se vrati poslije žetve, već se moralo u zemiju dovesti i pokrenuti čitav sistem parnih plugova i drugih poljoprivrednih sprava, da bi se taj rad savladao. Osim toga izdato je stanovništvu, s time da se docnije plate, bezbroj alata, čije bi nabrajanje po okruzima odveć daleko odvelo. Dovoljno je ako navedemo ukupne brojeve. Razdijeljeno je preko 1500 plugova, 14.350 motika, 4280 srpova, oko 15.000 kosa, 150 drljača, osam žetelica, sedam kosačica, sedam sijačica, 11 krunača, preko 2000 vila, preko 500 lopata, 120 konjskih drljača i drugi alat u vrijednosti od preko po milijuna kruna.
Naročito je važno bilo riješavanje pitanja o imanjima bez vlasnika, naime s jedne strane imanja, koje napustiše vlasnici bježeći za vojskom, a s druge strane onih velikih zemljišta, koja su svojina srpske države. Ovakva su imanja obradjivale u vlastitoj režiji c. i k. privredne stanice. Tlo obradjivano na taj način ne iznosi manje nego 5967.24 ha, od ovih otpadaju na okruge: Beograd grad (odnosno oblast zapovjedništva mosne brane i grada Beograda) 1.595.12 ha, beogradski 465.30 ha, podrinski 1.645.99 ha, valjevski 287.99 ha. smederevski (Palanka) 694.73 ha, užički 32.44 ha, kragujevački 347.93 ha, rudnički 160.10 ha, čačanski 273.13 ha, kruševački 282.85 ha, raški (novopazarski) 142.48 ha, mitrovački 39.25 ha. Pod ove ukupne površine obradjivane u režiji otpadaju na zrnata žita 57.50%, na strna žita 38.70%, na povrće, ugledne vočniake i vinograde 3.80%.
Dok na osnovu srpske državne statistike možemo uporedjivati ovogodišnje rezultate sa rezultatima iz normalnih godina što smo kod triju sandžanskih okruga, mitrovačkog, raškog (novopazarskog) i prijepoljskog upućeni samo na ovogudišnje podatke. Prema ovim podacima zasadjene površine u pojedinim okruzima bile su slijedeće:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ako ove okruge pridodamo okruzima u starim granicama Srbije to dobijamo slijedeći pregled o ukupnoj zasijanoj površini u oblasti c. i k. glavne gubernije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dakle u prkos ogromnih teškoća na koje se nalazilo pri obradjivanju zemlje, u prkos oskudici u radnoj snazi, teglećoj marvi i sjemenu, u oblasti c. i k. vojne glavne gubernije obradjeno je ukupno 454.543 ha njiva, t. j. prostor koji samo za jednu petinu zaostaje iza iznosa normalne obradjene površine u starim granicama Srbije. Ma da žetva nije u svemu odgovorila očekivanjima, koja su u prvi mah vezivana za nju, tako da se ona može nazvati samo slabom srednjom žetvom, pri čemu valja još imati na umu, da u Srbiji i u normalno vrijeme prosječni prinos izostaje iza odgovarajućega prinosa u monarhiji, to se ipak može mirne duše urvrditi, da su blagovremeno preduzete mjere, da se iz domaće žetve ne samo potpuno snabdije stanovništvo Srbije, več da se dobije i jedan višak, koji će biti od koristi pozadini. Ovaj se rezultat mogao postići samo tako, što su c. i k. vlasti u svakoj prilici potpomagale stanovništvo ne samo savjetom već i djelom. Osim sjemena i poljoprivrednih sprava, srpskim je poljoprivrednicima stavljena na raspoloženje i radna snaga i tegleća marva, pa je opšte, u koliko je to za kratko vrijeme bilo moguće, učinjeno sve, da se primitivna srpska zemljoradnja podigne na viši stupanj. Isto tako brižljivo preduzete su sve mjere da se dobivena žetva blagovremeno skloni i što je moguće, korisnije upotrijebi. Za samo vršanje morale su se vršiti velike pripeme. Uslijed ratnih dogadjaja vršeći materijal nalazio se u vrlo rdjavom stanju. Prema podacima tehničkog odjeljenja privrednog odsjeka vojne glavne gubernije vidi se, da je ovo odjeljenje moralo opraviti preko 600 vršalica i lokomobila, koje su bile oštećene odnosno kod kojih je falilo čitavih dijelova. Tehničko je odjeljenje dalo sav potrebni materijal za pokretanje tih mašina, kao zejtina, benzina i petroleja. Dosada je izdato 10.000 kilograma mašinskog zejtina, 3.000 cilinderskog zejtina, 7.000 kilograma benzina i 35 vagona uglja. Kad se odbije potreba pojedinih privrednih postrojenja može se smatrati, da je najveći dio ostatka ovih koiičina upotrebljen za poljoprivredne strojeve.
Kao što je to bilo svuda, morala se iz ratno privrednih razloga i u Srbiji rekvirirati cjelokupna žetva. No može se reći, da je i pri toj mjeri u prvom redu vodjeno računa u interesu domaćeg stanovništva. Niko ne bi mogao braniti upravi, da prosto zaplijeni cijelu žetvu, da je u vlastitoj režiji samljeve, i da stanovništvu prodaje odgovarajuće količine po dnevnim cijenama. Pljačkaško gazdinstvo što ga vrše neprijatelji monarhije, kad im privremeno podje za rukom, da se dokopaju ovog ili onog dijela njenoga područja, opravdalo bi tu mjeru. C. i k. uprava pak ne samo, da je stanovništvu dala veću količinu sjemena nego što je potrebno za današnju zasijanu površinu, već je svakom proizvodjaču ostavila izdašnu količinu hranljivih žita za potrebu njegove porodice, koje on može po volji samljeti u seoskom mlinu. A od kakvog je ovo značaja za Srbiju može se ocijeniti samo onda, kada se zna kakvu ulogu u srpskoj narodnoj privredi igra mlinarska industrija. To su doduše većinom samo mali mlinovi, ali zato njihov broj iznosi njekoliko stotina, a za svaki od njih vezana je egzistencija jedne porodice. Ovo je čin ne samo plemenitosti, koji će svakako ostati nerazumijevan u krugovima sporazuma, već je to i čin dobročinstva, koji bi i tada uzeo pravo zavodjačima koji su upropastili ovaj narod, da kritikuje sadašnje stanje, kad oni i onako to pravo ne bi već izgubili time što su spriječili svaku pomoćnu akciju od strane neutralnog inozemstva zavodjenog njihovim klevetama i izmišljotinama. Stanovništvo u Srbiji ni do sada nije bilo upućeno na pomoć iz inostranstva - ma da ovakva pomoć već iz razloga kurtoazije ne bi bila odbijena - a još manje sada zavisi od takve pomoći, kada je pod energičnom pomoću c. i k. vlasti stvoren takav privredni rad, koji ne zaostaje iza rada u Srbiji u mirno doba. Ako igdje to u privrednim pitanjima najrječitije govore brojevi, a navedeni brojevi najbolje poriču izmišljotine i klevete sporazumne štampe o c. i k. upravi u Srbiji. A onako kako stoji sa poljoprivredom u Srbiii, tako stoji i na drugim privrednim poljima. I na njima izvršena je u kratkom vremenu djelo preporoda, kojega se njegovi tvorci ne moraju stidjeti, a koje će takodje biti objavljeno u javnosti.
Beogradske Novine, 215/1916.


* (1)..jpg (86.66 KB, 608x484 - viewed 1 times.)

* (2)..jpg (80.39 KB, 607x400 - viewed 1 times.)

* (3)..jpg (35.06 KB, 608x185 - viewed 1 times.)

* (4)..jpg (42.88 KB, 609x220 - viewed 1 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #39 on: January 19, 2022, 11:07:43 am »

Zašto se još bore Srbi?
Nekolike misii prigodom zasijedanja srpske narodne skupštine.


Ljubaznošču rimske zvanične 'Agenzie Stefani', a i iz govora francuskog ministra predsjednika prigodom otvaranja parlamentarnog prestavništva francuske republike, doznali smo i mi ovdje, daleko od središta 'prave kulture' vijest, da je na 12. ov. mj. započelo na Krfu redovno zasijedanje srpske narodne skupštine. I to bi bilo sve, da nijesu neki pariski listovi dan dva kasnije javili, kako medju sakupljenim srpskim poslanicima na Krfu vlada veIiko nezadovoljstvo, pa je Pašić morao upotrijebiti sav svoj autoritet, da smiri duhove, a to mu je istom pošlo za rukom, kada je u tajnoj sjednici razložio poslanicima opšti vojni položaj i uvjerio ih o sigurnoj konačnoj pobjedi sila sporazuma.
U koliko je taj nezahvalan posao pošao za rukom 'veštom Baji', ko mu vjeruje, a ko ne - za nas je ovaj čas posve irelevantno, a još je više irelevantno to i za svakog misaonog Srbina, koji gleda dalje i zrеlije u budućnost od gospodina Pašića i one gospode poslanika, koje je on još jednoč, moguće ne posljednji puta u pomanjkanju stvarnih činjenica morao da uvjerava o konačnoj pobjedi sila sporazuma. Slobodni smo ovom prilikom da upitamo sve one, koji još vjeruju, pa i one, koji su se dali uvjeriti u konačnu pobjedu sila sporazuma: zašto se kraj sve te sigurnosti u pobjedu sila sporazuma još bore Srbi? Držimo, da ovo pitanje nije neumjesno, jer i ako je ovo lična i interna stvar bivše srpske vlade i dinastije, ima još ko ovdje, koga bi interesirao taj odgovor osim nas.
Nema sumnje, da je Srbija učinila veliku uslugu silama srorazuma, kada je izazvala ovaj svjetski rat. Povrh ove usluge, Srbija je dosada za zajedničku stvar doprinijela najveće žrtve u krvi i imetku, ali osim pustih obećanja i lijepih rijeći nije imala od prvog početka u šakama nikakovih stvarnih garancija. Srbija je stupila u rat na vjeru - o tome je bilo govora i u skupštini u Nišu, dakle nijesmo izmislili tek mi - iskrvavila se sva a i sad još prolijeva poslijednju kap svoje preostale krvi, pa kad bi Bog poslušao uvjeravanja gospodina Pašića u srpskoj narodnoj skupštini i blagoslovio oružje sila sporazuma, onda tek bi bilo zrelo pitanje: Zašto se još bore Srbi?
Ogledajmo se malo samo Evropom za slučaj kad bi pobijedile sile sporazuma: Istru, hrvatsko Primorje i dalmatinsku obalu zajedno sa ostrvima dobiva Italija; Hrvatska-Slavonija sa jednim dijelom Bosne i Hercegovine biće samostalna kraljevina, u kojoj će upravljati talijanski vazal vojvoda od Abruzza; Banat i Bačka zajedno sa Erdeljem dobiva Rumunjska i na to je - tako pišu francuske i rumunjske novine - pristao i gospodin Pašić; Arbaniju naravno uzima sebi takodjer Itallja - a sve to, što smo ovdje naveli zagarantovano je ugovorima Italiji i Rumunjskoj prije nego što su stupile u rat protlv središnjih vlasti, stoji dakle crno na bijelom na artiji napisano. Preostaje još samo Maćedonija! Uzimamo slučaj, da Bog da i da sve tako bude, tada bi Rusija bila istovremeno gospodarica Carigrada i Dardanela. Mi nijesmo zlobni - ali smo tako naučili iz povijesnice svjetske istorije - i na temelju ovog smo iskustva uvjereni, da bi u ovom slučaju imajući Rusija kao uvijek na umu samo svoje vlastite interese, pustila niz vodu Srbiju, kad to i onako nebi bilo prvi puta! Rusija gospodarica u Carigradu i na Dardanelima nastojala bi uvijek, da u svom komšiluku stvori jaku trijeznu Bugarsku, koja bi Rusiji bila uvijek prijatnija - kraj svih njezinih 'današnjih grijeha' - od demokratske, zapravo revolucijonarne Srbije. I ovaj momenat, kojega nijesmo izmislili mi, nego je uvijek bio kroz decenije politika Rusije, da izrabi a onda pusti niz vodu svojeglavu Srbiju, riješio bi sam po sebi pitanje Maćedonije i to sigurno ne u prilog Srbije.
Ove i ovakove su nas misli okupile u času, kad na Krfu zasijeda srpska narodna skupština i kada gospodin Pašić još uvjerava preostale mu poslanike, da će konačno ipak pobijediti sile sporazuma. To čini on, koji je lakomisleno izazvao ovaj svjetski rat, žrtvovao svoju otadžbinu na miiost i nemilost neprijatelja, a sve na vjeru, dok drugi imadu sve ono što on sebi želi i u što on vjeruje - u svojim šakama, na naše iskreno zadovoijstvo doduše još samo na artiji, ali Pašić nema ni to!
Gospoda okupljena na Krfu neka nam na temelju toga dozvole pitanje u ime hiljada sramno i kukavno ostavljenih srpskih majki, žena i sestara: zašto se još prolijeva krv njihovih milih na dalekim stranim bojištima, zašto se još bore Srbi?
Beogradske Novine, 218/1916.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #40 on: January 25, 2022, 09:30:16 am »

Godišnjica ustanovljavanja vojne glavne gubernije u Srbijl.


Juče se napunila prva godina dana, od kada su dijelovi Srbije, koje su posjele pobjedonosne austro-ugarske vojske, potčinjeni c. i k. vojnoj glavnoj guberniji. Dok je ratna oluja sve dalje i dalje odmicala na jug, c. i k. posadne trupe, udružene pridodatim im pomoćnim snagama, trudile su se već da u neumornom radu po mogućstvu, uklone posljedice triju ratova, u koje se srpska kraljevina dala namamiti od petrogradskih političara, da povrate mir i spokojstvo teško postradalom stanovništvu, da mu povise i prošire mogućnosti za zaradu i da opet povrate u redovni tok trgovinu i zanate.
Zbilja to nije bila laka stvar, zadatak, kojega se s izgledom na uspjeh mogla latiti samo onako staložena i u kulturnom radu okušana država, kao što je Austro-Ugarska, država, kao osnovna zemlja nalazila već na velikom kulturnom nivou u ono doba, kada se nemanjićska srpska država, nalazila u perijodu stvaranja.
Nema zbora da su Srbi doživjeli i dosta istorijski značajnih epoha, ali se ipak gotovo u svako doba pokazivao izvjestan nedostatak u njihovim državničkim sposobnostima. Tako posiije doba poleta pod vladavinom doma Obrenovića dodjoše četiri ratne godine nesavjesno izazvane malobrojnom ali moćnom grupom političkih spekulanata, koje ne samo da lišiše zemlju njene samostalnosti nego joj i inače nanesoše najstrašnije rane.
Muški dio stanovništva bio je već prilično proredjen ratovima sa Turskom i Bugarskom, pa je u ovoj neravnoj borbi sa habsburškom monarhijom potpuno decimiran, tako da su austro-ugarske čete pri svome ulaženju u zemlju zatekli gotovo sve samo žene, djecu i starce. No tim su brže pozivi narodu, da ostane na svojim ognjištima i da radi svoje redovne poslove. -nalazili na odazivanje, što su se ljudi bili uvjerili, da su pobjedioci ispunjeni uzvišenim čovječanskim osjećajima i da oni ostavljaju na miru svakoga, koji im se ne protivi oružanom rukom.
U prvi mah morali su se u samom Beogradu okloniti tragovi bombardovanja i vodjenih borbi, morale su se rasčistiti ulice, morale su se srušiti najoštećenije kuće, a ostali oštećeni domovi opraviti učiniti sposoboim za stanovanje. Cio taj posao svršen je za srazmjerno vrlo kratko vrijeme. Uslijed toga danas grad pruža isti izgled kao prije početka rata sa Austro-Ugarskom, sa razlikom, da je još čistije nego prije. Jako se pazi na temeljno čišćenje ulica, na šta se ranije nije obraćala pažnja. To nam daje povoda da progovorimo o zaslugama c. i k. vojne glavne gubernije, odnosno higijenskih mjera, koje su u Srbiji preduzete. Engleska i francuska štampa nijesu krile, kako su godine 1915. bjesnele strašne zaraze, kao naročito pjegavi tifus u srpskoj vojsci, gradjanstvu i medju zarobljenicima. No kada su austro-ugarske čete sa svojitn saveznicima zauzele Srbiju, one su ostale poštedjene od svake epidemije, a i kod gradjanskog su stanovništva tako energično suzbijene zaraze, da su one za kratko vrijeme potpuno isčezle i od tada se više ne vratiše. Još nikad u Srbiji do sada nije bio slučaj, da nigdje u zemlji nema nikakve zaraze.
Daije je c. i k. vojna glavna gubernija vodila računa i potpunoj javnoj bezbijednosti u gradovima i selima. Iz srpske ste štampe mogli vidjeti, da je zemlja ranijih godina mnogo patila od hajdučije, a da je kriminalitet, naročito ubijstva, razbojništva i opasne kradje, — stalno rastao. Sada je potpuno zagarantovana lična i imovna bezbijednost pa su vrlo rijetka i krivična djela te vrste. No vojna glavna gubcniija obratila je veliku pažnju i na privredni razvitak zemlje. Srpski seljaci, koji su se u obradjivanju zemlje u svome konzervativnoni duhu često držali vrlo zastarjelih metoda, podučavani su da iskoriste sve tekovine jako razvijene poljoprivrede u austro-ugarskoj, tako da će plodno srpsko tlo sada odbacivati znatno većeg ploda nego do sada. Gubernija je na velikodušan način potpomagala stanovništvo, davajućl sjemena i stavljajući mu na raspoloženje poljoprivredne mašine. Isto toliko staranje posvećuje gubernija i ponovnom oživljavanju trgovinskog saobraćaja, zanatima, ponovnom otvaranju i radu škola i t. d.
Ono što je Austro-Ugarska u stanju da uradi na kulturnom polju, to je ona pokazala u Bosni i Hercegovini, i to su baš engleski novinari, koji su u svoje vrijeme u opširnim i oduševljenim dopisima puni hvale za tu upravu obavještavali svoje zemljake o onom što je postignuto u tim zemljama. Sam taj fakt može srpskom narodu poslužiti kao garancija, da se pod austro-ugarskom upravom nikako rdjavo ne živi.
Beogradske Novine, 1/1917.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #41 on: January 27, 2022, 09:45:03 am »

Ruski ciljevi.


Organ češkoga poslanika dr. Strauskog 'Lidovo Noviny' piše pod gornjim naslovom:
Već je 1804. god. kako navodi Karlo Havliček u svojem poznatom članku 'Sloveni i Česi', izašla u Petrogradu brošura pod naslovom 'Pjesma o oslobodjenju Srbije' u kojoj se car Aleksandar I. naziva 'velikim slovenskim carem', a koja svršava time, da će bitl potrebno iskoristiti svu rusko-slovensku snagu za oslobodjenje sviju slovenskih naroda od tudjinskog jarma. Havliček je, koji ruske namjere odnosno slovensva, vrlo dobro iz vlastitog iskustva poznaje, već prije 70 godina na rusku pjesmu o slovenstvu ovako odgovorio: 'Mogu potvrditi, da Rusija sa ostalim Slovenima ne misli nipošto bratski, nego naprotiv nepošteno i egoistički. Bilo bi dakle smiješno i nepraktički kada bi se sa ovim našim potajnim neprijateljem, koji pod bratskom maskom skriva svoje požude, združili. Izjavljujem, da su mi otvoreni neprijatelji češkoga naroda miliji od Rusa, koji dolaze sa Judinim poljupcem, da nas tako - strpaju u svoj džep'. A takvi, kakvi su Rusi prije 70 godina bili, oni su i danas. lsto tako kao što su Rusi prije 113 godina izdali brošuru o oslobodjenju Srbije i sada car Nikolaj izdaje manifeste 'o oslobodjenju malih naroda' samo zato, da opravda nesreću, koju je Rusija skrivila svojim stupanjem u rat. Niko nije vjerovao ovim manifestima cara Nikolaja, kao što se nije ni ranije vjerovalo njegovim manifestima o svjetskom miru, jer njegove riječi nikad nisu odgovarale njegovim djelima. Ovih smo dana najzad doživjeli, da je Rusija priznala svoje osvajačke namjere i time zbacila sa svakog misaonog čovjeka već prozrenu masku oslobodioca. U dnevnoj zapovjesti ruskoj vojsci, koju je izdao ruski car, čitamo sasvim jasno: Zadatak je Rusije u ovom ratu bio osvajanje Carigrada i Dardanela. Tek na drugom mjestu ističe car, da je i uskršenje slobodne Poljske i njenih dosadašnjih triju dijelova jedan od njegovih ciljeva. O tome, kako su Rusi 'oslobadjali' Poljsku, več se više puta pisalo. Istorija nam posljednjeg sloljeća dokazuje, da Poljacima gotovo nigdje nije bilo tako zlo, kao u bivšoj 'kongrеsnoj Poljskoj', iz koje su ruski vladari stvorili prosto guberniju koja je pod ruskom upravom stenjala, dok su Poljaci pod Austro-Ugarskom neometano radili na svom privrednom i kulturnom razvitku. Rusi su oslobodjenje Poljske obećali več u početku rata, ali nijesu svoje riječi održali po svoj prilici stoga, da je ne moraju ponovno povlačiti, kad bi dogadjaji rusko slavenstvo učinili nepotrebnim. Oni s tim oslobodjenjem dolaze danas, kad im nije u vlasti, da to izvrše i kad je Poljacima ova 'milost' ruskoga cara postala suvišnom, jer su svoje oslobodjenje već primili iz velikodušnih ruku blago-pokojnoga cara Franje Josipa I. i njegovog uzvišenog saveznika njemačkog cara Wilhelma. A dolaze s tim 'oslobodjenjem', samo stoga, da ne pokažu pred cijelim svijetom svoju golotinju, kad im već sve njihove ostale lijepe besjede o oslobodjenju malih naroda nijesu donijele ni Carigrada ni Dardanela.
Kada car Nikolaj posjeduje toliko smjelosti da prizna, kako je Rusija ušla u rat zbog svojih osvajalačkih težnja, to onda nikoga ne može iznenaditi njegova izjava, da u ovaj čas u Rusiji ne smije iskrsnuti misao o miru, jer da Rusija mora nastaviti borbu. On doduše dobro znade za nečuvene napore ruskih armija, za nepovoljnu situaciju na bojištima, a doznao je po svoj prilici i za akciju središnjih vlasti, da se strahote rata dokrajče. No on u prkos toga pozivlje vjerne sinove svete Rusije, da i dalje uzalud žrtvuju svoje živote za fantom ruskih državntka, od kojega su danas Rusi udaljeniji nego li ikada dosada. A Carigrad i Dardaneli i nijesu drugo do jedan fantom. Ako car Nikolaj svome narodu nastoji dokazati, da Rusija bez Carigrada ne može postojati, onda je to jedna neistina. Rusija u ovom smjeru ne će naći svoga izlaza u daleki svijet, jer isto tako kao što ju Engleska u srednjoj Aziji drži u šahu, zatvorila bi joj ona put morem odma na izlazu iz Dardanela u Sueskom kanalu i Sredozemnom moru. Za svoj razvitak imade Rusija za mnogo stoljeća dosta slobode u Aziji, a put joj je na zapad bio od uvijek otvoren. Razumije se, da ovaj put ne smije bili osvajalački, nego plemenito natjecanje na privrednom i kulturnom području. No Rusija kao da traži samo osvajalački put. Tečajem se zadnjih dviju i po godina mogla u dovoljnoj mjeri uvjeriti, kako je ostvarenje toga puta nemoguće. Rusija je u ovom ratu najviše žrtvovala i najviše izgubila. Ruski car veli na kraju svoje dnevne zapovjesti, da će Rusija dati Evropi jedan mir, za koji će buduće generacije zahvaljivati rusklm vojnicima. Put medjutim, kojim car Nikolaj hoće da i nadalje proslijedi, znači samo dalje prolijevanje krvi i umnžanje ratnih strahota. Dotle je dakle došao 'car mira' u 29 mjesecu rata! Ko će mu u Rusiji ko u Evropi zahvaljivati na tome?
Beogradske Novine, 17/1917.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #42 on: January 27, 2022, 10:12:32 am »

Engleski ratni ciljievi.
Napisao E. Deskovlć, c. i k. pomorski poručnik.

O ovom je predmetu već vrlo mnogo i često pisano. Malo je njih, koji do sada, makar i samo u sebi, nijesu uvjereni, da je Engleska glavni krivac za ovo strašno klanje. U veliko je pak rasprostranjeno mišljenje, da se ovdje radi o skretanju sa jedne tradicijonalne politike, ali to mišljenje u stvari nije opravdano.
Engleska je stalno težila da stekne mjerodavnog upliva na evropsko kopno. Tako je jedan od najstarijih planova engleske politike želja za osvajanjem francuske obale ostrva La Manche, plan, koji je u srednjem vijeku duže vremena bio i ostvaren. Silni polet, koji je poslije toga doživila Francuska, spriječio je ponavijanje takvoga stanja. U šesnajstom je vijeku počela sve većma da raste španska moć, što je izazvalo zavist Engleske, koja je osjećala da je time zagrožen njen vlastiti razvitak. S toga je ona potpomagala protivšpanski ustanak u Holandiji, pa joj je najzad pošlo za rukom da, - kao što je poznato, zahvaljujući strašnoj morskoj buri, - strašno potuče špansku flotu takozvanu 'nesavladijivu armadu'. Uskoro se pak mlada Holandija opet sa svoje strane pokazala kao nov suparnik Engleske. I ona prodje isto onako kao i Španija. U XVII i XVIII vijeku Francuzi počeše iznova da čine velike napore da prošire svoju moć na moru. To je bio signal za Englesku, da se opet umiješa u borbu na kontinentu. Ova je gledala, da stalno bude 'jezičak na kantaru', pa se prema nahodjenju i prilikama pridruživala čas jednoj, čas drugoj strani. Tek pri svakom je zaključivanju mira ona dolazila do novih kolonija. Tako je isto i za vrijeme napoleonskih ratova ona stalno imala u vidu samo vlastitu korist. Slom silnoga cara doneo je Velikoj Britaniji najmasniji zalogaj: Indiju i južnu Afriku (Kapland), koje zemlje nijesu vraćene Holandjanima, od kojih su ih Francuzi bili oteli, već su ostale u engleskim rukama. Devetnajesti je vijek bio ispunjen istočnim pitanjem. Turska se bila oporavila od čitavog niza teških udara i stvorila sebi snažnu flotu. Ovu su flotu za vrijeme grčkog ustanka pred Navarinom uništili Englezi u društvu sa Francuzima i Rusima. U krimskom se ratu opet Engleska u društvu sa Francuzima prikazuje kao prijatelj Turske, da bi okrnjila sve veću i veću moć Rusije. U vremenu poslije ovoga rata Engleska opet nadire u Aziji i Africi, gdje zadobija koloniju za kolonijom. Svaku pak prekomorsku dobit drugih država ona posmatra neprijateljskim okom. Obmanivši Francusku, ona sllom prisvaja pravo držanju posada u Egiptu. Ovo daje povoda grozničavom francuskom radu na izgradjivanju flote, pošto je Francuska počinjala da strahuje za svoje kolonije u Africi i Aziji od kada je Engleska bila počela da vrši kontrolu nad sueskim kanalom. Francuska traži vezu sa Rusijom, dok Englezi pokazuju kao bajagi neke simpatije za Englesko-francusko suparništvo koje dostiže svoj vrhunac 1898. godine u fašodskom pitanju, koje Engleska grubom prijetnjom riješava u svoju korist. Isto tako Engleska uspješno staje na put francuskom pokušaju da se ugnjezdi na persijskom zalivu u Arabiji. Tek Velika je Britanija stalno umjela grubim držanjem i vještim iskorišćavanjem opšteg političkog položaja zadobijati sve veću i veću pljačku.
1809. godine sastade se prva haška konferencija za mir. Engleska je učestvovala na njoj, ali je zato ipak još iste godine otpočela svoj osvajački rat protivu burskih država. Tada su Francuska i Rusija htjele iskoristiti priliku da uhvate za šiju omrznutog protivnika, koji je tada stajao na vrhuncu svoje moći. No Njemačka i Austro-Ugarska čija je prijateljska neutralnost, ako ne njihovo učešće, bila potrebna da se ovo s uspjehom izvede ne dopustiše da se naruši evropski mir. Meteži u Kitaju dadoše Engleskoj priliku, da u Aziji stekne novih važnih tekovina. No još je više tom prilikom ćarila Rusija, pa je stoga Velika Britanija tada zaključila savez sa Japanom radi zaštite obostranih interesa u istočnoj Aziji. Prirodno, da je taj savez bio upravljen protivu ruske imperije. Kao što se Engleska i nadala, ubrzo zatim izbio je rat izmedju Rusje i Japana, pri čemu je, razumije se, Engleska što je bolje mogla pomagala Japan. Tada je Engleska pokušala, da skloni Njemačku i Austro-Ugarsku, da s ledja dohvate Rusiju, no ove su to odbile kao i uvijek zadahnute željom, da sačuvaju evropski mir.
U vrijeme rusko-japanskog rata računalo se u Engleskoj sa tri moguća glavna protlvnika: Rusijom, čija je moć zbog napada Japana bila teško oštečena; Njemačkom, čije su se cvjetajuće trgovine i industrije bojali, i koju su htjeli odvojiti od Rusije, nagovarajući je, da ovu posljednju napadne; a najzad Francuskom, čija su vojna i kopnena oružanja zadavala brigu. No kralj Edward VII. bio je u francuskoj metropoli veoma omiljela i cijenjena ličnost, pa je kao dobar političar vješto umio iskoristiti ove svoje veze. Ako se Njemačka ne će dati zloupotrebiti kao malj protivu Rusije, mislili su tada u Engleskoj, onda neka sama osjeti pesnicu Velike Britanije. Tako je neočekivano brzo došlo do 'srdačne veze' sa Francuskom, preko koje su uhvaćene i veze sa Rusijom. Ova posljednja na ime prvo uslijed slabljenja svoga, što ga je pretrpjela rusko-japanskim ratom, nije više izgledala toliko opasna Engleskoj, a osim toga je na daljnjem istoku uvijek morala računati sa svojim opasnim japanskim protivnikom. Tako je započela čuvena i sudbonosna politika zaokružavanja i usamljenja Njemačke. Engleska i Francuska pokušale su, da privuku na svoju stranu i Austro-Ugarsku. Kao što se drugojačije nije ni moglo očekivatl, putovanje, što ga je u tu svrhu preduzeo u Ischi kralj Edward, nije imalo nikakvog uspjeha. A sada je otpočela neprijateljska politika i prema Austro-Ugarskoj, pa je time konačno zadobijeno srce ruskog imperatora.

Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #43 on: January 27, 2022, 10:14:21 am »

Još od toga vremena može se smatrati, da su sporazumne države radile na pripremanju sadašnjega svjetskoga rata. U političku grupaciju sporazuma uvučene su i neke male države. Italija pak bila je de facto napustila trojni savez još za vrijeme algeciraške konferencije. Tako je došao talijanskl pohod na Tripolitaniju, pa onda balkanski rat. Rat izmedju Bugarske i Srbije od 1913. godine bio je udar za politiku upravljenu protivu središnjih vlasti. Tendencija se je te politike još jače ispoljila prilikom rješavanja arbanaškog pitanja. Svaki je član sporazuma već očigledno imao izvjesnu svoju dodijeijenu mu ulogu. Dodje i sarajevski atentat. Cijela je Engleska bila revoltirana, ali to raspoloženje nije dugo potrajalo. Kada je sudbina evropskog mira još visila o koncu, engleski je ministar spoljnih poslova, Sir Edward Grey prekinuo taj konac izjavom, da će Engleska učestvovati u predstojećoj borbi. Kocka je bila pala! Tvrdi se, da je Grey prilikom praštanja od njemačkog ambasadora uvjeravao ovoga, da Engleska samo zato učestvuje u ovom ratu, da bi Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, čiji je poraz po njegovim riječima bio izvan svake sumnje, prilikom zaključavanja mira obezbijedio što blaže uslove za mir. A ova izjava, koje je u tome smislu sigurno bilo, makar i ne doslove navedenim riječima, bolje no išta obilježava engleske ratne ciljeve.
Da, Engleska je htjela kako slabljenje Njemačke i Austro-Ugarske s jedne, tako i slabljenje Francuske i Rusije s druge strane. Prve dvije države imale bi se oboriti na koljena, prinuditi da mole za mir, pa da im Engleska poslije milostivo izradi srazmjerno povoljne uslove, obezbjedjujući sebi time njihovu zahvalnost. Sentimentalnost na ime važi kao osnovna karakterna crta kako Nijemaca, tako i naroda habsburške monarhije. Tu su sentimentalnost mislili Englezi iskoristiti i pretvoriti u gotov novac time, što bi te osjećaje iskoristili u kakvom docnijem ratu protivu Rusije i Francuske, to jest ako bi ova posljednja posiije prolijevanja krvi u svjetskom ratu uopšte još dolazila u pitanje kao protivnik. Engleska je računala sa kratkim, vrlo uspješnim ratom, koji bi se završio engleskim mirom, drugim riječima mirom koji bi bio na štetu sviju ostalih, a samo Engleskoj na korist. Da je tako ispalo, svijet bi odjekivao od slavopojki engleskoj velikodušnosti i umjetnosti, slava bi Velike Britanije porasla, a njena moć postala bi još veća. No sudbina je drugačije htjela, pa je Engleska ove svoje ratne ciljeve morala podvrći reviziji. Uskoro se pokazala potreba za Englesku, da Francusku ne pomaže samo prividno, već i stvarno, ne samo na moru, već i na kopnu. A 1915. god. bila je Engleska čak šta više prinudjena, da aktivno učestvuje u pokušaju, da se Rusiji prokrči put u Sredozemno more, jer bi inače Rusija napustila savez. Tada je Velika Britanija stekla uvjerenje, da su Njemačka i Austro-Ugarska još moćnije, nego što je ona ikada mislila. Pri takvom stanju stvari izdata je tada Iozinka: Uništenje! Engleska je započela rat, da bi proširila svoju moć i da bi se još više približila konačnom izvojevanju vlasti nad cijelim svijetom. Njeni su se saveznici trebali dobro iskrvariti a u nagradu imali su dobiti svaki i po nešto plijena. Sada se već Engleska ne bori više za takve grandijozne planove. Sada se ona samo još bori, da bi spasila što se spasiti da. Ona tjera svoje saveznike, da i dalje izdrže u borbi, koja više ne pruža nikakvih izgleda. U Tihom je okeanu Engleska već svršila svoje. Tamo se kao isključivi gospodari već viju američka zvjezdana zastava i Japanska krizentema (grb na Japanskoj zastavi). A izmedju ovih dviju jednoga će se dana povesti borba za prvenstvo. Za treće sile tamo već nema mjesta. Kao god i prije 100 godina, kada su se od Engleske odvojile Sjedinjene Države, Velika Britanija traži odštete na drugim mjestima. Ona se sada ponovo sjeća svojih prohtjeva u srednjem vijeku, pa stoga gleda da se stalno ugnijezdi u sjevernoj Francuskoj i Belgiji. Stoga ona glavni teret maćedonske vojne ostavlja Francuzima, a sama se širi u Francuskoj, koja je već danas sama za se odveć slaba, da istjera iz zemlje te opasne saveznike. No ako to ne može učiniti Francuska, Njemačka je još dovoljno jaka za to. Stoga se Njemačka mora skrhati. Ako bi to pošlo za rukom, onda bi Engleska imala bezuslovnu nadmoćnost u Evropi i našla bi izdašne odštete i utjehe za gubitke, koji je čekaju u Americi i Aziji uslijed sve veće moći Sjedinjenih Država i Japana. Ko ne vjeruje, neka pročita odgovor na Wilsonovu notu. Uništavanje Austro-Ugarske kao države, uklanjanje Turske, obezoružavanje Njemačke, što se na naivan i ciničan način traži u ovoj noti, ako bi se u opšte mogli postići - a to prema dosadašnjem toku rata izgleda vrlo malo vjerovatno - mogli bi se postićl samo istrošavanjem posljednjih rezervi u ljudstvu i novcu, kojima još raspolažu saveznici Velike Brltanije. A to Velika Britanija i hoće. Ta zar Lloyd George u svome govoru, održanom u Guildhallu (opštinskom domu), u kojemu on donekle komentira odgovor Wilsonu, ne veli: 'Slabo da će se poslije rata malo koji narod usuditi, da se 'zakači' za nas!' To јe priznanje od največe važnosti, jer je engleski ministarski predsjednik tu mislio samo na svoju domovinu. Posiije smrvljenja njezinih sadašnjih neprijateIja moglo bi da Engleskoj budu opasni samo njezini sadašnji prijatelji. I njih smatra Lloyd Goerge ovim ratom dovoljno oslabljenima, a time jedan od engleskih ratnih ciljeva postignutim.
Svi su neprijatelji središnjih vlasti izgubili zemalja u Evropi. Jedino je Engleska zadobila zemljišta - razumije se, od svojih saveznika. Ove tekovine hoće da sačuva. No ona igra kockarski. Njezini saveznici doduše u mnogom zavise od nje i njihovi državnici imaju ličnog interesa na produženju rata. Stoga je i tako osorno odbljena ponuda za mir. Ali narodima sporazumnih sila već sviće pred očima. To saznanje još nije sazrelo. Novi će ih teški udari morati još da snadju, dok će potpuno uvidjeti, da moraju krvariti samo za Englesku. Smisao cijeloga svjetskoga rata jeste na kraju krajeva, samo još borba protivu Velike Britanije. U engleskoj se službi bore svi neprijatelji središnjih vlasti. Razumije se, za engleske ciijeve. Ovi su pod pritiskom položaja u toku svjetske borbe jako smijenjeni. Oni će i dalje morati biti smijenjivani - u smislu središnjih vlasti.
Beogradske Novine, 19/1917. 

Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #44 on: January 28, 2022, 12:01:20 pm »

Privredni položaj u srpskom okupiranom području.


Ovdašnji je zastupnik c. k. austrijskog trgovačkog muzeja, gosp. dr. Gustav Ulimann održao 6. decembra prošle godine pred zainteresovanim trgovinskim krugovima, izvjesnim brojem gospode c. i k. glavne vojne gubernije u Srblji i zastupnicima c. i k. ministarstva jedno vanredno interesantno predavanje o 'Privrednom položaju u srpskom okupiranom području' a u interesu unapredjivanja izvoza c. k. trgovačkog muzeja u Beču. Predavač važi za dobrog poznavaoca zemlje i naroda, to je on u položaju, da nam predoči vjernu sliku sadašnjih privrednih odnosa u Srbiji. Pošto je predavač u uvodu govora u kratko ocrtao srpsku politiku, prešao je na jezgru svoga predavanja, iz koga vadimo slijedeće:

I.
Izvor srpskoga bogatstva i snage leži u zemlji. Srbija je tipična zemlja zaostalog gazdinstva malih seljaka. Više se od 80% stanovništva bavilo poljoprivredom, više od 90% od poljoprivrede živjelo. 50% svih posjeda nije bio veći od 5 ha, 80% ne veći od 10 ha. Velikog posjeda u opšte nije bilo, a time ni njegovog pobudjujućeg primjera - upravo protivno nego u Rumunjskoj. Skromni je život seliaka, nedostatak komunikacija i škola donijelo sobom, da se srpski seljak - osim na periferijama zemlje - nije tako lako mogao osloboditi starog, zaostaiog načina obradjivanja iz turskih vremena. Obradjivalo se čisto ekstenzivno, u mnogim je krajevima bio nepoznat moderni ratarski alat, nije se znalo ni za uredjeni plodored, ni za povodnju, ni za djubrenje. U prkos je toga srpski seljak inteligentan i učen. Tek je polovina tla, sposobna za kulturu, obradjena; pored toga je veći dio zemljišia državno dobro, a od tuda se stvaranjem državnih, modernih domena mogla moderna obradba prenijeti na okolinu. Kredit se za seljaka mogao teško nabavljati. 2.8 ha se nije smjelo zaduživati. Seljak se nije mogao posluživatl mjenicama, koja se odredba medjutim često izigravala, a pošto državna hipotekarna ustanova 'Uprava Fondova', koja se osnovala u prvom redu zbog seljačkih kredita, nije u svemu odgovarala svome cilju, dospio je seljak u zelenaške ruke. Ovdje su poljoprivredna udruženja u zadnjim godinama razvila blagotvorno djelovanje.
Zasadjeno je oko 70% površine žitom, od toga polovina kukuruze; na 10% sveukupnog zemljišta zasadjena je šljiva, koja u Srbiji vanredno uspijeva. U dobrim je godinama u zemlji ubrano preko 50.000 vagona svježih šljiva, a to je 200 kgr. na glavu. 5000 vagona suhih šljiva i 1500 vagona šljivinog pekmeza iznosio je prosjecni godišnji izvoz. Voćarstvo se u zemlji najviše isplačivalo i gajenje je voćarstva s povećanjem produkta i sve živahnijom izvanjskom trgovinom podržavalo jednaki korak. Iza šljive bila je jabuka najvažniji izvozni artikal.
Da je zaostajalo i stočarstvo, ne smije nikoga čuditi; no Srbija je u prkos toga bila veoma bogata u stoci, mnogo bogatija nego li ijedna druga baIkanska država. Prema statističnim je podacima dolazilo prije balkanskoga rata na svako lice u Srbiji oko 1 ½ ovce, polovina govečeta, četvrt svinje i nekoliko komada živine. Već u 1905. g. označivala se vrijednost stoke od komada sa 55 dinara, a računajući i živinu dolazila su na svako lice od prilike 4 komada. U carinskom se ratu povećalo stočarstvo, a svinjarstvo smanjilo, jer je prvo bilo unosnije.
Mljekarstvom se malo ko bavio, veliku su ulogu igrali jedino produkti od ovčijeg mlijeka. Za dokaz zaostalosti seljačkog stanovništva dosta je navesti činjenicu, da u izvjesnim zabačenim krajevima još danas smatraju muženje krava kao neku neobičnu stvar, nadalje, da u nekim planinskim mjestima seljaci siju žito, i ako manje žanju nego li siju, samo zbog toga, jer se drži sramotom, ako seljak mora kupovati hranu.
Vrlo se povoljno razvilo sadjenje duvana, koje za srpski vrlo unosni duvanski monopol, imade velikog značenja. Gaji se i vinova loza. Srpska vina imaju u sebi, slično kao i vina iz Bordeauxu, mnogo tanina a malo vinskog kamena Zato su često i trošena kao bordeauxka.
Velika vrijednost Ieži u ogromnim šumama, koje pokrivaju gotovo jednu trećinu cijele Srbije. Uzrok, što se one nijesu mogle koristiti, leži u nedostatku komunikacija.
Dalje polje rada srpskog stanovništva bili su zanati industrija. U ranijim je decenijama s malim zadovoljni srpski seljak, dok je još živio u zadrugama, sve potrebne zanatske artikle sam proizvodio. Sa gradjenjem je željeznica i drumova to prestalo. Najprije su u zemlju ulazili izvanjski industrijski artikli, a onda je zemlja sama počela da producira. Poslije osnivanja samostalne Srbije počela se stvarati narodna industrija; jedan je doduše nacijonalni no vrlo pametni industrijski zakon brzo pomogao zemlji do vrlo znatne industrije, premda baš svaki osnutak nije bio podesan. Morala je iznajprije doći industrija, koja se oslanjala na prastaru produkciju, a ta se i najbolje razvila. Postojao je velik broj mlinova, dvije tvornice šećera, deset pivara, veliki broj strugara (pilana), industrija cementa, pa kožarske i užarske tvornice. Kasnije je došla industrija mesnatom robom. Druga je industrijska grupa obuhvatala tekstilnu industriju, tvornice eksplozivnih predmeta i razne ostale tvornice za vojne potrebe. To su već dijelom bile da se tako izrazimo, biljke, koje su nicale kod kuće. Ove su tvornice uživale sve moguće pogodnosti. A mogle su kod drzavnih liferacija biti za 10% skuplje, nego li najjeftiniji strani oferti 'franko carina i tovar Beograd'. Ovamo spadaju i monopolne industrije. Nijesu se mogle razviti one industrije, koje mogu povoljno da rade samo kod produkcije masa, kao željezna industrija i slično. Sve veće je i proletariziranje u zemlji krivicom seljaka, pridonijelo, da u zemlji nije vladala nestašica na radnim snagama. Radnici su bili spretni i brzi, naravno ne i izdržljivi, te su mnogo brže usvojili radikalno-socijalno-demokratska načela, nego li fizičku spretnost. I ako nije Srbija na Balkanu postala drugom Belgijom, kako su to sebi zamišljali mnogi idealiste, to se industrija ipak vrlo dobro razvijala, tako da je u Srbiji bilo već 1910. god. 475 tvornica, od kojih je 95 uživalo državne pogodnosti.
Veiiko se blago nalazi i u bogastvu zemlje. Srbija, čije je bogatstvo na mineralijama bilo poznato već u prastaro vrijeme, posjeduje prostrana za sad još samo djelomično izrabijivana ugljena područja; u njoj se nalazi i po veličini drugi u Evropi, a treći na svijetu bakreni rudnik - Bor, koji se sada nalazi u njemačkim rukama; ima bogatih zemljišta sa olovom, antimonom, srebrom i živom (ovo poslijednje na Avali), mramora i cementnih sastavina; rijeke u istočnoj Srbiji, kao Timok i Pek, imaju i zlata, čije se vadjenje isplaćuje. Srpski su majdani pretjeranom reklamom doduše dosta izgubili na kreditu, a dosta je prevara sa osnivanjem počinjeno. Rudarske su koncesije bile trgovački artikai; i predsjednik je ministarskog savjeta gosp. Pašić imao uz stanovite druge koncesije, - koncesiju za vadjenje zlata iz Timoka. Vrlo je interesantno znati, da je profesor dr. Krebs, koji je po nalogu c. i kr. geografskog udruženja sa protesorom Abelom prije kratkog vremena proputovao zemljom, procijenio mineralna bogatstva Srbije na ništa manje nego 2 milijarde. Spomena je vrijedno i dosta veliko bogatstvo u ljekovitim izvorima.
Razvitku je dosada smetao mali broj saobraćajnih puteva, no na odstranjenju se toga zla već živahno radilo. Srbija je imala u prometu i gradjenju oko 1300 km željez. normalnog kolosjeka i 800 km uskog kolosjeka, a u projektu je bilo daljih 1300 km obiju tipova. Srbi su u velike težili i za vezom sa morem. Sve su moguće trase bile izgradjene. Riječna je plovidba nu Savi i Drini (na Drini, u koliko se tiče splavova. Op. Ur.) bila u najboljem razviću. Smjeli je, plan bio, da se plovnim učine Morava i Vardar i da jednim kanalom Evropa dodje do vodenog puta u Solun.
Logged
Pages:  1 2 [3] 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.041 seconds with 23 queries.