PALUBA
October 19, 2020, 11:50:29 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Važno
Pravilnik za postovanje vesti
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Brodski raketni sistem Terijer/Tartar/Standard  (Read 6186 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 11 539


# proće i ova prehlada


« on: October 08, 2012, 05:39:59 pm »

Terrier/Tartar

Ponekad, neki sistem naoružanja podvrgnut je od početka profesio­nalnom vođenju uz korištenje su­vremenih temeljnih principa te se razgranava u obilje raznovrsnih, više ili manje različitih naoružanja u toku dugog perioda. Kod rakete je čuveni primjer za ovu tvrdnju obitelj oružja brod — zrak, koja nije dobila samo različita imena nego je poslije imala i rakete za različite namjene SSM i ASM. Ni jedna posebno nije nešto izuzetno, desilo se jedino da su to bile ra­kete kao dijelovi programa koji je rano počeo i uz neumorne napore trajao 30 godina bez predaha.

Ci­jela obitelj izvedena je iz progra­ma Bumblebee, a jedan od najve­ćih industrijskih partnera bila je tvrtka Consolidated Vultee (Convair) koja je u svom odsjeku u Downeyu vodila razvoj Gnata s upravljivim vektorom potiska tokom 1945/46, a uporedo s Larkom istra­živano je i upravljanje pokretnim krilima i nepokretnim krilcima. Na­kon ispaljivanja 1948. Vultee je postao Convair a u veljači 1949. dobijen je ugovor za taktički pro­totip jednog potpuno brodskog si­stema SAM s raketom koja ima tandemski starter, unutarnji putni raketni motor i vođenje po snopu.

To je bio SAM-N-7 Terrier. Prva raketa isporučena je 31. siječnja 1950. a ispaljena je na poligonu NOTS China Lake 16. veljače. Tvrt­ke Sperry i Reeves razvijale su radar za praćenje ciljeva i vođenje rakete koji je dovršen oko 1954. feao SPQ-5. Tvrtke Ford instruments i Western Electric potpomagale su razvoj vođenja, a Northern Ord­nance izradila je dvojni lanser.


* ta3.jpg (70.12 KB. 800x595 - viewed 301 times.)

Razvoj rata u Koreji lipnja 1950. trenutno je povećao urgentnost programa te je odlučeno da se br­zo izgradi jedan brodski sistem unatoč nedostatnog broja. Dvije krstarice, Boston i Canberra, po­vučene su zbog preuređivanja, a taj rad doveo je do izuzetnog pro­jekta iskorištenja prostora. Con­vair (docnije General Dynamics) preuzela je veliku proizvodnu opre­mu u Pomoni u blizini Riversidea u Kaliforniji što je poslije postala GD Pomona Division, čuveni cen­tar za projektiranje i razvoj ovog i drugih sistema naoružanja. Prva generacija taktičkih raketa letjela je 1951. označena sa BW-0. za vo­đenje po snopu i upravljanje kn li­ma nulte verzije. Raketa je imala putni motor s čvrstim gorivom od tvrtke MW Kellogg Co, tarv demski starter od Allegany Basticsa, a pneumatske pokretače kormila i blizinski upaljač u kon­vencionalnoj bojnoj glavi.
Prvo ispaljivanje na moru izve­deno je 1951. a 1953. BW-0 je ra­zorio prvu leteću metu. Predviđeni nedostaci progresivno su se is­pravljali uvođenjem serije revidi­ranih produkcionih blokova do 1953. kada je u BW-1 ugrađena glavnina novih unutarnjih modula s drugim promjenama radi pobolj­šanja proizvodnje i pouzdanosti is­poruka je brzo rasla a rokovi su održavani s umanjenim cijenama.


* ta1.jpg (74.51 KB. 800x467 - viewed 275 times.)

BW-1 je efikasan protiv podzvučnih, pasivnih, manevrirajućih cilje­va, a dobio je IOC na palubi CAG-2 Canberra 15. lipnja 1956. Ubrzo su i drugi brodovi oboružani novim sistemom. Svaki brod imao je in­stalacije na pozicijama X i Y, a dvojni lanseri su opsluživani roti- rajućim skladištem od 72 rakete koje su smještene uspravno. Hi­draulični uređaj za punjenje lanse­ra postavljen je pod elevacijom od 90°. Brodovi su imali radare za pretraživanje SPS-30 sa 3D a dvoj­ni radar za vođenje rakete SPO-5.

Pri kraju 1950. procurile su vijesti o Terrieru 2, ili razvijenijem Terrieru. To je, u stvari, bio BT-3 (vođen po snopu s repnim kormi­lima u trećoj verziji), a bio je pot­puno aerodinamički rekonstruiran s krilima što se protežu do repa s dugom tetivom (teško da se ovo može nazvati krilima) 'duž tijela. Produžena krila su poravnata s rep­nim kormilima. Razlog je bio da se poboljšaju manevarske sposob­nosti da bi se dostigle potrebe nastale prijetnjom supersoničnih aviona. Motor je dobio veći impuls radi povećanja brzine i dometa a čvrsto gorivo je uzeto i za APU zbog povećane potrebne snage za rad kormila u produženom letu i poboljšanje automatskim pilotom, lako je trebao biti potpuno usa- glašen s brodskim sistemom, novi BT-3 je povećao anvelopu sposob­nosti za 50%. Označena sa RIM-2C u revidiranoj shemi, ova raketa je proizvedena ubrzano te je ugrađe­na na tri nosača, šest krstarica i 30 fregata mornarice SAD, tri krsta­rice talijanske mornarice i jednu krstaricu nizozemske mornarice.


* ta2.jpg (63.91 KB. 800x532 - viewed 280 times.)

Studije su još 1956. pokazale da se manjim modifikacijama brod­skog sistema usmjeravanja, pro­pulzije rakete i bojne glave, može razviti raketa Terrier povećanog dometa tako da bude efikasna pro­tiv površinskih ciljeva, posebno brodova. BT-3A (RIM-2D) zamijenio je -3 u montaži Pomone sa spo­sobnostima kao sistem SSM uz sposobnosti za prvobitnu namjenu. Domet je približno udvostručen, s novim čeonim izgaranjem na put­nom motoru, a snaga za upravljanje je osigurana punjenjem koje je du­že izgaralo napajajući APU s njego­vim sistemom. Prijemnik signala koji omogućuje dvojno povezivanje s radarom za vođenje bio je tran- zistoriziran. Količina od 3000 ras­položivih raketa BW/BT bile su tipa — 3A(N) s nuklearnom gla­vom posebno za namjenu SSM.

Početkom 1950. postojao je pri­tisak da se dobije SAM koji bi se ispaljivao iz manjih brodova manjih od 5000 tona, što je bila za Ter­rier. Produžene studije su pokaza­le da bi glavna poboljšanja to omogućila. Uprava naoružanja je dala shemu Tartara, kasnije ozna­čene RIM-24, te je tehnička pri­prema za proizvodnju počela u Pomoninim tvornicama. To je bila jedina promjena u mogućnostima brodskog prostora, a dozvolila je sistemu da bude ugrađen na raza- račima. Tartar je angažirao motor dvojnog potiska PU/AP koji po­stiže 2,8 Macha a teži 345 kp, te je izostala potreba za posebnim starterom. Raytheon je vodio novi SARH sistem vođenja, a radar SPG-51 služio je kao glavni ele­ment u upravljanju vatrom topa 73 mm i rakete. U početku ga je usmjeravao radar za pretraživanje SPS-52.

Vjeruje se da SPG-51 radi u l-bandu i da ozračuje cilj za tragač samovođenja u dielektrič- nom nosu rakete. Od početka Tar­tar RIM-24A i Tartar RIM-24B imali su anvelopu sposobnosti veću od Terriera BW. Proizvodnja Tartara odvijala se je paralelno s proiz­vodnjom Teriera, a pod kraj 1968. ovaj sistem je ugrađen ili se u- građivao u oko 50 brodova u SAD, Australiji, Francuskoj, SR Njemačkoj, Iranu, Italiji, Japanu, Nizozemskoj i Španjolskoj. Isporu­čeno je preko 6500 raketa Tartar.


* ta4.jpg (79.82 KB. 788x600 - viewed 295 times.)

Od 1957. Tartarove demonstra­cije vođenja SARH dovele su do novog Terriera, HT-3 (samovođeni Terier). To nije pridonijelo samo da se maksimalno koristi rješenje Tartarovog vođenja, uključujući tu i obitelj radara SPG-51, nego je omogućilo i uvođenje mnogih no­vih proizvodnih tehnika da bi se potpomogla proizvodnja umanjuju­ći daljne troškove. Pouzdanost je povećana a pri ekstremnom dome­tu HT-3 dostiže SSKP oko 30% veću zbog uvećane točnosti. Ova raketa, RIM-2F, bila je zadnja u gradnji na temelju Terriera, a os­tala je u proizvodnji do 1966. To­kom šezdesetih godina obje rake­te, Terrier i Tartar, stalno su se poboljšavale u programu povratnih dotjerivanja u kojem su ponovno prolazile kroz tvornice Pomona ne­kih dva ili tri puta radi modernizi­ranja i ugradnje novih elektronič­kih rješenja.

Dimenzije: Dužina (Terrier RIM-2A) 4,52 m, (sa starterom) 8,25 m, (RIM-2F) 4,5 m, (sa starterom) 7,98 m, (tipični Tartar) 4,57 m, promjer za sve 343 mm, razmah (RIM-2A) 1,17 m (druge verzije 1,07 m

Startna težina: (RIM-2A) 1315 kp, (RIM-2F) 1402 kp, (tipični Tartar) 646 kp

Domet: (RIM-2A) 19,3 km, (RIM-2F) 35 km, (tipični Tartar) 17,7 km

« Last Edit: December 25, 2013, 07:17:10 pm by SOLARIS 1972 » Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 11 539


# proće i ova prehlada


« Reply #1 on: December 25, 2013, 07:16:40 pm »

Standard

Početkom 1960. Uprava naoružanja američke mornarice imenovala je GD Pomonu da učestvuje u radu na novoj obitelji oružja koja će na­stati izmjenama i modifikacijama dovoljno značajnim da se raketi da novo ime — Standard.

Ova obitelj počela je sa dvije rakete Standard MR (srednji domet) RIM-66 radi zamjene Tartara i Standard ER (u- većani domet) RIM-67 radi zamje­ne Terriera. Svaka raketa bila je uzajmno zamjenljiva sa svojom prethodnicom te nije zahtijevala izmjene u skladištima, uređaju za rukovanje i lanserima na brodovi­ma ili mornaričkim kopnenim polo­žajima.

Postojeći sistem usmjera­vanja na brodu mogao se je kori­stiti s malim promjenama, pretež­no u softveru. Ali, iako slične vanj­štine, nove rakete bile su potpuno različite u unutrašnjosti.

Jedna od najvećih izmjena bila je eliminacija hidrauličnog sistema i korišćenje suhih baterija kao iz­vora energije za raketu u potpuno­sti s elektroenergijom (vjerojatno prva u historiji). Skladište baterije se može držati godinama neaktiv­no, ali se aktivira neposredno pri­je lansiranja.

 Pored ostalog, napaja aktuatore za četiri nezavisna repna kormila. Sva elektronička kola su izvedena u tehnici čvrstoga sta­nja što povećava pouzdanost, eli- mlinira potrebu palubnih provjera i reducira vrijeme zagrijavanja uz smanjenje potrošnje energije.

Spo­sobnost ECCM poboljšana je u od­nosu na Terrier/Tartar a do 1970. poboljšana je u nekoliko proizvod­nih blokova. Standard MR doživio je daljnje poboljšanje motora koji je težio 411,5 kp što je značajno poboljšalo anvelopu sposobnosti.

Dok su studije napredovale za SSM i ASM verzije, kao što je podvučeno, osnovni razvoj Stan­darda MR i ER završen je u GD Pomoni 1963-66., a ugovor o proiz­vodnji vrijedan 120651191 dolara potpisan je ožujka 1967. Podešava­nje za ugradnju u brod počelo je 1968, a IOC je dostignut 1969.


* stan2.jpg (58.14 KB. 1024x497 - viewed 250 times.)

 Do 1971. preko 70 brodova imalo je rakete Standard, od kojih je pri­bližno polovima bila iste verzi­je. U međuvremenu, nekoliko je događaja pridonijelo da se pro­gram proširi. Prvi je bio hitna po­tražnja na Bliskom istoku za SAM koji nudi bolje obrambene sposob­nosti protiv neprijateljskih instala­cija SAM nego što je to mogao stariji sistem Shrike.

Za nekoliko tjedana GD je preradila raketu za proturadarsku namjenu, od Stan­darda MR na ARM ispunjavajući tako prazan prostor. Raketa Stan­dard ARM (AGM-78A) posebno se razmatra u ovoj publikaciji.

Drugi važan događaj bio je potapanje broda Eilat od protubrodske rakete sovjetskog projektila 1967. To je ubrzalo mornaricu SAD da preis­pita kompletni koncept obrane od protubrodskih raketa. Treće je bila potreba da se brodovima osi­gura nedostajuća sposobnost SSM dok se Harpoon razvija.

Najznačajniji napor usmjeren je ka suprotstavljanju potencijalne protubrodske prijetnje, koja kra­jem šestog desetljeća još nije podstakla odziv SAD. Prve studi­je i modifikacije da se začepe praznine zvale su se SAMID (brodska integralna antiraketna obrana), ali one su skrenuie u ekstremno kompleksni i skupi sistem koji je u početku nazvan ASMS (napred­niji površinski raketni sistem) i konačno imenovan Aegis.


* stan3.jpg (41.03 KB. 800x348 - viewed 265 times.)

Za čudo, mornarica nije razvila antiraketni sistem na malim brodovima nego je odabrala da zasnuje naoružanje na raketi Standard MR, u modifi­ciranom obliku, a oko ovoga kon­struira elektronski sistem neupo redivog obima i različitosti.

Ovdje se ne može dublje opisivati sis­tem Aegis od napomena da je vo­ditelj ugovora RCA, dok su sistem upravljanja vatrom Mk99 (s rada­rom za ozračivanje ciljeva), i mul- tifunkcionalni radar velike snage SPY-1 koji može simultano otkri­vati i pratiti više ciljeva, razvijeni i proizvedeni u Raytheonu.

 Digi­talni kompjuter UYK-7 je Remingtonov Rand Univac. Dvojni elektrolanser može ispaliti rakete Stan­dard, Harpoon ili Asroc. Tipični sistem može imati četiri antene faznog radara SPY-1, četiri radara SPG sa 62 kanala za ozračivanje i jedan ili dva dvojna iansera sa 24, 44, ili 64. rakete.


* stan4.jpg (28.66 KB. 460x800 - viewed 233 times.)

Ovaj prostrani sistem za velike površinske platforme zahtijevao je promjene rakete Standard, princi­pijelno ugradnju vođenja na sred­njoj putanji. Rezultat je raketa Standard 2 (SM-2) koja će e- ventualno zamijeniti SM-1 u pro­izvodnji kako MR tako i ER oblik.

Glavne promjene su: zamjertk koničnog skanerskog pri­jemnika SARH s monoimpulsnim prijemnikom, osiguranje je­dinice inercijaine reference za vođenje na srednjoj trajektoriji, dvosmjernu telemetarsku vezu za izvještavanje o poziciji rakete i ažuriranje podataka o poziciji cilja s korekcijama vođenja i digitalni kompjuter kao zamjena za analog­ni.


* stan5.jpg (29.45 KB. 426x800 - viewed 213 times.)

Inercijalna referenca omoguću­je raketi da izvodi samostalnu na­vigaciju u blizini cilja kada SARH prestaje. To omogućuje energični­je manevre na trajektoriji dajući mogućnost povećanja dometa od 60% za MR i 100% za ER bez promjene propulzije.

 SM-2 također sadrži daljna poboljšanja u ECCM a povećavajući brzinu ispaljivanja potpuno se koristi sposobnost dje­lovanja na više ciljeva istodobno sistema Aegis. Travnja 1977. opitni brod Norton Sound istovremeno je koristio jedan ozračivač za dva cilja.

Slika višefunkcijskog faznog radara (velike ravne ploče na bočnim stranama konstrukcije broda). On istovremeno pretražuje, prati više ciljeva, učestvuje u vođenju na srednjoj putanji, upravlja s ozračivačkim radarima i procje­njuje vjerojatnost uništenja cilja.

* stan6.jpg (48.73 KB. 600x677 - viewed 248 times.)

Završni dio priče počinje 1970. kada su izvedena ispaljivanja radi demonstriranja mogućnosti Stan­darda MR i ER u ulozi SSM. Ispa­ljivao se je s mnogo manjih bro­dova nego onih što su sposobni nositi sistem Aegis za SAM verzije.

Dimenzije: Dužina (MR) 4,47 m, (ER) 7,98 m; promjer za obje ra­kete 343 mm; razmah 914 mm

Startna težina: (MR) 581 kp, (ER) 1066 kp

Domet: SM-1 MR) 30, 6 km, (SM-1 ER) 56,3 km, (SM-2 MR) 48,3 km, (SM-2 ER) 121 km

Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 11 539


# proće i ova prehlada


« Reply #2 on: December 25, 2013, 07:17:45 pm »


* stan1.jpg (104.81 KB. 1280x877 - viewed 259 times.)


Iz knjige : Vođene rakete
Autor : Bill Gunston

Logged
Morskoprase
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 333



« Reply #3 on: February 02, 2018, 06:16:27 pm »

Iranci prema svojim izjavama koriste SM-1 na svojim fregatama i to pramčanom delu u fiksnim lansirnim kutijama postavljenim pod uglom od nekih 10stepeni po vertikali i pod pravim uglom na osu broda. Uvek sam mislio, da je neophodno da pre lansiranja prijemnik u glavi rakete uhvati odraz cilja-aviona te da se zaključa. Predpostavljam, da je moguće ispaliti raketu i bez zahvata, navoditi raketu ručno, dok ne uhvati odraz cilja te se zaključa i prepusti automatskom navođenju. Jeli to tačno ili kako treba da radi? Hvala na pomoći,
Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 39 018



« Reply #4 on: January 27, 2020, 10:41:00 am »

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.017 seconds with 26 queries.