PALUBA
May 27, 2018, 08:54:13 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Prilikom registracije unesite ispravnu e-mail adresu jer na toj adresi dobijate mail za aktivaciju Vašeg naloga. Proverite obavezno i spambox...
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5   Go Down
  Print  
Author Topic: "Alpski bedem" / "Vallo Alpino"  (Read 16635 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« on: March 22, 2009, 04:54:04 pm »

Kratka povijest talijanskog obrambenog pojasa “Vallo Alpino” (Alpski bedem)

Osnovne postavke za stvaranje pojasa stalnih fortifikacija za zaštitu talijanskih granica bile su definirane u tzv. “Okružnici br. 200» talijanskog Ministarstva rata, izdanoj 6. siječnja 1931. godine. Predviđalo se stvaranje tri osnovna obrambena pojasa: “zone otpora”, “sigurnosne zone” i “zone prikupljanja”. Prva je zona imala ulogu primanja na sebe prvog neprijateljskog udara uz pružanje maksimalnog otpora, druga je zona imala zadatak usporavanja neprijateljskog prodora, dok se u “zoni prikupljanja” koncentrirala osnovna masa topničkih oruđa za podršku prvim dvjema zonama, kao i pješaštvo za protunapad. Za obranu spomenutih zona bile su predviđene dvije linije fortifikacija (utvrda) stalnog tipa. Takve bi se utvrde u prvoj zoni imale graditi još za vrijeme mira, a sastojale bi se od zaštićenih položaja za teške strojnice i protutenkovske topove, koji bi međusobno bili povezani horizontalnim i vertikalnim prolazima, i raspolagale podzemnim skloništima za posadu sa svim potrepštinama za njihov boravak i borbu. Za borbene položaje izabirala bi se povoljna mjesta, sa razinom zaštite koja bi ovisila o pretpostavljenom stupnju opasnosti. Utvrde bi se kombinirale s osmatračnicama, cestovnim zaprekama i uređajima za komunikaciju. Prema dubini obrane, fortifikacije bi trebale biti jače i otpornije: uz teške strojnice, gradili bi se i položaji za topništvo, kao i zasebna podzemna skloništa za streljivo i pješaštvo.
Teško topništvo koje se tako uspješno nosilo sa kamenim utvrdama za vrijeme Prvog svjetskog rata natjerala je projektante talijanskih fortifikacija da zaštitu potraže duboko pod zemljom, uz položaje prekrivene debelim slojevima betona i kamena, sa teškim strojnicama i topovima u čeličnim kupolama. Uz sve to, shvaćajući inferiornost stalnih obrambenih pozicija pred tisućama topničkih plotuna, vještim maskiranjem borbenih položaja pokušalo se neprijatelju maksimalno otežati njihovo otkrivanje. Zapravo, u osnovi se i dalje radilo o evoluciji rovova iz 1. svjetskog rata, koncepciji koja se razlikovala od one koja se tih godina smatrala najnaprednijom u fortifikacijskom smislu (utvrde francuske linije Maginot), što međutim ne znači da se nisu gradili vrlo složeni i skupi podzemni objekti.
Izgradnja stalnih fortifikacija na “Istočnoj granici” Italije započela je neposredno nakon izdavanja Okružnice br. 200: hrvatski i slovenski listovi onog doba spominju kopanje “ogromnih kaverni” već 1931-32. godine, i to na više lokacija: Klana, Studena, Šapjane, Gomance, Milanja iznad Ilirske Bistrice te cijelo područje Snežnika. Dalje, pojas se nastavljao preko Postojne, Idrije, Tolmina, Bovca i Tarvizija.
Radovi na utvrđivanju granice prema Kraljevini Jugoslaviji zahvatili su cijelu njenu duljinu, sve do tromeđe s Austrijom. Zanimljivo je da tada još nije bilo govora o utvrđivanju samog grada Rijeke, što svjedoči o razilaženju u pogledima u talijanskom Glavnom stožeru u svezi svrsishodnosti obrane grada. Također, i sama koncepcija obrane stvaranjem jakih fortifikacijskih linija imala je svoje protivnike, budući da je bilo onih koji su smatrali da je  napad najbolja obrana, i da se izgradnjom utvrda slabi napadački duh vojske. U konačnici, ideja utvrđivanja granica je prevladala «napadačku» struju, ali su pogranične utvrde razmatrane i uređivane kao mjesto pogodno za pripremanje protunapada. Za zaposjedanje položaja koji su činili spomenuti pojas ubrzo nazvan «Vallo Alpino» (Alpski bedem), dekretom izdanim 28. travnja 1937. godine (koji je vrijedio retroaktivno od 20. prosinca 1934.) osnovan je poseban korpus talijanske vojske pod nazivom «Guardia alla Frontiera» (Pogranična straža). Ovaj je korpus bio teritorijalno podijeljen na tzv. sektore, kojih je ukupno bilo 27, od prvog koji se nalazio na granici s Francuskom na Azurnoj obali, do dvadeset i sedmog, koji je činio sam grad Rijeka. Sektori su se dalje dijelili na podsektore, a svaki su podsektor sačinjavala utvrđena uporišta, odnosno «zapreke» («blokade») s odgovarajućim fortifikacijama. Grad Rijeka nije imala zasebnih podsektora, pa je obrana bila organizirana preko uporišta. Općenito su uporišta uglavnom bila lakšeg, tzv. poljskog tipa, ali su se na mjestima gdje se smatralo da postoji najveća opasnost neprijateljskog napada gradila teška utvrđenja tzv. stalne fortifikacije.
Izgled i osobine utvrda mijenjale se s uvođenjem novih naoružanja, usavršavanjem postojećih objekata i evolucijom inženjerske misli. Osnovna ograničenja su bila svakako financijske prirode, kao i politička situacija, budući da je nakon napada na Etiopiju Kraljevina Italija bila podvrgnuta međunarodnom embargu na uvoz čelika, što je imalo izravni utjecaj na uporabu oklopnih dijelova u utvrdama.  Evolucija talijanskih utvrda može se pratiti i preko već spomenutih «Okružnica», gdje su se utvrđivale smjernice njihovog daljnjeg razvoja, elementi naoružanja i opreme. Visoka cijena gradnje utvrda prema «Okružnici 200» dovela je tako 1938. godine do «Okružnice 7000», koja je predviđala izgradnju manjih i jednostavnijih objekata, dok je «Okružnica 15000», izdana 1939. godine, uzimala u obzir iskustva prethodnih projekata, kao i informacije stečene nakon upoznavanja sa stranim projektima, a definirana je i potreba stvaranja 3. linije utvrda. Ukupno je do kapitulacije Italije bilo izgrađeno gotovo 1500 utvrda, uz ogroman broj objekata koji su bili planirani ili u različitim fazama izgradnje, a službeni talijanski vojni izvori spominju 208 utvrda na 220 km dugoj talijansko-jugoslavenskoj granici izgrađenih prije početka travanjskog rata, uglavnom na prvoj liniji, dok je stanje izgrađenosti utvrđenja druge linije bilo slabije od planiranog.




Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #1 on: March 23, 2009, 01:21:37 am »

Na granci s Jugoslavijom, položaji "Alpskog bedema" izgledali su otprilike ovako:

* Va1b.jpg (157.13 KB. 931x1280 - viewed 426 times.)

Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #2 on: March 23, 2009, 02:07:56 am »

Općeniti opis utvrde «Alpskog bedema»

Ono što izdvaja talijansku fortifikacijsku arhitekturu tridesetih godina prošlog stoljeća od srodnih pothvata drugih europskih nacija koje je također bila zahvatila «fortifikacijska groznica», jest prilična raznolikost izgrađenih objekata. Za razliku od strogo tipiziranih francuskih, njemačkih, sovjetskih, jugoslavenskih ili čehoslovačkih utvrda, talijanski su se fortifikacijski objekti gradili uzimajući u obzir maksimalno prilagođavanje terenu, što je dovelo do izgradnje objekata koji su se međusobno razlikovali u onolikoj mjeri, koliko su se razlikovale osobine okolnog terena. Naravno, među svim talijanskim utvrdama primjećuje se niz karakterističnih osobina, već prema uputama iz prije spomenutih «Okružnica».

Slijedi općeniti opis utvrde «Alpskog bedema».
Ulaz u utvrdu bio je uobičajeno izgrađen kao dobro maskirana betonska građevina unutar neke prirodne udubine na terenu, okrenut suprotno protivničkoj strani. Vrata utvrde bila su izrađena od čelika, ali nisu bila plinonepropusna. Ponegdje su vrata imala čeličnu nadstrešnicu s puškarnicom, jednako kao što je negdje postojala i puškarnica u samim vratima. Uz sam ulaz izvan utvrde često se gradila betonska kućica za kuhinju. Ukoliko je ulaz bio unutar usjeka na padini neke uzvisine, bio je pomno prikriven maskirnim mrežama ili priručnim sredstvima, a i sam usjek je uglavnom bio potpuno natkriven. Radi mogućnosti brzog izlaza na površinu, neposredno uz vrata utvrda čiji su ulazi bili uređeni na ovaj način postojale su ljestve koje su kroz šaht vodile na površinu. Iako u normalnim okolnostima ulazni blok nije imao nikakvu borbenu namjenu, ipak je (osim maskiranja) morao imati i neku «aktivnu» zaštitu: uz prije spomenute puškarnice u samim vratima, to se omogućavalo puškarnicom smještenom u zidu ulaznog bloka neposredno uz ulazna vrata, ili nešto više unutar hodnika, na način da je hodnik bio pregrađen zidom s puškarnicom, kojeg je bilo neophodno zaobići za daljnji prolaz u unutrašnjost utvrde.
U ulaznom bloku, neposredno uz vrata nalazile su se prostorije generatora struje sa pripadnim instalacijama, te rezervoara goriva (benzina), da u slučaju požara ili eksplozije goriva osnovnom dijelu utvrde ne prijeti velika opasnost. Neposredno nakon ulaznog bloka, na početku hodnika do skloništa obično su bili smješteni sanitarni čvor i mala niša unutarnje kuhinje.
   Ovisno o profilu terena na kojem se utvrda nalazila, do skloništa za posadu dolazilo se ili hodnikom koji je vodio vodoravno u unutrašnjost, ili stepeništem koje se spuštalo do razine skloništa. Na stropu hodnika bile su postavljene električne svjetiljke, a u pravilnim razmacima u zidovima hodnika nalazile su se malene niše za uljane svjetiljke, koje bi se imale koristiti u slučaju nestanka struje. Kroz par plinonepropusnih vratiju ulazilo se u prostoriju skloništa, građenog kao proširenja hodnika, širine otprilike 3 metra, sa posebno odvojenim prostorima za oficire i podoficire, dok su vojnici spavali na željeznim krevetima na kat. U posebnoj niši, na sredini prostorije, nalazio su se ručno pogonjeni ventilator prisilne ventilacije s filterima. Osobno naoružanje držalo se u manjim nišama ugrađenim u zidove prostorije. Uvjeti smještaja posade bili su gotovo spartanski, uz utjehu da su se ovi podzemni «smještajni kapaciteti» koristili samo u ratnim uvjetima.
Unutar glavne prostorije skloništa, nalazila su se i spremišta streljiva, hrane i vode (u obliku masivnog rezervoara – cisterne zapremine do 10 kubnih metara), kao i zapovjedno mjesto sa telefonskom vezom (sa odgovarajućom centralom) do osmatračnica i borbenih položaja.
   Do položaja za naoružanje stizalo se najprije stubištem, a zatim vertikalnim čeličnim ljestvama, kroz provlaku u čeličnom podu položaja. Odgovarajuća pažnja bila je posvećena zaštiti od napada otrovnim plinovima, uz dvostruka hermetička vrata na ulazu u svako sklonište te prisilnu ventilaciju s filterima, dok je čisti zrak za posadu na borbenim položajima bio osiguran posebnim cjevovodom sa spojevima na plinske maske vojnika.
Utvrde su, osim glavnog ulaza, najčešće imale i zaseban sigurnosni izlaz, koji se mogao nalaziti unutar nekog borbenog bloka, biti potpuno odvojen kao zaseban bunker, ili biti u obliku tek dobro maskirane provlake na razini okolnog terena.

...

Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #3 on: March 23, 2009, 02:21:44 am »

Oklop i naoružanje

        Najčešće naoružanje utvrda sastojalo se od teških mitraljeza i protutenkovskih topova, smještenih unutar tzv. borbenih blokova, odnosno bunkera. Ovisno o stupnju procijenjene neprijateljske opasnosti, oružje je bilo smješteno iza čeličnih oklopnih elemenata (kupola ili štitova), ojačanih slojevima betona odgovarajuće debljine.
   Najotporniji oklopni dio «Alpskog bedema» bila je čelična kupola s jednom puškarnicom za tešku strojnicu («casamatta»), izrađena od lijevanog ugljičnog ili krom-nikl čelika, obično sastavljena od dva ili četiri dijela, ukupne mase od skoro 30 tona.
Postojala je i kupola sa četiri puškarnice («torretta metallica»), obično postavljana na mjestima gdje se tražilo područje djelovanja u punom krugu oko kupole. Naoružana s dva mitraljeza koja su mogla djelovati istovremeno, ova je kupola omogućavala zaštitu od neprijateljskih granata srednjeg kalibra.
U utvrdama gdje su teške strojnice bile smještene u betonskim bunkerima, zaštita puškarnica osiguravala se čeličnim štitovima koji su mogli biti dvije vrste, izrađeni u jednom komadu ili u tri dijela. Uz ove štitove, debljine do 20 centimetara i težine od preko 3 tone, najjednostavniji oklopni element za zaštitu puškarnica bile su jednostavne ravne čelične ploče debljine 7 centimetara i mase 800 kilograma. Protutenkovski topovi bili su zaštićeni čeličnim štitovima koji su zauzimali cijeli prednji dio položaja, a imali su masu od oko 3 tone. Posebno je potrebno spomenuti čelične kupole (kazamate) za topove od 75 milimetara, ukupne mase od skoro 40 tona.
   Postojali su i položaji koji nisu imali nikakvih posebnih čeličnih oklopnih dijelova, ali se uglavnom radilo o sekundarnom naoružanju za pokrivanje mrtvih kutova, koji nisu bili izloženi neposrednoj neprijateljskoj vatri.
   Budući da se kroz same otvore puškarnica za naoružanje nije moglo imati potpun pregled okolnog terena, utvrde su najčešće imale i zasebne osmatračke blokove, u obliku betonskih bunkera ili posebnih čeličnih kupola. Telefonskom vezom osmatrač je javljao pojedine ciljeve zapovjednom mjestu, odakle bi naređenja za djelovanje na isti način javljana borbenim položajima. Na veće udaljenosti nije bilo moguće djelovati na «točkaste ciljeve», već bi se vatrom pokrivalo određeno područje, ponekad čak i bez vizualnog kontakta sa ciljem, tako da se kut elevacije i horizontalnog položaja oružja uspoređivao sa proračunatim vrijednostima, napisanima na tabeli uz samo oružje.
Naoružanje je bilo uglavnom mitraljesko, tipa FIAT Mod. 14, kalibra 6.5 mm, hlađen vodom. Kasnije su zamijenjene na FIAT Mod. 14/35, hlađene zrakom, težine 17 kg, sa dodavanjem streljiva redenikom. Efektivna brzina paljbe bila im je 200-300 metaka u minuti, a efektivni domet 2000 m, uz najveći domet do 6000 m.
Osnovno protutenkovsko naoružanje utvrda «Alpskog bedema» bio je top 57/43 mm “Nordenfelt” – stariji model mornaričkog topa za zaštitu od torpiljarki, korištenom zbog nedostatka namjenskog protutenkovskog topa. Radilo se o pravom «veteranu» iz 1887. godine, postavljenom iza čeličnog štita na stožastom lafetu, kalibra 57 mm, maksimalne brzine paljbe 58 granata u minuti, brzine projektila na izlazu iz cijevi 665 m/s, duljine cijevi 2.729 mm, maksimalnog dometa do 6.900 – 7.400 m.
Za komunikaciju s drugim utvrdama, vojarnama i položajima koristila se radio-veza te telefonska veza podzemnim kabelom. Međutim, «zaštitnim znakom» utvrda «Alpskog bedema» u smislu komunikacije bio je uređaj nazvan «fotofon». Radilo se o izumu A.G. Bell-a (onog istog čiji su nam pronalasci donijeli i telefon), koji je do tridesetih godina dvadesetog stoljeća postao dovoljno pouzdan za vojnu namjenu. Ovaj se uređaj sastojao od dvije cijevi promjera 180 mm, od kojih je jedna bila za primanje, a druga za odašiljanje svjetlosnih snopova. Na ovaj način mogla se uspostaviti komunikacija dvaju udaljenih položaja sa istovremenom predajom i primanjem poruka. Uređaj je mogao funkcionirati na načelu Morse-ovog koda, ali je također bio u mogućnosti modulirati zvučne signale (riječi izgovorene u mikrofon) u svjetlosne (u vidljivom i infra-crvenom spektru), odnosno demodulirati na ovakav način modulirane svjetlosne signale, omogućavajući brzu komunikaciju u realnom vremenu, zaštićenu od ometanja i prisluškivanja. Naravno, loši vremenski uvjeti i magla mogli su u potpunosti narušiti ovakvu komunikaciju, ali je u idealnim uvjetima domet bio 15 km danju i 30 km noću. Položaj za fotofon izabiran je ovisno o lokaciji mjesta s kojim se namjeravalo komunicirati, pa se ponekad nalazio pored ulaza, ponekad u bunkeru za naoružanje ili osmatračnici, a ponekad se za fotofon gradio zaseban bunker.


Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #4 on: March 23, 2009, 06:37:36 am »

Sheme utvrda, prvo tzv. "Tip 200", prvo manja utvrda naoružana mitraljezima u čeličnim kupolama i PT topovima kalibra 57 mm.


* Ma6.gif (12.91 KB. 821x552 - viewed 285 times.)


Miješana mitraljesko-topnička utvrda, jedna od najvećih takvog tipa, izgrađena u Rijeci.


* Ma1.jpg (69.45 KB. 885x659 - viewed 305 times.)


Utvrda tipa "7000", vrlo jednostavan objekt, sa ograničenom zaštitom i naoružanjem.


* Ma8.gif (15.28 KB. 800x600 - viewed 345 times.)


(Izvor: C. Vermeulen)

Utvrda tipa "15000", povratak na velike i složene objekte.


* Ma10.gif (15.37 KB. 936x408 - viewed 304 times.)

« Last Edit: March 23, 2009, 06:39:57 am by nyupnik » Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #5 on: March 23, 2009, 06:56:57 am »

Prije nego što stavim još slika, valja mi reći par riječi o borbenoj povijesti "Alpskog bedema". Koje, je li, skoro da i nema. To jest, ova linija nikad nije namjenski korištena u obrani talijanskih granica.
Ali to ne znači da se na liniji "Alpskog bedema" nisu vodile teške borbe, možda i najteže u cijelom ratu u tadašnjoj Jugoslaviji.
Zato sam i stavio poseban članak na podforum "Sukobi", o Riječkoj bici, evo ga link.

http://www.paluba.info/smf/sukobi/rijecka-bitka-april-maj-1945/
Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #6 on: March 23, 2009, 07:36:28 am »

Kupola za 2 mitraljeza, s četiri puškarnice.


* PICT0089.JPG (168.56 KB. 640x480 - viewed 124 times.)


Shema kupole takvog tipa (Izvor: C. Vermeulen).


* Ma12.gif (8.24 KB. 400x598 - viewed 186 times.)

Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #7 on: March 23, 2009, 10:23:02 am »

Evo jedna oklopna ploča debljine 20 cm, koja se često koristila na položajima gdje je prednja debljina betonske zaštite trebala biti ograničena.


* piastra.JPG (140.42 KB. 640x480 - viewed 133 times.)

Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #8 on: March 23, 2009, 10:25:09 am »

Ova na slici gore nije nikad stigla biti ugrađena na predviđeno mjesto.
A ovako to izgledalo u dovršenom obliku.


* piastra1.jpg (181.04 KB. 640x480 - viewed 144 times.)


Shema položaja ovakvog tipa (Izvor: C. Vermeulen).


* Ma5.gif (6.25 KB. 285x599 - viewed 185 times.)

Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 895



« Reply #9 on: June 06, 2009, 02:48:44 pm »

Evo još neke slike iz Slovenije na kojima su utrdjenja "Alpskog zida".
Pozdrav!

Duje

http://oreh.pef.uni-lj.si/~markor/kaverne/
Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 27 518



« Reply #10 on: September 03, 2011, 09:46:23 pm »

Malo da obnovimo ovu temu.

Opera Croda Sora i Colsei, Passo Monte Croce Comelico.

* Opera_10.2bComelico.jpg (116.74 KB. 703x422 - viewed 218 times.)


Zmajevi zubi.

* 537px-PianDeiMortiFossato_37.JPG (128.83 KB. 537x600 - viewed 180 times.)


Bunker Br.9

* Opera_9_Dobbiaco.JPG (122.55 KB. 800x600 - viewed 188 times.)


Bunker Br.13

* 800px-Alpenwall_Laatsch_01.jpg (103.55 KB. 800x510 - viewed 130 times.)

Logged
ORIĆAREB
In memoriam
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 364



« Reply #11 on: September 03, 2011, 10:11:21 pm »

Kad vidim ove utvrde i još neke koje su što pre što kasnije izgradili razni narodi
onda vidim da smo mi na Balkanu mačji kašalj. I nije mi jasno što se toliko naš narod
isčuđava nad onom šačicom podzemni objekata izgrađenih na teritoriji Ex Yugoslavije
poslije II Svjetskog rata.
Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #12 on: September 04, 2011, 04:25:30 pm »

Nemojmo podcijenjivati Balkan...Smiley

U Kraljevini Jugoslaviji je započeta gradnja utvrđenih objekata koji bi (da su kojim slučajem bili dovršeni) bili daleko veći i jači od bilo čega što je tadašnja Italija izgradila...

A nakon rata, Italija je nastavila utvrđivati svoje nove granice (nakon što je izgubila veći dio pokrajine Julijska Venecija) izgradnjom novih utvrđenih objekata, i obnovom starijih objekata koje je započeo graditi Mussolini...

Novi objekti su, doduše bili daleko manji i jednostavniji od starih, ali su se gradili do osamdesetih godina 20. stoljaća...
Logged
nyupnik
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 861


« Reply #13 on: September 04, 2011, 04:36:53 pm »

A tu se valjda od mene očekuju komentari, budući da mi je talijanski Vallo Alpino, je li, "uža specijalnost"...

Smiley

Malo da obnovimo ovu temu.

Opera Croda Sora i Colsei, Passo Monte Croce Comelico.
[ Attachment ]


Ovo "Opera" znači utvrda na talijanskom. Pravo ime je Croda Rossa i Collesei, ali ova velika utvrda na slici se jednostavno označuje kao "Br. 10". Vrlo je velika i atraktivna, ali nikad nije bila dovršena i namjenski korištena.

Svim utvrdama s gornjih slika zajedničko je to što su tzv. "Tip 15000", najmoderniji talijanski utvrđeni objekti građeni za vrijeme 2. svj. rata. Veliki dio ih je ostao nedovršen, ali ih je dosta obnovljeno nakon rata, i uključeno u NATO sustav obrane talijanskih granica.

Posjetio sam više utvrda "novog" Alpskog bedema na granici prema tadašnjoj Jugoslaviji, na liniji koja se protezala od Monfalconea (Tržiča) preko Udina do Tarvisia/Trbiža. Obratiti pažnju: Trst nije bio branjen, i imao je biti napušten u slučaju sukoba s Jugoslavijom.
Logged
ORIĆAREB
In memoriam
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 364



« Reply #14 on: September 04, 2011, 05:28:39 pm »

Nemojmo podcijenjivati Balkan...Smiley

U Kraljevini Jugoslaviji je započeta gradnja utvrđenih objekata koji bi (da su kojim slučajem bili dovršeni) bili daleko veći i jači od bilo čega što je tadašnja Italija izgradila...
.............................................
Ova opaska se vjerovatno odnosi na moj prethodni post. Možda s pravom.
Prvo ja sam mislio na period posle II Sv. rata do Balkanskog cunamija. Znači pod Titom, jer je ovde i na ostalim portalima uvijek neko čiđenje kad se prikaže neko komandno mjesto pod brdom.
I drugo, ja pojma nemam o tim razno raznim utvrđenim linijama, pa bi voleo da mi se kao i ostalima nešto prikaže i opiše o tim započetim gradnjama utvrda u Kraljevini Yugoslaviji.
Prema tome nema govora o potcjenjivanju....
Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.021 seconds with 25 queries.