Prijatelji
▼▼▼▼
kontakt: brok@paluba.info
PAT 40 mm L-70 BOFORS sa LRU
Рашо:
70-ih godina prošlog vijeka se ukazala potreba za ojačavanjem i modernizacijom snaga LPAA. Poslije povlačenja iz upotrebe sredstava SPAA (sukcesivno su povučena oruđa 85 mm, 88mm i 90 mm) u naoružanju su ostali topovi 20/3 mm M-55 različitih verzija, 30/2 mm Praga i stari topovi 40 mm M-1 Bofors.
Glavni nedostaci ovih sistema su bili mali domet i velika nepreciznost. Naime, svi ovi topovi su bili opremljeni nišanskim spravama starije generacije kod kojih glavni problem, određivanje mjesta susreta granate i cilja, nije bio u potpunosti riješen. Sve je zavisilo od umješnosti i obučenosti k-dira i nišandžije, sami su morali da izračunavaju i uvode elemente za gađanje i da na osnovu toga određuju tačku preticanja što je oduzimalo dosta vremena i energije i jedinici skraćivalo vrijeme reakcije. Naravno, ne treba napominjati da je efikasnost ovih sistema u protiv-vazdušnoj borbi bila izuzetno niska. Pokušano je da se problem riješi uvođenjem u naoružanje nišanske sprave J-171. Olakšan je rad nišandžijama ali je suština problema ostala ista.
Sve je to stvorilo dobre uslove za nabavku novog, modernog artiljerijskog sistema PVO. Izbor dobavljača je pao na švedsku firmu BOFORS, i to ne bez razloga. BOFORS je čuven po svojoj dugoj tradiciji proizvodnje oruđa i oružja vrhunskog kvaliteta, a i sami smo decenijama njihove redovne mušterije. Kada se odlučivalo o modelu odabrano je ono najbolje što je Bofors u tom trenutku imao da ponudi, oruđe koje je u sebi objedinjavalo provjerenu i više puta dokazanu balistiku tj. top 40 mm dužine cijevi 70 kalibara i najsavremeniji lasersko-računarski uređaj za upravljanje vatrom. Skupa investicija ali na duge staze veoma isplativa, kvalitet naše trupne PVO je doživio gotovo kvantni skok. I tako, krajem 70-ih i početkom 80-ih u zemlju stiže, po mojim informacijama, 130 oruđa. Zaključujem po tome što su topovi nosili brojeve od 001 do 130, ja sam dužio oruđa 119-130, a u Vojsci nije postojao top sa većim evidencijskim brojem.
U JNA su korišćeni uglavnom za odbranu aerodroma, ratnih luka i značajnijih objekata (što je i zadatak trupne PVO). Poslije raspada države i osnivanja SRJ najveći broj topova je povučen na teritoriju Srbije i Crne Gore. Na svakom vojnom aerodromu su bile raspoređene po dvije baterije (12 oruđa), u RM četiri baterije (dvije u Baru u 83.mtbr i dvije u Kumboru u 81.mtbr), u Jakovu četiri baterije u 401.arbr PVO i dvije baterije u nastavnom centru PVO na Batajnici. Jedna baterija je ostala u sastavu SVK i, po mojim saznanjima, uništena je (ili pak oštećena) u napadu na aerodrom Udbina. Dok je Srbija sačuvala sve svoje Boforse, sudbina "crnogorskih" Boforsa je tužna, svi su povučeni iz upotrebe i oglašeni za prodaju. Postoji mogućnost da jedna baterija "preživi".
A sada nešto i o samom oruđu:
Protivavionski top 40 mm L-70 sa lasersko-računarskim uređajem namjenjen je za gađanje ciljeva u vazdušnom prostoru na daljinama do 3700 metara, a po potrebi može se upotrebiti i za gađanje ciljeva na zemlji i vodi.
Za gađanje ciljeva u vazdušnom prostoru i na zemlji upotrebljava ove vrste municije: trenutno-obeležavajuće granate, trenutne granate sa kuglicama i blizinskim upaljačem niske frekvencije i trenutne granate sa kuglicama i blizinskim upaljačem visoke frekvencije.
Top je snabdjeven uređajem za upravljanje vatrom BOFI (Bofors Optronic Fire-controll Instruments), koji sadrži: dnevnu nišansku spravu, noćnu nišansku spravu, laser, računar, tablu za upravljanje, razlagač, servo-pojačivač i brzinski sinhro.
Konstrukcijski podaci:
početna brzina projektila 1005 do 1025 m/s
brzina gađanja 300 metaka/min
najveći horizontalni domet 11800 m
najveći vertikalni domet 8800 m
efikasna daljina gađanja 3700 m
dužina trzaja 190 do 250 mm
horizontalno polje dejstva neograničeno
vertikalno polje dejstva od -4 do +90 stepeni
brzina poluautomatskog pokretanja po pravcu 85 stepeni/s
brzina poluautomatskog pokretanja po visini 45 stepeni/s
masa topa u marševskom položaju 5800 kg
masa automata 575 kg
masa kompletne cijevi 163 kg
masa izvora za napajanje 350 kg
dužina topa u marševskom položaju 6320 mm
širina topa u marševskom položaju 2225 mm
visina topa u marševskom položaju 2350 mm
klirens 390 mm
visina vatrene linije (borbeni položaj) 1355 do 1585 mm
dužina cijevi 70 kalibara
broj metaka u policama 96
broj metaka za jedno punjenje 26
broj metaka u okviru 4
dnevna nišanska sprava:
uvećanje 7 puta
polje vida 9 stepeni
noćna nišanska sprava:
uvećanje 8 puta
polje vida 7 stepeni
laser:
talasna dužina 1,06 mikrometara
impulsna frekvencija 10 Hz
širina snopa predajnika 1,5 hiljaditi
širina prijema 2 hiljadita
ulazni otvor prijemnika 100 mm
daljina mjerenja 450 do 10000 m
računar:
maksimalna brzina cilja 500 m/s
maksimalna daljina praćenja 7000 m
maksimalno vrijeme leta projektila 6 s
municija:
masa metka 2,4 do 2,5 kg
masa granate 0,88 do 0,96 kg
masa eksplozivnog punjenja 0,103 do 0,116 kg
samolikvidacija granate nakon 8,5 s
vrijeme gorenja trasera najmanje 4 s
Glavni dijelovi topa:
-automat
-lafet s podvoscima
-izvor za napajanje
-uređaj za ručno i elektrohidraulično pokretanje topa
-uređaj za upravljanje vatrom BOFI
-pokazivač cilja
-oruđni RAP
dexy:
Par slika ovog sredstva, i malo vise pitanja.
U cemu je razlika izmedju zrna sa blizinskim upaljacem visoke i onog sa upaljacem niske frekvencije? I kada se koji upotrebljavaju?
Isto me interesuje nacin upotrebe obelezavajucih zrna, negde sam jednom cuo da je po pravilu svaka peta ili svaka deseta granata obelezavajuca?
I poslednje, kakva je sprega ovog sistema sa radarom zirafa i kako funkcionise sve to u praksi?
Nadam se da nisam preterao sa pitanjima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
trpe grozni:
Rasho , kolko znam , Jugoslavija je trebala da pocne licencnu proizvodnju sistema Bofors , jel imas neke informacije gde ??
I jos nesto , na ovoj slici na svakom boforsu je postavljen radarski nisan ( ono iznad cevi ). Ja nisam video na jugoslovenskim L-70 ovaj nisan , a posto si ti radio sa ovim , jel mi mozes reci jeli je uopste nabavljan , ili smo mi kupili bez tog nisana.
Рашо:
Razlike između blizinskih upaljača visoke i onih niske frekvencije nema. Konstruktivno su potpuno identični, način rada i efekat na cilju im je potpuno isti. Samo im predajnik emituje signal na različitim frekvencijama (visokom i niskom), a to je urađeno kao mjera protivelektronskog obezbjeđenja. Upaljač radi na principu Doplerovog efekta. Poslije ispaljenja dolazi do loma staklene ampule u kojoj se nalazi elektrolit koji aktivira bateriju, upaljač generiše stalni signal visoke učestalosti koji se emituje preko antene koja se sastoji od kalema i kućišta projektila. Doplerova frekvencija se dobija kada se izvrši mješanje emitovanog i primljenog signala. Kada Doplerov signal dostigne određeni nivo, dolazi do aktiviranja upaljača. Trenutak aktiviranja upaljača zavisi od daljine do cilja, refleksionih osobina cilja i nivoa šuma. Daljina aktiviranja iznosi za avione 5 do 6,5 m, a za projektile 1 do 4,5 m. Top se puni naizmjenično, jednim metkom sa blizinskim upaljačem visoke frekvencije, pa jednim niske frekvencije i tako dalje tim redom... dok se ne napuni.
Trenutno obeležavajuće granate se takođe koriste za gađanje ciljeva u vazduhu mada nisu toliko efikasne kao granate sa blizinskim upaljačima. Naravno, prije deset godina nije nam padalo na pamet da punimo topove obeležavajućom municijom, ako ih već gađamo suvišno bi bilo i da im još pokazujemo odakle gađamo! U ratu svako pravilo pretrpi izmjene.
Radar Žirafa služi kao komandno mjesto baterije i sa njim se uvezuje svih šest oruđa u Sistem za upravljanje vatrom (mada je moguće uvezati najviše devet vatrenih jedinica). Uz dobro obučeno ljudstvo i ako se uvezivanje sistema pravilno izvrši, u praksi to funkcioniše odlično. Radar osmatra do daljine od 40 km, a akviziciju cilja vrši do 20 km daljine. Cilj koji je akviziran (nanišanjen) od strane radara, k-dir baterije dodjeljuje vatrenoj jedinici (topu) pritiskom na dugme koje se odnosi na tu vatrenu jedinicu. Cilj može biti dodjeljen ne samo jednoj vatrenoj jedinici već i za više njih. Na radarskom ekranu, k-dir baterije vidi raspored svojih topova tako da može efikasno da upravlja vatrom. Kada je topu dodjeljen cilj, na Prijemnik podataka o cilju k-dira topovskog odeljenja počinju automatski da stižu podaci, i to azimut i brzina cilja. Top se okreće u zadati azimut i vrši automatsko skaniranje po visini do trenutka kada nišandžija ugleda cilj u nišanskoj spravi.
Uvođenjem Sistema za upravljanje vatrom znatno je skraćeno vrijeme reakcije baterije, povećana je efikasnost oruđa, a upravljanje vatrom je kvalitetnije.
Trpe, nemam nikakve informacije da je uopšte trebala početi proizvodnja ovih topova kod nas. Osvojen je remont, naravno, i to radi TRZ Čačak. Kupljeni su topovi bez radara, samo sa lasersko-računarskim uređajem. Radari su došli kasnije, 1985. godine su nabavljene Žirafe.
vathra:
Rasho,
par pitanja vezano za rad blizinskog upaljača i granate:
1. da li je upaljač tempiran da eksplodira na odstojanju od cilja, i kako se određuje veličina cilja? Na primer, krstareća raketa pod može da ima odraz sličan kao manji avion pod uglom.
2. da li će upaljač da detonira na odstojanju, bez obzira da li ide pravo ka cilju? Na taj način direktan pogodak ne postoji. Da li je granata efikasnija ako eksplodira pored aviona?
Koliko znam, prvi blizinski upaljači su se aktivirali čim se promeni doplerov pomak, odnosno čim oseti da se odaljava od cilja.
Navigation
[0] Message Index
[#] Next page
Prijatelji
▼▼▼▼
kontakt: brok@paluba.info