PALUBA
March 29, 2024, 04:44:32 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: A-5 Vigilante  (Read 6977 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 321



« on: May 18, 2009, 07:13:44 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U novembru 1953. god. kompanija North American Aviation  počela je privatni projekat razvoja nadzvučnog palubnog bombardera NAGPAW (North American General Purpose Attack Weapon) sposobnog za nanosenje nulearnog udara, naknadno označen kao NAA-233.Glavna uloga novog aviona je napad i unistenje neprijatelja na zemlji,danju i noću u svim vremenskim uslovima baz obzira na odbranu neprijatelja  :

-primarna misija je uništenje brodogradilišta i mornaricke infrastrukture,
-sekundarna misija ukljucuje unistenja vaznih željezničkih čvorišta,mostova i polustrategijskih postrojenja kao što te energetska postrojenja i elektrane.

Razvoj novog bombardera dodeljen je Franku G. Comptonu. Nakon što se američka ratna mornarica zainteresovala za NAGPAW celi je projekat prilagođen njezinim zahtevima. To je značilo da će novi bombarder dobiti dva turbomlazna motora dovoljno snažna da ga poteraju do brzina većih od 2 Macha, najmodernije sistem za elektronsko ratovanje i prostor za borbeni teret (nuklearnu bombu) smešten između motora kako bi se mogao izbacivati tokom propinjanja (kako bi avion lakše izbjegao udarno delovanje nuklearne eksplozije). Razmatrala se i mogućnost ugradnje raketnih motora na tekuće  gorivo koji bi se aktivirali kad bi avion došao iznad cilja, radi naglog ubrzanja. Ideja je odbačena jer ratna mornarica nije želela skladištiti opasno tekuće gorivo za raketne motore na svojim nosačima aviona.

Prvi serijski A3J-1

Nakon što je do sredine 1955. god celi projekat prošao nekoliko revizija i promjena 29. avgusta 1956. North American je dobio ugovor za proizvodnju dva prototipa. Prvi je dobio oznaku YA3J-1 Vigilante, te je dovršen 16. maja 1958. Prvi je let obavio već 31. avgusta iste godine. Avionom je upravljao tadašnji šef testnih pilota North Americana Dick Wenzel. Drugi je prototip poletio u novembru 1958. da bi, zbog otkazivanja električni i hidrauličkih sistema, bio izgubljen 3.juna 1959.

Najnaprednija tehnologija

S obzirom na sve napredne tehnologije koje je Vigilante ujedinio razvoj je bio začuđujuće brz. Da bi dosegnuo brzine veće od 2 Macha, prvi je dobio automatsku regulaciju presjeka usisnika i mlaznika motora. Glavna noga masivnog stajnog trapa dobila je samo jedan točak. Pre uvlačenja noga  se morala zarotirati za 90 stepeni kako bi  mogla ući u uski prostor.
Za pogon su odabrana dva turbomlazna motora General Electric YJ79-GE-2 koja će se ugrađivati i na palubni lovac F-4 Phantom II. Zbog velike snage motora prostor za njihov smeštaj uglavnom je napravljen od titana. Kako se tokom rada jako grijao, prostor je morao biti obložen folijom koja je trebala sprečiti nekontroliran prenos toplote prema unutrašnjosti trupa. Bombarder je dobio velike unutrašnje rezervare za gorivo kako bi imao dovoljan dolet i pri dužoj upotrebi sitema za naknadno sagorevanje,takođe imao je i mogućnost punjenje gorivom u letu koje je vec tad počelo biti standard za palubnu avijaciju.
Ugrađen mu je i pomični vertikalni stabilizator te diferencijalni vodoravni stabilizatori-kormila. Zahvaljujući upotrebi predkrilca i zakrilca dobio je i strelasto krilo male površine. Krila su opremljena spojlerima (vazdušnim kočnicama), po tri na svakom krilu. Osim što su korišteni tokom sletanja za naglo usporavanje i oduzimanje uzgona krila, spojleri su korišteni i tokom leta za kontrolu nagba (umjesto elerona),isto rešenje je kasnije primenito kod F-14. Kako bi se krilu povećao uzgon tokom sporog prilaska kratkoj sletnoj stazi NA, korišten je sistem prisilnog opstrujavanja zakrilca koji se automatski regulisao zavisno od položaja zakrilca.A-5B dobio je i sistem prinudnog opstrujavanja kroz otvore duž čitavog napadnog ruba krila čime je omogućeno da avion ponese dodatni teret (dodatni rezervar za gorivo  6800 kg).

Dva člana posade (pilot i navigator/operater ) sedili su jedan iza drugog u odvojenim kabinama. Zbog toga je pilot dobio mogućnost pokretanja zajedničkog procesa izbacivanja iz aviona neovisno o navigatoru (koji se mogao i sam katapultirati). Posada je sedila na katapultrajućim sedištima North American HS-1.

I dok je pilot mogao uživati u dobroj vidljivosti zahvaljujući jednodelnom ceonom staklu, navigator je dobio dva prozorčića.Projektanti su originalno zamislili da navigator uopšte ne dobije prozore. Kao razloge navodili su potrebu zatamnjenja kabine radi lakšeg očitavanja podataka s displeja, te bolju zaštićenost od svetlosti koja se javlja tokom nuklearne eksplozije. Zbog  negativnih reakcije navigatora, na kraju su ipak pristali postaviti dva mala prozora.



Posebno poglavlje bila je napredna, ali i jako kompleksna elektronska oprema. Vigilante je tako dobio jedan od prvih fly-by-wire sistema kontrole leta.Pokreti upravljačke palice su pretvarani u električne signale koji su dolazili do aktuatora za kontrolu longitudunalnoog i lateralnog kretanja.Radi sigurnosti bio je ugrađen i rezervni mehaničko-hidraulički sistem. Iako je Vigilante dobio navigatora, koji se morao brinuti i o radu svih ostalih elektronskih sistema, zbog potreba povećanja preciznosti napada ugrađen je računarsko navigacijsko/napadački sistemu AN/ASB-12 koji je sve podatke prikazivao na HUD  PPDI (Pilot's Projected Display Indicator) koji je radio u sprezi s višenamjenskim radarom. Navigator je radarsku sliku mogao videti na posebnom displeju. Tako je Vigilante postao prvi bombarder, i jedan od prvih aviona koji je ušao u operativnu upotrebu opremljen head-up pokazivačem. Osnova navigacijskog sistema bio je podsistem REINS (Radar-Eyuipped Inertial Navigation System) razvijen na osnovama sličnog sistema razvijenog za upotrebu na nadzvučnom krstarećem projektilu Navaho. Osim radara pod nos je postavljena i TV kamera za lakše prepoznavanje i identifikaciju ciljeva. Slika kamere prikazivala se na HUD  i radarskom displeju navigatora. Sve te sisteme ujedinjavao je digitalni računar (jedan od prvih uopšte) nazvano VERDAN (Versatile Digital Analyzer). Doduše piloti su kratica VERDAN češće tumačili kao Very Effective Replacement for a Dumb-Ass Navigator. Ostatak sistema cinili susistemi za podršku:
-Air data computer
-AN/APN-120(XN-2) radarski visinomer
-An/ASN-26 glavni sistem referencije leta
-AN/ASQ-56-CNI (komunikacija,navigacija,identifikacija)

Elektronsko ratovanje ECM
-Radarski ometač
-An/APR-18(XN-1) pasivni sistem za upozorenje
-IC sistem za upozorenje
-GCI sistem za ometanje komunikacija


Operativna upotreba

Prvi serijski A3J-1Vigilante poleteo je 1960. Dobio je snažnije motore J79-GE-8 potiska 48,5 kN. Upotrebom sistema za DS potisak bi se povećavao na 75,6 kN A-5B/RA-5C.

Pre ulaska u operativnu upotrebu Vigilante je morao proći težak test mogućnosti delovanja s NA. Prva su testiranja obavljena u julu 1960. Kako bi lakše "progurali" dobivanje novca za njegovu nabavku mornarica je organizovala rušenje nekoliko rekorda. Tako je 13. decembra 1960. mornarički probni pilot kapetan fregate Leroy Heath, s poručnikom bojnog broda Larryem Monroeom kao navigatorom, uspeo s Vigilanteom postići brzinu od 2,1 M i visinu od 27 750 metara (91 000 stopa). Na toj visini avion više nije mogao ostvariti uzgon na krilima, a zbog nedostatka kiseonika u smeši ugasili su se i motori. Posledica toga bilo je očekivano obrušavanje.Heath je uspeo stabilizovati avion i ponovno startovati motore.

Isporuka serijskih A3J-1 u USN krenula je 1961. da bi zadnji avion bio isporučen već 1963. U to vreme dobio je novu oznaku A-5A, nakon što je u septembru 1962. na snagu stupila nova odluka o jedinstvenom sistemu označavanja svih aviona američkih oružanih snaga.

Uprkos svim svojim naprednim tehnologijama posade i tehničko osoblje baš i nisu dobro prihvatili Vigilnatea. Najviše je prigovora bilo na elektronske sistema, posebno na njihovu (ne)pouzdanost. Tako je tokom testiranja VERDAN računarski sistema imao MTBF (mean time between failure - prosječno vreme između dva kvara) od "čak" 15 (petnest) minuta. Ipak s vremenom se VERDAN "popravio" te je MTBF narastao na prihvatljivih 240 sati.

Pored svih naprednih rešenja, posebno što se tiče povećanja uzgona krila, operacija sletanja na palubu nosača nije bio lagan posao. Osim što je bio velik, Vigilante je mekan i "vruć". Tokom malo grubljeg sletanja avion bi "odskočio" pri čemu bi nosni točak često eksplodirao ili se počeo ljuštiti. Nakon drugog udara o palubu delovi prednjeg točaka bi se još jače raspršili te bi često uleteli u usisnike i kroz njih u kompresore motora. Zbog toga je konstrukcija nosne noge temeljito promenjena. Nakon što su se piloti privikli na veličinu Vigilantea problemi sa sletanjem na nosače su se bitno smanjili, iako su priče ostale. Delomično i zbog njih, ali i zbog svoje veličine, piloti Vigilantea su dobili poseban status koji su oni, šireći često lovačke priče, dodatno negovali. Iako su piloti lovaca Vigilante često opisivali kao slona kapetan korvete Ken Enney je to zorno opovrgao u simuliranoj vazdušnoj borbi s palubnim lovcem  F-8 Crusader. S malo goriva i na visinama iznad 6000 metara Vigilante je bez problema izmanevrirao Crusadera.

Početak kraja…

Zbog naglog razvoja balističkih projektila s nuklearnim bojevim glavama i podmornica s nuklearnim pogonom, zainteresovanost američke ratne mornarice početkom šezdesetih godina prošlog veka za upotrebu Vigilantea kao nuklearnog bombardera naglo je splasnula. Pojava balističkog projektila UGM-27 Polarisa namenjenog upotrebi s podmornica značila je i kraj karijere Vigilanta kao palubnog bombardera za nuklearne udare. S obzirom na to da je na njegov razvoj potrošeno 200 miliona dolara, te da je cena svakog dovršenog Vigilantea bila 10 miliona dolara, američka ratna mornarica se nije htela odreći njegovih "usluga", tim pre što je avion tek ušao u operativnu upotrebu. Kako su studije pokazale da Vigilante nije pogodan da ga se pretvori u klasičnog jurišnika (za tu je ulogu odabran Grumanov Intruder) trebalo je pronaći nešto drugo. Na kraju je zaključeno da su njegova brzina, velik dolet i izvrstan operativni vrhunac leta odlična osnova da se pretvori u izviđački avion.

A-5B/RA-5C
Prateći razvoj novih oružja, pa tako i balističkih projektila, vodstvo North Americana je zaključilo da mora nešto preduzeti ako žele spasiti program Vigilantea od preranog gašenja. Tako su, i pre nego je američka ratna mornarica odlučila da se Vigilante pretvori u  izviđački avion, sami počeli na osnovi verzije A3J-3 (A-5B) razvijati  izviđački RA-5C. Razvoj  A-5B započeo je 1961. da bi prvi prototip poletro u aprilu iduće godine. Najuočljivija razlika u odnosu na A-5A bila je "grba" na gornjoj strani aviona u kojoj su smešteni dodatni rezervari za gorivo. Ugrađeni su veći i duži flapsovi, te je promenjen način prisilnog opstrujavanja na krilima u kome je vazduh iz motora ispuštan na prednjem umesto na zadnjem delu gornje površine krila.

Pod krila su dodati podvesnici, pod svako po dva, nosivosti 950 kilograma. Modifikovani su i  uvodnici na motoru. Pojačane su i kočnice kako bi se mogle nositi s povećanjem mase.

Američka ratna mornarica je naručila 18 A-5B, ali pre nego što je poleteo prvi serijski primjerak mornarica je odustala od upotrebe Vigilantea u ulozi nuklearnog bombardera. Zbog toga je dovršeno samo šest A-5B i svi su korišteni za obuku posada koje će posle leteti na  RA-5C. Ostatak narudžbe od 12 aviona naknadno je dovršeno kao RA-5C.

North American je imao sreću da je razvoj  RA-5C tekao istodobno s razvojem A-5B te je prvi let obavljen već 30. juna 1962. RA-5C je dobio sva tehnička rešenja namenjena A-5B, uključujući "grbu", veće flapsove i novi sistem za prisilno opstrujavanje.Letna su testiranja pokazala da novi način prisilnog opstrujavanja uzima znatno više snage motora nego prijašnji. Kako je RA-5C bio znatno teži od A-5A, to je značilo i osjetni gubitak letnih mogućnosti. Zanimljivo je da je RA-5C dobio mogućnost nošenja oružja iako nije poznato da je ijedan primerak ikad upotrebljen u borbenim zadatcima uništavanja ciljeva na zemlji.

Naravno, najveća razlika između A-5B i RA-5C bila je u ugrađenim sistemima, koja se u slučaju RA-5C sastojala od najsavremenije izviđačke opreme. Osim što je TV kamera pod nosom postala sastavni dio izviđačkih sistema ostala je oprema smeštena u prostor ispod trupa koji je kod A-5A bio namenjen nošenju nuklearne bombe. Oprema se sastojala od dve fotografske kamere K-51A/B, kamera KA-50A i KA-62A nameštene za okomito i bočno snimanje. One su upotpunjene raznolikom kombinacijom filmskih kamera za panoramsko, fokusirano i okomito snimanje, između ostalog kamerama KA-58A i KA-57A (namenjena snimanju s malih visina). Savremeniji deo opreme bio je infracrveni sistem AN/ASS-21 koji je omogućavao kontinuirano infracrveno snimanje "toplih" ciljeva kao što su bili skriveni kamioni ili tenkovi, sa zonom motrenja od čak 140 stepeni. Za motrenje na velikim udaljenostima, noću i pri vrlo lošoj vidljivosti koristio se Westinghouse AN/APD-7 side looking airborne radar (SLAR) sistem s bočno usmjerenom antenom. RA-5C tokom izviđačkih misija nije bio naoružan te se oslanjao na pasivne sisteme za elektronske protivmere (PECM - passive electronics countermeasures) AN/ALQ-41, AN/ALQ-51 , DECM sistem AN/ALQ- 55 . ELINT (ELectronic INTelligence) sistem AN/ALQ-61 služio je za prikupljanje podataka o radarskim emisijama, s naglaskom na koordinate (goniometrisanje), frekvencije i snagu zračenja. Sistem je imao dovoljno memorijskih kapaciteta za spremanje 112 minuta podataka nadzora. Za snimanje  noću  na manjim udaljenostima koristio se stroboskop (bljeskalica). Električnu energiju za njegovo napajanje osiguravao je generator smešten u zadnjem delu podvesnika pokretan malom elisom. Za upravljanje svim tim s sistemima bio je zadužen drugi član posade  RAN (reconnaissance-attack navigator).


RA-5C u operativnu je upotrebu uveden 1964. Prvobitna narudžba je bila za 43 nova RA-5C te za još 12 A-5B koji su naknadno dovršeni kao RA-5C. Uz to još su 43 A-5A i A-5B (koji su već ušli u operativnu upotrebu) naknadno modifikovali u RA-5C. Nakon toga proizvodnja je zaustavljena. Međutim, tokom Vijetnamskog rata RA-5C pokazao se efikasnim izviđačkim avionom te je američka ratna mornarica 1968. naručila dodatnih 46 primeraka. Dovršeno je samo 36, a zadnji je napustio proizvodnu halu u avgustu 1970. Ova zadnja serija razlikovala se po novim motorima J79-GE-10 potiska 79,46 kN s DS i modifikovanim uvodnicima.

RA-5C u operativnoj upotrebi

Nakon što je uveden u operativnu upotrebu 1964. RA-5C je gotovo istodobno poslan u prve borbene misije u jugoistočnu Aziju. U početku se mornarica bojala da bi nakon obaranja nekog od RA-5C Sjevernovijetnamci (a potom i Sovjeti) mogli doći do nekih naprednih sistema ugrađenih u avion pa su ih u početku striktno koristili samo iznad Južnog Vijetnama. Ubrzo su zaključili da to nema smisla i Vigilanti su poslani i u misije izviđanja Sjevernog Vijetnama. Pritom su korišteni za najrazličitije zadatke. Rutinske su bile nadzor kretanja i zone koncentracije neprijateljskih snaga, te snimanje ciljeva pre i nakon napada radi procene efekta udarnih grupa.

Zahvaljujući svojoj velikoj brzini Vigilantei su se mogli koristiti i za izviđanja u posebno opasnim zonama. Praksa je pokazala da su uprkos manjem odnosu potiska i mase Vigilanti u letu su često bili znatno brži od palubnih lovaca F-4 Phanotom II koji su ih morali štititi od sjevernovijetnamskih MiG-ova. Piloti Vigilantea su otkrili da imaju dovoljno goriva preleteti neprijateljski prostor s uključenim DS koji je osiguravao brzine krstarenja veće od jednog Macha. Pritom bi zadanu zonu osmatranja (cilj) preletali na visinama između 2100 i 2400 metara. Ugrađena oprema im je omogućavala da ne moraju cilj izravno preleteti što im je znatno olakšavalo posao. Zahvaljujući brzini i pokretljivosti Vigilante je redovito uspevao izmanevrisati severnovijetnamske rakete Z-V. Isto tako praksa je pokazala da je stroboskop neupotrebljiv iz više razloga. Osim što se je morao koristiti s malih visina fotografije snimljene uz njegovu upotrebu redovito su bile mutne. Uz to njegova je upotreba otkrivala položaj aviona što je redovito dovodilo do koncentracije paljbe PAT na njega. Poznato je da je stroboskop upotrebljen tokom 1967. iznad luke Haiphong s vrlo lošim rezultatima. Kao i kod A-5A i kod RA-5C najviše je problema bilo s elektronskim sistemima, posebno s njihovom (ne)pouzdanošću.

Uprkos mnogim dobrim osobinama  letenje na Vigilanteu nije bilo nimalo lako ni bezopasno. Tokom Vijetnamskog rata izgubljeno je 18 RA-5C i kao takav cini najvaci odnos gubitaka koje je USN imala u tom ratu- 13 je oboreno paljbom PAT, dva su oborena raketama Z-V, a samo je jednog uspeo oboriti MiG-21. Dva su izgubljena iznad neprijateljskog područja u nikad razjašnjenim okolnostima. Najopasniji su bili zadatci procene uništenja cilja jer su severnovijetnamci znali da ce nakon udarne grupe uslediti let izviđačkih aviona,i  tako bi spremno docekivali nalet RA-5C .USN je ubrzo  to promenila tako da su odmah nakon sto bi pala zadnja bomba počeli s izviđanjem. Kako su delovali duboko u neprijateljskom teritoriju spašeno je samo devet članova posade, dok ih je 27 poginulo ili zarobljeno.

Nakon američkog povlačenja iz Vijetnama počelo je i povlačenje RA-5C iz operativne upotrebe. Naime, američka ratna mornarica je zaključila da je Vigilante presložen i preskup za održavanje, te da svojom veličinom zauzima previše prostora na palubi i u hangarima NA. Povlačenje je počelo već 1974. a zadnja eskadrila je povučena s nosača USS Ranger 1979. Zadnja eskadrila opremljena RA-5C Vigilantima službeno je raspuštena 1980.





* 1.jpg (43.91 KB, 640x457 - viewed 170 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 10:28:06 am by Broker, Reason: ubačena slika u atačment » Logged
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 321



« Reply #1 on: May 18, 2009, 07:21:51 am »

Dijagrami i tabele A-5A    NAVAIR 00-110AA5-1

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* 2.jpg (86.96 KB, 862x365 - viewed 163 times.)

* 3.jpg (81.71 KB, 870x333 - viewed 171 times.)

* 4.jpg (105.2 KB, 879x345 - viewed 144 times.)

* 5.jpg (110.07 KB, 879x343 - viewed 165 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 10:30:02 am by Broker, Reason: ubačene slike u atačment » Logged
topalovicdj
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 395


« Reply #2 on: May 18, 2009, 09:09:27 am »

evo moga A-5A
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 6.jpg (27.99 KB, 600x450 - viewed 126 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 10:30:45 am by Broker, Reason: ubačena slika u atačment » Logged
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 321



« Reply #3 on: May 18, 2009, 03:03:26 pm »

Nema nesto preterano snimaka o ovom avionu Roll Eyes

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/PyIOyQniNe0?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/2hLK74X-ahc?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>



Inace zanimljiva teza koja se moze naci na dosta mesta,  da je A-5 Vigilante  bio polazna tacka sovjetim za razvoj Mig-25.
« Last Edit: May 18, 2009, 03:06:28 pm by 80sBoy » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #4 on: September 05, 2019, 03:55:37 pm »



Quote
North American A-5 Vigilante promotional film made by North American Aviation


Propagandni film o North American A-5 Vigilante.



Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #5 on: September 05, 2019, 03:57:32 pm »



Quote
The A3J Vigilante was one of the largest aircraft ever operated from the deck of an aircraft carrier, as shown in this footage taken on the USS Enterprise.






Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #6 on: July 20, 2020, 07:39:27 am »



Quote
The North American A-5 Vigilante was an American carrier-based supersonic bomber designed and built by North American Aviation for the United States Navy. It set several world records, including long-distance speed and altitude records. Prior to 1962 unification of Navy and Air Force designations, it was designated the A3J Vigilante

The aircraft briefly replaced the Douglas A-3 Skywarrior as the Navy's primary nuclear-strike aircraft, but its RA-5C tactical strike reconnaissance variant saw extensive service during the Vietnam War.



Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #7 on: December 07, 2020, 10:41:58 am »

Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #8 on: July 20, 2021, 12:59:04 pm »

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.03 seconds with 24 queries.